Theravāda budističko društvo

SN XVIII.1: Ćakkhu sutta

Samyutta nikāya XVIII.1

Ćakkhu sutta
Oko


Prevod sa pālija Branislav Kovačević
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme
 


Ovako sam čuo. Jednom je prilikom Blaženi boravio kraj Sāvatthija, u Đetinom gaju, u manastiru koji je podigao Anāthapindika. Onda plemeniti Rahula otide do Blaženog. Kad je stigao, pokloni se Blaženom, pa sede sa strane. Dok je tako sedeo ovako se obrati Blaženom: [1]

"Poštovani gospodine, bilo bi dobro da Blaženi ukratko da iznese učenje, kako bih, saslušavši njegove reči, boravio povučen, u osami, pažljiv, istrajan, odlučan.“

"Šta misliš, Rāhula, je li oko trajno ili prolazno?“ — "Prolazno, gospodine.“

"A ono što je prolazno, je li bolno ili prijatno?“ — "Bolno, gospodine.“

"A ono što je prolazno, bolno, po svojoj prirodi podložno promeni, je li ispravno to smatrati: 'To je moje, to sam ja, to je moje sopstvo'?“ — "Ne, gospodine.“

"Je li uvo… nos… jezik… telo… um trajan ili prolazan?“ — "Prolazan, gospodine.“

"A ono što je prolazno, je li bolno ili prijatno?“ — "Bolno, gospodine.“

"A ono što je prolazno, bolno, po svojoj prirodi podložno promeni, je li ispravno to smatrati: 'To je moje, to sam ja, to je moje sopstvo'?“ — "Ne, gospodine.“

"Znajući ovo, Rāhula, dobro upućen plemeniti učenik gubi interes za oko, gubi interes za uvo, gubi interes za nos, gubi interes za jezik, gubi interes za telo, gubi interes za um. Pošto je izgubio interes, u njemu se strasti smiruju. Kako se strasti smiruju, tako [njegov um] oslobođen biva. Sa oslobođenjem dolazi i saznanje: 'Oslobođen sam'. On tada jasno razume: 'Nema više preporađanja, proživljen je svetački život, učinjeno ono što je trebalo učiniti, nema ničeg više da se uradi na ovome svetu'.“


Beleška

[1] Rāhula je bio Budin sin. Postao je iskušenik (sāmanera) već sa sedam godina, kada je Buda, posle prosvetljenja, posetio rodni grad Kapilavatthu. U Kanonu ima više govora koje je Buda izrekao Rahuli, kao što su MN 61, MN 62 i MN 147 (= SN XXXV.121) , kao i Sn II:11. [Natrag]