Theravāda budističko društvo

SN XLVII.13: Ćunda sutta

Download PDF

Samyutta nikāya XLVII.13

Ćunda sutta
O Ćundi (Sāriputtina smrt)


Prevod Čedomil Veljačić
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme
 


Jednom prilikom dok je Blaženi boravio u Sāvatthiju…, redovnik Sāriputto je bolovao u mjestu Nala-gamaki u Māgadhi (u svom rodnom mjestu), srvan teškim bolovima. Njegovao ga je pitomac Ćundo. Od te je bolesti redovnik Sāriputto i preminuo. Pitomac Ćundo tada odnese Sāriputtin ogrtač i prosjačku zdjelu redovniku Ānandi…

(Ānando otiđe s Ćundom Budi, saopći mu događaj i doda):

— Gospodine, obuzeo me je osjećaj tjelesne smalaksalosti, pogled mi je pomućen i sve mi je postalo nejasno kad sam čuo da je Sāriputto preminuo.

— Ali, Ānando, zar ti je Sāriputto svojom smrću oduzeo spasobnost ćudorednog života, i sabranosti, i mudrosti, i slobode, i oslobodilačkog uvida i znanja?

— To mi, gospodine, nije oduzeo, ali mi je Sāriputto bio pouzdan savjetnik, sposoban da pouči, da upozori, da podstakne, da ohrabri, da oduševi, neumoran u razjašnjavanju istine, u pomoći drugovima u asketskom životu. Ta istinska snaga, istinsko blago, istinsko zauzimanje Sāriputtino zaokuplja našu misao.

— Ali zar te nisam, Ānando, već ranije upozorio da je sve ono što nam je milo i drago u suštini nama strano, tuđe i raznorodno. Kako onda da postigneš da se nešto što je nastalo i postalo, što je ustrojivo i razorivo, ne raspadne?

To je stvarno nemoguće. Kao kad bi, Ānando, na velikom stablu, čvrstam i jednom, usahnuo jedan od najvećih ogranaka, isto je tako, Ānando, i u velikoj prosjačkoj zajednii, čvrstoj i jedroj, preminuo Sāriputto. Zato, Ānando, treba da budete učvršćeni sami u sebi, da sami sebi budete utočište, a da ne tražite utočište ni kod koga drugoga, da budete učvršćeni u Istini, da vam Istina bude utočište, da ne tražite utočište ni u čemu drugome. A kako, Ānando, isposnik postaje učvršćen sam u sebi i ni u kome drugome, učvršćen u Istini i ni u čemu drugome, kako nalazi utočište sam u sebi i nigdje drugdje?

(To se postiže četverovrsnom ustaljenošću pažnje [sati-patthanam] u odnosu prema tijelu, osjećajima, svijesti i sadržajima svijesti).

– Ko god, Ānando, sada, a i kad ja umrem, ostane tako učvršćen sam u sebi i u Istini, … taj će biti moj najdosljedniji sljedbenik u težnji za savršenstvom.