Theravāda budističko društvo

Buddhin govor o ništavilu

Od Nepala do Cejlona

Čedomil Veljačić

 

Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme
 


Za Maju

 

Buddhin govor o ništavilu  

Ja sâm, Sakko, da ogromnu bujicu
pređem bez oslonca nisam sposoban.
Uputi me na neko uporište,
ti čiji je pogled sveobuhvatan,
da o njega oprt pređem bujicu.

Pažljivo motreći ništavilo — odvrati plemeniti
u pouzdanju da tu nije ništa
i da ničeg nema, pređi bujicu.
Odrekav se strasti, odvraćen od riječi,
ugasivši žeđu, pogledom natkrili
taj veliki igrokaz.

A ko od svih strasti odvrati želju —
Upasivo upita plemenitog —
i pouzdavši se u ništavilo odbaci sve ostalo,
oslobođen krajnjim razrješenjem uvida,
može li u tom ostati postojan
i riješiti se svih posledica?

Da, ko od svih strasti odvrati čežnju —
plemeniti odvrati Upasivi,
i poudavši se u ništavilo odbaci sve ostalo,
oslobođen krajnjim razrješenjem uvida,
taj može u tom ostati postojan
i riješiti se svih posledica.

A ko u tome ostano postojan
tako kroz mnogo godina, reci mi,
hoće li mu u tom istom dosegu
rashlađena svijest postići razrješenje?

Kao kad plamen nasrtajem vjetra
biva razagnat i izmiče cilju,
ne zahvaća žižu na uljanici,
isto tako i utihnuli mudrac
razrješen namjernosti tijela
uzmiče cilju, ne zahvaća žižu.

A ko postigne svrhu, zar više ne postoji,
zar doista preboljeva za svagda?
To mi još, šutljivi, dobro razjasni,
kako si uvidio tu istinu.

Za onoga ko postigne tu svrhu
nema više mjerila — odgovori plemeniti —
niti išta što bi ga izrazilo.
Odakle je sve iskorijenjeno,
iskorijenjen je i svaki izražaj.