Theravāda budistička zajednica u Srbiji

Dhammapada-cv

Dhammapada
Put ispravnosti


Prevod i uvod Čedomil Veljačić
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme
 


I Parovi /Yamaka-vaggo/
II Pažljivost /Appamada-vaggo/
III Misao /Ćitta-vaggo/
IV Cvijeće /Puppha-vaggo/
V Budala /Bala-vaggo/
VI Pametan čovjek /Pandita-vaggo/
VII Usavršeni /Arahanta-vaggo/
VIII Tisuće /Sahassa-vaggo/
IX Zlodjelo /Papa-vaggo/
X Batina /Danda-vaggo/
XI Starost /Đara-vaggo/
XII O samome sebi /Atta-vaggo/
XIII Svijet /Loka-vaggo/
XIV Budni /Buddha-vaggo/
XV Sreća /Sukha-vaggo/
XVI Prijatnost /Piya-vaggo/
XVII Gnjev /Kodha-vaggo/
XVIII Mane /Mala-vaggo/
XIX O pravedniku /Dhamatta-vaggo/
XX Put /Magga-vaggo/
XXI Razno /Pakinnaka-vaggo/
XXII Pakao /Niraya-vaggo/
XXIII Slon /Nagavaggo/
XXIV Žeđa za životom /Tanha-vaggo/
XXV Isposnik /Bhikkhu-vaggo/
XXVI Brahmanski svećenik /Brahmana-vaggo/

 

UVOD

Dhamma-padu nazivamo antologijom buddhističke etike zato što se od ukupno 423 izreke u stihovima ove zbirke 152 nalaze u drugim djelima osnovne kanonske buddhističke književnosti, a neke se strofe nalaze i u drugim, kasnijim djelima buddhističke i ostale indijske klasične književnosti, među ostalim dvadesetak u Mahabharati. U tom smislu Dhamma-padam sadrži nesumnjivo najvažniji i najneposredniji dio učenja Gotame Buddhe kroz stoljeća i tisućljeća. (Buddho se rodio 563. g. pr.n.e. u Južnom Nepalu, u mjestu Kapilavatthu, manje od 200 kilometara sjeverno od Benaresa, a umro je 483. pr.n.e. u osamdesetoj godini, na povratku u svoj rodni kraj. Godine 1956. slavljena je 2500-godišnjica buddhizma.)

U “dugačkom govoru” koji opisuje posljednje razdoblje Buddhina putovanja (Maha-parinibbana-suttam u zbirci Digha-nikāyo, 16) Buddho pita svoga najbližeg učenika Ānandu: "Što još očekuje redovnička zajednica od mene?. . . Ja sam, uostalom, star, pod teretom godina, oronuo, ispunio sam svoje vrijeme. Osamdeset mi je godina. O Ānando, ja sam kao stara kola, čije se osovine još drže povezane konopima. I tijelo Usavršenoga još korača kao da je povezano konopima. . .”

Jedan od prvih europskih prevodilaca, Max Müller, prevodi naslov ove antologije sa "Put kreposti" ("Path of virtue"), K. E. Neumann, prvi i najbolji estetski prijevod na njemački, sa “Put istine" ("Der Wahrheitspfad"). U pali jeziku originala pada znači “put”, a dhamma (sanskrit: dharma) označava Buddhinu nauku u cjelini. Osnovna buddhistička književnost, kanon na pali jeziku, vrlo je obimna, podijeljena na tri osnovna dijela: Ti-pitakam, "tri košare":

  • Vinaya-pitakam, djela koja se odnose na redovničku disciplinu Buddhine zajednice (sangho);
  • Sutta-pitakam, glavni Buddhini govori koji izlažu njegovu pouku (desana) u proznim govorima i razgovorima (suttam) ili u stihovima (gatha);
  • Abhidhamma-pitakam – sedam knjiga o kanonski sistematiziranim metafizičkim pitanjima. Naziv abhi-dhamma se može prevesti na grčki peri phainomena, a zbirka je dodata kanonu u vrijeme vladavine slavnog vladara Ašoke u 3. vijeku pr.n.e.

Dhamma-padam spada u Sutta-pitaku, središnju i najvažniju “košaru”, čiji su glavni dijelovi, svaki u nekoliko knjiga:

1) Digha-nikāyo, zbirka od 34 “duga govora”, prosječno oko 20 stranica, 3 knjige.
2) Mađđhima-nikāyo, 152 govora “srednje dužine”, 3 knjige.
3) Samyutta-nikāyo, zbirka govora o povezanim temama, 5 knjiga.
4) Anguttara-nikāyo, zbirka govora složenih po broju pojmovnih elemenata koje povezuje u razne strukturalne cjeline, od 1-11, 5 knjiga.
5) Kuddaka-nikāyo, niz kraćih zbirki, među koje spada i Dhamma-padam. U istu skupinu zbirki spada i Sutta-nipato, “Splet pjesama”, povezanih ponekad i proznim dijelovima. U prvom dijelu te zbirke među najpoznatije buddhističke pjesničke tekstove spadaju poeme “Nosorog” i "Utihnuli mudrac" (muni). U Kuddaku spada i glavna zbirka indijskih priča uopće Đataka. To su 547 priča svrstanih oko teme Buddhinih prethodnih života. Teme su velikim dijelom starije od buddhizma. Jedna od više priča koje nalazimo i kod Ezopa je priča o magarcu u lavovskoj koži.

U Kuddaka-nikāyu ubrajaju se također pjesme Buddhinih učenika i učenica Thera-gatha i Theri-gatha. Veći dio tih zbirki (bez ponavljanja) sa dodacima o njihovim životima i pojavama u drugim, proznim tekstovima (koji u strogom smislu nisu hagiografije) preveden je u mojoj knjizi "Pjesme prosjaka i prosjakinja" (Sarajevo, Logos, 1977).

Najbliže tim kanonskim zbirkama je djelo Milinda-pańha iz 2. st. pr.n.e., razgovori buddhističkog redovnika Nagasene sa grčko-baktrijskim vladarom Menandrom o filozofskim pitanjima dozrelim u to vrijeme.

Najugledniji komentator Ti-pitake bio je Buddhaghosa, koji je u 5. st.n.e. došao iz Indije u Sri Lanku. Njegovo je glavno sistematsko djelo Visuddhi-maggo, “Put pročišćenja”, do danas ostalo najmjerodavniji i najpotpuniji priručnik tzv. buddhističke meditacije. (Buddhistički termin za tu vrstu “pročišćenja” duha je bhavana, termin koji znači “njegu” ili “oplemenjivanje”, a nipošto tek “tehniku” ili tehnikalizaciju kako se danas najčešće i najpovršnije interpretiraju razne vrste yoge.

Dhamma-padam je bio prvi pali tekst objavljen u Europi. Objavio ga je uz latinski prijevod danski indolog V. Fausböll 1855. u Kopenhagenu. Prije spomenuto izdanje Maxa Müllera sa engleskim prijevodom izašlo je u Oxfordu 1881. kao deseti svezak čuvene zbirke “Sacred Books of the East”. Iste godine osnovano je u Londonu “The Pali Text Society” koje od tada do danas izdaje pali tekstove u originalu, prilagođene latinskom alfabetu kojim se štampaju i sanskritski tekstovi. Društvo je osnovao T. W. Rhys-Davids koji je kao engleski sudac živio godinama u engleskoj koloniji na Cejlonu. Društvo je do danas ostalo najvažnija naučna ustanova svoje vrste. Izdalo je oko 200 knjiga originalnih tekstova, mnoge i u obnovljenim izdanjima i prijevodima, te rječnik koji se smatra standardnim i do sada najpotpunijim. Povodom 2500-godišnjice buddhizma izdao je indijski učenjak i tadašnji obnovitelj najvećeg srednjovjekovnog buddhističkog univerziteta u Nalandi, Bhikkhu Kašjapa, cijeli kanon s osnovnim komentarskim djelima u 40 knjiga klasičnim staroindijskim pismom devanagari. Povodom novog koncila koji je tada održan u Burmi, objavljeno je i međunarodno izdanje istog materijala. Od kraja 19. vijeka ističu se do danas među estetski najljepšima prijevodi K. E. Neumanna na njemački. Njegov prijatelj i suradnik G. de Lorenzo iz Napulja objavio je u 20. vijeku neke osnovne tekstove na talijanskom jeziku. Za razliku od većine engleskih prijevoda De Lorenzov rad se ističe najizrazitijim podvlačenjem neposrednih estetskih prednosti Buddhina izvornog stila (osobito u svome osnovnom djelu "India e buddhismo antico", 5. izd., Bari, 1926).

Od kasnijih prijevoda na engleski još je uvijek najpopularniji, najviše prevođen na druge jezike, S. Radhakrishnanov, već po bogatstvu komparativno-filozofskih usporedbi i uvodnog eseja povodom kojeg je 1938. primljen za člana Britanske Akademije, iako se tim povodom općenito zamjerio buddhističkom svijetu Azije zbog tipičnog hinduističkog svođenja buddhizma na zajedničke nazivnike vedante, priznate za prvobitnu nacionalnu filozofiju Indije. Šankara je (u 6. ili 8. st.n.e.) bio prisiljen da i sam kaže: “Ovako nije govorio Buddha."

Od prijevoda na slavenske jezike poslije drugog svjetskog rata prvi je, koji mi je poznat, bio češki prijevod koji je u Pragu objavio poznati indolog V. Lesny 1946. Uskoro za tim, 1948. pojavilo se 2. izd. poljskog prijevoda prof. S. F. Michalskog “Sciezka Prawdy”. Ruski sam prijevod dobio tek oko 1960. od svjetski najpoznatijeg cejlonskog profesora palija G. P. Malalasekere, koji je u doba Hruščovljeve vlade bio ambasador u Moskvi, istovremeno sa Radhakrishnanom. Malalasekera je istovremeno predavao pali u moskovskoj Akademiji i tamo je sa svojim ruskim suradnicima obnovio još iz 19. vijeka svjetski čuvenu petrogradsku Bibliotheca Buddhica. Prva knjiga nove serije bio je prijevod Dhamma-pade, koja, koliko mi je poznato, ranije nije bila prevođena na ruski u cjelini. Za svog istovremenog službovanja u Moskvi Radhakrishnan je objavio (u Londonu) svoj uzorni prijevod "Principal Upanisads". Malalasekera je pedesetih godina osnovao svjetsku organizaciju “World Fellowship of Buddhists”. Kao student u Londonu, oko 1920, bio je kolega i prijatelj s Pavlom Jevtićem, prvim jugoslavenskim redovno školovanim sanskritistom, koji je ostao poznat osobito po prvom prijevodu Bhagavad Gite.

Dhamma-padu je u cjelini prvi put kod nas prevela Vesna Krmpotić u okviru svoje estetski, a i po sadržajnom izboru vrijedne antologije “Hiljadu lotosa” (Nolit, Beograd, 1973, 2. izd.). Izgleda da je i taj prijevod, kao i većina drugih prijevoda ovog osnovnog djela u svjetskim književnostima poslije 1950, priređen na osnovu spomenutog Radhakrishnanovog tadašnjeg rada, u prijevodu s engleskog. U prijevodu s originala ja sam se služio jednim od najpoznatijih engleskih prijevoda cejlonskog maha-there Narade, jednog od prvih buddhističkih misionara na Zapadu od vremena drugog svjetskog rata. Najnezavisniji od ostalih u to vrijeme još mi se uvijek čini prijevod najuglednijeg cejlonskog pali gramatičara i autora rječnika Mahathere Buddhadatte, koji sam konzultirao na svim spornim mjestima, tipičnim za europske i eurocentričke prevodioce.

Pali jezik osnovnih buddhističkih tekstova na kojem je sačuvan prvobitni kanon Tipitakam odnosi se prema sanskritu kao talijanski prema latinskom. Usporedba se osniva na sličnosti zakona glasovne asimilacije. Evo nekoliko primjera koji ujedno pokazuju i neobične sličnosti sa našim jezikom:
Sanskrit        Pali              Hrvatski
puspati         pupphati       pupati
agni              aggi              oganj
pria              piya               prijatan
laghu           lahu                lako, lagano
iksana        akkhi              oko

Dodajem i svoje redovničko ime Nanajivako:
đnana         nana               znanje
jivakah        jivako             onaj tko živi (doslovnije Živko) u skladu sa, ili prema. . .

Pali je mrtvi književni jezik (doslovno jezik “tekstova”) kao i sanskrit, a najsrodniji je jeziku magadhi koji je u Buddhino doba bio govorni jezik istog područja srednje Indije, na jugu od rijeke Gange, jednom od najvažnijih središta indijske kulture toga vremena. Po dijalektalnoj srodnosti istog područja Buddho u nizu razgovora sa đainskim “golim mudracima”, od kojih se i sam odmetnuo, razgovara istim jezikom, koji se u novijoj filologiji naziva kao i pali "srednjeindijskim".

Rad na ovom prijevodu počeo sam prije 1950. u Rimu kad sam još kao samouk počeo učiti pali uz sanskrit. Redovnije studije sam nastavio na univerzitetu u Bonnu i privatno sa svojim profesorom do 1956. Prvi prijevod Dhamma-pade završio sam u Beogradu oko 1952. S tim sam prijevodom želio napisati prvu knjigu buddhističkih tekstova tako da sam uz pojedine izreke Dhamma-pade dodavao prozne citate iz Buddhinih govora. – 1954. g. uspio sam od svega toga objaviti oko jednu trećinu osnovnih izreka u zagrebačkoj “Republici”, povodom proslave 2500-godišnjice buddhizma u cijelom svijetu. Rad na ponovnom prevođenju započinjao sam i kasnije nekoliko puta u toku svog redovničkog života na Sri Lanki. Rukopis prvobitnog prijevoda dostavila mi je u Kaliforniju tek 1989. godine moja unuka Maja Akpinar. Tada sam već radio na ovom posljednjem prijevodu, zahvaljujući inicijativi urednika biblioteke “Religija i mistika” da svojim ostalim objavljenim prijevodima dodam i potpuni prijevod ove osnovne zbirke Buddhinih izreka u stihovima, svrstanih u 26 poglavlja o glavnim temama njegovog učenja. U prilozima svojim ranijim knjigama uvrštavao sam pojedina poglavlja Dhamma-pade koja su u ovom konačnom prijevodu djelomično prerađena.

U okviru buddhističkih zemalja u koji se može obuhvatiti veći dio Azije, Sri Lanka, Burma i Siam predstavljaju posebnu grupu. To su zemlje u kojima je Buddhino učenje sačuvano historijski najtočnije u okviru ortodoksnih škola theravado za razliku od tzv. sjevernih škola mahayanam koje su se razvile kasnije pod utjecajem indijskog vedantinskog idealizma. Thera-vado znači “učenje starih”, tj. prvobitnih Buddhinih učenika, sakupljeno u knjige Ti-pitake na izvornom pali jeziku, a maha-yanam znači “velika kola”, učenje prošireno i razrađeno mnogostruko u sanskritskim obradama polaznih postavki. Zauzimajući zbog toga superiorno stanovište, mahayanisti su u toku stoljeća izvorno učenje “pali kanona” nazivali hinayana ili "mala kola". To se razlikovanje u klasifikaciji škola održalo do danas, osobito u popularnim religijama koje su se prilagodile narodnim vjerama raznih zemalja. Sam Buddho je još za života predvidio mogućnosti i nemogućnosti razdora i šizmi u svome učenju sažeto ovako: Povodom smrti svoga starijeg đainskog takmaca Mahavire, učenici su ga izvijestili o rasulu i sporovima među njegovim sljedbenicima i izrazili strah da se tako ne dogodi i poslije Buddhine smrti, a Buddho im je na to pouzdano odgovorio da to nije moguće u osnovnim shvaćanjima o “četiri plemenite istine” na kojima se osniva njegov pogled na svijet: patnja, nastanak patnje, dokončanje patnje i osmeročlani put koji vodi do dokončanja patnje. Ti su faktori oplemenjenja ljudskog bića (bhavana – izraz koji se u najširem a i najvulgarnijem smislu prevodi sa "meditacija"):

– 4 područja postojanosti pažnje (sati-patthana): “u tijelu pažnja nad tijelom, . . . u osjećajima nad osjećajima, . . . u mislima nad mislima, . . . u pojavama nad pojavama (dhamma).

– 4 ispravna napora: da se ne pojave pogrešne i zlonamjerne predodžbe, da se održe, pročiste, umnože, prošire, razviju, usavrše ispravne i dobronamjerne predodžbe.

– 4 sposobnosti koncentracije:. . u svrhovitosti, . . u intelektualnom radu, . . . u održavanju energije, . . u istraživalačkom naporu.

– 5 sposobnosti tjelesnih i duhovnih moći. (Duhovne su moći: pouzdanje, snaga, pažnja, sabranost i uvid.)

– 7 spona probuđenja: pažnja, istraživanje, snaga, zanos, smirenost, ravnodušnost.

– Osmeročlani put oslobođenja od egzistencijalne patnje: ispravni nazori, ispravne namjere, ispravan govor, ispravna djelatnost, ispravan način života, ispravan napor, ispravna pažnja, ispravna meditativna sabranost (samadhi). (Posljednja tri stava se odnose na Buddhino učenje o meditaciji.)

Istim je povodom Buddhin intelektualno najistaknutiji učenik Sāriputto formulirao cjelinu njegovog kosmološkog pogleda na život i svijet prema broju elemenata koji determiniraju komplekse psihofizičkih pojava, od jedne do deset komponenata, u dva govora koji sačinjavaju posljednja dva poglavlja zbirke dugih govora (Digha-nikāyo 33 i 34), od kojih prvi, Sangiti suttanta, obuhvaća u standardnom engleskom prijevodu 49 stranica. Princip cjeline te filozofije egzistencije izrazio je Buddho u 22. govoru zbirke srednje dužine (Mađđhima-nikāyo 22) izrekom:

“Mene koji ovako govorim, ovako naučavam, optužuju neki askete i brahmani bezrazložno, proizvoljno, lažno i neopravdano ovako: 'Rušilac je isposnik Gotamo; on propovijeda rušenje, uništenje i odricanje pravog života.' – A ja, učenici, naučavam samo jedno, danas kao i ranije: patnju i iskorjenjivanje patnje."

Već je Schopenhauer, u doba kad izvorno proučavanje indijske kulture u Europi počinje da se ozbiljno razvija, nazvao buddhizam “ateističkom religijom”. Taj se naziv održao do danas. Ne zalazeći u granice opravdanosti takvih klasifikacija, smatram ipak da već nekoliko navedenih obilježja opravdava svraćanje pažnje na njegov pristup buddhizmu, s kojim se i sam često puta izrazito suglašava.

Otkad sam prvi put počeo prevoditi Dhamma-padu, oko 1950, ostali tekstovi kojima sam želio nadopuniti pojedine izreke potjecali su pretežno iz De Lorenzovog talijanskog prijevoda Mađđhima-nikāye, zbirke Buddhinih govora “srednje dužine”, koja za mene predstavlja estetski najljepši, iako ne najtočniji, europski prijevod. Danas mi se čini da sav tadašnji materijal u bilješkama nije neophodan, pogotovo ne iz prevodilačkog izvora na koji sam tada bio pretežno ograničen. Dugogodišnjim iskustvom došao sam do zaključka da je najbitnije da se uvodno osvrnem upravo na prvu riječ prve izreke ovog teksta – mano. Osnova je te riječi u paliju kao i u sanskritu: manas. Ista je osnova, i bitno najopćenitije i najšire značenje, sačuvana do danas u latinskoj riječi mens u opsegu značenja preuzetom i u engleski mind. U našem jeziku kao i u njemačkom i francuskom postoje samo izvedenice iz imenice “mentalitet”. U europskoj filozofiji najširi opseg je taj pojam dobio kod Kanta i kao “teorijski um” i kao “praktički um”, pa i “rasudna moć”, shvaćeni u zajedničkoj cjelini sistema čija je osnova, ne u teorijskoj, nego u praktičkoj komponenti. Engleska riječ mind ima nesumnjivo najviše srodnosti sa terminom manas u indijskoj filozofiji uopće, ne samo u buddhističkoj, pa ipak standardni rječnik koji je izdalo Pali Text Society opravdano napominje da i u tom slučaju treba gdjekada prevoditi ovaj termin i sa “mišljenje” (thought). Ukoliko postoji sklonost u europskim jezicima da se manas prevodi sa “duh”, treba imati na umu poteškoću da manas predstavlja šesto područje osjetne svijesti ravnopravno sa osjetnih pet doživljajnih područja tjelesnih organa, pa je u vezi s njima izrazito usmjeren prema fenomenalnoj svijesti i vezan isključivo za njena predmetna područja. U tom je smislu “mišljenje” klasificirano kao “šesti organ” organske svijesti shvaćanja objektivnog smisla područja i elemenata fenomenalne datosti (Ayatanam, dhatu). Zato ga je psihološki adekvatnije prevoditi sa "razum" nego sa "duh". Zato u europskoj komparativnoj filozofiji postoji dovoljna suglasnost (koju je dovoljno izrazito dokumentirao Schopenhauerov sljedbenik Paul Deussen u tri knjige povijesti indijske filozofije) da je tek Kantov kritički fenomenalizam stvorio adekvatnu osnovu za komparativnu filozofiju prema pretpostavkama starog indijskog umovanja. To najizrazitije vrijedi za buddhizam, iako se vedantinska filozofija upanišadi redovno interpretira u usporedbi s kantovskim idealizmom.
 

I
PAROVI

/Yamaka-vaggo/  [povratak na početak]

1
Razum je preteča svih stvari,
razum ih tvori i njima upravlja.
Tko sa zlim naumom govori il' radi,
toga slijedi patnja k'o točak volovsku spregu.
 
2
Razum je preteča svih stvari,
razum ih tvori i njima upravlja.
Tko s dobrim naumom govori il' radi,
toga slijedi sreća nerazdruživa k'o sjena.
 
3
“Vrijeđao me i zlostavljao,
svladao me i opljačkao”.
Koga takve misli muče,
u tom se ne smiruje mržnja.
 
4
“Vrijeđao me i zlostavljao,
svladao me i opljačkao”.
Koga te misli ne muče,
u njemu se mržnja utišava.
 
5
Mržnja se nikad ne smiruje mržnjom,
mržnja se utišava nemržnjom.
To pravilo važi oduvijek.

6

Većina ljudi neće da shvati
da smo ovdje osuđeni na smrt.
Među onima koji to shvate
svađe se lako izmiruju.
 
7
Tko god živi zanesen čarima,
neobuzdan u čulnosti, neumjeren u užitku,
nemaran i neotporan,
taj pogiba k'o neukorijenjeno drvo na vjetru.
 
8
Tko ne živi zanesen čarima,
već obuzdan u čulnosti i umjeren u užitku,
taj pouzdan i izdržljiv
odolijeva pogibiji k'o planinska hrid oluji.
 
9
Tko oblači olinjalo ruho isposnika,
a ne živi besprijekorno
ni obuzdan u istini,
taj ni tog ruha nije dostojan.
 
10
Tko se odvrati od strasti
i ustali u vrlini,
taj obuzdan u istini
s pravom nosi olinjalo ruho isposnika.
 
11
Tko ljusku smatra za jezgro,
a jezgro mu se čini da je ljuska,
taj do jezgra nigdje ne dopire
zaveden neispravnom namjerom.
 
12
Tko jezgro jezgrom shvati,
a ljusku smatra ljuskom,
taj dopire do jezgra
u izvrsnim namjerama.
 
13
Kao što kiša prodre u kuću
koja nije dobro pokrovljena,
tako u neodnjegovanu
svijest prodiru strasti.
 
14
A kao što kiša ne prodire
u kuću dobro pokrovljenu,
tako ni u dobro njegovanu
svijest ne prodiru strasti.
 
15
Na ovom svijetu i na drugome
zločinac pati i tuguje.
Tuguje i kaje se kad vidi što je učinio.
 
16
Na ovom svijetu i na drugome
raduju se dobrotvori.
Raduju se i vesele u čistoći svojih djela.
 
17
Na ovom svijetu i na drugome
zločinac podnosi muke.
Muči ga misao da je zlo učinio,
a put mu stradanja povećava muke.
 
18
Na ovom svijetu i na drugome
uživaju dobrotvori.
Uživaju u mislima o dobroti svojih djela,
a put im u blaženstvo povećava užitak.
 
19
Onaj tko ponavlja mnoštvo svetih strofa,
a ne vlada se prema njima, nedosljedan čovjek,
liči na pastira koji broji tuđe blago.
 
20
Onaj tko ponavlja malo svetih izreka,
al' slijedi njihove upute,
odriče se strasti, mržnje i zablude,
u najboljem znanju, nesputane misli,
nevezan ni za što na ovom ni onom svijetu
– taj je sudionik blaženstva mudraca.
 
 
II
PAŽLJIVOST

/Appamada-vaggo/  [povratak na početak]

21
Pažnja je put bez pogibelji,
a nepažnja je put u smrt.
Gdje pažljivi ne umiru,
nepažljivi su već mrtvi.
 
22
Uvidjevši tu razliku
u pažljivosti, mudraci
zadovoljni pažljivošću
kroče putem plemenitih.
 
23
Zadubljeni i sabrani,
postojani u naporu
dosežu do utrnuća,
krajnje slobode od jarma.
 
24
Pažljivome čija je pozornost postojana,
tko je pošten i obazriv,
uviđavan i ispravan,
tome se ugled širi nadaleko.
 
25
Postojanom pažljivošću,
izoštrenim uviđajem,
mudrac treba da bude utvrđen
k'o otok protiv nasrtaja vala.
 
26
Nepažnji se prepuštaju
budale i bezumnici,
dok mudrac pažljivost cijeni
kao najvrednije blago.
 
27
Ne popuštaj nepažnji,
ne budi podatan požudi.
Samo pažljiv i zadubljen
postiže potpuno zadovoljstvo.
 
28
Kad pažljivošću nepažnju
rasprši pametan čovjek
i uspne se na kulu mudrosti,
neožalošćeni mudrac
žalosnu svjetinu tada
promatra k'o kršan gorštak
kržljavi nizinski puk.
 
29
Pozoran među nepažljivima,
bdijući medu pozaspalima,
odmiče mudrac k'o hitar konj pred kljusadi.
 
30
Bog Indra je svojom pažnjom
postigao vodstvo kod bogova.
Pažljivost se svuda cijeni,
a nepažnja uvijek prezire.
 
31
Redovnik koga raduje pažnja,
a sa strahom gleda nemir,
kao rasplamsala vatra
krši sitne i krupne prepreke.
 
32
Redovnik koga raduje pažnja,
a sa strahom gleda nemir,
više neće stradavati,
pred njime je utrnuće.
 
 

III
MISAO
/Ćitta-vaggo/  [povratak na početak]

33
Usplahirenu, nepostojanu misao,
koju je teško zadržati i obuzdati,
mudrac izoštrava kao kovač; strijelu.
 
34
Kao riba izvučena iz vode i bačena na kopno
tako se trza i misao
onoga tko napušta carstvo Smrti.
 
35
Vrijedno je zavladati mišlju
nepokornom, lakoumnom,
povodljivom za užitkom.
Ukroćena misao je izvor sreće.
 
36
Mudrac neka pazi na misao,
ishitrenu i jedva zamjetnu,
povodljivu za užitkom.
Zaštićena misao je izvor sreće.
 
37
Lutalicu, samotarku,
bestjelesnu, prikrivenu,
tko ne pušta misao iz vida,
oslobađa se spona umiranja.
 
38
Kad misao nije ustaljena
ni istina ispravno shvaćena,
kada osjetila nisu bistra,
tada ni mudrost nije potpuna.
 
39
Kome misao nije pristrasna
ni osujećena težnja
da napusti zlo i dobro
– tko bdije, taj se ne boji.
 
40
Tko je uvidio krhkost tijela
i učvrstio misao k'o tvrđavu,
mačem mudrosti krši Rušioca
i tako štiti pobjedu beskućnika.
 
41
Uskoro će ovo tijelo
pasti srušeno na zemlju,
napušteno, bez svijesti,
kao beskorisna klada.
 
42
Što poželi dušman dušmaninu,
mrzovoljan omraženu,
manje je štetno od misli
usmjerene na vlastito zlo.
 
43
Ni otac, ni mati, ni svojta
ne mogu nam ugoditi
onoliko k'o misao
usmjerena na dobrobit.

IV
CVIJEĆE

/Puppha-vaggo/  [povratak na početak]
 
44
Tko će osvojiti ovu zemlju i svijet smrti i bogova?
Tko će pronaći dobro razjašnjeni put ispravnosti
kao što će vještak prepoznati cvijet?
 
45
Učenik na putu vrline će osvojiti ovu zemlju i svijet smrti i bogova.
Učenik na putu vrline će pronaći dobro razjašnjeni put ispravnosti
kao vještak traženi cvijet.
 
46
Uvidjevši da je ovo tijelo kao pjena,
prozrevši prirodu opsjene,
slomivši rascvjetale strijele smrti,
treba otići izvan vidokruga vladara smrti.
 
47
Kao čovjeka koji bere cvijeće,
čiji je duh rastresen, smrt odnosi
kao poplava usnuli zaselak.
 
48
Kao čovjeka koji bere cvijeće,
čiji je duh rastresen,
još prije nego što utaži svoje strasti, nadvladava smrt.
 
49
Kao što pčela ne oštetivši ni boju ni miris cvijeta
usiše sok i odleti – tako treba i šutljivi mudrac
da se kreće selom.
 
50
Ne treba primjećivati tuđa nedostojna djela,
niti ono što su drugi učinili ili nisu,
nego vlastita djela i propuste.
 
51
Kao lijepi cvijet šarolik, ali bez mirisa,
isto su tako jalove i lijepo izražene riječi
onoga tko ih ne primjenjuje u djelu.
 
52
Kao lijepi cvijet šarolik i mirisan
tako su plodonosne i lijepo izražene riječi
onoga tko ih primjenjuje u djelu.
 
53
Kao što se iz hrpe cvijeća mogu učiniti mnogi cvjetni vijenci,
tako i onaj tko je rođen smrtan može učiniti mnoga dobra djela.
 
54
Miris cvijeća ne ide protiv vjetra,
niti miris sandalovine, ni mirisni prah tagare, ni jasmina,
ali miris vrline ide protiv vjetra; dobar čovjek širi miris na sve strane.
 
55
Mirisi sandalovine, tagare kao i lotosa i jasmina –
iznad svih cvjetnih mirisa izdiže se miris vrline.
 
56
Neznatni su mirisi svih tih cvjetnih prahova,
dok miris kreposnih bića provijava do
božanskih vrhunaca.
 
57
Moć Smrti ne doseže do puta onih koji su
postigli te vrline
i saželi se u sabranosti usavršenim znanjem.
 
58
Kao što iz hrpe đubreta bačenog na cestu
može da iznikne lotos divnog i osvježujućeg mirisa –
 
59
isto tako iz hrpe bića zaslijepljene ljudske gomile
zabljesne mudrošću učenik potpuno budnoga.

V
BUDALA

/Bala-vaggo/  [povratak na početak]
 
60
Duga je noć za onoga tko bdije, duga je milja za umornoga –
dug je tok zbivanja za budale koji nemaju
ispravnog uvida u istinu.
 
61
Ako putnik ne naiđe na boljeg ili jednakog sebi,
bolje mu je da putuje sam; nema drugarstva sa budalom.
 
62
"Djeca su moja, imetak je moj" – tako razmišlja budala.
Ali ni sam nije svoj, a kamoli djeca, kamoli imetak.
 
63
Budala koji sebe smatra budalom već je zbog toga pametan,
ali budala koji sebe smatra pametnim, za toga
se s pravom kaže da je budala.
 
64
I ako budala doživotno poštuje pametnoga,
neće razumjeti istinu kao ni žlica okus čorbe.
 
65
Ali ako se pametan čovjek pridruži pametnome samo jedan čas,
brzo će razumjeti istinu kao jezik okus čorbe.
 
66
Budale se kreću nepametno kao svoji vlastiti neprijatelji,
vršeći zla djela čiji je plod gorak.
 
67
Nije dobro učinjeno djelo zbog kojeg pati tko ga izvrši
i tko mu podnosi plod sa suzama rasplakanog lica.
 
68
Dobro je učinjeno ono djelo zbog kojeg ne pati tko ga izvrši
i tko mu uživa plod radosno pošto ga izvrši.
 
69
Dok ne dozrije plod zla, budala ga smatra slatkim,
ali kada zlo dozrije, onda budala podnosi patnju.
 
70
Mjesecima budala može jesti hranu na vlati travke kusa,
pa ipak mu to ne vrijedi ni šesnaesti dio
onoga što postižu znalci prave istine.
 
71
Posljedice zlog djela ne zgrušnjavaju se odmah
kao ni svježe mlijeko,
tinjajući grijeh slijedi budalu kao vatra zapretana pepelom.
 
72
Besmisleno znanje koje stječe budala
razara poželjne posljedice i razbija mu glavu.
 
73
On može poželjeti nebitno postignuće i prvenstvo među redovnicima,
vlast u samostanima i poštovanje u tuđim porodicama.
 
74
"Neka domaćini i beskućnici misle da sam ja to učinio,
da im ja budem mjerodavni uzor u svemu što treba učiniti ili ne učiniti."
Tako to zamišlja budala nadimljući se u svojim željama i taštini.
 
75
Doista, jedan je put uspjeha, a drugi put vodi do utrnuća (nibbanam).
Kad to tako spozna, sljedbenik budnoga u prosjačkom redu
ne treba se radovati počastima, nego težiti za samoćom.

VI
PAMETAN ČOVJEK

/Pandita-vaggo/  [povratak na početak]
 
76
Tko uvidi da je mudar čovjek koji ga opominje
i ukazuje što treba izbjegavati,
takvog mudrog čovjeka treba poštivati
kao otkrivatelja skrivenog blaga –
za onoga tko poštuje takvog čovjeka to je bolje,
a ne lošije.
 
77
Neka opominje i poučava,
neka obuzdava ono što je nepročišćeno."
Tako se stječe prijateljstvo iskrenih,
a neprijateljstvo neiskrenih.
 
78
Ne treba cijeniti nepoštene prijatelje, niti neobuzdane;
treba cijeniti uzorne prijatelje, one koji su najbolji.
 
79
Tko taži žeđ ispravnošću, taj je sretan bistrinom namjere.
Pametan čovjek se uvijek raduje
u ispravnosti koju objavljuju oplemenjeni.
 
80
Graditelji razvode vodu,
kovači oštre strijele,
drvodjelci tešu drvo,
pametni ljudi ukroćuju sebe.
 
81
Kao što vjetar ne satire čvrstu stijenu
isto se tako ni pametni ljudi ne kolebaju pred
prijekorom ni pohvalom.
 
82
Kao jezero – duboko, razbistreno i smireno –
isto se tako i pametni ljudi razbistre kad čuju pouku ispravnosti.
 
83
Dobri ljudi prolaze svuda, a da ne prianjaju uz strasti.
Pametni ljudi ne primjećuju razliku i ne tiče ih se ni radost ni bol.
 
84
Tko ne želi ni za sebe ni za druge ni sina, ni imanje, ni vlast,
niti teži neispravno za vlastitom moći,
taj je krepostan, mudar i ispravan.
 
85
Na svijetu ima malo ljudi koji dosežu drugu obalu,
dok ostala svjetina hrli sve dalje po ovoj obali.
 
86
Ali oni koji slijede ispravnost kad im se ispravno predoči,
ti ljudi prelaze na drugu obalu,
izvan vlasti smrti koju je teško nadmašiti.
 
87
Zato neka pametni ljudi napuste put tame i njeguju put svjetlosti,
odlazeći iz domaćeg života u beskućnički,
u osamljenost u kojoj je teško naći zadovoljstvo.
 
88
U tome treba tražiti radost napustivši bilo kakvu strast;
pametan čovjek neka pročišćava sebe od natruha duha.
 
89
Oni čiji je duh odnjegovan u skladu sa vrlinama duhovnog probuđenja
i koji se raduju u obestrašćenosti bez primjesa;
koji su ukinuli sve utjecaje svjetovnosti
ti su utrnuti i rashlađeni.

VII
USAVRŠENI
/Arahanta-vaggo/  [povratak na početak]
 
90
Onome tko nigdje ništa ne žali,
tko je oslobođen u svakom pogledu, s koga su popadali svi okovi,
nepoznate su opreke.
 
91
Pažljivi se naprežu, ne raduju se udobnosti
kao labudovi kad odlaze sa jezera
napuštaju domaću okolinu.
 
92
Oni što ne gomilaju posjed, koji se razumno hrane,
čije je životno područje ispraznost, i
bespredmetnost, i oslobođenost –
njihovo je kretanje teško slijediti kao lijet ptica po zraku.
 
93
U kome su utjecaji požude prekinuti,
tko je ravnodušan prema hrani,
čije je životno područje ispraznost,
bespredmetnost i oslobodenost –
njegovo je kretanje teško slijediti kao lijet ptica po zraku.
 
94
Čija su osjetila smirena
kao konji koje je obuzdao kočijaš,
čiji je ponos tako uklonjen kao i priliv strasti –
tome zavide i bogovi;
 
95
ne opire se kao ni zemlja,
podložan je kao kamen temeljac,
kao jezero u kojem nema mulja –
za takve ne postoji ni tok rađanja ni umiranja.
 
96
Njegov je duh smiren, mirna mu je i riječ i djelo;
tako je dosegao utihnuće oslobođen uravnoteženom spoznajom.
 
97
Najuzvišeniji čovjek nije lakovjeran,
nego je znalac onoga što nije tvorevina,
tko je razriješio sve veze, odrekao se prohtjeva
– takav je doista natčovjek.
 
98
Ili u selu ili u šumi, u dubinama ili na čvrstom tlu,
gdje god borave usavršeni, to je tlo radosti.
 
99
Raduju nas šume kojima se ne raduje svjetina.
Tamo će se obradovati obestrašćeni koji ne srljaju za užicima.

VIII
TISUĆE

/Sahassa-vaggo/  [povratak na početak]
 
100
Od tisuću besmislenih izreka
bolja je jedna smislena što smiruje onoga tko je čuje.
 
101
Od tisuću besmislenih stihova
bolji je jedan stih što smiruje onoga tko ga čuje.
 
102
Od izricanja stotine besmislenih stihova
bolji je jedan stih što smiruje onoga tko ga čuje.
 
103
Ako netko pobijedi u boju tisuću puta po tisuću ljudi,
a drugi pobijedi jedino sam sebe,
taj je drugi nenadmašivi pobjednik.
 
104
Doista je bolja pobjeda nad samim sobom
nego pobjeda nad drugim ljudima,
jer onaj tko ukroti sebe taj stalno živi suspregnuto.
 
105
Ni koji bog ni vila, ni Smrt skupa sa
stvoriteljem svijeta Brahmom
ne može pretvoriti pobjedu u poraz takvog pobjednika.
 
106
Može netko iz mjeseca u mjesec kroz stotinu godina
prinositi po tisuću žrtava,
ali onaj tko samo jedan čas oda poštovanje potpuno usavršenome
njegov je izraz poštovanja vredniji od stoljeća žrtvenih obreda.
 
107
Može netko kroz stotinu godina održavati sveti oganj u šumi,
ali onaj tko samo jedan čas oda počast potpuno usavršenome
time zavređuje poštovanje veće od stoljeća žrtvenih obreda.

108
Kakav god žrtveni dar i obred prinosi netko da stekne zasluge,
sve mu to ne vrijedi niti četvrtinu izraza poštovanja
prema onima čiji je postupak ispravan.
 
109
Onome tko odaje poštovanje kreposnima
stalno dozrijevaju plodovi četiriju vrlina:
dug život, lijep izgled, sreća i moć.
 
110
Ali onome tko živi i stotinu ljeta nepošteno i nesabrano
ni jedan dan života ne vrijedi više od dana u životu
onoga tko je pošten i tko živi u duhovnom zadubljenju.
 
111
Ako tko živi i stotinu ljeta bezumno i neozbiljno,
ni jedan dan mu ne vrijedi više od dana u životu
pametnoga i duhovno zadubljenog.
 
112
A tko živi stotinu ljeta nemarno i nevoljno,
ni jedan dan mu ne vrijedi više od dana u životu
čovjeka koji se trudi i napreže.
 
113
Tko živi i stotinu ljeta, a ne uvidi ni početak ni kraj
ni jedan dan mu ne vrijedi više od dana u životu
čovjeka koji uviđa početak i kraj.
 
114
Tko živi i stotinu ljeta, a da ne prozre put besmrtnosti
ni jedan dan mu ne vrijedi više od dana u životu
čovjeka koji prozre put besmrtnosti.
 
115
Tko živi i stotinu ljeta, a da ne prozre ispravnost vrhovne istine
ni jedan dan mu ne vrijedi više od dana u životu
čovjeka koji prozre ispravnost vrhovne istine.

IX
ZLODJELO

/Papa-vaggo/  [povratak na početak]
 
 
116
Pohrlite prema dobru, odvratite se od zla.
Ako se dobročinstvo vrši na silu, duh se raduje u zlu.
 
117
Ako čovjek zgriješi, neka to ne ponavlja,
neka uz to ne privoli; bolno je gomilanje zlih navika.
 
118
A kada čovjek učini dobro djelo, onda neka ga i dalje ponavlja,
neka uz to privoli; sretno je gomilanje zasluga.
 
119
I zločinac se osjeća obodren dok ga zlodjelo ne oprži;
tek kada ga oprži, zločinac uviđa zločinstvo,
 
120
dočim pošten čovjek uviđa i zločin prije nego mu poštenje urodi plodom,
a kad poštenje urodi plodom, onda pošten čovjek uviđa poštenje.
 
121
Ne pomišljajte lakoumno o zlu, "to me neće zadesiti".
I vjedro vode se puni vodenim kapima,
a budala se puni zlom i ako mu pritječe malo po malo.
 
122
Ne pomišljajte lakoumno o dobru, "to me neće zadesiti".
Vjedro vode se puni vodenim kapima,
a pametan čovjek se puni dobrom i ako mu pritječe malo po malo.
 
123
Kao što se trgovac s malobrojnom pratnjom boji opasna puta,
ili kao što se boji otrova onaj tko želi živjeti,
tako treba izbjegavati zlo.
 
124
Tko na ruci nema ranu, može nositi otrov na dlanu.
Otrov ne prodire gdje nema rane; nema zla za onoga tko ga ne čini.
 
125
Tko uvrijedi nedužnog čovjeka,
čisto i nevino biće,
zlo pogađa jedino tu budalu
kao sitna prašina bačena protiv vjetra.
 
126
Neki se preporađaju u majčinoj utrobi,
a zločinci u paklu,
pravednici idu u nebo, neobmanuti se trnu u nibbani.
 
127
Niti na nebu, niti usred mora, niti u nutrini planinskog procijepa,
nema takvog mjesta na svijetu
gdje bi se mogao sklonuti itko da umakne posljedicama zlodjela.
 
128
Niti na nebu, niti usred mora, niti u nutrini planinskog procijepa,
nema takvog mjesta na svijetu
gdje bi se mogao sklonuti itko da umakne smrti.

X
BATINA

/Danda-vaggo/  [povratak na početak]
 
129
Svi dršću pred batinom, svi se boje smrti.
Uspoređujući sebe sa drugima, ne ubijaj niti potiči ubojstvo.
 
130
Svi dršću pred batinom, svima je život drag.
Uspoređujući sebe sa drugima, ne ubijaj niti potiči ubojstvo.
 
131
Tko nasrće batinom na bića željna sreće
težeći za vlastitom srećom, taj ne postiže sreću poslije (smrti).
 
132
Tko ne nasrće batinom na bića željna sreće
težeći za vlastitom srećom, taj postiže sreću poslije (smrti).
 
133
Ne govori osorno ni s kim
da ti onaj s kim tako govoriš ne odgovori isto tako.
Bolne su doista oštre riječi, otpor koji izazivaju može te povrijediti.
 
134
Ako umukneš kao napukli gong,
već si dosegao utrnuće (nibbanu), u tebi nema žalca.
 
135
Kao što pastir izvodi goveda na pašu
tako starost i smrt izgone život iz stvorova.
 
136
Budala kad vrši zla djela nije toga svjestan.
Zbog vlastitih djela glupan izgara kao da ga sažiže oganj.
 
137
Tko batinom mlati goloruke i nedužne
uskoro će potpasti u neko od ovih deset stanja:
 
138
okrutnu bol, gubitak, tjelesnu povredu,
ili tešku bolest ili ludilo;
 
139
ili neugodnost od strane vladara, ili tešku optužbu,
smrt rodbine ili propast bogatstva;
 
140
ili će mu u požaru izgorjeti kuća.
Kad mu se raspadne tijelo, glupan se ponovo rađa u paklu.
 
141
Niti hodajući nag, niti raščupan, niti blatan,
niti postom, niti ležanjem na zemlji,
niti zamazan prašinom, ni čučanjem
ne može se pročistiti smrtnik koji nije prevladao neizvjesnost.
 
142
Iako je raskošno odjeven, onaj tko živi smireno,
krotko, obuzdano, usmjeren svetim životom,
tko je odbacio batinu u ophođenju sa svim bićima –
taj je svećenik (brahman), taj je isposnik,
taj je pripadnik prosjačkog reda (Bhikkhu).
 
143
Ima li na svijetu ikoji čovjek suzdržan stidom
koji izbjegava prijekor kao čistokrvan konj bič?
 
144
Kao čistokrvan konj na dodir biča,
budite revni i spremni,
povjerenjem, vrlinom i naporom,
sabranošću i promišljenom ispravnošću,
pomnim usavršavanjem mudrosti i dobrog ponašanja
izbavite se tog velikog bola.
 
145
Graditelji razvode vodu,
kovači oštre strijele,
drvodjelci tešu drvo,
pametni ljudi ukroćuju sebe.

XI
STAROST

/Darra-vaggo/  [povratak na početak]
 
146
Čemu smijeh, otkud radost
gdje požar neprekidno bukti?
– Obuzeti gustom tamom
zar ne tragate za svjetlom?
 
147
Pogledaj tu krasnu lutku
– drskost žive rane tijela,
mnogih briga i nevolja,
gdje ništa stalno ne prebiva.
 
148
Izmoždeno to tijelo krhko je gnijezdo bolesti
odakle gnjilež prska, gdje smrt dokončava život.
 
149
A kad budu razasute kao tikve u jeseni –
ove požutjele kosti – tko će im se obradovati?
 
150
Grad sagrađen od kostiju slijepljenih mesom i krvlju,
a u njemu utvrđeni nemoć i smrt, prezir i ponos.
 
151
I kićena kraljevska kola će sagnjeti;
tako će i ovo tijelo ophrvati nemoć.
No ispravnost bića nemoć ne satire.
Tako barem propovijedaju znalci.
 
152
Neznalica odraste kao vô;
mišići mu se razviju, al' pamet se ne razvije.
 
153
Kroz mnoge sam preporode hrlio tokom zbivanja,
al' mi neprimijećen osta graditelj tih zdanja.
Bolna je trajnost preporađanja.
 
154
Graditelju, sada si primijećen!
Više me nećeš kućiti!
Sve su ti grede slomljene, pokoleban ti je stožer.
Duh posta nepokolebiv, dosegnut je kraj stremljenja.
 
155
Čiji život ne bješe uzoran, tko u mladosti ne steče blago,
taj k'o oronuli vodomar premišlja nad barom
iz koje su pohvatane ribe.
 
156
Čiji život ne bješe uzoran, tko u mladosti ne steče blago,
taj kao odbačene strijele žali promašene ciljeve.

XII
O SAMOME SEBI

/Atta-vaggo/  [povratak na početak]
 
 
157
Tko sam sebe zna cijeniti
treba pomno bdjeti nad sobom.
Jedan od tri dijela noći
mudrac provodi u bdijenju.
 
158
Najprije učvrsti sebe
u dosljednome vladanju,
a onda opominje druge.
Mudrac se ne izlaže prijekoru.
 
159
Tko sam sebe izobrazi
u onom što druge poučava,
izvježban nek vježba druge.
No samim je sobom teško ovladati.
 
160
Svatko je sam svoj zaštitnik.
Zar bi itko drugi to mogao biti?
Tko sobom dobro ovlada
stječe teško dosežnu zaštitu.
 
161
Zlodjelo koje sam počini,
prouzroči i sprovede,
satire nerazumnoga kao što
dijamant brusi ostalo drago kamenje.
 
162
U kome prevlada nepoštenje
sam sebi nanosi štetu koju mu želi dušmanin
– kao kad puzavica prione uz snažno stablo sala.
 
163
Lako je izvršiti zlodjelo
kojim i sebi nanosimo štetu,
al' ono što je dobro i korisno,
to je i najteže izvedivo.
 
164
Nerazuman koji prekorava
zbog svojih nepoštenih namjera
pouku duhovnih velikana
čiji je život istinom oplemenjen,
taj kao bambus rađa plod
kojim sam sebe satire.
 
165
Svatko je sam izvršitelj zlodjela
kojim je sebe okaljao.
Svatko se sam od zla suzdržava
i sam sebe pročišćava.
Čistoća i prljavština od nas samih ovise.
Nitko nikog nigdje ne pročisti.
 
166
Ne zanemaruj vlastitu svrhu
za tuđu, ma kako uzvišena bila.
Kad svoju svrhu shvatiš pravilno,
prioni uz svoj zadatak.

XIII
SVIJET

/Loka-vaggo/  [povratak na početak]
 
 
167
Ne slijedi niski zakon; nemoj živjeti nemarno;
ne slijedi pogrešno gledište; ne unapređuj svjetovnost.
 
168
Ustani, ne budi nemaran; živi ispravnim životom.
Tko živi ispravnim životom sretan je i na ovom svijetu i na drugome.
 
169
Tko živi ispravno, taj živi sretno; ne valja živjeti zlim životom.
Tko živi ispravno, taj je sretan i na ovom i na drugom svijetu.
 
170
Promatraj ovaj svijet kao pjenu, promatraj ga kao privid;
onoga tko ga tako promatra, ne vidi vladar smrti.
 
171
Dođi i pogledaj ovaj svijet kao šarena kraljevska kola.
Tu gdje se budale utapaju, razumni im se ne pridružuju.
 
172
Tko je prije bio nemaran, a kasnije to više nije,
taj obasjava ovaj svijet kao Mjesec nezasjenjen oblakom.
 
173
Čije je zlo djelovanje nadstrto dobročinstvom,
taj obasjava ovaj svijet kao Mjesec nezasjenjen oblakom.
 
174
Ovaj je svijet zamračen, rijetko tko tu nešto prozire,
kao ptica kad se oslobodi iz mreže, malo je onih koji odlaze u nebo.
 
175
Labudovi idu putem Sunca, idu zrakom natprirodnom snagom,
a mudrace izvodi iz svijeta pobjeda nad Smrću i njenom pratnjom.
 
176
Tko prekrši jedinstveno pravilo, tko laže i prezire nadzemaljski svijet,
za toga nema grijeha koji neće počiniti.
 
177
Škrtice ne idu u božanski svijet,
a ni budale ne cijene dobročinstvo,
dok se mudrac raduje darežljivosti,
jer će ga samo to usrećiti u nadzemaljskom svijetu.
 
178
Od isključive vlasti na zemlji, ili od odlaska na nebo,
vredniji od gospodstva nad cijelim svijetom
jeste plod ulaska u struju oslobođenja.

XIV
BUDNI

/Buddha-vaggo/  [povratak na početak]
 
 
179
Njegova se pobjeda ne prevladava,
njegovu pobjedu nitko na svijetu ne nadilazi.
kojim putem hoćete da vodite toga budnog
na beskrajnom području bez razmeđa?
 
180
Njega ne može mreža otrovne žeđe nikuda zavesti.
Kojim putem hoćete da vodite toga budnog
na beskrajnom području bez razmeđa?
 
181
Tako zadubljenim mudracima koji se raduju smirenju odricanja,
njima zavide i bogovi, potpuno budnim i sabranim.
 
182
Teško je dosežno ljudsko rođenje, težak je život smrtnika,
teško je čuti ispravnu pouku, teško je doseći do probuđenja.
 
183
Ne činiti nikakvo zlo, uzdići se u dobroti,
pročistiti svoj duh (misao) –
to je pouka svih buddha.
 
184
Krajnje smirenje se postiže postojanim asketskim naporom;
budni nazivaju utrnuće (nibbanam) krajnjim dosegom.
Zacijelo, nije se odvratio od svijeta tko tlači druge,
niti onaj tko uzrokuje njihovo tlačenje.
 
185
Ne ogovarati, ne napadati, živjeti suspregnut pravilima
redovničke stege, umjeren u jelu, tko živi u samoći,
uporan u uzvišenom umovanju – to je pouka svih buddha.
 
186
Ni kiša dukata ne može zadovoljiti strasti;
bolni su kratki užici – tako uviđa pametan čovjek.
 
187
Ni u božanskim užicima ne postiže radost;
sljedbenik potpuno budnoga raduje se (jedino)
dokončanju životne žeđi.
 
188
Mnogi ljudi nagnani strahom traže utočište
u planinama i šumama,
pod stablima hramskih vrtova.
 
189
Ali to im utočište nije smirenje, to nije krajnje utočište,
otišavši u takvo utočište ne oslobađaju se svih patnji;
 
190
nego tko je otišao u utočište budnoga,
njegove nauke i njegove redovničke zajednice,
u četiri plemenite istine – taj uviđa potpunom mudrošću:
 
191
patnju, nastanak patnje, dokončanje patnje
i plemeniti osmeročlani put koji vodi do smirenja patnje.
 
192
To je spokojno utočište, to je krajnje utočište,
tko dođe u to utočište rješava se svake patnje.
 
193
Teško je naći osobu plemenita roda; takvi se ne rađaju svuda.
Gdje god se rodi takav mudrac, ta porodica sretno napreduje.
 
194
Sretna je pojava budnih, sretna je pouka ispravnosti,
sretno je združenje redovničke zajednice,
sretan je asketski napor združenih redovnika.
 
195
Tko poštuje poštovanja dostojne, buddhe ili njihove sljedbenike,
koji su svladali prepreke i nadišli bijedu i jad;
 
196
tko poštuje takve utrnute koji su se riješili straha,
njegovu zaslugu nitko ne može procijeniti.

XV
SREĆA

/Sukha-vaggo/  [povratak na početak]
 
197
Živimo doista sretno i bez mržnje među onima koji mrze,
boravimo bez mržnje među mrzovoljnim ljudima.
 
198
Živimo doista sretno i bez patnje među patnicima,
među ljudima koji pate boravimo bez patnje.
 
199
Živimo doista sretno i bezbrižno među zabrinutima,
među ljudima koji su zabrinuti boravimo bezbrižno.
 
200
Živimo doista sretno mi kojima ništa ne pripada,
tažimo se prijatnošću kao svijetli bogovi.
 
201
Pobjeda potiče mržnju, pobijeđeni ostaje u patnji.
Tko je smiren ostaje sretan kad napusti pobjedu i poraz.
 
202
Nema ognja ravnog strasti, nema zle kobi ravne mržnji;
nema patnje ravne djelomičnom opstanku,
nema sreće ravne spokoju.
 
203
Lakomost je najgora bolest, sklonosti su najgore patnje.
Tko to zbilja spozna, utrnuće (nibbanam) mu je krajnja sreća.
 
204
Zdravlje je najveća dobit, zadovoljstvo je najveće blago,
pouzdanje je najveće srodstvo, utrnuće najveća sreća.
 
205
Tko okusi osamljenost i smirenje
postaje neustrašiv i bezgrešan, utažen okusom ispravnosti.
 
206
Vrijedan je susret s plemenitima, boravak s njima je uvijek sretan.
Tko se ne susreće s budalama, taj će uvijek biti sretan.
 
207
Tko se kreće u društvu budala, taj se kaje dugo vremena.
Drugarstvo s budalama uvijek je patnja, kao i s neprijateljem,
a druženje s razboritim je sretno kao susret sa srodnicima.
 
208
Kao što Mjesec slijedi put sazviježda
tako i vi slijedite mudraca, pametnog i učenog,
podnošljivog, revnog, plemenitog
– takvog dobrog i razboritog čovjeka.

XVI
PRIJATNOST

/Piya-vaggo/  [povratak na početak]
 
209
Tko se veže za bezveznost, a ne povezuje se
stegom (yogasmim) duhovnog napora,
odriče se smisla zbog onoga što mu je prijatno
– zavidjet će onome tko sebe obuzdava.
 
210
Zato se nemoj vezivati za ono što je prijatno,
a pogotovo za neprijatno.
Ne vidjeti ono što je prijatno je patnja
kao i vidjeti neprijatnosti.
 
211
Zato ne činite ništa zbog prijatnosti;
prestanak prijatnosti je neugodan.
Nema spona za onoga za koga ništa nije ni
ugodno ni neugodno.
 
212
Iz ugodnosti se rađa tuga, iz ugodnosti se rađa bojazan.
Za onoga tko je lišen ugode ne postoji tuga, a kamoli bojazan.
 
213
Iz privrženosti se rađa tuga, iz privrženosti se rađa bojazan.
Za onoga tko je lišen privrženosti ne postoji tuga, a kamoli bojazan.
 
214
Iz radosti se rađa tuga, iz radosti se rađa bojazan.
Za onoga tko je lišen radosti ne postoji tuga, a kamoli bojazan.
 
215
Iz požude se rađa tuga, iz požude se rađa bojazan.
Za onoga tko je lišen požude ne postoji tuga, a kamoli bojazan.
 
216
Iz čežnje se rađa tuga, iz čežnje se rađa bojazan.
Za onoga tko je lišen čežnje ne postoji tuga, a kamoli bojazan.
 
217
Tko je postigao vrlinu i uvid, ispravnost i iskrenost,
tko vrši vlastiti posao – toga ljudi smatraju prijateljem.
 
218
U kome se ispolji volja za neizrecivim, i ako je potaknut u duhu,
a misao mu nije potlačena strastima,
– za toga se kaže da pliva uzvodno.
 
219
Kao što se čovjeku koji je dugo bio odsutan, pa se sretno vrati iz daljine,
raduju rođaci i znanci dobrodošlicom na povratku –
 
220
isto tako i dobrotvora kad s ovog svijeta otiđe na drugi
dobra djela dočekuju prijateljski kao rođaci povratnika.

XVII
GNJEV

/Kodha-vaggo/  [povratak na početak]
 
221
Odustani od gnjeva, odreci se oholosti, nadiđi sve prepreke;
onoga tko nije obuzet imenom-i-likom
i tko ništa nema ne spopadaju nikakve patnje.
 
222
Tko može suzdržati gnjev kad ga spopadne kao zastranjela kola,
toga ja nazivam vozačem, a ostali mogu tek pridržati uzde.
 
223
Nadvladaj mržnju nemržnjom, nadvladaj nepovjerenje vjernošću,
nadvladaj škrtost darežljivošću, a lažljivca istinom.
 
224
Govori istinu, ne prekoravaj, daj onome tko išće malo,
sa ta tri sredstva se stiže među bogove.
 
225
Nenasilni tihi mudraci koji stalno sputavaju tjelesnost
stižu na nepokolebivo stanovište i ne žale da su to postigli.
 
226
U onima što stalno bdiju i trse se dan i noć
nastojeći da se oslobode utrnućem (da dosegnu nirvanu)
dokončavaju se prilivi strasti.
 
227
Staro je iskustvo, Atula, nije tek današnje,
da se prekorava onaj tko šuti kao i brbljavci,
pa i onaj čiji je govor prijazan.
Nitko na svijetu nije besprijekoran.
 
228
Niti je bilo, niti će biti, niti sada ima
čovjeka koga se samo prekorava ili samo hvali.
 
229
Ali onoga koga znalci hvale iz dana u dan
kao neprijekornog, mudrog, nadarenog mudrošću i vrlinom –
 
230
tko je dostojan da prekori takvoga poput zlata iz rijeke Đambu?
Njega slave i bogovi, pa i stvoritelj Brahma.
 
231
Treba se čuvati tjelesnih uzbuđenja i obuzdavati tijelo.
Odbacivši loše ponašanje tijela,
treba slijediti dobro tjelesno ponašanje.
 
232
Treba se čuvati uzbudljivog govora i obuzdati govor.
Napustivši loše navike u govoru,
treba se pridržavati dobrog ponašanja u govoru.
 
233
Treba se čuvati duševnog uzbuđenja i obuzdavati duh.
Napustivši zlo duševno ponašanje,
treba se i duševno dobro ponašati.
 
234
Mudraci koji su obuzdali tijelo i govor,
mudraci koji su obuzdali duh –
ti su doista dobro obuzdani.

XVIII
MANE

/Mala-vaggo/  [povratak na početak]
 
235
Sada si kao uveli list; poslanici smrti se pojavljuju oko tebe;
stojiš na pragu propasti, a nemaš ni poputbine.
 
236
Zato napravi sam od sebe otok, brzo se potrudi, budi pametan!
Kad pročistiš nečistoću i budeš bez natruha,
ući ćeš u nebesko carstvo plemenitih.
 
237
Tvoj vijek je sada pri kraju. Približio si se grobnoj jami.
Na putu nemaš postaje, a nemaš ni poputbine.
 
238
Zato napravi sam od sebe otok, brzo se potrudi, budi pametan!
Kad pročistiš nečistoću i budeš bez natruha,
nećeš više upadati u rađanje i starost.
 
239
Postepeno, malo po malo, povremeno,
kao što kovač pročišćava srebro,
tako i mudrac treba odstraniti mane iz samoga sebe.
 
240
Kao što hrđa nagriza željezo u kojem se je pojavila,
tako i vlastita zlodjela odvode počinioca zlim putem.
 
241
Neprožimanje smisla je mana svetih izreka;
bezbrižnost je mana domaćinstva; nemar je mana ljepote;
nepažnja je mana stražara.
 
242
Zlo ponašanje je mana žene; škrtost je mana darovatelja;
zločinstva su mane i na ovom i na drugom svijetu.
 
243
Ali mana veća od svih ostalih je mana neznanja.
Napustivši tu manu, budite bez mane, prosjaci!
 
244
Lako je živjeti bezobrazniku, lakomome kao vrana, klevetniku,
nasilniku i drskom čovjeku,
 
245
ali je težak život skromnome, tko stalno teži za onim što je čisto,
nesebičnome, tko nije lakom, tko živi čisto i uviđavno.
 
246
Tko ubija živa bića, tko laže,
tko uzima od svijeta što mu se ne daje, i ide tuđoj ženi,
 
247
čovjek koji je sklon opojnim pićima,
taj već na ovom svijetu potkopava vlastiti korijen.
 
248
I tako shvati, dobri čovječe, da su zla djela nerazumna,
da te lakomost i neispravnost ne odvuku u dugotrajnu patnju.
 
249
Ljudi vrše dobročinstva ili prema vjeri ili prema sklonosti;
zato tko zavidi drugima na jelu i piću,
taj ni danju ni noću ne postiže sabranost duha.
 
250
A u kome je to sasječeno, iskorijenjeno i odstranjeno,
taj i danju i noću postiže sabranost.
 
251
Nema ognja jednakog strasti ni grabljivca jednakog mržnji;
nema mreže jednake zabludi, ni bujice jednake požudi.
 
252
Lako je vidjeti tuđu pogrešku, ali je teško vidjeti vlastitu.
Čovjek tuđe mane plijevi kao korov,
dok vlastite krije kao varalica kocku.
 
253
U onome tko trajno vreba na tuđe pogreške, spreman da prigovori,
vlastite zle sklonosti bujaju. Taj je daleko od dokončanja zlih utjecaja.
 
254
Nema puta po zraku, nema isposnika izvan redovničke zajednice.
Svijet se raduje oprekama, savršeni su nespriječeni.
 
255
Nema puta po zraku, nema isposnika izvan redovničke zajednice.
Nema stalnih sastojaka niti nestalnih buddha.

XIX
O PRAVEDNIKU

/Dhammatta-vaggo/  [povratak na početak]
 
256
Ne postaje se pravednik po samovoljnoj odluci.
Tko zna lučiti smisao od besmisla, taj je pametan (pandito).
 
257
Tko ne vodi druge po samovoljnoj odluci, nego ravnopravno,
mudar zaštitnik pravde je nazvan pravednikom.
 
258
Nitko ne postaje pametan zato što mnogo besjedi.
Spokojan, bez mržnje i straha, nazvan je pametnim.
 
259
Ni pouzdano ispravan nitko nije zato što mnogo besjedi.
Onaj tko s malo pouke stvarno shvati ispravnost,
taj je pouzdano ispravan, taj se ne odriče pravde.
 
260
Nitko ne posta starješina zato jer mu je sijeda glava;
dozreo tek da sagnjije i uzalud ostario.
 
261
U kome je istina i pravda, nenasilje (ahimsa), spoznaja i stega,
taj je mudrac lišen mane i po tome nazvan starješinom.
 
262
Ni zato što je dobar govornik, ni kao lotosov cvijet, zbog ljepote,
ne poprima izgled dobrote čovjek zavidan, škrt i nepouzdan.
 
263
Nego onaj u kome je sve to posječeno, i zatrto u korijenu,
taj je besprijekoran mudrac rječit izraz dobrote.
 
264
Brijanjem glave ne postaje redovnikom raspušteni lažov.
Zar da redovnik bude pohotan i lažan?
 
265
Tko ukroti grijehe, sve, i male i velike,
po ćudorednoj krotkosti naziva se redovnik.
 
266
Ne postaje se isposnik samim prošenjem hrane.
Potpunošću ispravnog vladanja postaje se isposnik, i ničim osim toga.
 
267
Tko se udalji od dobra i zla
i uzornim životom promišljeno boravi u svijetu,
tek taj zaslužuje naziv isposnika (bhikkhu).
 
268
Ni glupan ni neznalica zato jer šuti nije ušutjeli mudrac (muni),
nego onaj tko promišljen odvagne pa prihvati najvrednije.
 
269
Tko se kloni grijeha, taj je i zato je utihnuli mudrac.
I zato jer u svijetu uviđa obje strane, zavređuje naziv utihlog mudraca.
 
270
Plemstvo se ne stječe nasiljem nad životom.
Nenasiljem prema svem što živi stječe se ugled plemenitosti.
 
271
Ne samo po zavisnosti od propisa u vjeri i moralu, a ni po mnogom znanju,
čak ni po dosegu sabranosti (samadhi), ni osamljenu boravištu
 
272
nemoj se pouzdati, isposniče, da postižeš blagodat odricanja
do koje svjetovan čovjek ne doseže – sve dok se nisi riješio izljeva strasti.

XX
PUT

/Magga-vaggo/  [povratak na početak]
 
273
Od putova najbolji je osmerostruki, od istina četiri plemenite;
obestrašćenost je vrhovna ispravnost, a od dvonožaca uviđavni.
 
274
Ovo je put. Nema drugog koji vodi do pročišćenja uvida.
Slijedite taj put, tako ćete zbuniti Smrt.
 
275
Kad pođete tim putem, doseći ćete kraj patnje;
ja sam vam ukazao taj put pošto sam spoznao sredstvo protiv žaoke.
 
276
Ali vi treba da izvršite napor; oni koji su to postigli samo ukazuju put,
a oni koji ga slijede u zadubljenju oslobađaju se spona Smrti.
 
277
Svi su sklopovi nepostojani;
tko to pametno uvidi oslobađa se patnje –
to je put pročišćenja.
 
278
Svi su sklopovi bolni;
tko to pametno uvidi oslobađa se patnje –
to je put pročišćenja.
 
279
Sve su pojave (dhamma) lišene podrške u sebi (anatta);
tko to pametno uvidi oslobađa se patnje –
to je put pročišćenja.
 
280
Tko ne ustaje kad je vrijeme za ustajanje,
mada je mlad i snažan, ipak je lijen,
neodlučan, nepromišljen, nemaran –
lijenčina neće naći put saznanja.
 
281
Tko pazi što govori, suzdržljiva duha,
tko ni tjelesno ne čini nikakvo zlo,
tko pročisti ta tri puta djelatnosti –
taj će uspjeti na putu koji pokazuju mudraci.
 
282
Iz asketskog napora se rađa mudrost,
bez tog napora mudrost se dokončava.
Spoznavši taj dvosmjerni put razvoja i opadanja,
treba se ponašati tako da mudrost prevlada.
 
283
Posijecite šumu, a ne samo stablo, opasnost potječe iz šume.
Kad sasječete i šumu i nagon, prosjaci, postanite zgarišta.
 
284
Sve dok se ne sasiječe nagon, makar i vrlo malen, muškarca prema ženi,
tako je dugo i njegov duh zavisan kao tele od majke koja ga doji.
 
285
Istrgnite privrženost prema samom sebi kao što se jesenji lotos iščupa rukom,
cijenite put smirenja, utrnuće (nibbanam) kojem vas upućuje dobro došli buddho.
 
286
"Ovdje ću proboraviti razdoblje kiša, ovdje zimu i ljeto" –
tako razmišlja budala ne brinući se za propast i smrt.
 
287
Čovjeka zabrinutog za djecu i blago
smrt odnosi kao poplava usnulo selo.
 
288
Djeca nisu sklonište, a ni otac ni rodbina,
za onoga koga spopadne smrt nema zaštite u porodici.
 
289
Tako spoznavši svrhu pametan čovjek obuzdan vrlinom
treba da brzo pročisti put koji vodi do utrnuća (nirvane).

XXI
RAZNO

/Pakinnaka-vaggo/  [povratak na početak]
 
290
Ako odričući se manje sreće uviđa veću sreću,
mudar čovjek napušta manju sreću i obazire se na veću.
 
291
Tko traži sreću sebi samome nanoseći patnju drugima,
zapleten u spletke mržnje ne oslobađa se mržnje.
 
292
Kad ono što bi trebalo učiniti ostane neobavljeno,
a vrši se ono što ne bi trebalo,
u onima koji su neobuzdani i nemarni bujaju zli utjecaji.
 
293
Ali oni čija je pažnja stalno usmjerena na tijelo,
koji ne služe onome što nije potrebno, ali marljivo rade ono što treba,
te pažljive i marljive zli utjecaji ne pogađaju.
 
294
Ubivši majku i oca i dva vladara ratničkog roda
i njihovo carstvo sa svim stanovništvom,
brahman odlazi neokaljan.
 
295
Ubivši majku i oca i dva posvećena vladara
sa još jednom moćnom osobom kao petom,
brahman odlazi neokaljan.
 
296
Uvijek se dobro probuđeni bude sljedbenici Gotame
čija je pažnja danju i noću stalno posvećena Buddhi.
 
297
Uvijek se dobro probuđeni bude sljedbenici Gotame
čija je pažnja danju i noću stalno posvećena njegovoj nauci.
 
298
Uvijek se dobro probuđeni bude sljedbenici Gotame
čija je pažnja danju i noću stalno posvećena redovničkoj zajednici.
 
299
Uvijek se dobro probuđeni bude sljedbenici Gotame
čija je pažnja danju i noću stalno posvećena nadziranju tijela.
 
300
Uvijek se dobro probuđeni bude sljedbenici Gotame
čija se misao danju i noću raduje nenasilju (ahimsa).
 
301
Uvijek se dobro probuđeni bude sljedbenici Gotame
čija se misao danju i noću raduje njezi duha.
 
302
Teško je pobjeći od svijeta (pabbađđa), teško je uživati u tome.
Tegoban je boravak u domaćem životu,
mučna je zajednica s onima koji nam nisu ravni.
Patnja spopada i putnika. Zato ne budi putnik da te ne spopadne patnja.
 
303
Obdaren povjerenjem i vrlinom tko stekne slavu i bogatstvo,
u kojoj god zemlji da boravi svuda ga jednako cijene.
 
304
Poštenje se pokazuje već iz daleka kao gorje Himalaja.
Nepoštenje, ni iz bliza neprimjetno, liči iz noći odapetoj strijeli.
 
305
Tko sam sjedi i sam leži, tko sam ide neumorno,
tko sam sebe obuzdava, zna da bude radostan u šumi.

XXII
PAKAO

/Niraya-vaggo/  [povratak na početak]
 
306
Tko govori ono što nije istina dospijeva u pakao
kao i onaj tko nešto učini, pa kaže da nije,
obojica poslije smrti postaju isti kao ljudi
ponižavajuće djelatnosti u naknadnom životu.
 
307
Mnogi obučeni u olinjalu monašku odjeću,
zloćudni i nerazumni zločinci,
zbog zlih djela propadaju u pakao.
 
308
Bolje je da razvratnik proguta užarenu željeznu kuglu
nego da lakomisleno uživa milostinju svoje zemlje.
 
309
Bezobziran čovjek koji se udvara tuđoj ženi postiže četiri posljedice:
beskorisnu dobit, neudoban ležaj, a treće je prijekor, četvrto pakao.
 
310
Beskorisna dobit i grešna posljedica: kratak je užitak ustrašenog s ustrašenom;
a vladar nalaže tešku kaznu. Zato neka čovjek ne udvara tudoj ženi.
 
311
Kao što kopriva krivo zahvaćena ozlijedi ruku
isto tako i loše shvaćen isposnički život povlači u pakao.
 
312
Nikakvo nemarno djelo, zanemaren zavjet,
kolebivo prihvaćena redovnička stega ne donosi mnogo ploda.
 
313
Ako nešto treba učiniti, izvrši to odlučno;
nemaran isposnik diže sve veću prašinu.
 
314
Bolje je ne izvršiti zlo djelo, jer zlodjelo naknadno izaziva patnju.
Bolje je izvršiti dobro djelo, jer tko ga izvrši zbog toga ne pati.
 
315
Kao što je pogranični grad zaštićen iznutra i izvana
tako čuvaj samog sebe; ne propusti ni trenutak,
jer se oni koji propuštaju trenutke kaju kad padnu u pakao.
 
316
Oni koji se stide onoga čega se ne treba stidjeti,
a ne stide se onoga čega bi trebalo da se stide,
takva bića, usvojivši zle nazore, odlaze stranputicom.
 
317
Oni koji se boje onoga čega se ne treba bojati,
a ne boje se onoga čega se treba bojati,
takva bića, usvojivši zle nazore, odlaze stranputicom.
 
318
Oni koji podozrijevaju što nije zazorno,
a ne podozrijevaju što je zazorno,
takva bića, usvojivši zle nazore, odlaze stranputicom.
 
319
Oni koji spoznaju zazorno kao zazorno,
a što nije zazorno kao nezazorno,
takva bića, usvojivši ispravne nazore, idu dobrim putem.

XXIII
SLON

/Nagavaggo/  [povratak na početak]
 
320
I ja ću – kao što slon u boju podnosi strijelu odapetu iz luka –
podnijeti grube riječi; svjetina je zloćudna.
 
321
Ukroćenog slona vode u boj, kralj jaše na ukroćenom slonu.
I među ljudima je najbolji onaj tko je ukroćen, tko podnosi surove riječi.
 
322
Izvrsne su ukroćene mazge i konji sindhavskog soja,
a i veliki ratni slonovi. –
Ali još je bolji onaj tko je ukrotio sam sebe.
 
323
Jer se ni pomoću takvog prijevoza ne ide u neprohodni kraj,
tamo kuda ide vlastitom krotkošću dobro ukroćen čovjek.
 
324
Slavni slon "Čuvar blaga", kojeg je teško obuzdati,
kad se zapjeni oštrim sokom neće okusiti ni zalogaj
kad ga se veže. Snažni se slon sjeća slonovske prašume.
 
325
Kad netko postane lijen i proždrljiv,
pospanac koji se vrti u snu kao velika utovljena svinja, –
takav se glupan uvijek ponovo preporađa.
 
326
Ova se je misao ranije lutalački kretala
kuda je htjela, kud željela, kako joj se posrećilo.
Danas ću je pritegnuti temeljito
kao krotitelj nemirnoga slona.
 
327
Radujte se u nerastresenosti, pazite na vlastitu misao,
izvucite se sa stranputice kao slon kad zapadne u blato.
 
328
Ako nađete razboritog suputnika koji vam se pridruži,
koji živi pošteno i pametno i prevladava sve poteškoće,
pođite s njim drage volje i budite pažljivi.
 
329
A ako ne nađete razboritog suputnika koji vam se pridruži,
koji živi pošteno i pametno,
onda kao vladar koji napušta pobijeđenu zemlju
idite sami kao slon po prašumi.
 
330
Bolje je živjeti sam, nema drugarstva s budalom.
Idi sam i ne čini zlo,
s malo želja kao slon u prašumi.
 
331
Kad se pojavi nevolja, sretni smo da imamo prijatelje.
Zadovoljstvo je sretno kad je uzajamno.
Sretno je dobročinstvo pod kraj života.
Sretno je napuštanje svake patnje.
 
332
Na svijetu je sreća imati majku, a i oca.
Sretno je stanje isposnika, a isto tako i svećenika.
 
333
Sretno je živjeti u vrlini do starosti.
Sretno je čvrsto pouzdanje, sretan je doseg mudrosti
i nevršenja zlodjela.

XXIV
ŽEĐA ZA ŽIVOTOM

/Tanha-vaggo/  [povratak na početak]
 
334
U nemarnom čovjeku čežnja buja kao puzavica.
On stremi iz života u život kao majmun u šumi tražeći plod.
 
335
Koga svlada ta bijesna otrovna žeđa za svijetom,
njegovi jadi bujaju kao obilje trave birana.
 
336
A tko može svladati tu bijesnu teško iskorjenjivu žeđu za svijetom
sa njega otpadaju nevolje kao kapi vode sa lotosa.
 
337
Zato kažem vama koji ste se ovdje smjelo sakupili:
Iskopajte korijen žeđi za životom
kao onaj tko trga korov birana u potrazi za mirisnim korijenom usira
da vas kao trstiku ne prelama struja smrti uvijek ponovo.
 
338
Kao što odsječeno stablo čiji je korijen čvrst i neoštećen
ponovo izraste, isto tako dok sklonost prema žeđi za životom
nije prekinuta i ta se patnja obnavlja uvijek ponovo.
 
339
U kome 36 struja teku prema užicima
toga pogrešna shvaćanja i odluke zavode putem strasti.
 
340
Struje streme na sve strane, puzavci stalno bujaju.
Kad spazite da taj puzavac klija, presijecite mu korijen mudrošću.
 
341
Radosti pritječu i prianjaju uz živa bića.
Prigrlivši užitke u težnji za srećom
ti ljudi upadaju u rađanje i starost.
 
342
Svjetina tjerana požudom bježi naokolo kao progonjeni zec.
Podjarmljeni i pritiješnjeni potpadaju uvijek ponovno pod dugotrajnu patnju.
 
343
Svjetina tjerana požudom bježi naokolo kao progonjeni zec.
Zato neka se redovnik odvrati od požude u težnji za vlastitom obestrašćenošću.
 
344
Ako netko raskrčivši prašumu čežnji, oslobodivši se iz đungle,
oslobođen ponovno pohrli u tu istu šumu,
prozrite njegovu ćud: oslobođen spona ponovno pribjegava u njih.
 
345
Mudraci kažu da nije čvrsta ona spona koja je napravljena od željeza,
ni od drveta ni od konopa,
nego je snažniji zanos za nizove dragulja, za djecu i žene.
 
346
Onu sponu nazivaju čvrstom mudraci
koja nas vuče i kad popušta i teško popušta.
Oni koji nju raskinu bježe od svijeta
napustivši čežnju za srećom u strastima.
 
347
Oni koji su pod utjecajem strasti
upadaju u struju kao pauk u mrežu koju je sam spleo,
dok mudri ljudi trgajući tu mrežu napuštaju taj svijet
bezbrižni odrekavši se sve patnje.
 
348
Napusti ono što je bilo prije i ono što će biti kasnije,
i ono što je u sredini na prijelazu preko struje bivanja.
U duhu odasvud razriješenom nećeš ponovno upadati u rađanje i starost.
 
349
U biću čije je mišljenje poremećeno nadmoćnom strašću
koja teži za onim što joj je drago,
čežnja sve više raste i pojačava zavisnost.
 
350
Tko se raduje u smirenju razmišljanja
i uvijek razvija uvid u nepoželjnost,
taj će doista odstraniti, taj će dokinuti spone smrtnosti.
 
351
Tko je stigao do kraja, neustrašiv, bez požude, bezgrešan,
tko je istrgnuo trnje bivanja,
ovo mu je posljednje utjelovljenje.
 
352
Tko je lišen čežnje i lakomosti, vješt u analitici i metrici,
u pravopisu i redu riječi, za toga se kaže
da je veliki mudrac i velik čovjek
i da je u posljednjem utjelovljenju.
 
353
Sve sam nadmašio, sve sam prozreo,
ničim što postoji nisam okužen,
sve sam napustio; dokončanjem žeđe sam se oslobodio,
samostalno sam se uzdigao do spoznaje. Na koga da se ugledam?
 
354
Dar istine nadmašuje sve darove.
Ukus istine nadmašuje sve ukuse.
Radost u istini nadmašuje sve radosti.
Dokončanje čežnje nadmašuje svaku patnju.
 
355
Bogatstvo ubija nerazumnog, a ne onoga tko stremi da ga nadiđe.
Čežnjom za bogatstvom nerazuman čovjek ubija i druge i samog sebe.
 
356
Korov je pošast njiva, strast je pošast ovog ljudskog roda.
Zato je dar onima koji su lišeni strasti vrlo plodonosan.
 
357
Korov je pošast njiva, mržnja je pošast ovog ljudskog roda.
Zato je dar onima koji su lišeni mržnje vrlo plodan.
 
358
Korov je pošast njiva, zabluda je pošast ovog ljudskog roda.
Zato je dar onima koji su lišeni zablude vrlo plodan.
 
359
Korov je pošast njiva, želja je pošast ovog ljudskog roda.
Zato je dar beželjnima vrlo plodan.

XXV
ISPOSNIK

/Bhikkhu-vaggo/  [povratak na početak]
 
360
Obuzdanost vida je dobra, dobra je obuzdanost sluha,
obuzdanost njuha je dobra, dobra je obuzdanost okusa.
 
361
Obuzdanost tijela je dobra, dobra je obuzdanost govora,
obuzdanost duha je dobra, obuzdanost je uopće dobra.
Obuzdan u svakom smislu isposnik se oslobađa svake patnje.
 
362
Nadzor nad rukama, nadzor nad nogama,
nadzor nad govorom, to je najviši nadzor.
Čija radost potječe iz unutrašnje sabranosti,
tko je zadovoljan u samoći, za toga se kaže da je isposnik.
 
363
Isposnik koji ima nadzor nad svojim ustima,
koji govori poučno, a ne uobraženo,
kad objašnjava ispravni smisao, njegov je govor zreo.
 
364
Ispravnost je njegovo zadovoljstvo, ispravnost je njegova radost,
ispravnost mu je povod razmišljanja; isposnik slijedi ispravnost
i ne zanemaruje dobrobit ispravnosti.
 
365
Ne treba precjenjivati svoju korist niti zavidjeti drugima.
Isposnik koji zavidi drugima ne postiže sabranost duha.
 
366
Iako isposnik malo dobiva, neka ne podcjenjuje to što je dobio;
i bogovi hvale onoga čiji je život čist i naporan.
 
367
U kome nema nikakve sebičnosti u pogledu imena-i-lika
i tko se ne žali ni zbog čega što nije, za toga se kaže da je isposnik.
 
368
Isposnik koji boravi prijatno i spokojno u Buddhinoj zajednici
stiže na put stišanja i sreće u smirenju sastojaka bića.
 
369
Isprazni, isposniče, taj čamac, prazan će se lako kretati.
Kad otcijepiš strast i mržnju, postići ćeš utrnuće (nibbanam).
 
370
Pet presijeci, pet odbaci, a pet njeguj dalje.
Bhikkhu koji je nadišao pet (sastojaka postojanja)
naziva se onim koji je prešao preko bujice.
 
371
Zadubi se, bhikkhu, (u meditaciju), ne budi nemaran.
Ne dopusti da ti misao luta u čulnoj strasti
da iz nepažnje ne progutaš željeznu kuglu,
pa da bukteći ne povikneš: "To je patnja!"
 
372
Nema meditativnog zadubljenja za bezumnika, nema razuma bez zadubljenja.
U kome je zadubljenje i mudrost, taj je pred utrnućem.
 
373
Isposniku koji smirena duha uđe u praznu kuću
radost biva nadljudska u jasnom uvidu u ispravnost.
 
374
Što bolje upoznaje porast i pad sastojaka bića, doseže radost i zanos.
Za one koji to uviđaju, u tome je besmrtnost.
 
375
To sada ovdje biva izvor za mudrog isposnika:
nadzor nad osjetilima, smirenost, obaveze ispravnog ponašanja,
druženje s uzornim prijateljima koji žive čisto i revno.
 
376
Odnošenje treba da bude prijazno i uzorno;
tako će se uz mnogo zadovoljstva dokončati patnja.
 
377
Kao što jasmin stresa povenulo cvijeće
tako se i vi otresite strasti i mržnje.
 
378
Spokojnim se naziva onaj isposnik
koji je smirio tijelo, smirio govor, smirio duh,
tko je potpuno smiren odbacio napasti svijeta.
 
379
Ohrabruj sam sebe, provjeravaj sam sebe.
Tako zaštićen sam sobom i pažljiv
živjet ćeš sretno, isposniče.
 
380
Svatko je sam sebi vodič, svatko je sam sebi utočište.
Zato urazumi sam sebe kao trgovac bodrog konja.
 
381
Isposnik nalazi veliko zadovoljstvo u Buddhinom učenju
i doseže put smirenja, sreću stišanja činilaca života.
 
382
Isposnik koji se već u mladosti napreže u Buddhinom učenju
obasjava ovaj svijet kao Mjesec kad se riješi oblaka.

XXVI
BRAHMANSKI SVEŠTENIK

/Brahmana-vaggo/  [povratak na početak]
 
383
Presijeci struju odrješito, brahmane, rastjeraj strasti.
Kad spoznaš da je dokončan splet činilaca života,
onda si znalac onoga što nije izvještačeno, brahmane.
 
384
Kad brahman nadiđe dvije pojave,
onda otpadaju sve spone s onoga koji je to spoznao.
 
385
Za koga ne postoji ni ovostranost ni onostranost ni obje te strane,
tko je neustrašiv i nevezan, toga ja nazivam brahmanom.
 
386
Umno zadubljenog, neokaljanog, smirenog, tko je izvršio dužnost,
slobodnog od zlih utjecaja, tko je postigao krajnju svrhu –
toga ja nazivam brahmanom.
 
387
Po danu sja Sunce, po noći svijetli Mjesec,
borac se sjaji u svijetlom oružju,
brahmanov sjaj je u naporu zadubljenja,
ali budni prosijava danju i noću bljeskom svoga zanosa.
 
388
Tko je odbacio teret, zato se naziva brahmanom,
tko je uravnotežen, naziva se vršiocem napora (samano),
a po izbjegavanju vlastite okaljanosti naziva se pustinjak.
 
389
Nitko ne bi smio napasti brahmana,
a niti brahman da se iskali na napadača.
Jao onome tko ubije brahmana,
a još gore onome tko se iskali na napadača.
 
390
Za brahmana nije neznatna dobrobit
kada suzdrži duh od onoga što mu prija;
kad god odvrati duh od nasilja,
tim samim stišava patnju.
 
391
Tko niti tijelom, ni riječju ni mišlju ne nanosi patnju,
obuzdan u ta tri smisla, toga ja nazivam brahmanom.
 
392
Onoga tko je ispravno razumio pouku potpuno budnoga,
toga treba revno poštivati kao što brahman poštuje vatru na žrtveniku.
 
393
Brahmanom se ne postaje ni po pletenju kose, ni po kastinskom rodu.
U kome je istina i ispravnost, taj je sretan, taj je brahman.
 
394
Što će ti, slaboumni, pletenice, što će ti odjeća od kozjeg krzna?
Nutrina ti je puna lakomosti, dok pročišćavaš vanjštinu.
 
395
Onoga tko nosi izlinjalo odijelo, mršav, s nabreklim žilama,
osamljen u šumi u duhovnom zadubljenju,
toga je nazivam brahmanom.
 
396
Ja ne nazivam nikoga brahmanom po rođenju ni po majci.
I ako se naziva "gospodinom" i imućnim.
Ja nazivam brahmanom onoga tko niti što posjeduje niti što uzima.
 
397
Tko kad rastrgne sve spone zbog toga ne strepi,
tko je nadišao povezanost sa zajednicom –
toga ja nazivam brahmanom.
 
398
Tko je pretrgao omču i sponu i petlje konopca,
tko je slomio ogradu –
toga, budnoga, ja nazivam brahmanom.
 
399
Tko nedužan strpljivo podnosi uvrede, udarce i tamnicu,
čija je snaga strpljenje,
toga ja nazivam brahmanom.
 
400
Tko je bez mržnje, vjeran zavjetima, krepostan i nije lakom,
obuzdan, u posljednjem utjelovljenju –
toga ja nazivam brahmanom.
 
401
Kao voda na listu lotosa, ili zrno gorušice na oštrici igle
što se ne lijepi na strasti –
takvoga ja nazivam brahmanom.
 
402
Tko već ovdje prepoznaje kraj vlastite patnje,
s koga je otpao teret –
toga nesputanog ja nazivam brahmanom.
 
403
Dubokoumnog mudraca koji razlikuje što je, a što nije put,
tko je dosegao krajnji cilj –
toga ja nazivam brahmanom.
 
404
Onoga tko se je osamio na obje strane – i od domaćina i od beskućnika –
tko ne pohađa domove i malo mu treba –
toga ja nazivam brahmanom.
 
405
Tko je otklonio batinu ispred pokretnih i nepokretnih bića,
– tko niti ubija niti uzrokuje ubijanje,
– toga ja nazivam brahmanom.
 
406
Nenasilan među nasilnima, prijegoran među siledžijama,
bez gramzivosti među gramzivima –
toga ja nazivam brahmanom.
 
407
S koga su strast i mržnja, oholost i licemjernost otpale
kao zrno gorušice sa oštrice igle –
toga ja nazivam brahmanom.
 
408
Tko izriče istinu bez surovosti, jasno razumljivu,
kojom nikoga ne vrijeđa –
toga ja nazivam brahmanom.
 
409
Tko ne uzima ništa na svijetu, ni veliko ni malo,
ni sitno ni krupno, ni lijepo ni ružno –
toga ja nazivam brahmanom.
 
410
Kome nisu poznate želje ni na ovom ni na drugom svijetu,
tko je razriješen od želja –
toga ja nazivam brahmanom.
 
411
Tko ne zna za stalna boravišta i neće da zna za podozrenja,
tko je dosegao dubinu ne-umiranja –
toga ja nazivam brahmanom.
 
412
Tko je tu nadmašio povezanost dobra i zla,
tko je bez patnje, bez strasti –
tako čistoga ja nazivam brahmanom.
 
413
Tko je čist kao neokaljani Mjesec, bistar, jasan, nezasjenjen,
sa kojeg je odstranjen i radostan izgled –
toga ja nazivam brahmanom.
 
414
Tko je prešao glib teško prohodnog puta, tu struju zbivanja i zablude,
u duhovnom zadubljenju, bez sumnje, ne hvatajući se ni za što, dogorio
– toga ja nazivam brahmanom.
 
415
Tko je ovdje napustio strasti i pobjegao kao beskućnik,
u kome je napuštena žeđa za bićem –
toga ja nazivam brahmanom.
 
416
Tko je ovdje napustivši žudnje za životom pobjegao kao beskućnik,
u kome je prekinuta žeđa za bićem –
toga ja nazivam brahmanom.
 
417
Odbacivši ljudsku podjarmljenost, nadišavši podložnost bogovima,
razriješenog od svake podložnosti –
toga ja nazivam brahmanom.
 
418
Napustivši ugodnost i neugodnost, rashlađenog bez ostatka,
pobjednika koji je savladao cijeli svijet –
toga ja nazivam brahmanom.
 
419
Tko uvidi svuda propadanje bića i njihovo obnavljanje,
tko ne prianja uz biće –
toga dobro prispjeloga, budnog, ja nazivam brahmanom.
 
420
Za čiji put ne znaju ni bogovi, ni anđeli, ni ljudi,
čiji su zli utjecaji iscrpljeni, dostojnog poštovanja –
toga ja nazivam brahmanom.
 
421
Tko ni ispred sebe, ni za sobom, ni po sredini nema ničega,
tko ništa nema i ništa ne usvaja –
toga ja nazivam brahmanom.
 
422
Tko je neustrašiv kao bik,
svemoćnog i premudrog pobjednika, nesavladivoga –
toga ja nazivam brahmanom.
 
423
Onoga tko zna za svoje ranije postojbine (živote)
i prozrijeva nebo i pakao, tko je dospio do kraja (prepo-)rađanja,
ušutjelog mudraca čija je spoznaja usavršena –
toga ja nazivam brahmanom.