Theravāda budističko društvo

SN XII.17: Aćelo sutta

Download PDF

Samyutta nikāya XII.17

Aćelo sutta
Goli isposnik[1]


Prevod Čedomil Veljačić
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme
 


Ovako sam čuo. Jednom je prilikom Blaženi boravio u gradu Rāđagahi, u Bambusovu Gaju, na mjestu gde se hrane vjeverice.

Jednog se jutra Blaženi rano obuče, uzme ogrtač i prosjačku zdjelu, pa otiđe u Rāđagahu da prosi hranu. A goli isposnik Kassapa opazi izdaleka da Blaženi dolazi, pa se uputi prema njemu, pozdravi se s njim prijateljski te ga nakon uobičajenih učtivih riječi, stojeći pored njega, oslovi ovako:

"Želio bih da gospodina Gotamu nešto upitam ako gospodin Gotamo pristaje da odgovori na moje pitanje."

"Nije sada vrijeme za pitanja, Kassapo, jer smo već unišli u naselje."

Goli isposnik Kassapo ponovi svoju molbu i po drugi i po treći puta, a Blaženi isto tako ponovi svoj odgovor. Napokon goli isposnik Kassapo reče:

"Ne želim da gospodina Gotamu mnogo ispitujem."

"Onda, Kassapo, pitaj šta želiš."

"Je li, gospodine Gotamo, svako sam krivac za svoju nesreću?"

"To, Kassapo, nije tačno", odgovori Blaženi.

"Je li onda neko drugi kriv za tu nesreću?"

"Ni to nije tačno."

"A jesmo li možda za svoju nesreću krivi i mi sami i neko drugi?"

"Ni to nije tačno."

"Ili možda nismo krivi ni mi niti iko drugi, nego nesreća dolazi slučajno?"

"Ni to nije tačno."

"Znači li to, gospodine Gotamo, da nesreće (uopće) nema?"

"To, Kassapo, ne znači da nesreće nema. Nesreće ima."

"Prema tome izgleda da gospodin Gotamo ne može ni da uvidi ni da razumije nesreću."

"Nije tačno, Kassapo, da ja nesreću ne mogu da uvidim ni da je razumijem. Ja, Kassapo, nesreću i uviđam i razumijem.

"Onda, gospodine, neka mi Blaženi kaže šta je nesreća, neka mi rastumači šta je nesreća."

"Ko izvrši djelo, taj snosi i posljedice" ili učenje koje si ti najprije spomenuo da je svako sam kriv za svoju nesreću — to je učenje koje zastupa teorija o vječnosti.[2] — "Onaj ko izvrši djelo i onaj koji snosi posljedice su dva različita bića" ili učenje koje je izraz čuvstvene sklonosti da je za našu nesreću kriv neko drugi — to je učenje koje zastupa teorija o razorivosti.[3] — Da ne zapadneš ni u jednu ni u drugu krajnost, Kassapo, uputit ću te na ispravan prolaz po sredini koji sam i sam slijedio:

1. Neznanjem su uslovljeni izrazi volje.

2. Izrazima volje je uslovljena svijest.

3. Sviješću je uslovljeno ime-i-lik.[4]

4. Imenom-i-likom je uslovljeno šest područja osjetnosti.[5]

5. Područjima osjetnosti je uslovljen doticaj.

6. Doticajem su uslovljeni osjećaji.

7. Osjećajima je uslovljena žeđa za životom.

8. Žeđom za životom je uslovljeno prijanjanje uz život.

9. Prijanjanjem je uslovljeno postojanje.

10. Postojanjem je uslovljeno rađanje.

11. Rađanjem su uslovljeni

12. starost, smrt, jad, nevolja, patnja, žalost i očaj.

Tako nastaje čitavo to gomilište patnje.
Iz potpune odvraćenosti i dokončanja neznanja slijedi dokončanje izraza volje (i cijelog tog lanca od dvanaest karika[6]). Tako se dokončava čitavo to gomilište patnje."

Kad je Blaženi završio govor, goli isposnik Kassapo ga oslovi ovako:

"Izvrsno, gospodine! Kao da je neko ispravio ono što je bili iskrivljeno ili razotkrio skriveno ili pokazao put onome ko je zalutao, ili unio svjetlost u tamu tako da onaj ko ima oči ugleda oblike — upravo tako je Blaženi sad pokazao istinu s različitih strana. I ja se, gospodine, utječem u Blaženoga, u njegovo učenje i u njegovu prosjačku zajednicu. Molim, gospodine, da mi Blaženi odobri odlazak u beskućnike i udijeli potpuno zaređenje."

"Ko je, Kassapo, ranije slijedio neko drugo učenje, a sada želi da postane beskućnik i potpuno zaređeni sljedbenik ovoga reda i učenja, taj treba da proboravi četiri mjeseca kao iskušenik, pa da ga zatim isposnici iz iskrene pobude i želje prime kao beskućnika i da ga potpuno zarede u isposnički život."

"Ako, gospodine, onaj koji je ranije slijedio drugo učenje… treba da proboravi četiri mjeseca kao iskušenik…, ja ću proboraviti četiri godine kao iskušenik, pa da me zatim isposnici iz iskrene želje i pobude prime kao beskućnika i da me potpuno zarede u isposnički život."

Tako je Blaženi odobrio golom isposniku Kassapi odlazak u beskućnike i potpuno zaređenje.

Nedugo po zaređenju redovnik je Kassapo, živeći osamljen, otuđen, pažljiv, revan i odlučan, već u ovom životu sam neposredno spoznao i uvidjeo, dosegao i zadržao onu krajnju svrhu svetačkog života dosljedno kojoj potomci plemenita roda napuštaju dom i postaju beskućnici. Spoznao je da je dokončano rađanje, da je iživljen svetački život, da je izvšeno što je trebalo izvršiti i da poslije ovakvoga života nema daljeg opstanka. Tako je i redovnik Kassapo postao jedan od usavršenih.


Beleške

[1] Opisi golih isposnika (aćelo) u Buddhinim govorima obično odgovaraju nizom specifičnih obilježja u njihovom asketskom načinu života đainskim isposnicima i pravilima kojih se đainski isposnici (digambara) još i danas pridržavaju. Od skupine takvih isposnika odvojio se i Gotamo neposredno pred svoje duhovno probuđenje. Goli isposnici izvan đainskih redova mogu, međutim, da se ponekad susretnu još i danas u Indiji. [Natrag]

[2] Sassata-vado ili eternalizam, u smislu vjere u atman kao supstanciju. Ta vjera obilježje je advaita-vedante i direktno je suprotstavljena buddhizmu. [Natrag]

[3] Uććheda-vado je izrazito i isključivo materijalistička teorija atomizma. Oduvijek je postojala bojazan kod buddhista da se ova teorija, zbog toga što je suprotna vedantinskom eternalizmu, ne identifikuje pogrešno i zlonamerno sa Buddhinim učenjem. U kolonijalnom razdoblju, engleski tendenciozni prijevod riječi uććhedo sa "annihilation" pogodovao je identificiranju uććheda-vade sa "nihilizmom", koji je s budističkog stanovišta moguć jedino uz pretpostavku spoznajnoteorijskog idealizma. Te je pretpostavke dosljedno razvila buddhistička filozofija od ranih vremena pod nazivom šunya (pali sunna)-vado, ili teorija "nuliteta", kao svoju osnovnu tezu. Na području pali buddhizma, gdje do dublje filosofske razrade Buddhina učenja uopće nije došlo, englesko poistovećenje pojma anihilacije s pojmom nihilacije ili ništovanja, ili vrednosnog ekvivalenta pojma uništenja s pojmom poništenja (kao što se poništava poštanska marka ili rješenje nižih vlasti), iz shvatljivih razloga je lako dovelo do egzegetsko-dogmatske pomutnje i do svođenja na zajednički nazivnik uććheda-vado, niza pojmovno i lingvistički potpuno raznorodnih termina od temeljne i autentične važnosti za Buddhino prvobitno učenje. Drugim riječima, izazvano je brkanje pojmova materijalizam i nihilizam. [Natrag]

[4] Ime-i-lik, nama-rupam, je buddhističkoj filosofiji svojstven nominalistički izraz, čija je realistička analogija u evropskoj filosofiji "tijelo i duša" ili psihički i fizički faktor. Izraz rupam prvenstveno obilježava zorni predmet osjetila vida. [Natrag]

[5] Šesto osjetilo je kod Buddhe osjetilo intelektualnog razumijevanja (ne umovanja!), bolje rečeno, mentalno osjetilo (mano-indiyam), kojemu Buddho ne priznaje nad-osjetilni status iznad funkcije koordiniranja osjetilnih doživljaja. Aristotel raspravlja o problemu šestog osjetilau istom smislu i priklanja se rješenju suprotnom Buddhinom. [Natrag]

[6] Patićća-samuppado. [Natrag]