Theravāda budistička zajednica u Srbiji

Mađđhima nikāya 10

Satipaṭṭhāna sutta
Govor o temeljima svesnosti

Prevod Branislav Kovačević
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme

  1. Ovako sam čuo.133 Jednom je Blaženi boravio među Kuruima, kraj grada po imenu Kammāsadhamma.134 Tu se on ovako obrati monasima: „Monasi.” – „Da, poštovani gospodine”, odgovoriše monasi. A Blaženi ovako nastavi:
  2. „Monasi, postoji direktan put135 ka pročišćenju bića, ka prevladavanju žalosti i naricanja, ka nestanku bola i tuge, ka izbijanju na pravu stazu, ka dostizanju nibbāne – a taj put su četiri temelja svesnosti.136
  3. A koja su to četiri temelja? Tako, monasi, monah137 boravi kontemplirajući telo kao telo, marljiv, s jasnim razumevanjem i svestan, odloživši sa strane gramzivost i odbojnost prema ovom svetu.138 Boravi on kontemplirajući osećaje kao osećaje, marljiv, s jasnim razumevanjem i svestan, odloživši sa strane gramzivost i odbojnost prema ovom svetu. Boravi on kontemplirajući um kao um, marljiv, s jasnim razumevanjem i svestan, odloživši sa strane gramzivost i odbojnost prema ovom svetu. Boravi on kontemplirajući objekte uma kao objekte uma, marljiv, s jasnim razumevanjem i svestan, odloživši sa strane gramzivost i odbojnost prema ovom svetu.139

[KONTEMPLACIJA TELA]

(1. Svesnost daha)

  1. A kako to, monasi, monah boravi kontemplirajući telo kao telo? Tako što ode u šumu, do podnožja nekog drveta ili do prazne kolibe; seda nogu ukrštenih, tela uspravnog i ustali svesnost pred sobom. Neprekidno svestan, udiše i, neprekidno svestan, izdiše. Udišući dugi dah, zna: ‘Sada udišem dugi dah’ ili, izdišući dugi dah, zna: ‘Sada izdišem dugi dah.’ Udišući kratak dah, zna: ‘Sada udišem kratak dah’ ili, izdišući kratak dah, zna: ‘Sada izdišem kratak dah.’140 Ovako sebe vežba: ‘Osećajući čitavo telo, udisaću’; ovako sebe vežba: ‘Osećajući čitavo telo, izdisaću.’141 Ovako sebe vežba: ‘Smirujući telesni sklop, udisaću’; ovako sebe vežba: ‘Smirujući telesni sklop, izdisaću.’142 Kao što vešti stolar ili njegov pomoćnik, kad pravi dugi okret, zna: ‘Sad pravim dugi okret’ ili kad pravi kratki okret, zna: ‘Sad pravim kratki okret’, tako i monah udišući dugi dah zna: ‘Sada udišem dugi dah’… ovako sebe vežba: ‘Smirujući telesni sklop, izdisaću.’

(UVID)

  1. Tako monah boravi kontemplirajući telo kao telo unutar, kontemplirajući telo kao telo izvan ili kontemplirajući telo kao telo i unutar i izvan.143 Ili boravi kontemplirajući u telu njegovu prirodu nastanka, boravi kontemplirajući u telu njegovu prirodu nestanka, boravi kontemplirajući u telu njegovu prirodu nastanka i nestanka.144 Ili je svesnost činjenice ‘postoji telo’ u njemu uspostavljena u meri neophodnoj za čisto znanje i neprekinutu pažnju.145 Nezavisan, boravi on ne vezujući se ni za šta na svetu. Ovako monah boravi kontemplirajući telo kao telo.

(2. Četiri položaja tela)

  1. I opet, monasi, kada hoda, monah razume: ‘Ja hodam’; kada stoji, on razume: ‘Ja stojim’; kada sedi, on razume: ‘Ja sedim’; kad leži, on razume: ‘Ja ležim’; razume i svaki drugi položaj u kojem je njegovo telo.146
  2. Tako monah boravi kontemplirajući telo kao telo unutar, izvan ili i unutar i izvan… Nezavisan, boravi on i ne vezuje se ni za šta na svetu. Ovako, takođe, monah boravi kontemplirajući telo kao telo.

(3. Jasno razumevanje)

  1. I opet, monasi, kad odlazi i dolazi, monah postupa sa jasnim razumevanjem;147 kad gleda pravo i kad gleda u stranu, postupa s jasnim razumevanjem; kad savija i kad pruža svoje udove, postupa s jasnim razumevanjem; kad oblači donji ogrtač, kad nosi spoljašnji ogrtač i zdelu za prošenje hrane, postupa s jasnim razumevanjem; kad jede, pije, žvaće i guta hranu, postupa s jasnim razumevanjem; kad obavlja veliku i malu nuždu, postupa s jasnim razumevanjem; kad hoda, stoji, sedi, leže i ustaje, govori i ćuti, postupa s jasnim razumevanjem.
  2. Tako monah boravi kontemplirajući telo kao telo unutar, izvan ili i unutar i izvan… Nezavisan, boravi on i ne vezuje se ni za šta na svetu. Ovako, takođe, monah boravi kontemplirajući telo kao telo.

(4. Odbojnost delova tela)

  1. I opet, monasi, monah razmatra upravo ovo telo, od peta nagore i od temena nadole, zatvoreno u kožu i prepuno nečistoće, ovako: ‘Ovo je telo načinjeno od: kose, malja, noktiju, zuba, kože, mišića, tetiva, kostiju, koštane srži, bubrega, srca, jetre, dijafragme, slezine, pluća, debelog creva, tankog creva, želuca i njegovog sadržaja, izmeta, žuči, sluzi, gnoja, krvi, znoja, sala, suza, masnoće, pljuvačke, slina, tečnosti u zglobovima i mokraće.’148 Baš kao da je reč o vreći punoj raznog zrnevlja kao što su zob, pirinač, grašak, susam, žito, te čovek dobrog vida, odvezavši je, prebira po njoj: ‘Ovo je zob, ovo je pirinač, ovo je grašak, ovo je susam, ovo je žito.’ Isto tako, monah razmatra upravo ovo telo… zatvoreno u kožu i prepuno nečistoće, ovako: ‘Ovo je telo načinjeno od: kose… i mokraće.’
  2. Tako monah boravi kontemplirajući telo kao telo unutar, izvan ili i unutar i izvan… Nezavisan, boravi on i ne vezuje se ni za šta na svetu. Ovako, takođe, monah boravi kontemplirajući telo kao telo.

(5. Elementi)

  1. I opet, monasi, monah razmatra upravo ovo telo, u kakvom god ono bilo položaju, kroz njegove primarne elemente: ‘U ovom telu su element zemlje, element vode, element vatre i element vazduha.’149 Kao što vešti mesar ili njegov pomoćnik, pošto je zaklao kravu i isekao je, iznosi meso na prodaju na raskrsnici četiri glavna puta, isto tako monah razmatra upravo ovo telo, u kakvom god ono bilo položaju, kroz njegove primarne elemente: ‘U ovom telu su element zemlje, element vode, element vatre i element vazduha.’
  2. Tako monah boravi kontemplirajući telo kao telo unutar, izvan ili i unutar i izvan… Nezavisan, boravi on i ne vezuje se ni za šta na svetu. Ovako, takođe, monah boravi kontemplirajući telo kao telo.

(6–14. Devet kontemplacija na groblju)

  1. I opet, monasi, kao kad bi gledao telo bačeno na mesto za spaljivanje jedan dan posle smrti, dva dana posle smrti ili tri dana posle smrti, naduto i pomodrelo, iz kojeg curi gnoj, bačeno na mesto za spaljivanje, monah tada isto ovo telo upoređuje s njim ovako: ‘I ovo telo je isto po svojoj prirodi, postaće isto ovakvo i tome ne može umaći.’150
  2. Tako monah boravi kontemplirajući telo kao telo unutar, izvan ili i unutar i izvan… Nezavisan, boravi on i ne vezuje se ni za šta na svetu.

Ovako, takođe, monah boravi kontemplirajući telo kao telo.

  1. I opet, monasi, kao kad bi gledao telo bačeno na mesto za spaljivanje, koje su raskomadali vrane, jastrebovi, lešinari, divlji psi, šakali ili različite vrste crva, monah tada isto ovo telo upoređuje s njim ovako: ‘I ovo telo je isto po svojoj prirodi, postaće isto ovakvo i tome ne može umaći.’
  2. …Ovako, takođe, monah boravi kontemplirajući telo kao telo.

18–24. I opet, monasi, kao kad bi gledao telo bačeno na mesto za spaljivanje, od kojeg je ostao jedino kostur i tek ponegde malo mesa i mrlje krvi na njemu, a na okupu ga još drže samo tetive… jedino kostur i ponegde mrlje krvi na njemu, a na okupu ga još drže samo tetive… jedino kostur, bez mesa i krvi na njemu, a na okupu ga još drže samo tetive… razbacane kosti na sve strane – ovde kosti ruke, onde kosti stopala, potkolenice, butne kosti, karlica, kičma, lobanja… jedino kosti razbacane svuda unaokolo, ovde kost ruke, tamo kost noge, ovde potkolenica, tamo butna kost, ovde karlica, tamo kičma, ovde rebro, tamo grudna kost, ovde podlaktica, tamo nadlaktica, ovde vrat, tamo vilica, ovde zubi, tamo lobanja – monah tada isto ovo telo upoređuje s njim ovako: ‘I ovo telo je isto po svojoj prirodi, postaće isto ovakvo i tome ne može umaći.’151

  1. …Ovako, takođe, monah boravi kontemplirajući telo kao telo.

26–30. I opet, monasi, kao kad bi gledao telo bačeno na mesto za spaljivanje, od kojeg su ostale jedino izbledele kosti, bele poput školjke… gomila kostiju stara više od godinu dana… kosti koje trunu i pretvaraju se u prašinu, monah tada isto ovo telo upoređuje s njim ovako: ‘I ovo telo je isto po svojoj prirodi, postaće isto ovakvo i tome ne može umaći.’

(UVID)

  1. Tako monah boravi kontemplirajući telo kao telo unutar, kontemplirajući telo kao telo izvan ili kontemplirajući telo kao telo i unutar i izvan. Ili boravi kontemplirajući u telu njegovu prirodu nastanka, boravi kontemplirajući u telu njegovu prirodu nestanka, boravi kontemplirajući u telu njegovu prirodu nastanka i nestanka. Ili je svesnost činjenice ‘postoji telo’ u njemu uspostavljena u meri neophodnoj za čisto znanje i neprekinutu pažnju. Nezavisan, boravi on ne vezujući se ni za šta na svetu. Ovako monah boravi kontemplirajući telo kao telo.

[KONTEMPLACIJA OSEĆAJA]

  1. A kako to, monasi, monah boravi kontemplirajući osećaje kao osećaje?152 Kad oseti prijatan osećaj, monah zna: ‘Osećam prijatan osećaj’; kad oseti bolan osećaj, on zna: ‘Osećam bolan osećaj’; kad oseti ni bolan ni prijatan osećaj, on zna: ‘Osećam ni bolan ni prijatan osećaj.’ Kad oseti profani prijatan osećaj, on zna: ‘Osećam profani prijatan osećaj’; kad oseti transcendentan prijatan osećaj, on zna: ‘Osećam transcendentan prijatan osećaj’; kad oseti profani bolan osećaj, on zna: ‘Osećam profani bolan osećaj’; kad oseti transcendentan bolan osećaj, on zna: ‘Osećam transcendentan bolan osećaj’; kad oseti profani ni bolan ni prijatan osećaj, on zna: ‘Osećam profani ni bolan ni prijatan osećaj’; kad oseti transcendentan ni bolan ni prijatan osećaj, on zna: ‘Osećam transcendentan ni bolan ni prijatan osećaj.’

(UVID)

  1. Tako monah boravi kontemplirajući osećaje kao osećaje unutar, kontemplirajući osećaje kao osećaje izvan ili kontemplirajući osećaje kao osećaje i unutar i izvan. Ili boravi kontemplirajući u osećajima njihovu prirodu nastanka, boravi kontemplirajući u osećajima njihovu prirodu nestanka, boravi kontemplirajući u osećajima njihovu prirodu nastanka i nestanka.153 Ili je svesnost činjenice ‘postoji osećaj’ u njemu uspostavljena u meri neophodnoj za čisto znanje i neprekinutu pažnju. Nezavisan, boravi on ne vezujući se ni za šta na svetu. Ovako monah boravi kontemplirajući osećaje kao osećaje.

[KONTEMPLACIJA UMA]

  1. A kako to, monasi, monah boravi kontemplirajući um kao um?154 Kada se u umu pojavi strast, monah zna da je to um ispunjen strašću, a kad u umu nema strasti, da je to um bez strasti. Kada se u umu pojavi mržnja, on zna da je to um ispunjen mržnjom, a kad u umu nema mržnje, da je to um bez mržnje. Kada se u umu pojavi obmanutost, on zna da je to um ispunjen obmanutošću, a kad u umu nema obmanutosti, da je to um bez obmanutosti. On zna zgrčen um kao zgrčen um, a rastresen um kao rastresen um. On zna ushićen um kao ushićen um, a neushićen um kao neushićen um. On zna nadmašiv um kao nadmašiv um, a nenadmašiv um kao nenadmašiv um. On zna koncentrisan um kao koncentrisan um, a nekoncentrisan um kao nekoncentrisan um. On zna oslobođen um kao oslobođen um, a neoslobođen um kao neoslobođen um.155

(UVID)

  1. Tako monah boravi kontemplirajući um kao um unutar, kontemplirajući um kao um izvan ili kontemplirajući um kao um i unutar i izvan. Ili boravi kontemplirajući u umu njegovu prirodu nastanka, boravi kontemplirajući u umu njegovu prirodu nestanka, boravi kontemplirajući u umu njegovu prirodu nastanka i nestanka.156 Ili je svesnost činjenice ‘postoji um’ u njemu uspostavljena u meri neophodnoj za čisto znanje i neprekinutu pažnju. Nezavisan, boravi on ne vezujući se ni za šta na svetu. Ovako monah boravi kontemplirajući um kao um.

[KONTEMPLACIJA OBJEKATA UMA]

(1. Pet prepreka)
  1. A kako to, monasi, boravi monah kontemplirajući objekte uma kao objekte uma?157 Tako što monah boravi kontemplirajući objekte uma kao objekte uma iz perspektive pet prepreka.158 A kako on kontemplira objekte uma kao objekte uma iz perspektive pet prepreka? Kada se u njemu javi želja za zadovoljstvima čula, monah razume: ‘U meni je želja za zadovoljstvima čula’, ili kada želje za zadovoljstvima čula nema, on razume: ‘U meni nema želje za zadovoljstvima čula.’ On takođe razume kako se pojavljuje još nepostojeća želja za zadovoljstvima čula; on razume kako se postojeća želja za zadovoljstvima čula napušta; i on razume kako se napuštena želja za zadovoljstvima čula u budućnosti više ne pojavljuje.

Kada se u njemu javi zlovolja… Kada se u njemu jave tromost i tupost… Kada se u njemu jave uznemirenost i kajanje… Kada se u njemu javi sumnjičavost, monah razume: ‘U meni je sumnjičavost’, ili kada sumnjičavosti nema, on razume: ‘U meni nema sumnjičavosti.’ On razume kako se još nepostojeća sumnjičavost pojavljuje; on razume kako se postojeća sumnjičavost napušta; i on razume kako se napuštena sumnjičavost u budućnosti više ne pojavljuje.

(UVID)

  1. Tako monah boravi kontemplirajući objekte uma kao objekte uma unutar, kontemplirajući objekte uma kao objekte uma izvan ili kontemplirajući objekte uma kao objekte uma i unutar i izvan. Ili boravi kontemplirajući u objektima uma njihovu prirodu nastanka, boravi kontemplirajući u objektima uma njihovu prirodu nestanka, boravi kontemplirajući u objektima uma njihovu prirodu nastanka i nestanka. Ili je svesnost činjenice ‘postoje objekti uma’ u njemu uspostavljena u meri neophodnoj za čisto znanje i neprekinutu pažnju. Nezavisan, boravi on ne vezujući se ni za šta na svetu. Ovako monah boravi kontemplirajući objekte uma kao objekte uma.

(2. Pet sastojaka bića)

  1. I opet, monasi, boravi monah kontemplirajući objekte uma kao objekte uma iz perspektive pet sastojaka bića kao objekata vezivanja.159 A kako on kontemplira objekte uma kao objekte uma iz perspektive pet sastojaka bića podložnih vezivanju? Tako što razume na ovaj način: ‘Ovakav je materijalni oblik, ovakav je njegov nastanak, ovakav njegov nestanak; ovakav je osećaj, ovakav je njegov nastanak, ovakav njegov nestanak; ovakav je opažaj, ovakav je njegov nastanak, ovakav njegov nestanak; ovakvi su mentalni obrasci, ovakav je njihov nastanak, ovakav njihov nestanak; ovakva je svest, ovakav je njen nastanak, ovakav njen nestanak.’
  2. Tako monah boravi kontemplirajući objekte uma kao objekte uma unutar, izvan ili i unutar i izvan… Nezavisan, boravi on i ne vezuje se ni za šta na svetu. Ovako, takođe, monasi, monah boravi kontemplirajući objekte uma kao objekte uma iz perspektive pet sastojaka bića kao ojekata vezivanja.

(3. Šest područja čula)

  1. I opet, monasi, boravi monah kontemplirajući objekte uma kao objekte uma iz perspektive šest unutrašnjih i šest spoljašnjih područja čula.160 A kako on to kontemplira objekte uma kao objekte uma iz perspektive šest unutrašnjih i šest spoljašnjih područja čula? Tako što, monasi, monah razume oko, razume vidljive oblike i razume okov koji nastaje u vezi sa to dvoje; on takođe razume kako se još nepostojeći okov pojavljuje, razume kako se postojeći okov napušta i razume kako se napušten okov u budućnosti više ne pojavljuje.

On razume uho, razume zvuk… On razume nos, razume mirise… On razume jezik, razume ukuse… On razume telo, razume dodire… On razume um, razume objekte uma i razume okov koji nastaje u vezi sa to dvoje; on razume kako se još nepostojeći okov pojavljuje; razume kako se postojeći okov napušta; i razume kako se napušten okov u budućnosti više ne pojavljuje.

  1. Tako monah boravi kontemplirajući objekte uma kao objekte uma unutar, izvan ili i unutar i izvan… Nezavisan, boravi on i ne vezuje se ni za šta na svetu. Ovako, takođe, monah boravi kontemplirajući objekte uma kao objekte uma iz perspektive šest unutrašnjih i šest spoljašnjih područja čula.

(4. Sedam elemenata probuđenja)

  1. I opet, monasi, boravi monah kontemplirajući objekte uma kao objekte uma iz perspektive sedam elemenata probuđenja.161 A kako on kontemplira objekte uma kao objekte uma iz perspektive sedam elemenata probuđenja? Tako, monasi, kad svesnost kao element probuđenja postoji u njemu, monah razume: ‘U meni je svesnost kao element probuđenja’; ili kad svesnosti kao elementa probuđenja u njemu nema, on razume: ‘U meni nema svesnosti kao elementa probuđenja.’ I on razume kako se još nepostojeća svesnost kao element probuđenja pojavljuje; i kako se već nastala svesnost kao element probuđenja dalje do savršenstva razvija.

Kada je istraživanje pojava kao element probuđenja u njemu…162 Kada je energija kao element probuđenja u njemu… Kada je radost kao element probuđenja u njemu… Kada je smirenje kao element probuđenja u njemu… Kada je koncentracija kao element probuđenja u njemu… Kada je spokojstvo kao element probuđenja u njemu, monah razume: ‘U meni je spokojstvo kao element probuđenja’; ili kad spokojstva kao elementa probuđenja u njemu nema, on razume: ‘U meni nema spokojstva kao elementa probuđenja.’ I on razume kako još nenastalo spokojstvo kao element probuđenja nastaje; i kako se već nastalo spokojstvo kao elementa probuđenja dalje do savršenstva razvija.163

  1. Tako monah boravi kontemplirajući objekte uma kao objekte uma unutar, izvan ili i unutar i izvan… Nezavisan, boravi on i ne vezuje se ni za šta na svetu. Ovako, takođe, monah boravi kontemplirajući objekte uma kao objekte uma iz perspektive sedam elemenata probuđenja.

(5. Četiri plemenite istine)

  1. I opet, monasi, boravi monah kontemplirajući objekte uma kao objekte uma iz perspektive četiri plemenite istine.164 A kako on kontemplira objekte uma kao objekte uma iz perspektive četiri plemenite istine? Tako što, monasi, monah razume u skladu sa stvarnošću: ‘Ovo je patnja’; razume u skladu sa stvarnošću: ‘Ovo je uzrok patnje’; razume u skladu sa stvarnošću: ‘Ovo je prestanak patnje’; razume u skladu sa stvarnošću: ‘Ovo je put koji vodi prestanku patnje.’

(UVID)

  1. Tako monah boravi kontemplirajući objekte uma kao objekte uma unutar, kontemplirajući objekte uma kao objekte uma izvan ili kontemplirajući objekte uma kao objekte uma i unutar i izvan. Ili boravi kontemplirajući u objektima uma njihovu prirodu nastanka, boravi kontemplirajući u objektima uma njihovu prirodu nestanka, boravi kontemplirajući u objektima uma njihovu prirodu nastanka i nestanka. Ili je svesnost činjenice ‘postoje objekti uma’ u njemu uspostavljena u meri neophodnoj za čisto znanje i neprekinutu pažnju. Nezavisan, boravi on i ne vezuje se ni za šta na svetu. Ovako monah boravi kontemplirajući objekte uma kao objekte uma.

(ZAKLJUČAK)

  1. Zaista, monasi, ko god bude vežbao četiri temelja svesnosti na ovaj način tokom sedam godina, može očekivati jedan od dva rezultata: krajnje znanje ovde i sada ili, ukoliko je još preostalo vezivanja, onda stupanj nepovratnika.165

I ne samo sedam godina, monasi. Ako bi neko vežbao četiri temelja svesnosti na ovaj način tokom šest godina… pet godina… četiri godine… tri godine… dve godine… godinu, može očekivati jedan od dva rezultata: krajnje znanje ovde i sada ili, ako je još preostalo vezivanja, onda stupanj nepovratnika.

I ne samo godinu, monasi. Ako bi neko vežbao četiri temelja svesnosti na ovaj način tokom sedam meseci… šest meseci… pet meseci… četiri meseca… tri meseca… dva meseca… mesec… pola meseca, može oče­kivati jedan od dva rezultata: krajnje znanje ovde i sada ili, ukoliko je još preostalo vezivanja, onda stupanj nepovratnika.

I ne samo pola meseca, monasi. Ako bi neko vežbao četiri temelja svesnosti na ovaj način tokom sedam dana, može očekivati jedan od dva rezultata: krajnje znanje ovde i sada ili, ukoliko je još preostalo vezivanja, onda stupanj nepovratnika.

  1. Zbog toga je rečeno: ‘Monasi, postoji direktan put ka pročišćenju bića, ka prevladavanju žalosti i naricanja, ka nestanku bola i tuge, ka izbijanju na pravu stazu, ka dostizanju nibbāne – a taj put su četiri temelja svesnosti.’”

Tako reče Blaženi. Zadovoljni, monasi se obradovaše rečima Blaženoga.


Beleške

133 Ovo je jedan od najvažnijih govora u okviru Pāli kanona, koji sadrži najcelovitiji opis direktnog puta ka budističkom cilju. Praktično identičan govor može se naći i u DN 22, samo sa dodatkom analize četiri plemenite istine, što je i doprinelo da bude duži. Inače, ovaj govor, njegov komentar i brojne odlomke iz njegovog teškog, ali korisnog potkomentara sakupio je Soma Thera u knjizi The Way of Mindfulness. Vrlo čitljiv prevod govora, uz dodatak savremenih tumačenja koji se ističu jasnoćom i dubinom, moguće je naći u knjizi Nyanaponika Thera: Budistička meditacija.
134 Neki proučavaoci tvrde da se taj grad nalazio u blizini današnjeg Delhija.
135 U pāli tekstu stoji ekāyano ayaṁ bhikkhave maggo i skoro svi prevodioci razumeju ovo kao tvrdnju da je satipaṭṭhāna jedini put. Tako poštovani Soma Thera prevodi: „Ovo je jedini put, o monasi”, a poštovani Nyanaponika: „Samo je ovo put, monasi.” Ñm, međutim, ukazuje da ekāyana magga u MN 12.37–42 ima nedvosmisleno kontekstualno značenje „put koji vodi samo u jednom pravcu” i tako je preveo taj odlomak. Izraz koji se ovde koristi, „direktan put” pokušava takođe da sačuva to značenje kroz nešto sažetiju sintagmu. MA objašnjava ekāyana magga kao jedinstvenu stazu, koja se ne račva; kao put kojim svako, sam za sebe, treba da ide, bez saputnika; i kao put koji ide samo do jednog cilja, nibbāne. Iako nema ni kanonske, ni komentarske osnove za ovakvo gledište, može se reći da je satipaṭṭhāna nazvana ekāyana magga, direktan put, kako bi se razlikovala od pristupa meditativnom postignuću koje ide kroz đhāne ili brahmāvihare. Iako i oni mogu voditi do nibbāne, to nije neminovno, jer mogu voditi i ka sporednim stazama, dok satipaṭṭhāna sigurno vodi konačnom cilju.
136 Reč satipaṭṭhāna je složenica. Prvi deo, sati izvorno je značio „sećanje”, ali u pāli budističkoj upotrebi mnogo češće nosi značenje pažljivosti usmerene ka sadašnjem trenutku – otuda se često prevodi kao „svesnost” ili „sabranost”. Drugi deo složenice objašnjava se na dva načina: ili kao skraćeni oblik reči upaṭṭhāna, kao „postavljanje” ili „uspostavljanje” – ovde svesnosti; ili kao paṭṭhāna, u značenju „područje” ili „temelj” – opet svesnosti. Tako četiri satipaṭṭhāne možemo razumeti ili kao četiri načina da se uspostavi svesnost ili četiri objektivna područja ka kojima je usmerena svesnost, o čemu će opširno biti reči u ostatku sutte. Prvo značenje se čini etimološki korektnom derivacijom (potvrđuje je i sanskritska verzija iste reči: smṛtyupasthāna), ali pāli komentatori, iako priznaju oba objašnjenja, skloniji su ovom drugom.
137 MA kaže da u ovom kontekstu termin „bhikkhu” označava osobu koja iskreno nastoji da u praksi primenjuje učenje: „Ko god preduzme ovu praksu… ovde je obuhvaćen pojmom ‘bhikkhu.’”
138 Ponavljanje u sintagmi „kontemplirajući telo kao telo” (kāye kāyānupassi), prema komentaru za MN, ima za cilj da precizno odreFusnote za suttu 10
di objekat kontemplacije i izoluje taj objekat od drugih s kojima bi mogao biti pobrkan. Tako, u ovom vežbanju, telo treba kontemplirati kao takvo, a ne svoje osećaje, ideje i emocije vezane za telo. Ova sintagma znači i da telo treba kontemplirati jednostavno kao telo, a ne kao muškarca, ženu, sopstvo ili živo biće. Slične opaske odnose se i na ponavljanje u slučaju ostala tri temelja svesnosti. „Gramzivost i odbojnost”, kaže MA, odnose se na čulnu želju i zlovolju, osnovne prepreke koje treba prevazići da bi praksa bila uspešna, a nabrojane su u §36.
139 Struktura ove sutte sasvim je jednostavna. Posle uvoda, glavni deo sutte podeljen je na četiri dela, svaki za jedan od temelja svesnosti:
I.Kontemplacija tela, koja obuhvata četrnaest vežbi: svesnost daha; kontemplacija četiri osnovna položaja tela; puna svesnost; pažnja ka odbojnosti; pažnja ka elementima; devet „kontemplacija na mestu za kremaciju” – razmišljanje o leševima u različitim stupnjevima raspadanja.
II.Kontemplacija osećaja, smatra se jednom vežbom.
III.Kontemplacija uma, smatra se jednom vežbom.
IV.Kontemplacija objekata uma, koja ima pet pododeljaka: pet prepreka; pet sastojaka bića; šest područja čula; sedam elemenata probuđenja; četiri plemenite istine.
Tako ova sutta, sve u svemu, izlaže dvadeset jednu vežbu kontemplacije. Svaka vežba ima dva vida: osnovna vežba, koja je prvo objašnjena, i dodatak o uvidu (u suštini isti za sve vežbe), koji pokazuje kako tu kontemplaciju treba razvijati ka produbljivanju razumevanja fenomena koji se istražuje.
Na kraju, sutta zaključuje tvrdnjom kojom Buda lično jamči efikasnost ovog metoda, tvrdeći da će plodovi upornog vežbanja biti ili stanje arahanta ili nepovratnika.
140 Vežba pažnje na dah (ānāpānasati) ne podrazumeva bilo kakav svestan pokušaj da se reguliše disanje, kao u hatha jogi, već neprekidan napor da se svesnost fiksira na dah, dok se on odvija prirodnim ritmom. Pažnja je na nozdrvama ili gornjoj usni, gde god da se kretanje vazduha oseća najbolje; dužina daha biva registrovana, ali ne i svesno kontrolisana. Potpuno razvijanje ovog metoda meditacije izloženo je u MN 118. Zbirka tekstova o ovoj temi može se pronaći u Bhikkhu Ñāṇamoli: Mindfulness of Breathing. Videti i Vsm VIII, 145–244.
141 MA objašnjava da sintagma „osećajući čitavo telo” (sabbakāyapaṭisaṁvedī) znači da meditant postaje svestan svakog udaha i izdaha u njihove tri faze: početak, sredina i kraj.
142 „Telesni sklop” (kāyasankhāra) definiše se u MN 44.13 kao samo udisanje i izdisanje. Tako, objašnjava MA, sa uspešnim razvijanjem ove prakse, meditantov dah postaje sve tiši, mirniji i ujednačeniji.
143 MA: „Unutar”: kontempliranje disanja u sopstvenom telu. „Izvan”: kontempliranje disanja kako se događa u telu nekog drugog. „Unutar i izvan”: kontempliranje disanja u svom telu i u telu drugog naizmenično, uz neprekinutu pažnju. Slično objašnjenje odnosi se na refren koji sledi iza svakog od narednih odeljaka, izuzev što kod kontemplacije osećaja, uma i objekata uma, kontemplacija izvan za one koji nemaju telepatske moći, mora biti na osnovu posrednog zaključivanja.
144 Izraz (samudayadhammānupassī kāyasmiṁ viharati) nekada se pre vo di kao „on boravi kontemplirajući u telu njegove uzroke nastanka”, pod pretpostavkom da ova složenica sadrži plural, samudayadhamma. Međutim, pluralno značenje nije obavezno i više je u skladu s upotrebom sufiksa -dhamma na drugim mestima, ukoliko ga shvatimo u značenju „podložno nečemu” ili „ima prirodu nečega”. Komentarsko objašnjenje uslovljavajućih činilaca za svaki od četiri temelja svesnosti ne implicira da komentar razume –dhamma u značenju pravih uslovljavajućih činilaca.
MA objašnjava da se priroda nastanka (samudayadhamma) tela može posmatrati u okviru njegovog uslovljenog nastanka kroz neznanje, žudnju, kammu i hranu, kao i u nastajanju iz trenutka u trenutak materijalnih fenomena unutar tela. U slučaju svesnosti daha, jedan dodatni uslov jeste i fiziološki aparat disanja. „Priroda nestanka” (vayadhamma) tela vidi se kroz nestanak telesnih fenomena, zajedno s nestankom uslova koji ih stvaraju, kao i kroz trenutno razlaganje telesnih fenomena.
145 MA: Radi sve šireg i sve dubljeg znanja i svesnosti.
146 Razumevanje položaja tela koje se pominje u ovoj vežbi nije uobičajeno prirodno razumevanje naše telesne aktivnosti, već bliža, neprekidna i pomnija svesnost tela u kojem god da se položaju ono nađe, udružena s analitičkim ispitivanjem, koje ima za cilj da razveje obmanu sopstva kao onoga ko upravlja ovim telesnim pokretima.
147 Sampađañña se u komentarima analizira kroz četiri tipa: jasno razumevanje svrhe nekog postupka; jasno razumevanje prikladnosti načina na koji nešto radimo; jasno razumevanje domena meditacije, to jest nenapuštanje objekta meditacije tokom svakodnevnih poslova; jasno razumevanje stvarnosti, znanje da iza naših aktivnosti ne postoji neko nepromenjivo sopstvo. Videti Soma Thera: The Way of Mindfulness, str. 60–100; Njanaponika Tera: Budistička meditacija, str. 40–48).

148 U kasnijim pāli komentarima u gornju listu posle izmeta dodat je i mozak, kako bi lista imala 32 dela. Ova meditativna praksa je detaljno objašnjena u Vsm, VIII, 42–144.
149 Ova četiri elementa budistička tradicija objašnjava kao osnovne atribute materije – čvrstina, kohezija, toplota i vibriranje. Detaljno objašnjenje u Vsm, XI, 27–117.
150 Izraz „kao kad bi” (seyyathāpi) sugeriše da ova meditacija, kao i one koje slede, ne moraju biti zasnovane na stvarnom posmatranju leša u stanju raspadanja, već je moguće vežbati i uz zamišljenu sliku. „I ovo telo”, naravno, telo je samog meditanta.
151 Svaki od četiri vrste leševa koji se pominju ovde, kao i tri vrste nešto niže, mogu se uzeti kao poseban i sam po sebi dovoljan objekat meditacije; ili se čitav niz može koristiti kao progresivna serija kojom se u um usađuje ideja prolaznosti i neodrživosti tela. Ova progresija nastavlja se u §26–30.
152 Osećaj (vedanā) označava afektivni kvalitet iskustva, telesnog i mentalnog, i može biti prijatan, neprijatan ili ni jedan ni drugi, tj. neutralan osećaj. Primeri „profanih” i „transcendentnih” oblika ovih osećaja dati su u MN 137.9–15 kao šest vrsta radosti, žalosti i spokojstva zasnovanih kako na svetovnom životu, tako i na obuzdavanju.
153 Priroda nastanka i nestanka osećaja ista je kao i za telo (videti fusnotu 144), izuzev što je hrana zamenjena kontaktom, jer je kontakt uslov za osećaj (videti MN 9.42).
154 Um (ćitta) kao objekat kontemplacije odnosi se na opšte stanje i nivo svesnosti. Kako je sama svest, po svojoj prirodi, čisto znanje ili kognicija nekog objekta, kvalitet bilo kojeg stanja uma određen je mentalnim sastojcima koji su s njim povezani, kao strast, mržnja i obmanutost ili njihovim suprotnostima, kako je izloženo u sutti.
155 Upareni primeri ćitte dati u ovom odlomku kontrastiraju stanja uma povoljnog i nepovoljnog ili razvijenog i nerazvijenog karaktera. Međutim, postoji i jedan izuzetak, a to je par „zgrčen” i „rastresen”, pošto su oba nepovoljna stanja. Prvo od ova dva stanja posledica je tromosti i tuposti, a drugo uznemirenosti i kajanja. MA objašnjava „ushićen um” kao um na nivou nekog od zadubljenja, i to u delu nematerijalnog, a „neuzvišen um” i „nadmašiv um” kao um na nivou svesti koja pripada sferi čulnog. „Oslobođen um” mora se razumeti kao um privremeno i delimično oslobođen nečistoća putem uvida ili zadubljenja. Pošto praktikovanje satipatthāne pripada preliminarnoj fazi puta, onoj koja tek vodi ka transcendentnim putevima oslobođenja, ovu poslednju kategoriju ne bi trebalo razumeti kao da je um oslobođen dostizanjem tih transcendentnih puteva.
156 Priroda nastanka i nestanka uma ista je kao i za telo, sem što je hrana zamenjena mentalno-materijalnim, kao uslovom za nastanak svesti (videti DN 15.22).
157 Reč ovde prevedena kao „objekti uma” jeste dhammā, koja ima vrlo mnogo značenja. U ovom kontekstu dhammā se može razumeti tako da obuhvata sve pojave svrstane u kategorije Dhamme, Budinog učenja o stvarnosti. Ova kontemplacija dostiže vrhunac pronicanjem u ono učenje koje je u središtu Dhamme – četiri plemenite istine.
158 Pet prepreka (pañćanivaraṇā) jesu glavne unutrašnje barijere koje sprečavaju razvijanje koncentracije i uvida. Želje za zadovoljstvima čula nastaju iz nepromišljenog udubljivanja u čulno privlačan predmet, a uklanjaju meditacijom o odbojnosti (kao u §10 i §14–30); zlovolja nastaje iz nepromišljenog udubljivanja u odbojne nam predmete, a uklanja se razvijanjem prijateljske ljubavi; tromost i tupost nastaju popuštanjem pred dosadom i lenjošću, a uklanjaju buđenjem energije; uznemirenost i kajanje nastaju iz nepromišljenog razmatranja uznemirujućih misli, a uklanjaju promišljenim razmatranjem smirenja; sumnjičavost nastaje iz nepromišljenog razmatranja nejasnih stvari, a uklanja učenjem, istraživanjem i traganjem. Sve ove prepreke potpuno se iskorenjuju samo na nivou transcendentnih puteva. Za detaljnija razjašnjenja, videti Soma Thera: The Way of Mindfulness, str. 119–130; Nyanaponika Thera: The Five Mental Hindrances i MN 27.18 i MN 39.13–14.
159 Pet sastojaka bića koji su objekat vezivanja (pañć‘upādānakkhandhā) jeste pet grupa elemenata koji čine pojedinačnu osobu. Ovi sastojci se razmatraju u Uvodu, str. 23, kao i u MN 109.9, i to u svetlu njihovog nastanka i prestanka.
160 Unutrašnja područja, kao što je pokazano, jesu šest čula; spoljašnja područja su objekti opažljivi svakim od tih čula. Okov koji nastaje u zavisnosti od ovih parova može se razumeti na osnovu deset okova, objašnjenih u Uvodu, str. 35–36 ili, jednostavnije, kao privlačnost (pohlepa), odbojnost (mržnja) i obmanutost koja im je u osnovi.
161 Kako se sedam elemenata probuđenja razvija postepeno jedan za drugim, objašnjeno je u MN 118.29–40. Detaljnije razmatranje može se naći u Piyadassi Thera: The Seven Factors of Enlightenment.
162 „Istraživanje pojava” (dhammavićaya) znači ispitivanje mentalnih i fizičkih fenomena koje pred meditantov um donosi svesnost.
163 Komentari do detalja objašnjavaju uzroke koji doprinose sazrevan ju elemenata probuđenja. Videti Soma Thera: The Way of Mindfulness, str. 134–149.
Fusnote za sutte 10 i 11
164 Sa ovim odeljkom, kontemplacija dhammā kulminira u razumevanju Dhamme u njezinoj ključnoj formulaciji kao četiri plemenite istine. Mahāsatipaṭṭhāna sutta uvrštena u Dīgha nikāyu daje proširene definicije i razradu svake od tih istina.
165 Krajnje znanje, aññā, jeste arahantovo znanje krajnjeg oslobođenja. Nepovratak (anāgāmitā) je stanje nepovratnika, koji se preporađa u višem svetu i tu doseže nibbānu, bez vraćanja u svet ljudi.