Theravāda budističko društvo

SN XXII.89: Khemako sutta

Samyutta nikāya XXII.89

Khemako sutta
Razgovor sa Khemakom


Prevod Čedomil Veljačić
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme
 


Ovako sam čuo. Jednom je zgodom mnogo starijih redovnika boravilo u gradu Kosambi, u Ghositinu samostanu. Istovremeno je redovnik Khemako boravio u voćnjaku badarovih stabala. Bio je bolestan, patio je od teških bolova.

Kad su stariji redovnici pred večer izišli iz osamljenih boravišta, zamolili su redovnika Dosaku da otiđe k isposniku Khemaku, pa da mu kaže ovako:

– Stariji redovnici ti, prijatelju, poručuju ovo: "Jesu li ti, prijatelju, bolovi podnošljivi, možeš li ih izdržati? Osjećaš li da bolovi popuštaju, da se ne pojačavaju?"

Redovnik Dasako pristane da otiđe i saopći poruku… (a Khemako odgovori:)

– Bolovi mi, prijatelju, nisu podnošlji ni izdrživi. Osjećam da se pojačavaju, a ne da popuštaju.

Na to se redovnik Dasako vrati svojim starijim redovnicima i saopći im odgovor, (a oni mu rekoše:)

– Otiđi, prijatelju, Dasako, ponovo redovniku Khemaku, pa mu reci ovako: "Prijatelju, Khemako, stariji redovnici ti poručuju ovo: Blaženi je rekao da postoji ovih pet sredstava prijanjanja uz život: tjelesno sredstvo prijanjanja, osjećajno sredstvo prijanjanja, predodžbeno sredstvo prijanjanja, voljno sredstvo prijanjanja i svjesno sredstvo prijanjanja. Smatraš li ti, prijatelju Khemako, da tih pet sredstava prijanjanja uz život sadrže išta što si ti po sebi ili za sebe?" [1]

(Dasako otiđe i saopći Khemaku i tu poruku, a on odgovori) … da ne smatra da tih pet sredstava prijanjanja uz život sadrže išta što je on po sebi ili za sebe.

(Kad je Dasako prenio i taj odgovor, stariji redovnici ga upute Khemaku sa slijedećom porukom:)

– … Ako redovnik Khemako ne smatra da tih pet sredstava prijanjanja uz život sadrže išta što je on po sebi ili za sebe, znači li to da je redovnik Khemako usavršen, da se riješio izlijeva strasti?

(Khemako odgovori:) – Iako ja, prijatelju, ne smatram da tih pet sredstava prijanjanja uz život sadrže išta što sam ja po sebi ili za sebe, ja ipak nisam usavršen ni riješen izlijeva strasti. Iako u tih pet sredstava prijanjanja uz život za mene (još) postoji (doživljaj) da "jesam", ipak ne smatram da sam ja to "jesam".

(I poslije tog odgovora stariji redovnici upute Dasaku s još jednom porukom Khemaku:)

– Kad kažeš "jesam", prijatelji Khemako, šta podrazumijevaš pod tim "jesam"? Kažeš li "jesam" za tjelesni lik ili za nešto što je različito od njega? Kažeš li "jesam" za osjećaj – predodžbu – izraz volje – svijest ili za nešto što je različito od toga?

(Kad mu je Dasako saopćio i ta pitanja, Khemako reče:)

– Dosta je, prijatelju Dasako, toga trčkaranja! Dodaj mi štap, pa ću ja sam otići do tih starijih redovnika.

I tako redovnik Khemako, podštapajući se, otiđe starijim redovnicima, pozdravi se s njima i sjede sa strane… (Stariji redovnici ponove svoja pitanja, a Khemako odgovori:)

– Ja, prijatelji, ne kažem "jesam" ni za tijelo, ni za osjećaj, ni za predodžbu, ni za izraz volje, ni za svijest. No iako u tih pet sredstava prijanjanja uz život za mene (još) postoji doživljaj da "jesam", ipak ne smatram da sam ja to "jesam". To je, prijatelji, usporedivo s mirisom plavog ili bijelog lotosovog cvijeta. Kad bi neko rekao da to mirišu latice, ili njihova boja, ili cvijetna vlakna, bi li to bilo tačno?

– Ne bi, prijatelju.

– Nego kako bi to trebalo izraziti?

– Tačno bi se izrazio ko bi rekao da to miriše cvijet.

– Isto tako, prijatelji, ni ja ne kažem da sam tjelesni lik, a niti da sam nešto što je od tjelesnog lika različito – isto važi za osjećaj, predodžbu, izraz volje i svijest… Zato, iako u tih pet sredstava prijanjanja uz život za mene (još) postoji doživljaj da "jesam", ipak ne smatram da da sam to "jesam". Iako se, prijatelji, učenik plemenjenih riješio pet nižih prepreka, ipak još uvijek nije odstranio popratni osjećaj pet sredstava prijanjanja uz život, umišljenost, da "jesam", prijanjanje uz "jesam", sklonost prema "jesam". On tada ovako promatra porast i opadanje tih pet sredstava prijanjanja uz život: "To je tjelesni lik, to mu je nastanak, to mu je prestanak. To je osjećaj – predodžba – izraz volje – svijest; to im je nastanak, to im je prestanak." Dok tako promatra porast i opadanje tih pet sredstava prijanjanja uz život, lišava se (opisanih) popratnih osjećaja. To je, prijatelji, usporedivo s prljavom, zablaćenom tkaninom koju vlasnik dade pralji. Pralja u tu tkaninu utrlja smjesu soli, ili kiseline, ili kravljeg đubreta, pa je ispere u čistoj vodi. Iako je sad ta tkanina isprana i očišćena, ipak, kad je pralja vrati vlasniku, još nije potpuno odstranjen vonj soli, ili kiseline, ili kravljeg đubreta koji se u nju upio. Vlasnici takvu robu slažu u namirisanu škrinju, tako da se odstrani zaostali vonj soli, ili kiseline, ili kravljeg đubreta. Isto tako, prijatelji, kad se učenik oplemenjenih riješi pet nižih prepreka, još uvek nije odstranjen popratni osjećaj pet sredstava prijanjanja uz život, umišljenost, da "jesam", prijanjanje uz "jesam", sklonost prema "jesam". Kad zatim posmatra porast i opadanje tih pet sredstava prijanjanja uz život, lišava se (i tih) popratnih osjećaja.

Kad im je to kazao, stariji redovnici rekođe redovniku Khemaku:

– Mi nismo ispitivali redovnika Khemaka iz želje da mu dosađujemo, nego zato jer je redovnik Khemako sposoban da podrobno razjasni, da prikaže, da obrazloži, da utvrdi, da razotkrije, da raščlani i da izrazi učenje Blaženoga, a to je sada doista i učinio.

Tako je govorio redovnik Khemako, a stariji su redovnici radosno prihvatili njegov govor. I dok im je to on objašnjavao, šezdesetorici starijih redovnika duh se potpuno oslobodio izlijeva strasti, a isto tako i samom redovniku Khemaku.


Beleška

[1] Attanam va attaniyam va – standardna formula, čijom se negacijom u ovim izvornim pali tekstovima definira pojam "ništavila" ili "ispraznosti" (sunnam) "vanjskog i unutarnjeg" bića i svijeta čovjekova: "ni po sebi, ni za sebe", nasuprot ranije istaknutom značenju vedantinskog (upanišadskog) shvaćanja "sebe" ili "svojstva" ("sopstva", pali atta, sansk. atma) kao principa trajne ili besmrtne duše. [Natrag]