Theravāda budističko društvo

Therigatha V

Therigatha V

(odabrane sutte)


Prevod Čedomil Veljačić (*)
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme
 


V.2* — Vimala [na gore]

Umišljena u čuvenu lepotu i raskoš tijela,
iz mladenačke sam obijesti prezirala sve ostale.
Na vratima javne kuće stajala sam k'o da vrebam
na zamku za divlje zvijeri.
Poigravajući se nakitom, skrivene sam čari otkrivala,
a spretno sam znala da prevarim sve u smijehu mnoge ljude.

A danas prosjačim otpatke hrane,
ošišana i ovita u ogrtač isposničkog reda
i sjedim na korenju stabala u zadubljenju
slobodna od misli.
Strgnula sam sve okove, božanske i ljudske;
izvršili su izljevi strasti; utrnuta sam i ohlađena.

Vimala (Neokaljana) rođena je u svome zanatu; bila je kći kurtizane u gradu Vesali. Pokušala je da zavede Budina učenika Moggallānu, ali ju je on obratio. Neko je vrijeme živjela kao nezaređena sljedbenica, a kasnije se zaredila.

V.3* — Siha [na gore]

Lakoumna i podatna bjesomučnim strastima
prije sam živjela u zanosu neobuzdanih prohtjeva,
preplavljena bujicom požude, zanesena strujom sretnih snova.

Obrvana razbješnjelom ćudi, otkud da doprem do smirenja duha?
Izmoždena, požutjela, oronula,
vukla sam se sedam godina, obrvana jadom.

Ni po danu ni po noći nije bilo časa sreće.
Konačno sam s konopom u ruci otišla u gustu šumu.
Bolje da se sama objesim nego da živim nedostojno.

Čvrstu sam omču zapela za ogranak stabla
i proturila glavu kroz otvor — tad mi se duh oslobodi.

Siha (Lea), kći slavnog vojskovođe Siha-senapati iz Vesalija, čije se obraćenje i istup iz vjerske zajednice đaina Natapute ističe kao jedan od najljepših primjera Budina liberalizma i antifanatičnog stava prema drugim vjerskim i filozofskim zajednicama i školama. Povod Sihine prvobitne odluke da pristupi prosjačkom redu bio je jedan Budin razgovor sa Sāriputtom koji je slučajno čula. Duhovni napori su joj dugo vremena ostali bezuspješni.

V.4 — Nandina vizija [na gore]

"Bolesno, gnojno, prljavo:
pogledaj, Nanda. ovo svoje telo.
Kontemplirajući neznanje,
razvij svoj um, saberi ga, usredsredi.

Kao što je ovo [tvoje telo], tako je i ono.
Kao što je ono, tako je i ovo.
Iz njega se širi nesnosan smrad,
ushićenje za budale."

Tako ga posmatrajući,
bez prekida, i danju i noću,
sopstvenom snagom rasuđivanja
razložih ga, videh.

I dok sam tako, sabrana,
istraživala pomno, ovo svoje telo
— takvo kakvo zaista jeste —
sagledah ga iznutra i spolja.

I otreznih se magije toga tela
ugasi se strast u meni.
Svesna, nevezana, smirena postadoh.

Oslobođena.

Nandu je Buda označio kao prvu među monahinjama po snazi meditativnog zadubljenja. Inače bila je kći Budinog oca, kralja Sudodane i Maha Pađapati, dakle Budina polusestra. Zamonašila se zajedno sa svojom majkom, a  u budističkom kanonu ona se naziva još i Sundari Nanda ili Đanapadakalijani Nanda.

V.5* — Nandutara [na gore]

Žrtve sam prinosila vatri, Mjesecu i Suncu,
a i božanstvima,
hodočastila do rijeka i kupala se na svetim mjestima.
Mnoge sam zavjete ispunjala
i brijala prednju polovicu glave,
ležala na goloj zemlji, odricala se večere.

Uz to sam voljela nakit i mirise u kupkama,
njegovala svoje tijelo i odavala se strasti.

Napokon sam stekla pravo povjerenje
i otišla u beskućnićki život.
Prozrela sam zbilju tijela i iskorijenila strasti.
Razoreno je sve biće, svaka potreba i želja.
Razriješena svih spona, dosegla sam smirenje htijenja.


V.6* — Mitakali [na gore]

Iz uvjerenja napustih dom i postadoh beskućnica,
pa ipak mi misao prijanja uz blagodat gostoljublja.
Zanemarujući krajnju svrhu, sklona sam nižoj namjeri
i pod utjecajem želja zanemarujem cilj isposništva.
Zbog tog me spopade očaj; klonula sam u ćeliji.

— Na loš sam put zabludila nagnata životnom žeđi.
Kratkotrajan mi je život, starost će ga i bolest skršiti,
ne smijem se skanjivati dok mi se tijelo ne raspadne.

Prozrela sam kako se sastojci bića slažu i razlažu.
Digoh se slobodna duha. — Izvršena je poruka Budnoga.

Mitakali, kći brahmana iz mjesta Kamasadamo. Povod pristupa prosjačkom redu bio je jedan od Budinih najvećih i najvažnijih govora (održan na području današnjeg Delhija) o postojanoj pažljivosti (Maha-satipatthana sutta, DN 22) kojem je prisustvovala. Godinama nije mogla da se oslobodi zlih osobina častoljubivosti i svadljivosti. Kaže se da je u vlastitom postojanom unutrašnjem naporu i borbi sa samom sobom konačno pobijedila nakon sedam godina.

V.7* — Sakula [na gore]

Bila sam domaćica. Neki mi prosjak isposnik spomenu Buddhin nauk.
Prozreh neokaljanu istinu, neotuđiv doseg utrnuća.
Napustih sina i kćer, blago i pune žitnice,
dadoh odsjeći kosu, otiđoh u život bez doma.

Težila sam da negujem spokojstvo, da iziđem na pravi put.
Odvratih se od strasti i mržnje i prljavih izljeva srca.
Primljena u prosjački red, sažeh pažnju na opasnost preporoda.
Uvid mi dosegnu božansku jasnoću, usavršen, bez natruhe.
Prozreh otuđenost svih zbivanja u uzroku nastanka i nestanka.
Da, odvratih se od svih izljeva srca — utrnuta, ohlađena.

Ime Sakula označava domaćicu, pa može biti i nadimak. Ipak se ista osoba spominje i u listi najistaknutijih u Anguttara-nikāyi I "kao najsposobnija među redovnicama u vidovitosti".

V.8 — Sona, majka desetoro [na gore]

Rodila sam desetoro djece, donoščadi u ovome tijelu.
Već oronula i stara obratih se nekoj isposnici
koja mi je razjasnila sklop i sastojke sveg bića.
Kad me je u istinu uputila, odrezah kose i napustih dom.
U duhovnom naporu dosegoh nebesku bistrinu oka.
Ranija boravišta sad su mi poznata, gdje sam prebivala u prošlim životima.
Njegujem i sažimanje duha bez predmetnog obilježja.
U bezgraničnoj slobodi dogorje mi dar života.
Pet je ogranaka bića otrgnuto od korijena.
ustaljena je bez-željnost, nema više preporoda.

Sona se spominje u Anguttara nikāyi I, u listi najistaknutijih Budinih učenica, kao "najsnažnija u asketskom naporu". Potječe iz građanske porodice iz Sāvatthija. Obrnuto nego u slučaju Dhamme, Sonin muž je prvi odlučio da napusti svijet i da priđe Budinu prosjačkom redu. Napuštena žena je podijelila imovinu među svoje desetoro djece, očekujući da će se za nju brinuti, ali se prevarila. Djeca su je postepeno napustila, a odlazak u prosjački red uslijedio je iz nevolje i neimaštine. Stara je Sona najprije bila zadovoljna položajem samostanske sluškinje. U besanim noćima počela je da razmišlja o Budinu učenju i da vrši asketske napore. Tako je njeno nastojanje bilo zapaženo i pohvaljeno.

V.9* — Bhadra [na gore]

Iščupanih kosa, zablaćena, ogrnuta jednom krpom,
ranije sam lutala.
Neistinu smatrala istinom,
a istinu podozrijevala.

Iz dnevnog se boravišta uputih jedanput
na Hrid lešinara.
Tu ugledah bistar lik Bude
okruženog družbom isposnika.

Pokleknuh i štovanje izrazih sklopljenim rukama.
A on mi rače: –Hodi, Bodra!
To mi je bilo zaređenje.

Duhovni napor sam vršila prosjačeći pedeset godina
u području Māgadhe, Benaresa, Vađi i Kosale.
A onaj razborit dobrotvor koji prosijački ogrtač
pokloni Bodroj, slobodnoj od svih okova,
postade vrlo zaslužan

Bhadra, kći bogataša iz Rāđagahe, postala je junakinja jednog od najfantastičnijih životopisa u ovoj zbirci. U mladosti se zaljubila u razbonika Satuka kad je vidjela kako ga vode na stratište. Njen otac je morao da potkupi stražare i da inscenira otmicu. Satuko je, međutim, želeo da opljačka Bhadrin nakit, pa da umakne. Rekao joj je da mora prineti žrtvu svome bogu zaštitniku na Razbojničkoj hridini. Bhadra je morala da ga slijedi na taj obred u svečanom nakitu. Kad su stigli do razbojničkog svetišta (ustanove kakve postoje u Indiji do 20. vijeka, ako ne i danas; poznat je bio takav zloglasni hram na imanju oca Rabindranata Tagore, današnjem Šantiniketanu) Satuko reče Bhadri da mora nju da prinese za žrtvu bogovima. Bhadra odgovori da pristaje, ali želi da ga prije smrti izljubi sa svih strana. Kad ga je ljubila s leđa, gurne ga u provaliju i tako se spasi. Potresena tim događajem, nije htela da se vrati kući, nego je pristupila isposničkom redu đaina. Po običaju koji i danas postoji, prilikom zaređenja iščupane su joj kose posebnim češljem od oštrog palmovog lista. No uskoro joj kose ponovo porastoše još gušće i kudravije nego prije. Zato su je nazvali kundala-kesa ("kovrdžastokosa"). Kasnije se, navodno, osamostalila i usavršila u sofističkim diskusijama i živela od takmičenja u toj vrsti intelektualnih dvoboja dok nije došla u doticaj s Budinim učenicima i konačno susrela njihova učitelja.

V.10* — Pataćara [na gore]

Plugom se ore njiva;
posijana oranica
mladom je težaku blago
kojim podiže obitelj.

A zašto ja,
mada sam postigla revnost
u primjeni učiteljeve pouke,
ne doprijeh do utrnuća
uza sav napor i stegu?

Dok sam tako sjedila uz potok
da mi se noge oplahnu,
zagledah se kako voda zamućena mojom nogom
zadire u plićak obale.

Tako primetih kako mi se duh sabire
kao dobro obuzdan konj.

Tad uzeh svetiljku i otiđoh u ćeliju,
na ležaju pripremih sjedište i smestih se.
Pritegoh iglom plamen svjetiljke,
i kako se je svjetlost gasila,
tako se i moj duh izvi u slobodu.

Pataćara, kći bogate građanske porodice iz Sāvatthija, bila je najuglednija učenica Budine metode meditativnog zadubljenja (đhanam). U listi "najistaknutijih" pohvaljena je kao najrevnija u redovničkoj disciplini (vinaya). Od svega toga mnogo je popularnija priča u komentarskoj tradiciji o njenim doživljajima prije obraćenja. Iz te priče potiče i njeno redovničko ime, ili nadimak, Pataćara ("ona koja ide u poderanoj haljini"). — Kad su roditelji hteli da je udaju protiv volje, pobjegla je s čovjekom koga je voljela i s njime živjela u nekom udaljenom selu. Kad je trebalo da rodi drugo dijete, pošla je svojim roditeljima, ali je na putu rodila sina, pa se vratila mužu. Našla ga je kako upravo umire od ujeda zmije. Uputila se roditeljima u Sāvatthi, sa dva nejaka sina, ali joj se na prelazu preko rijeke oboje djece utopilo. Kad je u očaju stigla do roditeljske kuće, doznala je da se te noći kuća srušila i da su svi stradali (pojava česta i danas u Indiji). Luda od očaja, lutala je naokolo "u poderanoj haljini". Pjesma se odnosi na susret i razgovor s Budom. Poslije toga susreta povukla se u meditativni isposnički život. Dalje teškoće i napori koji su je konačno doveli do cilja opisani su u njenoj drugoj pjesmi (VI poglavlje).

V.11* — Pataćarine učenice [na gore]

— Mladi težak melje žito u žrvnju.
Žetva mu je blago kojim podiže obitelj.
A vi ostvarite Budinu pouku da se ne pokajete!
Hitro operite noge i sjednite s ove strane!
Budinu ćete pouku ostvariti kad postignete smirenje duha.

One poslušaše te riječi, Pataćarinu uputu,
sapraše nečist s nogu i smjestiše se na svoju stranu.
Postigoše mir u duši, ostvariše pouku Budnoga.

U prvom dijelu noći sjetiše se ranijih rođenja;
u drugom im se dijelu noći razbistri nebeski vid
da u trećem dijelu noći rastrgaju velo tame.
Tada se digoše i pokloniše do nogu učiteljice.

— Ostvarena je tvoja pouka.
Kao trideset i tri božanstva u boju nesavladana
tu smo pred tvojim nogama postigle trovrsno znanje,
pročistile talog srca.

Tako su trideset i tri učenice
pred Pataćarom posvjedočile svoju spoznaju.


V.12* — Ćanda [na gore]

Život mi je bio težak
udovici i bez djece,
bez prijatelja i rodbine,
oskudnoj u hrani i odjeći.

Sa štapom i prosjačkom zdjelicom
pođoh od kuće do kuće.
Po zimi i vrućini sam tako
sedam godina lutala.

Pogdjekad bih se srela
sa isposnicima u prošnji
i gledala kako njih goste
hranom i pićem.
Tad zatražih prijem
u red beskućnica.

Pataćara me zaredi iz milosti,
a tad me pouči i ponuka
na put krajnjeg dostignuća.
Poslušah njene riječi i primijenih poruku.
Majčinska riječ ne osta uzaludna.
Stekla sam trovrsno znanje, pročistila talog srca.

Ćanda, kći siromašne brahmanske porodice, spasila se jedina kad su joj svi ukućani pomrli od kuge. Tako je postala prosjakinja i konačno susrela Pataćaru.