Theravāda budističko društvo

Theragatha II

Theragatha II

 

Prevod i komentari Čedomil Veljačić
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme
 


II.2* — Pindolo Bharadvajo [na gore]

Ne, ovo nije nevoljan život, jer srce ne žudi tek da se prehrani.
Hrana je sredstvo opstanka tijela, i samo zato idem prosjačiti.
Jasno je da je to tek đubre, uza sve društveno strahopoštovanje.
Teško je odstraniti sitan trun iz rane, a tako i laskanje podlaca.

Pindolo Bharadvajo bio je sin dvorskog brahmana kralja Udene iz grada Kosambi. Brahmansko pleme Bharadvaja bilo je u to doba jedno od najuglednijih. Razni brahmani iz tog plemena pojavljuju se često kao Budini sagovornici. Pindolo je postao učitelj Veda, ali nije volio svoje zvanje. Bio je po prirodi lijen i lakom. Prilikom jedne posjete u Rađagahu vidjeo je da Budini učenici uživao vanredne privilegije i počasti. To ga je primamilo da i on pristupi njihovu redu. Kad ga je Buda upozorio na potrebu suzdržljivosti, počeo je da se suzdržava i brzo je uznapredovao u redovničkoj disciplini uopće. Uznapredovao je i u znanju i razumijevanju učenja toliko da je u Budinoj prisutnosti izjavio spremnost da odgovara na sva pitanja o kojima bilo koji redovnik može da bude u sumnji. Buda je priznao njegovu sposobnost i proglasio ga “najistaknutijim” među onima koji su izrazili "lavovski rik” (Samyutta nikaya I). Postoje i priče o njegovu boravku u vrtu kralja Udene u Kosambiju, gdje je uživao darežljivost kraljevih žena u hrani i odijelu i zabavljao ih svojim magijskim sposobnostima dok ga nije Buda prekorio. Kad je postigao savršenstvo, Buda ga je pohvalio jednom strofom koja je uvrštena i u zbirku Dhammct-padam. Taj je “svečani događaj” opisan u knjizi Udanam (IV:6).

II.4* — Gangatirijo [na gore]

Od tri sam palmova lista na obali rijeke podigao strehu;
mrtvačku lubanju uzeh za prosjačku zdjelu, u smeću nađoh ogrtač.

U dvije sam godine izrekao samo jednu riječ,
a treće mi se godine raspukla tama pred očima.

Gangatiriyo, je spomenut u životopisu Upalavane. Njegov je životopis, prema raznim mjestima u komentarima gdje se spominje, upleten uvijek u podvige iz razbojničkih napada i iz polusvijeta kojem mu je pripadala majka, kurtizana iz grada Rašagahe. Razbojnici su mu oteli i odveli kćer, a kad je doznao da je i sam živio u nedozvoljenim odnosima sa vlastitom majkom i sestrom, pobjegao je iz ljudskog društva i prestao da govori s ljudima. Jedina prilika kad je izgovorio jednu riječ objašnjava komentar slučajem jedne domaćice koja mu je iz znatiželje da vidi je li nijem, namerno prosula mlijeko iz zdjele dok mu je davala milostinju.

II.8* — Suradho [na gore]

Iscrpih moć rođenja, ispunih zavjet pobjednika,
razmrsih mrežu čvorova, iskorijenih poriv bića.

Zbog čega sam otišao od kuće u beskućnike,
taj sam povod dokučio i skršio sve prepreke.

Suradho, brahman iz Rađagahe, mlađi brat bolje poznatog Radha there, koji je bio osiromašen starac kad je susreo Budu, ali je ostavio snažan utisak na Učitelja. Radhi je posvećeno jedno poglavlje u Samyutta nikayi (XXIII), a spominje se i u drugim tekstovima. Mlađi brat Suradho slijedio je primer svoga brata i pridružio se Budinu redu.

II.12* — Jotidaso [na gore]

Ko nasiljem i zločinstvom zlostavlja drugog čovjeka i ljude napada pogrdnim riječima,
sam sebi sije isto sjeme, jer djelo se ne da poreći. 

Ma šta čovjek da učini, čisto il' prljavo djelo,
što ostavi u amanet, to će i sam naslijediti.

Jotidaso, bogati brahman iz mjesta Padijata, bio je učenik Maha-Kassape. Još prije pristupa prosjačkom redu sagradio je posebni samostan za Kassapu. Kao redovnik živio je i učio deset godina isključivo kod svog učitelja prije nego što je otišao u Savatthi da prvi put posjeti Budu.

II.13 — Heranakani [na gore]

Dani i noći promiču.
Život se kraju bliži.
Snaga iz smrtnika čili,
poput vode iz presahla potoka..
Al' budala rđava dela čineći
ne uviđa da kasnije za njega je gore:
čemeran mu poklon za nagradu stiže.


II.15* — Sabamito [na gore]

Čovjek se druži s čovjekom, čovjek se teši čovjekom;
čovjek se o čovjeka opire, čovjek je otpor čovjeku.

Čemu onda služi čovjek, ili ljudsko pokoljenje?
Kani se ljudi, idi – i snažno se odupri gomili!

Sabamito, brahman iz Savatthija, pridružio se Budinu redu u svom rodnom mjestu, a zatim se povukao u šumu u pustinjački život. Prigodna putovanja izazvala su najsnažnije doživljaje u njegovu duhovnom razvoju. Jednom je zgodom naišao u šumi na mladog srndaća uhvaćenog u lovačku mrežu. Majka košuta, obuzeta bolom i stravom, stajala je u blizini i nije se usuđivala ni da se potpuno približi ni da pobjegne. U tom je prizoru Sabamito shvatio strahotu sveopće patnje koja je posljedica ljubavi i privrženosti u životu. Drugom je zgodom naišao na drumske razbojnike koji su upravo zamatali u slamu čovjeka koga su opljačkali, da ga spale. Obuzet stravom pred tim prizorom, Sabamito se oslobodio i spasio na taj način što je razvio zadubljenje pažnje i duhovnog uvida i na tom istom mjestu postigao najviši domet vlastitog usavršenja. Pristupio je razbojnicima, propovijedao im, razuvjerio ih i obratio na put Budina učenja o moralnom pročišćenju.

II.16 — Mahakala [na gore]

Tamnoputa žena i krupna — k'o vrana; raskriljena bedra, raskriljene ruke
i jedre sise k'o ćupovi mlijeka — legla da se poda.

Ko se namami nepromišljen i trom, toga će uvijek zadesit ista tlapnja.
Zato se ne dam zavesti u leglo rađanja, i neću opet bezglavo podleći.


II.24 — Valija [na gore]

Šta činiti treba sa čvrstom odlučnošću,
šta činiti treba onom ko se probuđenju nada,
to ću činiti i ja. Odustati neću.
Dakle: istrajnost i marljivost!

Ti mi pokaži put: stazu, pravac u Besmrtnost.
A ja ću ga, oštroumljem vođen, preći, upoznati;
poput reke Gang, poput pučine morske.


II.25* — Vitasoko [na gore]

Pozvao sam brijača da mi odreže kose.
Uzeo sam ogledalo i promatrao svoj izgled.

Ispraznost tijela sam prozreo, zaslijepljenost nestade u tami.
Sve sam veze rastrgao, nema više preporoda.

Vitasoko bio je duže vremena nezaređeni, laički učenik Budina sljedbenika Giridato there. Događaj opisan u pjesmi odnosi se, prema komentaru, na uzbuđenje koje je doživio kad je primijetio prvu sijedu vlas na glavi.


II.26 — Punamasa [na gore]

Odbacivši pet prepreka
i tako dostigavši nepomućenu
slobodu od jarma,
uzevši Dhammu kao ogledalo
da saznam, da sagleda sebe,
promatrah ovo telo — čitavo,
unutra i spolja, svoje i tuđe.
Kako ništavno i šuplje mi se učini!


II.27 — Nandaka [na gore]

Poput gizdavog, čistokrvnog hata
što posrnuvši ponovo hvata kas,
i osetivši opasnost pada
ponese svoj teret neustrašivo.

Isto tako se seti mene:
usavršen u razumevanju,
sledbenik potpuno samoprobuđenoga,
Budnoga čistokrvni potomak, sin njegov.


II.30 — Kanhadina [na gore]

Čoveka pročišćenog posećivao sam
i o Dhammi uvek iznova pažljivo slušao.
Saslušavši, ispravan put sa sledio,
prečicu ka Besmrtnosti.

Žeđ za postojanjem davno sam iskorenio,
više u meni takve strasti nema.
Kao da je nikada ni bilo nije, nit' će je biti,
niti u meni tinja ovog trenutka.


II.33* — Upavano [na gore]

Šutljivog mudraca što dođe za dobrobit svijeta sad razdiru bolovi utrobe.
Podari, božji čoveče, tople vode, ako imaš!

Molim na onoga koga štuju poštovanja vrijedni,
Kom pažnju iskazuju pažnje dostojni i počast velikani.

Upavano je bio sin bogate brahmanske porodice iz grada Sāvatthi. Još prije nego je Anando preuzeo službu lične dvorbe Učitelja, Upavano je duže vremena vršio tu dužnost. Zbog toga ga susrećemo u više Budinih govora i kao sagovornika. Njegovo lično staranje za Učitelja nije prestalo ni kasnije. Susrećemo ga na kraju i prilikom Budine smrti s lepezom do njegova uzglavlja. Događaj na koji se odnosi naš tekst opisan je nešto opširnije u Samyutta nikayi VII:3. Upavanov razgovor s Buddhom u SN XII:26 jedan je od najznačajnijih tekstova za središnju temu Budina učenja, o uzroku patnje. Razgovor iz IV knj. iste zbirke govora, Salayatana samyuttam, (XXXV:70), odnosi se na Budino osnovno intuicionističko shvaćanje istine.

II.35* — Sambula-Kaccano [na gore]

a ja prebivam sam u podzemnoj stravi spilje.
Baš zato jer sam sam u podzemnoj stravi spilje, nisam ni ustrašen ni potišten.

Eto, ni kosa mi se ne ježi.
Ta to je moja navika, boraviti sam u podzemnoj stravi spilje.

Sambula-Kaccano je bio iz Magade, a živio je kao pustinjak u nekoj spilji koju su nazivali Bherava, ili "jezovita" spilja, u Himalajama.


II.36* — Kitako [na gore]

Kome je srce kršno kao hrid, nepokolebivo,
nepristupno uzbuđenju, nerazdraživo dražima,
kome je srce tako razvijeno, otkud da ga bol spopadne?

Kitako je bio brahman iz Kosale. (Nije identičan s Khitakom kome je posvećena strofa 104 u poglavlju I.) Čuo je Budu u svom zavičaju, pridružio se njegovom prosjačkom redu, a zatim se povukao u pustinjski život.


II.37* — Sona Potirijaputa [na gore]

Ne, nema sna u ovoj noći okrunjenoj zvijezdama,
probdjeti treba tu noć kome je znanje pronicljivo.

Kao što vjeran slon u borbi želi da slijedi
usud gospodara palog s njegovih pleća,
i meni u borbi života smrt vrijedi više od ropstva.

Sona Potirijaputa je bio Budin sugrađanin iz Kapilavatua u Nepalu, sin feudalnog zemljoposednika. Prije zaređenja bio je vojskovođa kneza Bhadije iz dinastije Sakja, nazvanog Kaligodhinim sinom.

II.39* — Usabo ("Bik") [na gore]

Svoj sam monaški plašt naborao na ramenu
kao grozd zlatnih mangovih plodova
i gordo, slonu na plećima, pošao u grad po milodar.
Al’ dok sam se spuštao sa slona, obuzeme me gadost,
i ja, toliko umišljen, baš tad se riješih obmane.

Usabo je bio plemić iz Budina roda Sakja u Kapilavatu. Budina posjeta zavičaju djelovala je i na njega da se pridruži redovničkoj zajednici, ali je nakon toga ostao nemaran u vršenju redovničkih dužnosti. Događaj opisan u pjesmi navodno se odnosi na jedan san koji ga je podstakao na ozbiljan isposnički napor i značio preokret u njegovu životu.


III.43* — Mogharađa [na gore]

Oronulo lice, ali jedar duh, postojano sabran.
— Mogharađa, zimske noći postaju sve studenije,
a ti si prosjak, kako ćeš se snaći?

— Žetva je dobra svuda po Magadi, tako sam čuo.
Slamnati krov je sigurniji od druga koji se posreći.

Mogharađa je bio jedan od 16 učenika brahmana Bavarija odaslanih Budi. Njegov razgovor s Budom tom prilikom sadržan je u Sutta nipati V:15, Javlja se nekoliko puta i u Đatakama, pričama o Budinim ranijim životima, a Budin je sagovornik i u razgovoru u Samyutta nikayi I:23. Spominje ga i Nagasena u djelu Milindapanha (412), u svojim razgovorima s helenističkim vladarem Menandrom, u 2. v. pr. n.e.; u djelu koje se smatra najstarijim filozofskim prikazom Budina učenja.

II.45 — Ćulako [na gore]

Snažnim glasom klikću okrunjeni pauni,
plavogrli, vije im se lijepo perje.

Moćna je zemlja zastrta nježnom travom,
a nebo ispunjaju oblaci nabrekli vlagom.

Vještim se duhom uvježbano tijelo
povoljno prožimlje zadubljenjem
u ispravnu pouku Budnoga.

Vini se nezamjetno do potpunog blaženstva
to je krajnji neotuđiv doseg.

Ćulako potječe iz brahmanske porodice iz grada Rađagahe, prestolnice države Magade (današnji Bihar). Prosjačkom redu je pristupio kad je vidio kako je Budo sabranošću i snagom duha ukrotio razbješnjelog maharađinog slona Dhanapalu (jedna od popularnih budističkih legendi). Ćulako je boravio kao pustinjak u zadubljenju u spilji Indasala dugo vremena. Neugodno kreštanje jata paunova jedne noći izazvalo je u njemu doživljaj duhovnog prosvjetljenja.