Theravāda budističko društvo

Mađđhima nikāya 43

Mahā-vedalla sutta
Dugo razjašnjenje učenja


Prevod Branislav Kovačević
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme


1. Ovako sam čuo. Jednom je prilikom Blaženi boravio kraj Sāvatthija, u Đetinom gaju, u manastiru koji je podigao Anathapindika.

Onda uveče, poštovani Mahā Kotthita izađe iz meditacije, otide do poštovanog Sāriputte i pozdravi se sa njim. [1] Kada je ovaj učtiv i prijateljski razgovor bio završen, sede on sa strane i reče poštovanom Sāriputti:

(MUDROST)

2. „’Onaj koji nije mudar, onaj koji nije mudar’ je rečeno. U vezi sa čim je rečeno ’onaj koji nije mudar’?“

„Onaj ko ne razume mudro, onaj ko ne razume mudro’, prijatelju; u vezi sa tim je rečeno ’onaj koji nije mudar’. A šta to neko ne razume mudro? On ne razume mudro: ’Ovo je patnja’; on ne razume mudro: ’ovo je nastanak patnje’; on ne razume mudro: ’ovo je prestanak patnje’; on ne razume mudro: ’ovo je put koji vodi do prestanka patnje’. „Onaj ko ne razume mudro, onaj ko ne razume mudro’, prijatelju; u vezi sa tim je rečeno ’onaj koji nije mudar’.

Rečima: „Dobro je, prijatelju“, poštovani Mahā Kotthita se ushiti i obradova rečima poštovanog Sāriputte. Zatim mu postavi novo pitanje:

3. „’Onaj ko jeste mudar, onaj ko jeste mudar’ je rečeno. U vezi sa čim je rečeno ’onaj koji jeste mudar’?“

„Onaj ko razume mudro, onaj ko razume mudro’, prijatelju; u vezi sa tim je rečeno ’onaj koji jeste mudar’. A šta to neko razume mudro? On razume mudro: ’Ovo je patnja’; on razume mudro: ’ovo je nastanak patnje’; on razume mudro: ’ovo je prestanak patnje’; on razume mudro: ’ovo je put koji vodi do prestanka patnje’. 'Onaj ko razume mudro, onaj ko razume mudro’, prijatelju; u vezi sa tim je rečeno ’onaj koji jeste mudar’.“ [2]

(SVEST)

4. „‘Svest, svest’, tako je rečeno, prijatelju. U vezi sa čim je rečeno 'svest'?“

„'Ona spoznaje, ona spoznaje', prijatelju; u vezi sa tim je rečeno „svest“. A šta spoznaje? Ona spoznaje: 'Ovo je prijatno'; ona saznaje: 'Ovo je bolno'; ona spoznaje: 'Ovo je ni bolno ni prijatno'. „'Ona spoznaje, ona spoznaje', prijatelju; u vezi sa tim je rečeno „svest“. [3]

5. „Mudrost i svest, prijatelju – jesu li ta stanja povezana ili nepovezana? I je li moguće razdvojiti svako od tih stanja jedno od drugog, kako bi se opisale razlike među njima?

„Mudrost i svest, prijatelju – ta stanja jesu povezana, a ne nepovezana, i nemoguće je razdvojiti svako od njih jedno od drugog, kako bi se opisale razlike među njima. Jer ono što neko mudro razume, to i spoznaje, a što spoznaje, to i mudro razume. Zato su ta stanja povezana, a ne nepovezana, nemoguće je razdvojiti svako od njih jedno od drugog, kako bi se opisale razlike među njima.“ [4]

6. „Koja je razlika, prijatelju, između mudrosti i svesti, tih stanja koja su povezana, a ne nepovezana?“

„Razlika, prijatelju, između mudrosti i svesti, tih stanja koja su povezana, a ne nepovezana, jeste u ovome: mudrost treba razviti, a svest treba do kraja razumeti.“ [5]

(OSEĆAJ)

7. „'Osećaj, osećaj', tako je rečeno, prijatelju. U vezi sa čim je rečeno 'osećaj'?“

„'On oseća, on oseća', prijatelju; zato je rečeno 'osećaj'. A šta to oseća? Oseća prijatnost, oseća bol, oseća ni bol ni prijatnost. 'On oseća, on oseća', prijatelju; zato je rečeno 'osećaj'.“ [6]

(OPAŽAJ)

8. „'Opažaj, opažaj', tako je rečeno, prijatelju. U vezi sa čim je rečeno 'opažaj'?“

„'On opaža, on opaža', prijatelju; zato je rečeno 'opažaj'. A šta to opaža? Opaža plavo, opaža žuto, opaža crveno i opaža belo. 'On opaža, on opaža, prijatelju; zato je rečeno ’opažaj’. [7]

9. „Osećaj, opažaj i svest, prijatelju – jesu li ta stanja povezana ili nepovezana? I je li moguće odvojiti svako od tih stanja od ostalih, kako bi se opisala razlika među njima?“

„Osećaj, opažaj i svest, prijatelju – ta su stanja povezana, ne nepovezana, i nemoguće je odvojiti svako od tih stanja od ostalih, kako bi se opisala razlika među njima? Jer ono što neko oseća, to i opaža; a ono što opaža, to i saznaje. Zbog toga su ta stanja povezana, ne nepovezana, i nemoguće je odvojiti svako od tih stanja od ostalih, kako bi se opisala razlika među njima.“ [8]

(SAZNATLJIVO JEDINO UMOM)

10. „Prijatelju, šta može biti saznatljivo pročišćenom svešću uma, oslobođenom pet čula?“

„Prijatelju, pročišćenom svešću uma saznatljivo je područje beskrajnog prostora ovako: ’Prostor je beskrajan’; područje beskrajne svesti je saznatljivo ovako: ’svest je beskrajna’; i područje ništavila je saznatljivo ovako: ’Ne postoji ništa’.“ [9]

11. „Prijatelju, čime to neko razume stanje koje je saznatljivo?“

„Prijatelju, on stanje koje je saznatljivo razume okom mudrosti.“ [10]

12. „Prijatelju, a šta je svrha mudrosti?“

„Svrha mudrosti, prijatelju, jeste neposredno znanje, njegova svrha jeste puno razumevanje, njegova svrha jeste napuštanje.“ [11]

(ISPRAVNO RAZUMEVANJE)

13. „Prijatelju, koliko je uslova za nastanak ispravnog razumevanja?“

„Prijatelju, dva su uslova za nastanak ispravnog razumevanja: glas drugoga i mudra pažnja. To su dva uslova za nastanak ispravnog razumevanja.“ [12]

14. „Prijatelju, sa koliko činilaca je ispravno razumevanje podržano kada donese oslobađanje uma kao svoj plod, oslobađanje uma kao svoj plod i korist, kada donese oslobođenje mudrošću kao svoj plod, oslobođenje mudrošću kao svoj plod i korist?“

„Prijatelju, kada donese oslobađanje uma kao svoj plod, oslobađanje uma kao svoj plod i korist, kada donese oslobođenje mudrošću kao svoj plod, oslobođenje mudrošću kao svoj plod i korist ispravno, razumevanje je podržano sa pet činilaca. A to su, prijatelju, vrlina, učenost, raspravljanje, spokoj i uvid. Ispravno razumevanje  koje podržava ovih pet činilaca ima oslobađanje uma kao svoj plod, ima oslobađanje uma kao svoj plod i korist; ono ima oslobođenje mudrošću kao svoj plod, oslobođenje mudrošću kao svoj plod i korist.“ [13]

(BIĆE)

15. „Prijatelju, koliko vrsta bića postoji?“

„Postoje tri vrste bića, prijatelju: biće u čulnom svetu, biće u svetu suptilne materije i nematerijalno biće.“

16. „Prijatelju, kako se događa obnavljanje bića u budućnosti?“

„Prijatelju, obnavljanje bića u budućnosti se događa kroz ushićenje ovim i onim, u bićima koja su ometena neznanjem i okovana žudnjom.“ [14]

17. „Prijatelju, a kako se ne događa obnavljanje bića u budućnosti?“

„Prijatelju, obnavljanje bića u budućnosti se ne događa sa nestankom neznanja, sa javljanjem istinskog znanja, kao i sa prestankom žudnje, obnavljanje bića u budućnosti se ne događa.“

(PRVO ZADUBLJENJE)

18. “Prijatelju, šta je to prvo zadubljenje?”

“Prijatelju, sasvim obuzdanih čula, bez mentalnih nečistoća, monah ulazi i ostaje na prvom stupnju zadubljenja, koji je praćen usmerenošću misli i istraživanjem, uz ushićenje i zadovoljstvo rođeno se iz osame. To se naziva prvo zadubljenje.“

19. „Prijatelju, koliko činilaca ima prvo zadubljenje?“

„Prijatelju, prvo zadubljenje ima pet činilaca. Tako, kada monah uđe u prvo zadubljenje, događaju se usmerenost misli, istraživanje, ushićenje, zadovoljstvo i sabiranje uma. Na taj način prvo zadubljenje ima pet sastojaka.“

20. „Prijatelju, koliko sastojaka biva napušteno u prvom zadubljenju i koliko sastojaka se javi?“

„Prijatelju, u prvom zadubljenju pet sastojaka biva napušteno i pet sastojaka preostaje. Tako, kada monah uđe u prvo zadubljenje, čulna želja biva napuštena, zlovolja biva napuštena, tromost i pospanost bivaju napuštene, uznemirenost i griža savesti bivaju napuštene; a javljaju se usmerenost misli, istraživanje, ushićenje, zadovoljstvo i sabiranje uma. Tako u prvom zadubljenju pet sastojaka biva napušten, a pet sastojaka se javi.“

(PET ČULA)

21. “Prijatelju, ovih pet čula svako ima posebno područje, posebnu oblast i ne osećaju područje i oblast one druge, to jest, oko, uho, nos, jezik i telo. Tako, za tih pet čula, od kojih svako ima posebno područje, posebnu oblast i ne osećaju područje i oblast one druge, šta je njihovo utočište, šta to oseća njihova područja i oblasti?“ [15]

„Prijatelju, ovih pet čula svako ima posebno područje, posebnu oblast i ne osećaju područje i oblast one druge, to jest, oko, uho, nos, jezik i telo. Tako, za tih pet čula, od kojih svako ima posebno područje, posebnu oblast i ne osećaju područje i oblast one druge, um je njihovo utočište, um oseća njihova područja i oblasti.“

22. „Prijatelju, što se tiče tih pet čula — to jest, oko, uho, nos, jezik i telo – od čega ona zavise?“

„Prijatelju, što se tiče tih pet čula — to jest, oko, uho, nos, jezik i telo – ona zavise od vitaliteta.“ [16]

„A od čega to, prijatelju, zavisi vitalitet?“

„Vitalitet, prijatelju, zavisi od toplote.“ [17]

„A od čega to, prijatelju, zavisi toplota?“

„Toplota, prijatelju, zavisi od vitaliteta.“

„Prijatelju, malopre smo razumeli poštovanog Sāriputtu da je rekao: ’Vitalitet zavisi od toplote’; a sada ga razumemo da kaže: Toplota zavisi od vitaliteta’. Kako bi trebalo da razumemo značenje te dve tvrdnje?“

“U tom slučaju, prijatelju, daću vam jedno poređenje; jer neki od mudrih ljudi ovde razumeju značenje rečenog zahvaljujući poređenju. Baš kao što uljana lampa kad gori, njena svetlost se vidi zahvaljujući tom plamenu, a i njen plamen se vidi zahvaljujući toj svetlosti; isto tako, vitalitet zavisi od toplote,a toplota zavisi od vitaliteta.“

(SILE VITALITETA)

23. “Prijatelju, jesu li sile vitaliteta stanja osećaja ili su sile vitaliteta jedna stvar, a stanja osećaja druga?“

„Sile vitaliteta, prijatelju, nisu stanja osećaja. [18] Ako bi sile vitaliteta bile stanja osećaja, tada kada bi monah ušao u stanje prestanka opažaja i osećaja, ne bi mogao iz njega da izađe. Upravo zato to su sile vitaliteta jedna stvar, a stanja osećaja druga, monah koji uđe u stanje prestanka opažaja i osećaja, može iz njega i da izađe.“

24. „Prijatelju, kada je ovo telo lišeno koliko stanja, ono biva odbačeno i zaboravljeno, leži bez osećaja poput klade?“ [19]

„Prijatelju, kada je ovo telo lišeno tri stanja – vitalnosti, toplote i svesti — ono biva odbačeno i zaboravljeno, leži bez osećaja poput klade

25. „Prijatelju, kakva je razlika između onog ko je mrtav, ko je proživeo svoj život, i monaha koji je ušao u stanje prestanka opažaja i osećaja?“

„Prijatelju, u slučaju onoga ko je umro, ko je proživeo svoj život, njegove telesni obrasci su prestali i umirili se, njegovi verbalni obrasci su prestali i umirili se, njegovi mentalni obrasci su prestali i umirili se, njegov vitalitet iscrpljen, njegova toplota rasuta, a njegova čula potpuno razložena. U slučaju monaha koji je ušao u stanje prestanka opažaja i osećaja, njegove telesni obrasci su prestali i umirili se, njegovi verbalni obrasci su prestali i umirili se, njegovi mentalni obrasci su prestali i umirili se, ali njegov vitalitet nije iscrpljen, njegova toplota nije rasuta, a njegova čula su izuzetno izoštrena. [20] To je razlika između onog ko je mrtav, ko je proživeo svoj život, i monaha koji je ušao u stanje prestanka opažaja i osećaja.“

(OSLOBOĐENJE UMA)

26. “Prijatelju, koliko je uslova za dostizanje ni bolnog ni prijatnog oslobođenja uma?“

„Prijatelju, postoje četiri uslova za dostizanje ni bolnog ni prijatnog oslobođenja uma: tako, sa napuštanjem zadovoljstva i bola, i sa ranijim prestankom radosti i tuge, monah ulazi i ostaje u četvrtom zadubljenju, koje karakteriše ni bol ni zadovoljstvo, kao i čistota sabranosti zahvaljujući spokojstvu. To su četiri uslova za dostizanje ni bolnog ni prijatnog oslobođenja uma.“

27. “Prijatelju, koliko je uslova za dostizanje oslobođenja uma bez ikakvog znaka?“

“Prijatelju, postoje dva uslova za dostizanje oslobođenja uma bez ikakvog znaka: neobraćanje pažnje na bilo koji znak i usmeravanje pažnje na elemenat bez znaka. To su dva uslova za dostizanje oslobođenje uma bez ikakvog znaka. [21]

28. „Prijatelju, koliko je uslova za održavanje oslobođenja uma bez ikakvog znaka?“

„Prijatelju, postoje tri uslova za održavanje oslobođenja uma bez ikakvog znaka: neobraćanje pažnje na bilo koji znak, usmeravanje pažnje na elemenat bez znaka i prethodno određivanje [njegovog trajanja]. To su tri uslova za održavanje oslobođenja uma bez ikakvog znaka.“

29. „Prijatelju, koliko je uslova za izlazak iz oslobođenja uma bez ikakvog znaka?“

„Prijatelju, postoje dva uslova za izlazak iz oslobođenja uma bez ikakvog znaka: usmeravanje pažnje na bilo koji od znakova i neobraćanje pažnje na elemenat bez znaka. To su dva uslova za izlazak iz oslobođenja uma bez ikakvog znaka.“

30. “Prijatelju, nemerljivo oslobođenje uma, oslobođenje uma kroz ništavilo, oslobođenje uma kroz prazninu i oslobođenje uma bez ikakvog znaka: jesu li ta stanja različita po značenju i različita po nazivu ili su ona ista po značenju, a različita samo po nazivu?“

“Prijatelju, nemerljivo oslobođenje uma, oslobođenje uma kroz ništavilo, oslobođenje uma kroz prazninu i oslobođenje uma bez ikakvog znaka: postoji način na koji su ta stanja različita po značenju i različita po nazivu, a postoji i način na koji su ona ista po značenju, a različita samo po nazivu.

31. A na koji su način, prijatelju, ta stanja različita po značenju i različita po nazivu? Tako monah živi obasjavajući jednu stranu sveta umom prožetim prijateljskom ljubavlju, isto tako i drugu, isto tako i treći, isto tako i četvrtu; takođe iznad, ispod, unaokolo, svuda i svakoga kao i sebe; živi on obasjavajući čitav svet umom prožetim prijateljskom ljubavlju, obilnom, uzvišenom, nemerljivom, bez ikakvog neprijateljstva i zlovolje u sebi. On živi obasjavajući jednu stranu sveta umom prožetim saosećanjem… On živi obasjavajući jednu stranu sveta umom prožetim saradošću… On živi obasjavajući jednu stranu sveta umom prožetim spokojstvom, isto tako i drugu, isto tako i treći, isto tako i četvrtu; takođe iznad, ispod, unaokolo, svuda i svakoga kao i sebe; živi on obasjavajući čitav svet umom prožetim prijateljskom ljubavlju, obilnom, uzvišenom, nemerljivom, bez ikakvog neprijateljstva i zlovolje u sebi. To se naziva nemerljivim oslobođenjem uma.

32. A šta je to, prijatelju, oslobođenje uma kroz ništavilo? Tako, sa potpunim nadilaženjem područja beskonačne svesti, svestan da ‘nema ničega’, monah dostiže i ostaje u području ničega. To se naziva oslobođenjem uma kroz ništavilo.

33. A šta je to, prijatelju, oslobođenje uma kroz prazninu? Tako monah, otišavši u šumu, sedne u podnožje drveta ili u praznu kolibu i promišlja ovako: 'Ovo je praznina sopstva ili onoga što pripada sopstvu'. To se naziva oslobođenjem uma kroz prazninu. [22]

34. A šta je to, prijatelju, oslobođenje uma bez ikakvog znaka? Tako, ne obraćajući pažnju na bilo koji znak, monah dostiže i ostaje koncentraciji uma bez ikakvog znaka. To se naziva oslobođenjem uma bez ikakvog znaka. [23] Na taj način su ova stanja različita po značenju i različita po nazivu.

35. A na koji su način, prijatelju, ta stanja ista po značenju, a različita samo po nazivu? Požuda jeste tvorac međe, mržnja jeste tvorac međe, obmana jeste tvorac međe. [24] U monahu u kojem su nečistoće uklonjene, i one su napuštene, iskorenjene, posečene, uništene, tako da se ni ubuduće neće pojaviti. Od svih vrsta nemerljivih oslobođenja uma, neopozivo oslobođenje uma se označava kao najbolje. A upravo u tom neopozivom oslobođenju uma nema požude, nema mržnje, nema obmanutosti. [25]

36. Požuda jeste nešto, mržnja jeste nešto, obmana jeste nešto. [26] U monahu u kojem su nečistoće uklonjene, i one su napuštene, iskorenjene, posečene, uništene, tako da se ni ubuduće neće pojaviti. Od svih vrsta oslobođenje uma kroz ništavilo, neopozivo oslobođenje uma se označava kao najbolje. [27] A upravo u tom neopozivom oslobođenju uma nema požude, nema mržnje, nema obmanutosti.

37. Požuda jeste nešto, mržnja jeste nešto, obmana jeste nešto. [28] U monahu u kojem su nečistoće uklonjene, i one su napuštene, iskorenjene, posečene, uništene, tako da se ni ubuduće neće pojaviti. Od svih vrsta oslobođenje uma bez ikakvog znaka, neopozivo oslobođenje uma se označava kao najbolje. [29] A upravo u tom neopozivom oslobođenju uma nema požude, nema mržnje, nema obmanutosti. Na taj način su ova stanja ista po značenju i različita samo po nazivu. [30]

Tako reče poštovani Sāriputta. Zadovoljan, poštovani Mahā-Kotthita se obradova rečima poštovanog Sāriputte.


Beleške

[1] Poštovanog Māha-Kotthitu je Buda označio kao svog najboljeg učenika među onima koji su stekli analitičko znanje (patisambhida) [Natrag]

[2] Prema komentaru za MN, razumevanje četiri plemenite istine o kojem je ovde reč jeste napredovanje transcendentnim putem. Otuda je najniži tip osobe koja bi bila opisana kao „onaj ko je mudar“ (paññava) jeste osoba koja je na putu ulaska u tok. [Natrag]

[3] Komentar za MN: Ovo pitanje tiče se svesti sa kojom neko ko je opisan kao „onaj ko je mudar“ istražuje mentalne obrasce; to znači, svesti uvida uz pomoć kojeg je ta osoba stigla (do svog postignuća), uma koji i obavlja posao meditacije. Pošt. Sāriputta odgovara objašnjavajući osećaj kao objekat meditacije, na način kako je to učenje sačuvano u Govoru o temeljima sabranosti (MN 10.23). Pāli konstrukcija „sukhan ti pi viđanati“ označava da se taj osećaj tretira kao direktan objekat svesti, pre nego kao jedan afektivan ton iskustva. [Natrag]

[4] Komentar za MN: Ova tvrdnja odnosi se na mudrost i svest u situaciji i uvida i transcendentnog puta. To dvoje su povezani po tome što nastaju i nestaju istovremeno i imaju zajedničku osnovu i svoj objekat. Međutim, ta povezanost nije nerazdvojiva pošto, dok mudrost uvek zahteva svest, svest se može javiti bez mudrosti. [Natrag]

[5] Mudrost, pošto je elemenat ispravnog razumevanja, takođe treba razviti i kao elemenat puta. Svest, uključena u pet sastojaka koji pripadaju plemenitoj istini o patnji, treba do kraja razumeti kao nepostojanu, podložnu patnji i bez trajnog sopstva. [Natrag]

[6] Komentar za MN kaže da se pitanje i odgovor odnose na profane osećaje koji su objektivan domen uvida. Pali konstrukcija ovde, „sukham pi vedeti“ itd. pokazuje da je osećaj istovremeno kvalitet objekta i jedan aktivan ton iskustva kojim on biva shvaćen. Komentar za MN ukazuje sam osećaj oseća, ne postoji neki drugi (odvojeni) činilac koji bi osećao. [Natrag]

[7] Komentar za MN: Ovo pitanje i odgovor odnose se na profane opažaje koji su objektivan domen uvida. [Natrag]

[8] Komentar za MN: Mudrost je isključena iz ovog dijaloga zato što je namera da se pokažu samo stanja koja su u svakom trenutku povezana u svesti. [Natrag]

[9] Komentar za MN: Pročišćena svest uma (parisuddha manoviññāna) jeste svest četvrtog zadubljenja. Ona može spoznati bezoblična zadubljenja u meri u kojoj je onaj ko je ustaljen u četvrtom zadubljenja sposoban da ih dosegne. Područje ni opažanja ni neopažanja je isključeno ovde zato što, zbog svoje suptilnosti, ne ulazi u direktan opseg kontemplacije usmerene na postizanje uvida. [Natrag]

[10] Komentar za MN: Oko mudrosti (paññaćakkhu) jeste sama mudrost, nazvana okom u smislu da je ona organ duhovnog gledanja. [Natrag]

[11] U vezi sa razlikom između direktnog znanja (abhiñña) I punog razumevanja (pariñña) videti napomenu 23. [Natrag]

[12] Komentar za MN: “Glas drugoga” (parato ghosa) jeste učenje o blagorodnoj Dhammi. Ova dva uslova neophodna su da bi učenici stigli do ispravnog razumevanja kroz uvid I do ispravnog razumevanja transcendentnog puta. Ali paććekabuddhe stižu do probuđenja , kao I potpuno probuđeni Buda do svog znanja isključivo zahvaljujući mudroj pažnji, bez ikakvog “glasa drugog”. [Natrag]

[13] Komentar za MN: Ispravno razumevanje ovde jeste ispravno razumevanje koje pripada putu do stanja arahanta. „Oslobođenje uma“ i „oslobađanje mudrošću“ odnose se na plod probuđenja. Kada neko usavrši tih pet činilaca, pred njim se pokazuje put do stanja arahanta i donosi svoj plod. [Natrag]

[14] „Obnavljanje bića u budućnosti“ (ayatith punabbhavabhinibbatti) jeste preporađanje, nastavljanje kruženja. Ovo pitanje i sledeće mogu se smatrati sinoptičkim pristupom čitavoj dvanaestočlanoj shemi uslovljenog nastanka, izloženoj u MN 38.17 i 20. [Natrag]

[15] Pet spoljašnjih čula svako ima svoj jedinstven objekat – oblici za oko, zvuci za uho itd. – ali um kao čulo je u stanju da doživi objekte svih pet čula, kao i mentalne objekte, koji su isključivo njegova teritorija. Otuda drugih pet čula imaju um kao svoje utočište (manopatisaranam). [Natrag]

[16] Komentar za MN izjednačava vitalitet (ayu) sa životnim svojstvom (đivitaindriya), koje ima funkciju da održava i vitalizuje druge materijalne fenomene živog tela. [Natrag]

[17] Toplota (usma) jeste kamom stvorena toplota svojstvena živom telu. [Natrag]

[18] „Sile vitaliteta“ (ayusankhara), prema komentaru za MN, označavaju sam vitalitet. One ne mogu biti stanja osećaja, jer su neophodne da održavaju telo monaha živim čak i kad on dosegne prestanak opažaja i osećaja. Ovo posebno meditativno postignuće, u kojem se zaustavljaju sve mentalne aktivnosti, dostupno je jedino nepovratnicima i arahantima, koji su takođe ovladali sa osam postignuća na strani spokoja. Puno skolastičko razmatranje ovog pitanja moguće je naći u Visuddhimagga XXIII, 16-52. O prestanku opažanja i osećaja govori se i u narednoj sutti, MN 44. [Natrag]

[19] To znači, mrtvo. Kad svest napusti telo, to nije dovoljno da bi se konstatovala smrt; mora nestati takođe vitalitet i vitalna toplota. [Natrag]

[20] Telesni obrasci su udah i izdah, verbalni obrasci su usmerenost misli i istraživanje, a mentalni obrasci su opažaj i osećaj – videti MN 44:14-15. Komentar za MN kaže čula u običnom životu bivaju bombardovana čulnim objektima, te postanu oštećena i uprljana poput ogledala koje se ostavi na otvorenom. Čula onoga koje je u zadubljenju ostaju izuzetno čista, poput ogledala koje se umota, pa se stavi u kutiju. [Natrag]

[21] Komentar za MN: „Oslobođenje uma bez ikakvog znaka“ (animitta ćetovimutti) jeste dostizanje ploda; “znakovi” jesu objekti kao što su oblici itd.; “bez znaka” jeste nibbāna, u kojoj ne postoji nijedan znak uslovljenih stvari. [Natrag]

[22] Komentar za MN poistovećuje suññata ćetovimutti sa uvidom u prazninu sopstva, kako u osobi, tako i u stvarima. [Natrag]

[23] Kao i gore, oslobođenje uma bez ikakvog znaka komentar za MN poistovećuje sa dostizanjem ploda. Među četiri oslobođenja uma pomenuta u pasusu 30, samo je ovo transcendentno. Prva tri – brahmavihare, treće nematerijalno postignuće i uvid u prazninu tvorevina – sve pripadaju profanom nivou. [Natrag]

[24] Požuda, mržnja i obmana se mogu razumeti kao „tvorci međe“ (pamanakarana) utoliko što nameću ograničena, omeđuju širinu i dubinu uma; komentar za MN, međutim, objašnjava da ova sintagma znači da te nečistoće uma omogućuju čoveku da neku osobu odmeri kao profanu osobu, onoga ko je ušao u tok, jednom povratnika i nepovratnika. [Natrag]

[25] Komentar za MN: Postoji dvanaest nemerljivih oslobođenja uma: četiri brahma vihare, četiri puta i četiri ploda. Neopozivo oslobođenje uma jeste stanje arahanta Tvrdnja da to neopozivo oslobođenje uma jeste lišeno požude, mržnje i obmanutosti – ponovljeno i na kraju pasusa 36 i 37 – takođe ga označava kao transcendentno oslobođenje uma kroz prazninu. [Natrag]

[26] Reč kinćana je u komentaru za MN objašnjena kao „smetnja“ ili „prepreka“. Ja sam se vratio prvobitnom značenju „nešto“, kako bih održao koherentnost sa tvrdnjom da njegovo napuštanje rezultira oslobođenjem uma kroz ništavilo. [Natrag]

[27] Komentar za MN: Postoji devet oslobođenja uma kroz ništavilo: područje ništavila i po četiri puta i ploda. [Natrag]

[28] Komentar za MN sintagmu „tvorac znaka“ (nimitta karana) tumači tako da požuda, mržnja i obmana karakterišu neku osobu kao profanu ili plemenitu. Ali ona takođe može značiti da te nečistoće navode um da prida lažna svojstva stvarima kao da su trajne, prijatne, pripadaju sopstvu ili da su lepe. [Natrag]

[29] Komentar za MN: Postoji trinaest oslobođenja uma bez ikakvog znaka: uvid, zato što uklanja znakove trajnosti, zadovoljstva i sopstva; četiri bezoblična postignuća, jer u njima nema znaka materijalnog oblika; i po četiri puta i ploda, jer u njima nema znaka nečistoća. [Natrag]

[30] Sva četiri oslobođenja uma su ista po značenju po tome što ukazuju na plod dostizanja stupnja arahanta. Komentar za MN takođe ukazuje da su ova četiri oslobođenja ista po značenju zato što pojmovi – nemerljivo, ništavilo, praznina i bez ikakvog znaka – jesu sve imena za nibbānu, koja i jeste predmet dozrevanja ploda probuđenja. [Natrag]