Theravāda budističko društvo

SN XXII.86: Anuradha sutta

Download PDF

Samyutta nikāya XXII.86

Anuradha sutta
Za Anuradhu


Prevod Čedomil Veljačić
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme
 


Ovako sam čuo. Jednom je prilikom Blaženi boravio u gradu Vesali, u Velikoj Šumi, u dvorani zgrade sa visokim krovom. U isto je vrijeme isposnik Anuradho boravio u šumskoj kolibi nedaleko od Blaženoga. Tu skupina pripadnika nekog drugog beskućničkog reda posjeti isposnika Anuradhu. Pozdrave s njim, pa nakon uobičajenih učtivih riječi sjednu sa strane i oslove ga ovako:

– Prijatelju Anuradho, onoga ko je takvo (usavršeno) biće (kao što je Buddho, Tathāgato), najuzvišeniji i najbolji čovjek, koji je dosegao vrhunac (čovječnosti), treba obilježiti jednom od ove četiri tvrdnje: "takvo biće postoji poslije smrti", ili "takvo biće ne postoji poslije smrti", ili "takvo biće i postoji i ne postoji poslije smrti", ili "takvo biće niti postoji niti ne postoji poslije smrti".

Kad su mu to rekli, Anuradho im odgovori:

– Onoga ko je "takvo biće"…, treba obilježiti drukčije, a ne jednom od te četiri izjave.

Kad im je tako odgovorio, ti pripadnici drugog beskućničkog reda rekoše:

– Ovo mora da je neki novozaređeni isposnik, a ako je stariji redvnik, onda je budala i neznalica.

Kada su ga tako nazvali, ustanu i otiđu. A isposnik Anuradho, kad su otišli, pomisli:

– Da su ti pripadnici drugog beskućničkog reda nastavili da me ispituju, kako je trebalo da im odgovorim, pa da moja izjava o Blaženome bude istinita, da ne protuslovim Blaženome u onome što doista jeste, da ispravno objasnim istinu, tako da saglasnost sa onima koji su toj istini dosljedni bude besprijekorna?

Zatim isposnik Anuradho otiđe k Blaženome, pozdravi ga, sjedne sa strane, pa reče:

– Ja, gospodine, stanujem nedaleko od Blaženoga u šumskoj kolibi. Tu me je posjetila skupina pripadnika nekog drugog beskućničkog reda. (Slijedi doslovan izveještaj o razgovoru i Anurudhinu naknadnom razmišljanju.)

– Šta misliš, Anuradho, je li tjelesni lik postojan ili nepostojan?

– Nepostojan, gospodine.

– A jesu li osjećaj, predodžba, izraz volje i svijest postojani ili nepostojani?

– Nepostojani, gospodine.

– A što misliš, Anuradho, o ovome: smatraš li da je takvo (usavršeno) biće (kao što je Buddho samo) tjelesni lik?

– Ne, gospodine.

– Ili smatraš da je "takvo biće" tathagato [1] osjećaj, predodžba, izraz volje ili svijest?

– Ne, gospodine.

– Smatraš li, možda, da je "takvo biće" utjelovljeno u liku?

– Ne, gospodine.

– Smatraš li da je "takvo biće" nešto drugo nego tjelesni lik?

– Ne, gospodine.

– Smatraš li da je takvo biće (sadržano) u osjećaju, predodžbi, izrazima volje, svijesti – ili smatraš da je "takvo biće" negdje drugdje, a ne u osjećaju, predodžbi, izrazima volje ili svijesti?

– Ne, gospodine.

– Smatraš li da je "takvo biće" bestjelesno, bezosjećajno, bespredodžbeno, bezvoljno i besvjesno?

– Ne, gospodine.

– Ako, dakle, za tebe, Anuradho, "takvo biće" istinski i zbiljski ne postoji ni u ovom neposrednom iskustvu, možeš li onda tvrditi da "takvo biće", najuzvišeniji i najbolji čovjek, koji je dosegao vrhunac (čovječnosti), treba obilježiti jednom od ove četiri tvrdnje: "takvo biće postoji poslije smrti", ili "takvo biće ne postoji poslije smrti", ili "takvo biće i postoji i ne postoji poslije smrti", ili "takvo biće niti postoji niti ne postoji poslije smrti"?

– Ne, gospodine.

– Dobro je, Anuradho. Kao i ranije, tako i sada ja objašnjavam jedino patnju i dokončanje patnje.


Beleška

[1] Izraz tathagato jedan je od najčešćih i najteže "doslovno" prevodljivih naziva za Buddhu, u tekstovima ove vrste označava, već prema napomenama najstarijih komentara, ljudsko biće uopće. To biće je "snop" ili "gomilište" petovrsnih sastojaka egzistencije, od kojih je prva vrsta tjelesni (možda još tačnije "zorni") lik čovjekov, a ostale četiri su psihičke komponente iste organske cjeline. Buddho uspoređuje tako složene strukture bića sa snopovima ili svežnjevima trstike tako da "jedan podupire drugog" (SN II:114). Kad sam u razgovorima s tibetanskim dalaj-lamom zamolio sagovornika da mi razjasni svoje shvaćanje Buddhinog osnovnog učenja o nepostojanju duše, jer se Tibetancima najčešće podmeću iskrivljene i proizvoljne interpretacije o tim temama, odgovorio mi je citirajući tekst o svežnjevima koji stoje uspravno podupirući se uzajamno. [Natrag]