Theravāda budistička zajednica u Srbiji

SN XXXV.63: Migađalo sutta

Samyutta nikāya XXXV.63

Migađalo sutta
Za Migađalu


Prevod Čedomil Veljačić
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme
 


Kraj Sāvatthija.

Tada poštovani Migađalo ode do Blaženog i stigavši, pokloni mu se, sede sa strane. Dok je tako sedeo reče on Blaženome: "Čovek živi sam. Čovek živi sam", tako je rečeno. U kom smislu treba shvatiti, gospodine, da neko živi sam, a u kojem smislu da neko živi u društvu?"

"Migađalo, postoje predmeti koje raspoznajemo okom — poželjni, ugodni, prijatni i dragi, koji podstiču želju i izazivaju strasti — i monah im se raduje, oduševljava se njima i one ga obuzimaju. Ako im se monah raduje, oduševljava se njima i one ga obuzimaju, onda se u njemu javlja užitak. Pošto nastane užitak, javlja se i strast. Ispunjen strašću, monah je zapravo u ropstvu. Za monaha zarobljenog strašću se kaže da živi u društvu.

Postoje zvuci koje raspoznajemo uhom… mirisi koje raspoznajemo nosom… ukusi koje raspoznajemo jezikom… taktilni podražaji koje raspoznajemo čulom dodira… ideje koje raspoznajemo razumom — poželjni, ugodni, prijatni i dragi, koji podstiču želju i izazivaju strasti — i monah im se raduje, oduševljava se njima i one ga obuzimaju. Ako im se monah raduje, oduševljava se njima i one ga obuzimaju, onda se u njemu javlja užitak. Pošto nastane užitak, javlja se i strast. Ispunjen strašću, monah je zapravo u ropstvu. Za monaha zarobljenog strašću se kaže da živi u društvu.

A onaj ko živi na taj način — čak i ako boravi u šumi ili u pustinji, na nenaseljenom području, daleko od ljudi, na mestu pogodnom za osamljenost — za toga se ipak kaže da živi u društvu. Zašto? Zato što je želja njegovo društvo i nju on nije napustio. Zato se za takvog čoveka kaže da živi u društvu.

Takođe, postoje predmeti koje raspoznajemo okom — poželjni, ugodni, prijatni i dragi, koji podstiču želju i izazivaju strasti — ali monah im se ne raduje, ne oduševljava se njima i one ga ne obuzimaju. Ako im se monah ne raduje, ne oduševljava se njima i one ga ne obuzimaju, onda se u njemu ne javlja užitak. Pošto ne nastaje užitak, ne javlja se ni strast. Neispunjen strašću, monah zapravo nije u ropstvu. Za monaha nezarobljenog strašću se kaže da živi sam.

Postoje zvuci koje raspoznajemo uhom… mirisi koje raspoznajemo nosom… ukusi koje raspoznajemo jezikom… taktilni podražaji koje raspoznajemo čulom dodira… ideje koje raspoznajemo razumom — poželjni, ugodni, prijatni i dragi, koji podstiču želju i izazivaju strasti — ali monah im se ne raduje, ne oduševljava se njima i one ga ne obuzimaju. Ako im se monah ne raduje, ne oduševljava se njima i one ga ne obuzimaju, onda se u njemu ne javlja užitak. Pošto ne nastaje užitak, ne javlja se ni strast. Neispunjen strašću, monah zapravo nije u ropstvu. Za monaha nezarobljenog strašću se kaže da živi sam.

A onaj ko živi na taj način — čak i ako boravi blizu sela, zajedno sa drugim monasima i monahinjama, sa nezaređenim sledbenicima, sa kraljevima i plemićima, među sledbenicima drugih škola i učenja — za njega se ipak kaže da živi sam. Zašto? Zato što je želja njegovo društvo koje je napustio. Zato se za takvog čoveka kaže da živi sam."