Theravāda budističko društvo

Theragatha V

Theragatha V

(odabrane sutte)

 

Prevod i komentari Čedomil Veljačić
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme
 


V.1* — Rađadato [na gore]

Isposnik neki pođe na groblje
i spazi napušteno tijelo mrtve žene,
bačeno strvinarima za hranu, crvljivo, trulo.

— To čega se drugi gade, meni izazva grešnu misao,
ispolji požudnu želju. Bjeh obuzet tamom.

Kad se udaljih s tog mjesta — već je prošlo vrijeme ručku –
pažljiv i sabran otidoh nekud u osamu.

Tu mi se misao pokrenu iz dna srca i jasna mi postade opasnost.
Tad je tek odvratnost prevršila mjeru. 
Tako mi se oslobodi duh.

Rađadato, iz porodice vodiča karavana u gradu Sāvatthi. Kad je postao punoljetan, otac ga je poslao da samostalno vodi veliku karavanu u Rāđagahu. Pošto je završio taj posao, potrošio je u Rāđagahi sav novac na razonodu. Konačno, potišten, lutajući gradom stiže do Bambusova gaja, gdje je tada boravio Buda. Čuo je njegove riječi i odlučio da pristupi prosjačkom redu. Živio je na groblju, gdje je naišao i na osakaćeno tijelo neke ubijene kurtizane. Na taj se doživljaj odnosi pjesma.


V.8* — Vakali [na gore]

Kad patiš od grčeva, Vakali, zašto si se nastanio u pustoj žumi,
u okolici gdje je život oskudan?

— Obiljem ću zanosnog blaženstva prožeti to tijelo,
kad se naviknem na oskudnost života u šumi,

Kada u sabranosti razvijem duhovne moći i sposobnosti,
uslove ispravnog znanja kad steknem boraveći u šumi.

Izdržljivi osvajači, postojani u trajnom naporu,
uzor su mog života u šumi.

Slijedeći primjer potpuno bodnoga, savršeno krotkog i sabranog,
boravit ću neumorno dan i noć u šumi.

Vakali je bio brahman iz Sāvatthija. Prvi susret s Budom djelovao je na njega tako snažno da više nije bio sposoban da se udalji niti da skrene pogled s Učitelja. Ta obuzetost nije prestala ni nakon Vakalijeva zaređenja. Tako je proveo prvo razdoblje kiša (juli do oktobra) kad redovnici treba da borave na nekom ustaljenom mjestu) nesposoban da se odvoji od Učitelja. Buda je nastojao da ga udalji i oslobodi te lične opčinjenosti riječima: "Trulež moga tijela je beskoristan prizor. Ko vidi Istinu (dhammo), taj vidi mene, a ko vidi mene taj vidi Istinu". Ali ni to nije pomoglo. Po završetku kišnog tromjesečja učitelj mu je zapovjedio da se udalji i osamostali. To je na Vakalija djelovalo tako potresno da je otišao na Hridinu lešinara blizu grada Rāđagahe i htio da se strmoglavi u ponor. U tom ga je, prema komentarskoj priči spriječio Buda svojom vidovitom moći. Kasnije je živio pustinjskim životom kako to pjesma opisuje. Ipak je njegova smrt, samoubojstvo, zbog nepodnošljive bolesti, izazvala jedan od prvih "skandala" koji još i mnogo kasnija komentarska književnost nastoji da uljepša na sve moguće načine. Opis te smrti u Samyutta nikāyi (Khanda-samyutta, XXII:87) postao je međutim jedan od osnovnih tekstova koji izražavaju neospornost Budina mirnog i trijeznog stanovišta prema nizu slučajeva te vrste.

V.9 — Viđitasena [na gore]

Krotiću te, ume moj, poput slona u zabranu
Zlom te neću podbadati, ti mrežo čulni užitaka, telom rođena.

Stegom ukroćen, tumarati nećeš, k'o ni slon što izlaz ne nalazi.
Prepredeni ume, tumarati nećeš, uvek iznova, silom se služeć', zlom opčinjen.

Kao što doboko zakopan stub, još neukroćenog slona na užetu drži,
tako i ja ću na mestu te držati.

Poput vrsnog vozara, veštog u kroćenju konja divljih, 
tako i ja ću, postojan u svojih pet moći, ukrotiti tebe.

Vezaću te pažnjom, pročišćenim sopstvom i tebe pročistiti.
U jarmu istrajnosti, nigde odavde ići nećeš, ume moj.


V.10* — Jasadato [na gore]

Ko s usprotivljenim duhom bez razumijevanja
sluša pouku Pobjednika,
udaljen ostaje od Istine kao nebo od zemlje.

Ko s usprotivljenim duhom bez razumijevanja
sluša pouku Pobjednika,
taj gubi na ispravnosti kao puni Mjesec kad opada.

Ko s usprotivljenim duhom bez razumijevanja
sluša pouku Pobjednika,
vrlina sahne u njemu kao riba izvan vode.

Ko s usprotivljenim duhom bez razumijevanja
sluša pouku Pobjednika,
u tome se mudrost ne razvija k'o ni gnjilo sjeme iz usjeva.

Ali ko sa zadovoljstvom čuje tu pouku Pobjednika
i pročisti nanose zabluda u duhu bez uzbuđenja,
u njemu se zauvijek stiša dogorjeli požar strasti.

Jasadato je sin ugledne plemićke porodice iz pokrajine Mala, obrazovan na čuvenom i tada već prastarom univerzitetu u Takasila  (sansk. Takšašila, na sjeverozapadnom rubu Indije). U društvu s poznatim sofistom Sabhijom došao je iz zapadne Indije u Sāvatthi da u javnoj raspravi pobije logičkim argumentima Budino učenje. Kad mu to nije uspjelo, Buda ga je, prema komentaru, upozorio i poučio u ovih pet strofa. Poražen tim moralnim stavom Jasadato je pristupio prosjačkom redu. Cijeli je događaj opširnije obrađen u Velikom poglavlju Sutta nipate.