Theravāda budističko društvo

Theragatha X

Theragatha X

(odabrane sutte)

   
Prevod i komentari Čedomil Veljačić
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme


X.1* — Kaludaji [na vrh strane]

Gle kako dim sa ognjišta 
prodire kroz krovove i napušta kolibe
kao da se i plamen dijeli i razlučuje —
vrijeme je da se okuša i sreća junačka! 

Rascvjetala stabla raduju srce, 
miris im vihori sa svih strana.
S prosjačkom zdjelom u potragu za plodom 
došlo je doba, junače, da se ogledaš. 

Nije ni prevruće ni prehladno. 
Doba je, Učitelju, povoljno za put.
Pokaži se i ti plemenu Sakya i Koliya
sa zapadne obale rijeke Rohini! 

———– 

U dobroj se nadi oru njive,
u dobroj se nadi vrši sjetva. 

U dobroj nadi trgovac
plovi morem za zaradom. 

Neka se i meni ispuni
nada u nepokolebivost! 

———– 

Uvijek se ponovno vrši sjetva,
uvijek ponovno bog šalje kišu,
uvijek ponovno seljak ore njivu,
uvijek se ponovno množi blago. 

Uvijek ponovno dolazi prosjak, 
uvijek ponovno daje domaćin. 
Darežljiva domaćina uvijek 
put ponovno vodi nebeskom carstvu.

Kaludaji je bio Gotamin vršnjak, sin dvorjanina njegova oca Sudodane. Kad je Sudodano čuo da mu je sin postao Buda, poslao je nekoliko poslanika zaredom da ga posjete i da ga pozovu da posjeti svoje rodno mjesto i porodicu. Ti se poslanici, obuzeti snagom Budine propovijedi, nisu vratili svome vladaru u Kapilavatu, nego su se zaredili i ostali kod Bude zaboravivši svoju prvobitnu misiju. Kaludaji je bio posljednji i najpovjerljiviji kraljev glasnik. Ponovni susret s Gotamom i na njega je djelovao kao i na druge. Ipak, kad je prvo razdoblje kiša bilo na izmaku, isposnik Kaludaji se sjetio svoje misije i u neobičnoj smjesi pjesničkih raspoloženja isporučio Budi očevu poruku. Budo je pristao na njegov nagovor i prihvatio očev poziv.

X.2* — Ekaviharijo [na vrh strane]

Ko nema više ništa pred sobom ni za sobom – nigdje,
taj se najlagodnije osjeća kad boravi sam u šumi.

Zato ću i ja otići u šumu, podstaknut pohvalom Budnoga,
u lagodan prosjački život u samoći.

Pohrlit ću u šumu 
da doživim čar blaženstva yoge.

Tamo gdje se slonovi kreću u obijesti,
meni će samotan život koristiti.

Pod svježim gorskim grebenom u rascvaloj šumi,
okupan pod slapom, koračat ću osamljen
kratkom pustinjačkom stazom.

Da, samotan, bez druga, u goloj šumi bit ću zadovoljan
kad ostanem bez bremena, dalek od mutne kaljuge strasti.

Jer treba da uspijem u ostvarenju te želje
pouzdajući se sam u sebe, gdje niko nikom ne može da pomogne

Opasat ću za to oružje i krenut u goru
i neću se odande maknuti dok ne raščistim kaljugu strasti.

A kad mi vjetar nanese val svježih mirisa,
raskolit ću opnu tame, utvrđen na vrhu brijega.

Pod cvjetnom strehom šume, pod svježim gorskim grebenorn
uživat ću u sreći oslobođenja. —

Tu zamisao i ispunih k'o Mjesec kad dostigne punoću.
Odstranjena je kaljuža strasti. Nema više preporoda!

Ekaviharijo znači “samac”. O životu ovog povučenog pjesnika pustinjaka nema bližih podataka ni u komentarima.


X.4* — Panthako [na vrh strane]

Jadan mi je bio tok života, bio sam ponižen.
Vlastiti brat me potjera: “Nosi mi se iz kuće!” 

I tako protjeran stadoh na ulaz samostana,
žalostan i željan duhovne pouke. 

Tada naiđe Učitelj i pogladi me po glavi, 
uze me ispod ruke i uvede u samostan. 

Iz samilosti mi dade i ručnik da se operem:
“Pripazi na čistoću! Ovo je mjesto vrlo uredno”.

Poslušao sam taj savjet zadovoljan poukom.
Počeh vježbati sabranost koja vodi do konačnog cilja.

Sad znam ranija prebivališta na svom putu.Vid mi je nebeski čist.
Postigoh trovrsno znanje. Ostvarih pouku Budnoga.

Panthako je bio unuk bogatog trgovca iz Rađagahe. Majka mu je u mladosti pobjegla od kuće s robom, s kojim je rodila dva sina. Prvi je nazvan Maha-Panthako, a drugi, autor naše pjesme, Ćula-Panthako (“veliki” i “mali”). Ime Panthako označava onoga ko je rođen “uz put”, od roditelja skitnica. Kaže se da je majka, kad je trebalo da rodi, u oba slučaja željela da se vrati kući svoga oca, ali je muževo oklijevanje bilo razlog što nije stigla na vrijeme, nego je rodila na putu. Konačno je djed preuzeo oboje djece. Djed je bio vjeran sljedbenik Budin, pa je želio da mu se unuci zarede. Stariji je brat zaređen ranije, ali nije volio svoga mlađeg brata, jer ga je smatrao glupanom, pa ga je uvijek tjerao od sebe. To razjašnjava i Budinu pažnju prema njemu kad su već obojica bili u samostanu. Ćula-Panthako se proslavio jednom zgodom kad je liječnik Đivako u Rađagahi po Maha-Panthaku poslao paziv u samostan da svi redovnici dođu k njemu na ručak. Maha-Panthako, isporučujući poziv, izostavi svog brata. Tom je zgodom navodno Buda sreo ražalošćenog dječaka i utješio ga. Po drugoj verziji Ćula-Panthako je tada bio već stariji i razvio je svoje magijske moći koje je prvi put ispoljio upravo povodom Đivakova poziva. Priča o njemu nalazi se u komentaru, a i Đatakama (4). U već spomenutim Nagaseninim razgovorima s kraljem Milindom navedena je i jedna strofa koja se pripisuje Ćula-Panthaku. Zbog njegovih magijskih moći, Buda ga je u listi najistakuntijih proglasio "najvrsnijim među redovnicima sposobnim da psihičkom snagom stvaraju vidljive oblike”, a i najvrsnijim u duhovnom razvoju.
U zbirci Udanam posvećena je Panthaku jedna Budina strofa u pogl. V:10. Prilika za to bila je jednaka kao u slučaju Pindola Bharadvađe (Pindolo Bharadvađo (II:2).

X.5* — Kapo [na vrh strane]

Ispunjeno raznom nečisti i začeto u đubretu,
razvijeno među izmetom kao velik čir il' rana
puna krvi, — zagnojena — to se tijelo nabijeno govnima,
uvijek vlažno cijedi od izlučina.

Povezano sa šezdeset tetiva, oblijepljeno mesom,
zavezano u kožnatu vreću — bezvrijedno tijelo,
zglobovima prikvačeni čvorovi oko kostiju.
Dok mu te veze izdrže, održava i svoj položaj
pod neprekidnim nadzorom smrti u kraljevstvu umiranja.

Može li čovjek satrti tu vlast i poći kud ga je volja?

Kapo, sin kraljevskog namjesnika u Magadi, bio je poznat po razuzdanom životu. Buda ga je opomenuo i obratio govorom o odvratnosti tjelesne prirode. Srž toga govora sažeta je u gornjim stihovima.


X.6* — Upaseno, sin Vangantin [na vrh strane]

U samoći i tišini među divljim zvjerima
trebada živi isposnik otuđen od svijeta

Od krpa sakupljenih među otpacima na groblju
ili po ulici neka napravi priprost ogrtač.

Ponizno neka prosjači od kuće do kuće
bdijući sabran na vratima vlastitih osjetila.

Zadovoljan i sa lošom hranom, nek se ne ogleda za drugom, ukusnijom.
Ko se polakomi na jelo, duh mu ne stremi ka zadubljenju.

Skroman i zadovoljan šutljivi mudrac boravi izdvojen
i ne druži se ni s okućenim ni s beskućnicima.

Sam prema sebi se odnosi k'o prema gluhonjemomu,
a ni u prosjačkoj zajednici mudrac mnogo ne govori,

nikome ne prigovara da izbjegne uvrede,
obuzdan redovnički propisom, umjeren u jelu.

Vješt je da sabere duh na obilježje zadubljenja,
a kad postigne smirenje, razbistri mu se i uvid.

Sposoban da izdrži napor, ostaje stalno obuzdan.
Dok se ne otcijepi od patnje života, mudrac nema punog povjerenja.

Tako u težnji za pročišćenjem isposniku
presušuju izljevi srca. Utrnuće sve nadilazi.

Upaseno, sin Vangantin, bio je sin poznate brahmanske učiteljice Rupasari iz grada Nalake. Brahmanske žene, koje su bile učiteljice vjerske nauke Veda, nisu bile rijetka pojava u to doba. I u pali suttama se spominje nekoliko karakterističnih susreta i razgovora s nekim predstavnicama te nadasve otmjene elite u kulturnom životu stare Indije. Upaseno se spominje i u tekstovima redovničke discipline (vinayo). Bio je poznat po primjeni vrlo strogih asketskih principa odricanja i imao mnogo ličnih sljedbenika. U zbirci Budinih kratkih pjesničkih izreka i uspomena, Udanam, posvećen mu je tekst Ud. IV:9.

X.7* — Gotamo (Budin učenik) [na vrh strane]

Šutljivi mudrac nalazi boravišta skrovita i tiha
u šumama — jer to je odlika pustinjaka.

Vrlna i obilno znanje i pronicanje u srž pojava,
istinitost u zbilji života — i to je odlika pustinjaka.

Uvid u prolaznost, u vlastitu ispraznost
i gađenje od svijeta – da, to je odlika pustinjaka.

Gotamo, Budin imenjak i sljedbenik; bio je stariji od učitelja. Potomak brahrnanskog roda Udića iz grada Savatthi, ranije je bio poznat kao profesionalni govornik-sofist. Kad je čuo Budu, odrekao se svog zanata i otišao da živi kao pustinjak. Dugo je godina tako živio u šumama zemlje Kosale. Kad je kasnije zgodimično posjetio svoj rodni grad, ugledni brahmani su se skupili oko njega i željeli da raspravljaju o raznim učenjima, čiji vrsni poznavalac je Gotamo bio ranije. On im je, međutim, počeo da propovjeda Budino učenje.