Theravāda budističko društvo

Put meditativnog zadubljenja

Put meditativnog zadubljenja
u đainizmu i buddhizmu

Čedomil Veljačić


Prevela s engleskog Rujana Kren
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme
 


Interpretacija sufizma kao pročišćavanja “sebe”, postizavanja čistoće, odgovara indijskoj definiciji religije kao “puta pročišćenja”. [1] Na taj je način religija shvaćana od najstarijih religijskih tradicija pred-vedskog porijekla, i kao takvu može je se naći najprije u đainizmu, a onda u buddhizmu, koji kao posljedica Buddhinog rascjepa od njegovog đainskog suvremenika Mahavire, predstavlja radikalnu reformu ovog prvog. Buddho nije bio suglasan s konzervativnom rigoroznošću ovog drevnog kulta heroja [2] i odbio je Mahavirin princip “heteronomije moralnih pravila i religijskih zavjeta”. [3]

Cilj sufija, prije opisan kao progresivno eliminiranje nepotrebnih “čestica” koje sačinjavaju “sebe”, odgovara ideji zajedničkoj i đainima i buddhistima. Kod njih postoji nauk o “nečistim utjecajima (asravam)” [4] koji onečišćuju i “vežu” um. U buddhističkim tekstovima naziva ih se još i prljavštine (klesah); bujice (oghah); ili jarmovi (yogah). Četverostruka podjela “nečistih utjecaja* sastoji se od:

(a) izljev osjetilnih želja (kamasavo),
b) izljev bivanja, prianjanje za egzistenciju (bhavasavo),
c) izljev uvida o svijetu, ili opcije (ditthasavo),
d) izljev neznanja, ili transcendentalno nesaznanje (avijjasavo).

Tri “korjenite prljavštine* (mula-kilesa) su: pohlepa, mržnja i zabluda (lobho, doso, moho).

“Bujice” i “jarmovi”, u kontekstu istog značenja, istovjetni su sa nečistoćama. Izvomo značenje termina yogah, iz koje i naša riječ “jaram” vuče svoje porijeklo, kao i engleska “yoke”, izloženo je u raznim vidovima i pojedinostima u đainskim tekstovima. Kasnije je, zbog slavnog Patanjalijevog djela Yoga-daršanam, to postalo ime specifičnog sistema skolastičke filozofije, i kao takvog ne treba ga mješati s početnim značenjem. Evo nekoliko primjera iz đainskih tekstova koji osvjetljavaju značenje, posebno u sklopu s “okovom” (karma):

1) “Priliv obojega, i zasluga i krivnji, smatra se za posljedice yog-e.” [5]
2) “Bića su opterećena karmom . . . svojim združivanjem s “materijom.” [6
(Karakteristično je da pravi đainski termin za “materiju” (puggala) u drugim sistemima označava samo ljudski karakter i osobu). [7]
3) Privlačenje takve “materije” od strane duše (jivah) “nije još karma… već postaje kada ona u nju prodre”. [8] Samo u tom smislu može se transformaciju čestica-tvari koje budu uključene shvatiti kao karmifcke atome. [9]
Dosljedno s time značenje karme kod đaina, iako bliže supstanci nego u drugim indijskim sistemima, ne smije se identificirati s “materijom”. [10]
4) “Karma prodire u dušu kroz aktivnosti tijela, duše i unutarnji osjet… taj proces stoji iza onog što se podrazumjeva pod ’utjecaj’.“ [11]
5) Yogah je vibriranje (parispandah) jedinica duše. Ona potiče supstance koje mogu postati karma da utječu u dušu (proces kojeg odrazava riječ anhaya): “A to da te supstance i dalje prianjaju za dušu, proizlazi iz djelovanja strasti.” [12]
6) U đainskim tekstovima, četiri strasti: bijes, ponos, prijevarnost i pohlepa, odgovaraju — barem po svojim funkcijama – buddhističkoj listi prljavština (kilesa). No, buddhistička formulacija tog niza nije statistički fiksirana i nije uvijek ograničena na tri korjenite prljavštine (mula-kilesa) kao što je bilo gore navedeno. Proširena lista sadrži deset prljavština među kojima je ponos (mano) dodan na četvrto mjesto a zadnja dva su besramnost i nesavjesno ponašanje.
7) “Izvanjskim osjetilima”, koje se smatra dverima okaljavajućih izljeva (asava-dara) đainski tekstovi dodaju i “unutarnje osjetilo”: govor i tijelo, kao organe djelovanja suprotstavljene “dverima zaustavljanja” (sarmvara-dara), koja priječe utjecaj karme. [13]

Ono što yogah znači đainima, kao što se često naglašava, dijametralno je suprotno značenju iste riječi kod Patanjalija. Prema njegovu tumačenju yoga je prestanak aktivnosti uma, dok u gore spominjanim đainskim tekstovima, stoji ovako: "aktivnosti tijela, govora i uma nazivaju se yoga", [14] to jest "ništa više do pritjecanje karme"[15]

"Dveri zaustavljanja" (samvara), koje to pritjecanje koče, predstavljaju prestanak ili zaustavljanje aktivnosti tijela, govora i uma, pa se stoga mogu uzeti za točan ekvivalent Patanjalijevog termina yoga. Vrijedno je zabilježiti i to da su kasniji đainski pisci upotrebljavali termin yoga i u Patanjalijevom smislu. [16]

Podjela prljavština u prije spomenutim palijskim tekstovima skoro u potpunosti korespondira Muhasibljevoj podjeli grijeha videnih kao prljavštine koje priječe ulaze milosrđa.

U palijskim tekstovima:
1) izljev osjetilnih želja (kamasavo)
2) izljev bivanja, prianjanje za egzistenciju (bhavasavo)
3) izljev uvida o svijetu (ditthasavo)
4) neznanje (avijjasavo)

U Muhasibljevom Odgajanju sebe:
1) osjetilna žudnja (shahawat)
2) strast zbog strasti (hawa)
3) svjetovnost (dunya)
4) neznanje (jahiliyya)

Strasti su:
pohlepa — lobho
mrznja — doso
zabluda — moho
pohlepa — tama
ponos — kibr
zabluda — ghirra

Spona (karma), viđena kao produkt djelovanja koje stvara "jarmove", "opterećuje" dušu.

Sistem meditativnog zadubljenja nosi u nekoliko đainskih tekstova isti naziv kao i u buddhističkim: jhanam. [17] U oba slučaja ima četiri razine ili područja (padoyara) s analognim obilježjima. Za našu svrhu buddhistički modeli pružaju oštrije specifikacije i skoro doslovno odgovaraju formulacijama u Patanjalijevim Yogasutrani.

Čini se da četiri stupnja buddhističkog "puta pročišćenja" [18] najadekvatnije odgovaraju sufističkim. [19] Buddhističke "četiri neizmjeme vrline (apamanam), njihovo suštinsko značenje, kao i etimološka prima facie analogija termina, postoje i u sufizmu:

Buddhizam
1) naklonost (maitri, pali: metta)
2. suosjećanje (karuna)
3. suradost (mudita)
4. ravnodušnost, gr. apatheia (upekša, pali: upekkha)

Sufizam:
1. muaththar
2. karama
3. mahabba
4. tawakkul

Imajući na umu široko rasprostranjene univerzalne vrednote povjesnog istraživanja, značajno je naglasiti sljedeće karakteristike:

1) "Neizmjerne" vrednote (apramanam) ovih napredovanja u vrlini, popularnije poznatih kao "obitavališta boga Brahme (Brahma-viharah), ili "božanska stanja uma", Buddho karakteristično obilježava kao "niži svjetovi boga Brahme*. [20]

2) Identična formulacija tih četiriju vrlina i stupnjeva pročišćenja uključena je i u Patanjalijevu Yoga-sutram 1,33. U svakom slučaju Patanjalijevo djelo datira iz post-buddhističkog perioda. [21] Od ove koincidencije između buddhizma i yoge, značajnija je početna točka Patanjalijevih Yoga-sutrani. Prvi dio, posvećen meditativnoj koncentraciji uma (samadhih), počinje definicijom yoge kao redukcije mentalnih funkcija. Taj termin se ponekad prevodi kao "inhibicija", [22] dok se u buddhističkim kontekstima prevodi kao "prestanak", označavajući pri tom krajnji cilj tog postupnog procesa. U reduktivnoj strukturi buddhističkog zadubljenja (jhanam) potrebno je to prevesti kao "prekid percepcije osjećaja" (sanna-vedayita nirodho), dok u yogi definicija glasi "prekid funkcija uma". [23] Početak puta prema tom postignuću identičan je u Patanjalijevim i Buddhinim formulacijama prvih dvaju stupnjeva meditativnog zadubljenja (jhanam):

1) S logičkim (diskurzivnim) i refleksivnim (rasuđujućim) mišljenjem — (sa-vitaraka-sa-vicarah);
2) Bez logičkog (diskurzivnog) i refleksivnog (rasuđujućeg) mišljenja — (nir-vitarka-nir-vićarah).

Kao u prije spominjanim stupnjevima "puta pročišćenja", sufijsko zadubljenje u meditaciji i obje — buddhistička i Patanjalijeve
definicije istoga, analogne su:

Buddhisticki (jhanam)
1. sa-vitarka-sa-vicarah
2. nir-vitarka-nir-vićarah

Sufi (istinbat)
1. tadhakkur i tafakkur razgovor i razmišljanje
2. mushahada čisto svjedočenje, ili bez razgovora i razmišljanja

Od svih tih koincidencija više iznenađuju, kada se promatra u širim razmjerima svjetske religijske literature, tvrdnje sufijskih autora koje doslovno odgovaraju tipičnim koanima skolastički navedenim u japanskom zen-sistemu. Dva takva slučaja bila su navedena u prvom djelu ovog eseja: Rumi Mathnawi: "Nema pljeska od samo jedne ruke." Al-Junaydova težnja povratku "u stanje u kojem je bio prije no što je bio".

Još značajnija od prijašnjih analogija s "iracionalnim" tvrdnjama koje nas podsjećaju na Daleki Istok, izgleda da je tendencija koja historijski raste među sufijima da se približe i iznađu način usvajanja buddhistčike doktrine "ni-čega" [24] ili "nuliteta" [25] i praznosti — što je engleski eufemistički dodatak, kao i u "ništa i prazno" svijeta u sebi i za sebe". [26]

Buddhistički nihilizam u svojim (istim i jednostavnim formulacijama i objašnjenjima, kojeg najjače obilježava egzistencijalni strah kojeg budi kada je ispravno shvaćen, [27] kojeg nalazimo u izvomim tvrdnjama Buddhe i u njihovom strukturalnom kontekstu na paliju, nikako se nije mogao u svojoj izvornoj i autentičnoj verziji transplantirati u striktno monoteističku religiju. Ipak, prolazne i višeznačne interpretacije, kao i pokušaji kalemljenja na vedantinske spekulacije o "prirodi" podjednako kao i na spoznaju "apsolutnog", postale su tjekom srednjeg vijeka živo prisutne. Onda se sufizam pojavio na području koje je geografski, historijski i spiritualno povezalo arapske s indo-iranskim sferama. Indijske dvije faze i alternative u pristupu, vedantinska i buddhistička, i njihov prodor u idejnu sferu sufijskog misticizma razotkrile su se najeksplicitnije u desetom stoljeću kroz Al-Hallaja, učenika Al-Junayda, i posljednjeg ranog sufija.

"On je On", kao što je to formulirao Halaj, [28] analogno je "Ti si to" [29] iz Brhadaranyaka-upanišad, [30] i može se uzeti kao klasičan primjer. Iz te formule Arunijev sugovomik Yajnavalkya [31] razradio je metodu "redukcije kroz eliminaciju": "ne to, ne to" (neti-neti) koju se često interpretiralo, čak i među indijskim filozofima kasnijeg vedantinskog smjera, kao ortodoksnu granicu do koje se treba protegnuti čak i kasniji buddhistički nihilizam.

U razvoju sufijske misli izgleda da je slijedila jedna analogna tendencija — početna afirmacija "postajanja Jednim" [32] koju ie zastupao Junayd, vodila je prema metodološkoj redukciji i povlačenju sebe u "odsustvo stvari" izraženo formulom "la-illa" — nema do. Prema Buddhi takvo progresivno povlačenje ili "izdvajanje" (viveko) u "ništavilo" najadekvatnije je izraženo kao postignuće trećeg stupnja "neoblikovanog zadubljenja", [33] što je suštinski meditativni napredak. [34]

"Bljeđenje" u sufizmu izgleda odgovara tom vidu "ni-štenja", distingvirajući to specifično značenje od drugih termina koji korespondiraju u analognim kontekstima, nasuprot buddhističkim terminima koji obilježavaju "ništost". [35] Izmedu tih izgleda da nuqla pokriva najširi spektar, metafizičkih, a narodito kozmoloških, spekulacija.

Analogija između sufijske teorije o duši, njezinoj emanaciji
i transformaciji, s kasnijim mazdaizmom

U mazdaističkim yasna-ma [36] postoji razlika između empirijski personificirane duše (frawasi) i njezinog idealnog arhetipa (daena), što sasvim adekvatno odgovara istovrsnoj podjeli u islamu: personificirana duša (nafs) i čisti duh (ruh). To dvoje, realno i idealno, utječu jedno na drugo stalno u vremenskom procesu [37] kao zagadivači i pročišćavači životnog principa. Oni se susreću na mostu Cinvat [38] nakon tjelesne smrti. Obično ne razaznaju u početku svoje istovjetno porijeklo, zbog kontrasta između realne slike i idealnog odraza.

Prvi stupanj sufiiskog puta pročišćenja, iskustvo empatije, [39] koji se može usporediti s blagotvornim utjecajem božanskog kod buddhista, [40] spominjan je ranije kao jedna emanacija višeg bića. Taj utjecaj božanskog nazvan je u sufizmu "athar", ili "zadržavanje utisaka i tragova unutar nas samih". Ako možemo izjednačiti jednu takvu emanaciju (ta’thir) kao idealni odraz mazdejskog arhetipa (daena) onda: a) pojam sufijskog "athar" može se interpretirati kao vezu s indijskim otjelovljenjem božanske milosti i utjecaja na ljudsko biće (avatarah), [41] i b) analogija se može povući između sufijskih "utisaka i tragova u nama samima", i biotičkih sila zvanih "vasana", koje predstavljaju konstitutivni element indijske teorije o karmi. Tako cijela indo-iranska i arapska doktrina duše i njezinog transformiranja mogu izgledati još uvjerljivije usmjerene napuštanju "tijela i života i razuma i religije*. [42]


Beleške

[1] visuddhi-margah. [Natrag]
[2] virah ili jinah što znači “junak”, podsjeća na arapski kult herojskih pjesnika zvanih majnun, pri čemu obje riječi potječu od istog korijena. [Natrag]
[3] sila-bbata-paramaso. [Natrag]
[4] asava u paliju, anhaya na đainskom Ardha-Magadhiju. [Natrag]
[5] Tattvarthadigama-sutram (7,3). Reference iz osnovnih đainskih tekstova, gdje to nije drugačije indicirano, uzete su u skraćenom obliku iz Schubring, W., The Doctrine of Jainas, prijevod s njem. i izdanje Banarsidas, Delhi, 1962. Sljedeća tri navoda su sa str. 175, 173, 292. [Natrag]
[6] Viyuha-pannatti (644a). [Natrag]
[7] Sansk. pudgalah. Značajno je da se u palijskoj abhidhammi osnovni tekst naziva Puggalapannatti. [Natrag]
[8] Tattvarthadigama-sutram (8, 2). [Natrag]
[9] Viyuha-pannatti (23a). [Natrag]
[10] Tj. pudgalah, to je termin koji najbolje korespondira s evropskim skolastičkim određenjima materia sighata-e. [Natrag]
[11] Anhaya, ili češće asava,. Navedeno iz Thanamga-suyam (106 b). Uzeto iz Schubring, W., The Doctrine of Jainas. .., str. 292. [Natrag]
[12] Devandinov komentar Tattvarthadigama- sutram (6,1-2), Schubring, str. 174. Vidi takoder Mohan Lal Mehta, Jaina Psychology, Maritsar, 1957, gdje se navodi utjecaj (asrava) karmičkih čestica zbog vibracija (yoga) – str. 15. [Natrag]
[13] Thanamga-suyam, Schubring, Nav. d., str. 296. [Natrag]
[14] Tattvartha-sutram, VI, 1-2. [Natrag]
[15] Mehta, Nav. d., str. 149; vidi takoder R. Williams, Jaina Yoga, London Oriental Series, vol. 14. Oxford Univ. Press, 1963. [Natrag]
[16] Usp. Schubring, str. 313, 180. [Natrag]
[17] Sansk. dhyanam. [Natrag]
[18] Pali: visuddhi-maggo. [Natrag]
[19] tasawwafa [Natrag]
[20] Usp. Dhanajani-suttam; Majjhima-nikayo. [Natrag]
[21] Prema Radhakrishnanu, ne ranije od drugog stoljeća prije Krista, a prema drugima, uglavnom zapadnim indolozima, ne kasnije od trećeg stoljeća nove ere. [Natrag]
[22] Nirodhah, u kontekstu Yoga-sutram 1,2. [Natrag]
[23] Potpuno objašnjenje ove strukture sadržano je u Yoga-sutrani I, 17, 42-44, 47. [Natrag]
[24] akincannam. [Natrag]
[25] sunyata, pali sunnata. [Natrag]
[26] attena va attaniyena va sunno loko (s. XXXV,85). [Natrag]
[27] Uip. Majjhima-nikayo, govor 22. [Natrag]
[28] Huwwa-huwwa. [Natrag]
[29] Tat tvam asi. [Natrag]
[30] Učenje Uddalaka Aruni-ja. [Natrag]
[31] Chandogya-upanisad. [Natrag]
[32] tawhid. [Natrag]
[33] arupa-jhanam.[Natrag]
[34] akincannayatanam.[Natrag]
[35] Mahv.[Natrag]
[36] Yasna-haptanhati. [Natrag]
[37] zurvan. [Natrag]
[38] usporedivo s muslimanskim Sirat. [Natrag]
[39] muaththar. [Natrag]
[40] maitri. [Natrag]
[41] Usp. kršćansku karizmu. [Natrag]
[42] Sana’i, Nav. d., str. 96. [Natrag]