Theravāda budistička zajednica u Srbiji

SN XIX.1-19 Lakkhana samyutta

Samyutta nikāya XIX.1-19

Lakkhana samyutta
Razgovori sa Lakkhanom

Prevod sa pālija Branislav Kovačević
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme


19.1 Ovako sam čuo. Jednom je prilikom Blaženi živeo kraj Rāđagahe, u Bambusovom gaju, na mestu gde se hrane veverice. A tom prilikom su poštovani Lakkhana i poštovani Mahāmoggallāna su boravili na Lešinarevoj hridi. [1] Tako, jednoga jutra, poštovani Mahāmoggallāna se obuče i, uzevši prosjačku zdelu i ogrtač, otide do poštovanog Lakkhane, te mu reče: “Prijatelju Lakkhana, hajdemo u Rāđagahu, u prošenje hrane.”

“U redu, prijatelju”, odgovori poštovani Lakkhana. A onda, dok je silazio sa Lešinareve hridi, poštovani Mahāmoggallāna se osmehnu. [2] Na to mu poštovani Lakkhana reče: “Zašto si se, prijatelju Mahāmoggallāna, osmenuo?”

“Nije vreme za takvo pitanje, prijatelju Lakkhana. Pitaj me to kad budemo u društvu sa Blaženim.”

I tako, kada su poštovani Lakkhana i poštovani Mahāmoggallāna otišli u Rāđagahu u prošenje hrane i vratili se, posle obroka, otidoše oni do Blaženog. Pošto su mu se poklonili, sedoše sa strane i poštovani Lakkhana reče poštovanom Mahāmoggallāni: “Dok je silazio sa Lešinareve hridi, poštovani Mahāmoggallāna se na jednom mestu osmehnu. Zašto si se, prijatelju Mahāmoggallāna, osmenuo?”

“Prijatelju, dok sam silazio sa Lešinareve hridi, video sam kostur kako leti. Lešinari, gavranovi i sokoli pratili su ga u stopu, kljucali među rebra, ubadali kljunovima i kidali na komade, dok je on ispuštao bolne krike. [3] I pade mi na pamet: ‘Čudesno je, zaista! Zadiviljujuće je, zaista! Da može postojati takvo biće, da može postojati takav duh, da može postajiti takav oblik individualne egzistencije!'”

Onda Blaženi ovako reče monasima: “Monasi, postoje učenici koji su stekli razumevanje, postoje učenici koji su stekli znanje i takvi učenici su u stanju da vide ovakav prizor. U prošlosti, monasi, i ja sam video takvo biće, ali nisam o tome govorio. Jer da sam o tome govorio, drugi mi ne bi verovali i to bi bilo na njihovu štetu i patnju za dugo vremena.

To biće, monasi, nekada je bilo mesar u istoj ovoj Rāđagahi. Pošto je u čistilištu provelo u mukama mnogo godina, mnogo stotina godina, mnogo hiljada godina, mnogo stotina hiljada godina kao posledicu svojih dela, zahvaljujući preostaloj takvoj kammi, zadesio ga je takav oblik individualne egzistencije.”


 

Beleške (Bhikkhu Bodhi)

[1] Serija govora uključenih u ovu samyuttu javlja se i u Vin III 104-8. Poštovani Lakkhana, jedan od istaknutih Budinih učenika, pripadao je grupi od hiljadu đatila asketa koje je Buda zaredio rečima “Dođi, monaše”. Dostigao je stupanj arahanta na kraju Propovedi o vatri (SN XXXV:28). Pošto je imao telo nalik Brami, sa obeležjima velikog čoveka (lakkhanasampanna), dobio je ime Lakkhana. [Natrag]

[2] Komentar za SN: Moggallāna se nasmejao zato što je ugledao biće koje se preporodilo u svetu duhova, sa telom poput kostura. Videvši takvo biće, trebalo bi da je osetio saosećanje. A zašto se onda osmehnuo? Zato što se setio sopstvenog uspeha u nastojanju da otkloni mogućnost preporađanja na takav način i u sticanju znanja koje budi. [Natrag]

[3] Prema komentaru za SN, lešinari itd. su zapravo bili yakkhe (yakkhagiđđhā, yakkhakākā, yakkhakulalā); jer takvi oblici nisu vidljivi za obične lešinare i druge ptice. [Natrag]