Theravāda budistička zajednica u Srbiji

U

U THANT

U Thant je rođen u Burmi 1909. godine i obrazovao se na univerzitetu u Rangunu, da bi na kraju postao predavač, državni službenik i potom diplomata. Godine 1962. izabran je za generalnog sekretara Ujedinjenih nacija i na tom mestu se zadržao sa velikim uspehom sve do penzionisanja 1971. godine. Tokom njegovog mandata, Thant je zadobio veliko uvažavanje zbog svojih sposobnosti, posvećenosti i svog naizgled nenarušivog mira. Bio je predani budista i tvrdio je da mu je svakodnevno meditiranje pomoglo da održi unutrašnju ravnotežu uprkos mnogobrojnim svetskim krizama sa kojima je morao da se suočava, kao i da pronađe najbolji put njihovog rešavanja. Umro je 1974. godine. U Thant je bio prvi budista u moderno doba koji je zadobio međunarodni ugled i poštovanje.

UČITELJI I UČENICI

Učitelj (ācariya ili garu, sanskrit guru) jeste osoba koja podučava neku veštinu ili znanje, a učenik (sāvaka) je onaj ko uči od učitelja. U nekim religijama, pa čak i u vađrayāna grani budizma, od učenika se očekuje da se potpuno potčini učitelju i sluša ga bespogovorno. Ovo je u velikom raskoraku sa onim što je Buda podučavao i zahtevao od svojih učenika. On ih je savetovao da pre nego što odluče da uče od nekog učitelja, pa čak i dok primaju njegova uputstva, treba da održavaju stav koji sadrži poštovanje, ali i dozu kritičkog promišljanja. Prvo, učenik treba da istražuje (vīmaṃseyya) učitelja posmatranjem i slušanjem, kako bi video je li njegovo ponašanje u skladu sa njegovim učenjem. Nastavljajući ovo istraživanje tokom određenog vremena, učenik treba da pokuša da utvrdi jesu li kvaliteti za koje se čini da ih učitelj ima zaista postali deo njegove prirode ili ih on održava tek uz pomoć napora i iz želje da ostavi utisak na druge. Druge stvari koje mogu ukazivati na istinsku vrednost učitelja jesu ponaša li se on na isti način javno i privatno, kao i da li na njega utiču slava i uspeh (M.I,318-20).

Buda je odobravao poštovanje i predanost učenika prema učitelju. Tako je rekao: "Učitelj bi trebalo da na učenika gleda kao na svog sina. Učenik bi na učitelja trebalo da gleda kao na svog oca. Ujedinjeni ovakvim obostranim poštovanjem i predanošću, živeći zajedno, obojica će uvećavati, rasti i napredovati u Dhammi i disciplini" (Vin.IV,45). Međutim, istinski iskren učitelj želi da njegov učenik isti nivo vrline i znanja kao i on sam ili čak i da ga prevaziđe. A to se može postići jedino u okruženju u kojem se ohrabruje postavljanje pitanja i sloboda izražavanja.

UČTIVOST

Učtivost (paṭisanthāra) znači biti ljubazan i obziran prema drugim ljudima i ophoditi se prema njima sa poštovanjem. Kada se susretao sa drugima, Buda je opisivan tako da ih je uvek dočekao "učtivim i prijateljskim rečima" (M.I,198), te bi im ponudio da sednu (M.I,359). Braman Soṇadaṇḍa je sa Budom razgovarao u nekoliko navrata i opisao ga je kao "prijatnog sagovornika, civilizovanog, lepih manira, učtivog, koji uvek govori konkretno" (D.I,115). Učtivost nije samo jedan vid ispravnog govora i ispravnog postupanja, ono je i izraz poštovanja i ljubavi prema drugima. Videti Pozdravljanje.

UDĀNA

Udāna je mala knjiga u okviru Khuddaka nikāye, petog odeljka Sutta piṭake, drugog dela Tipiṭake, svetog kanona budizma. Udāna se sastoji od 80 govora koji objašnjavaju okolnosti i razloge zašto je Buda izgovorio kratke stihove na kraju svakog od njih. Reč udāna je srodna našoj reči "nadahnuće" i znači "nadahnuti iskaz" ili "nadahnjujući iskaz", a odnosi se na činjenicu da je Buda svaki od stihova izgovorio sasvim spontano, u trenutku nadahnuća.

UM

Um (citta, mano ili viññāṇa) jeste deo individue koji joj omogućuje da bude svesna, da oseća emocije, da misli i donosi zaključke. Ono što je bog za neke religije, to je na dva načina um za budizam. (1) Dok teisti svu svoju pažnju okreću ka Bogu, glavni fokus pažnje budista jeste um. (2) Sve moći, sposobnosti i prividno čudotvorne događaje koje teisti pripisuju Bogu, dok budisti znaju da je sve to rezultat aktivnosti uma. Veliki deo Budinog učenja kako je ono zabeleženo u Tipiṭaki posvećeno je opisivanju prirode uma, istraživanju različitih njegovih karakteristika i sposobnosti, kao i razradi načina na koji se on može menjati i osloboditi. Buda kaže da "um i telo zavise jedni od drugih, na isti načina kao što dva otkosa u snopu stoje oslanjajući se jedan na drugi" (S.II,14). "Um je preteča svih stvari, um ih stvara i njima upravlja" (Dhp.1). "Bića se prljaju tako što imaju uprljan um i isto tako se pročišćuju time što pročišćuju svoj um" (S.III,151). "Ne znam nijednu drugu stvar koja može da donose toliko dobroga kao što je to razvijen um. Zaista, razvijen um može da donese mnogo dobroga" (A.I,4). "Duhovni život se ne živi radi koristi u vidu imetka, počasti ili slave, radi koristi koje donosi moralnost, meditacija ili znanje i uvid. Potpuna oslobođenost uma, to je svrha, to je cilj i kulminacija duhovnog života" (M.I,197).

Videti Tummo joga i Pseudotrudnoća.

UMETNOST

Umetnost (kalā) je upotreba mašte da se ulepšaju stvari ili da se dočaraju ideje i osećanja kroz slikarstvo, crtanje i skulpturu. Buda je imao malo toga da kaže o umetnosti, ali je očigledno video njezinu vrednost, jer je dopuštao monasima i monahinjama da ulepšavaju manastire bojeći ih različitim bojama i dekorišući ih floralnim ili geometrijskim ornamentima (Vin. II,117). U delu Mahāvastu nalazi se debata u vidu priče o tome šta je najveće — vlast, umetnost, inteligencija, fizička lepota ili zasluga za učinjeno dobro delo. Na kraju priče je odlučeno da je zasluga najveća među tih pet stvari. Kako se budizam širio u vekovima posle Budine smrti, njegovo učenje dalo je podsticaj svim umetnostima — slikarstvu, vajarstvu, poeziji, drami i u manjoj meri muzici – i nadahnulo nastanak umetničkih dela velike i trajne vrednosti. U poslednjih nekoliko vekova kreativnost budističkih umetnika kao da je stagnirala i većina njihovih najboljih dela nije mnogo više od dobre kopije ranijih umetničkih formi.

UNIVERZALIZAM

Termin univerzalizam, kada se odnosi na religiju označava dva pojma – (1) ideju da je religija namenjena čitavom čovečanstvu, pre nego određenoj rasi, plemenu, kasti ili polu i (2) verovanje da svako može biti spasen ili ostvariti cilj religije, a ne samo sledbenici određene religije. Suprotnost univerzalizmu je partikularizam.

U vezi sa prvim značenjem, budizam je prva univerzalistička religija. Buda je bio "učitelj ljudi i bogova" (sattā deva manussānaṃ) tj. svih bića sposobnih da shvataju i zaključuju. Jedno je tako rekao da bi čak i drveće prigrlilo Dhammu, samo kada bi bilo u stanju da je razume, "a kako onda to ne bi učinila ljudska bića?" (A.II,193). Pošto je stekao prve učenike, posavetovao ih je da objavljuju Dhammu "na dobrobit mnogih, na sreću mnogih, iz saosećanja prema ovom svetu" (Vin.I,20). Budin univerzalizam naročito je upečatljiv kada znamo u kojoj meri je hinduizam u to vreme bio izrazito partikularan. Hinduistički sveti tekstovi i pravne rasprave insistiraju da je pripadnicima niže kaste, onima izvan kaste i strancima (mleććha) zabranjeno da čitaju svete spise, učestvuju u ritualima i čak da ulaze u hramove.

U pogledu drugog značenja, budizam je takođe prvi i još je među malim brojem univerzalističkih religija. Buda je jednom rekao: "Ne postoji istinski asketa izvan" (samaṇo natthi bāhire, Dhp.254). Ovo je ponekad tumačeno kao da izvan (bāhira) budizma niko ne može dostići probuđenje. Međutim, sve što se ovim kaže zapravo je da se izuzev Budinih zaređenih učenika nijedan monah ili monahinja ne mogu smatrati istinskim asketama, što je možda i bio slučaj u vreme kada je to Buda izjavio. Jednom drugom prilikom, neko je upitao Budu da li on poriče da oni koji pripadaju drugim religijama mogu da postanu arahanti, tj. da postignu probuđenje. On je odgovorio: "Ja gonjen ljubomorom ne poričem da drugi mogu postati anahanti" (Na kho…arahattassa maććharāyāmi, D.III,7).

Probuđenje ne zavisi od dobijanja saglasnosti nekog božanstva, već od razumevanja određenih prirodnih istina, a što je svako u stanju. Pošto je to tako, zamislivo je da čak i oni koji nikada nisu ni čuli za Dhammu mogu postati probuđeni. Međutim, možemo i ovo reći. Otvorenost prema Budinom učenju čini sve to verovatnijim. Praktikovanje Budinog učenja znatno uvećava šanse za probuđenje.

UNIVERZUM

Univerzum (lokadhātu ) jeste čitav svemir i sve u njemu. Od svih drevnih teorija o univerzumu, Budina je najrealističnija. Prema njemu, univerzum nema apsolutni početak i kraj(S.II,178), već se zapravo formira, propada i ponovo formira (D.III,84). Unutar univerzuma postoji bezbroj svetova (lokadhātu), koji zapravo odgovaraju galaksijama. Buda je govorio da unutar tih svetova postoji "hiljade sunaca, hiljada meseca, hiljade kontinenata" (A.I,227). Takođe je govorio o "crnim, mračnim regionima tame između tih svetova, gde svetlost našeg Meseca i Sunca, makoliko moćni i veličanstveni oni bili, ne može da dopre" (M.III,124), što znači da su te galaksije na velikom međusobnom rastojanju. Neke religije veruju da se postojanje univerzuma može objasniti jedino postavljanje vrhovnog bića koje ga je stvorilo, ali budizam to smatra pogrešnim. Prema Budi, univerzum i sve u njemu nastalo je zahvaljujući prirodnim, a ne natprirodnim uzrocima.

UPĀSAKA I UPĀSIKĀ

Nezaređeni budisti se nazivaju upāsaka a budistkinje upāsikā. Oba naziva izvedena su od reči koja znači "sedeti blizu" (upāsati) i "biti prisutan" (upāsana). Muški i ženski laici čine polovinu četvroročlanog skupa (catuparisā) budističke zajednice, a drugu polovinu čine monasi (bhikkhū) i monahinje (bhikkhunī). Buda je rekao da svako može postati nezaređeni budisti ako uzme tri utočišta i iskreno praktikuje pet pravila morala (A.IV.222). Ovo je naravno tek minimum. Buda je očekivao najviše etičke, intelektualne i duhovne aspiracije od svih svojih učenika. Dhamma je namenjena svima, mogu je razumeti svi i otuda svi treba i da je praktikuju. Buda je rekao: "Bilo da je reč o domaćinu ili monahu, ja hvalim ispravno vežbanje. I bilo da je reč o domaćinu ili monahu, ako vežbaju na pravi način, upravo zbog takvog vežbanja osvojiće Istinu, Dhammu, Nenadmašno" (S.V,19). Neki laici danas smatraju da je dovoljno da samo poštuju Budu ili druge vrle osobe. Buda se tome ne bi protivio, ali njegova ideja o tome šta čini to istinsko poštovanje razlikovala se od pukog klanjanja, sklapanja dlanova u visini grudi i stavljanja cvetova na oltar. Tako je rekao: "Monah ili monahinja, domaćin ili domaćica koji žive u Dhammi i savršeno je ispunjavaju, tek ti mi iskazuju najviše poštovanje" (D.II,138).

Jedna od najvažnijih dužnosti laika jeste da obezbedi nužne stvari, četiri potrepštine, monasima i monahinjama. Buda je na idealni odnos između monaha i svetovnjaka gledao kao na simbiozu — laici monasima obezbeđuju materijalne stvari koje su im neophodne, dok monaška zajednica pružaju laicima duhovno vođstvo i podučavaju ih ličnim primerom. Ali Buda je bio svestan da ako se laici zadovolje samo time da budu tek dobavljači za monahe i monahinje, tada će budistička zajednica biti u velikoj neravnoteži i neće biti potpuna. Zato je on podsticao svoje nezaređene sledbenike: "Ne smete se zadovoljiti mišlju: 'Dali smo Sanghi ono što joj je neophodno' " (A.III,206). Neke od drugih stvari koje je Buda očekivao od od svojih iskrenih laičkih sledbenika bilo je da pošteno obavljaju svoj posao, da se pri tome drže date reči, da budu istinski prijatelji drugima (D.III,188), da posećuju i olakšavaju muke bolesnima (S.V,408), da s vremena na vreme idu na kurseve meditacije (S.V,19), ukratko, da vežbaju četiri plemenite istine u svoj njihovoj širini i dubini.

Naravno, možemo praktikovati Budino učenje jedino ukoliko ga poznajemo i otuda je Buda od laika očekivao isto tako i da budu upućeni u Dhammu. Tako je rekao: "Ja neću ući u potpunu nirvāṇu sve dok i laici nisu upućeni i izvežbani, podučeni i opskrbljeni znanjem, znalci Dhamme, žive u Dhammi i hodaju putem Dhamme, sve dok i oni ne prenose drugima ono što su primili od svoga učitelja i to ne podučavaju, objavljuju, učvršćuju, šire i razjašnjavaju, sve dok nisu u stanju da to koriste kako bi pobili pogrešna učenja i delili ovu divnu Dhammu" (D.II,105).

Videti Domaćinski život.

URUVELĀ

Uruvelā je bilo seoce u severnoj Indiji, u blizini kojeg je Buda postigao probuđenje. Buda je selo i njegovu okolinu opisao kao "divan komad zemlje, sa prekrasnom šumom, čistom rekom koja teče u blizini i tu je njezin gaz, a nije daleko ni selo u kojem je moguće obezbediti hranu… sasvim podesno mesto da se uloži napor" (M.I,167). U kasnijim vekovima ovo selo je izraslo u centar budističke učenosti i hodočašća i bilo je poznato pod različitim imenima, kao Sambodhi, Mahābodhi ili Vađrāsana. Danas se grad koji je nastao na mestu nekadašnje Uruvele poznat kao Bodh Gayā.

USLOVLJENI NASTANAK

Uslovljeni nastanak (paṭiććasamuppāda) jeste budističko shvatanje da (1) ništa nije "stvar po sebi", već svoje postojanje duguje drugim stvarima i da (2) stvari nastaju zahvaljujući prirodnim uzrocima, a ne nasumično ili voljom nekakvog višeg bića. Kao primer prvog shvatanja navedimo ovaj primer — mi obično govorimo o "cvetu", ali ako, jedan po jedan, uklonimo dršku, latice, polen, prašnike, tučak itd., što su sve delovi cveta, ali ne i sam cvet, ustanovljavamo da je "cvet" nestao. Tako, reč "cvet" jeste konvencionalni naziv za zbir delova od kojeg je sačinjen, kao što je i svaki od tih delova samo zbir nekih drugih delova od kojih je i on sam načinjen. Ovo takođe važi za gradove, knjige, kompjutere, stene i ljude. Tako, prema Budi, ne postoji trajno metafizičko sopstvo, duša ili suština. Kada ovo shvatimo, taj uvid nas oslobađa žudnje za životom, kao i straha od smrti i svih negativnih emocija i postupaka koji uz njih idu. Razumevanje drugog od ova dva shvatanja zahteva da pogledamo unutra, pre nego napolje, u potrazi za rešenjem problema individualnog i socijalnog konflikta.

Buda daje najmanje tri primera uslovljenog nastanka, u jednom razlaže uzroke doživljaja patnje u nekoj individui, u drugom objašnjava korene patnje unutar socijalnog konteksta i u trećem analizira proces koji vodi ka prevazilaženju patnje i dostizanju oslobođenja. Prvi je: neznanje uslovljava nastanak mentalnih konstrukcija, mentalne konstrukcije uslovljavaju svest, svest uslovljava ime i oblik, ime i oblik uslovljavaju čula, čula uslovljavaju kontakt, kontakt uslovljava osećaj, osećaj uslovljava žudnju, žudnja uslovljava vezivanje, vezivanje uslovljava nastanak, a nastanak uslovljava preporađanje, bolest, starost i smrt (DN 15). Drugi je: konflikt nastaje usled sviđanja, sviđanje nastaje usled žudnje, žudnja nastaje usled prijatnog i neprijatnog, prijatno i neprijatno nastaju usled kontakta, kontakt nastaje usled imena i oblika (Sn 862-871). Treća i najvažnija shema uslovljenog nastanka jeste: patnja uslovljava veru, vera uslovljava radost, radost uslovljava spokojstvo, spokojstvo uslovljava sreću, sreća uslovljava koncentraciju, koncentracija uslovljava otrežnjenje, otrežnjenje uslovljava smirivanje strasti, smirivanje strasti uslovljava slobodu, sloboda uslovljava znanje o uklanjanju mentalnih nečistoća (SN XII,23). Buda je rekao: "Uslovljenost nastanka ne samo da je duboka, već i izgleda duboko. Upravo zato što je ne razume, ne proniče u nju, čovečanstvo poput zamršenog klupka, gusto ispletenog ptičijeg gnezda, guste šikare, nije u stanju da se probije izvan patnje, izvan nesrećnog odredišta i saṃsāre" (DN 15).

UŠNE ŠKOLJKE, BUDINE

The Buddha's ear lobes.Ušna školjka (kaṇṇapatta) jeste meka izraslina koja okružuje slušni kanal. Na svim statuama Bude, kako drevnim, tako i savremenim, i u svim kulturama, ušne školjke su prikazane kao izdužene i obično sa rupom. Većina Budinih statua je pravljena da budu simboli stanja probuđenosti, kao i portreti samoga Bude. Međutim, izdužene ušne školjke su ostatak davnog sećanja kako je Buda zaista izgledao. U drevnoj Indiji su i muškarci i žene obično nosili minđuše. Deci su bušene uši i u rupu bi bio stavljan mali cilindar od gline, kako bi se resica dovoljno izdužila da u nju stane minđuša prečnika i do 6 centimetara. Arheolozi su pronašli na stotine ovakvih predmeta i oni se mogu videti u nekim indijskim muzejima. Princ Siddhattha je takođe nosio ovakve minđuše kad je bio svetovnjak i onda ih skinuo kad je napustio svetovni život, dok su mu izdužene resice ostale.

Videti fizički izgled.

UTIHNULI BUDA

Buda je čovek koji je dostigao potpuno probuđenje isključivo zahvaljujući sopstvenom naporu i odlučnosti, neupućivan ni od koga. Svi Bude su došli do istog razumevanja, istog uvida, ali oni nemaju svi iste sposobnosti. Buda naše ere, Siddhattha Gotama, bio je izuzetno nadaren. Stvari koje je rekao i učinio na najdublji način su uticale na njegove savremenike i zapravo pokreću ljude i danas, dva i po milenijuma kasnije. Međutim, bilo je i drugih Buda koji, zbog svoje blage prirode, pomanjkanja veštine komuniciranja ili naročitih okolnosti u kojima su živeli, nikada nisu podučavali ono što su otkrili, već su živeli mirno i u tišini, da bi na kraju i umrli a da niko nije ni znao da su bili probuđeni. Takvi Bude se nazivaju utihnulim Budama (paććeka Buddha). Jedan od njih je svoj uvid ovako opisao: "Ljuštura sveta otpala je sa mene, ponovno bivanje presečeno, prljavština novih života potpuno uklonjena, okean suza presušio, zid od kostiju podignut porušen je sada, za mene više preporađanja nema" (Đa.III,377). Utihnuli Bude su ovako opisivani: "Brada i kosa su im obrijani, u žuti ogrtač su obavijeni, ne poistovećuju se ni sa jednim posebnim rodom i plemenom, slobodni su nalik oblaku što ga goni vetar i blistavi poput Meseca posle pomračenja" (Đa.III,377).

UTOČIŠTA, TRI

Utočište (saraṇa) jeste mesto na koje odlazimo kako bismo pronašli mir, sigurnost i ohrabrenje. Budisti smatraju da je preporađanje u saṃsāri neizbežna čovekova budućnost, te da su Buda, Dhamma i Saṅgha jedino utočište od takve sudbine. Otuda se oni i nazivaju Trostrukim utočištem. Buda je utočište po tome što njegovo probuđenje pokazuje kako je saṃsāru moguće prevazići, Dhamma je utočište jer pokazuje na koji način i mi možemo stići do istog takvog probuđenja, a Saṅgha je utočište jer nam pruža praktične instrukcije, ohrabrenje, lični primer i podršku neophodno za izlazak iz kruga saṃsāre. Kada neko odluči da postane budista, ona odrecituje jednostavnu formulu, kojom potvrđuje svoje poverenje i posvećenost Trostrukom utočištu. Ta formula je sledeća:

Buddhaṃ saraṇaṃ gaććhāmi
Dhammaṃ saraṇaṃ gaććhāmi
Saṅghaṃ saraṇaṃ gaććhāmi

Ovo znači: "Uzimam Budu kao utočište. Uzimam Dhammu kao utočište. Uzimam Sanghu kao utočište." Ova formula se obično ponovi tri puta. Ono što je ceremonija vezivanja svete uzice oko tela hinduiste, krštenje za hrišćane ili recitovanje shahada za muslimane, to je uzimanje utočišta za budiste.

UVAŽAVANJE

Uvažavati nešto (modhanā) znači osetiti sreću i radost kad prepoznamo dobro u nečemu ili nekome. To je pozitivno mentalno stanje blisko povezano sa zahvalnošću i saradosti, odnosno radosti zbog sreće drugih. Uvažavanje uklanja negativna stanja uma, osećaj manje vrednosti i samosažaljenja, rađa sreću i motiviše na delovanje. Buda je objašnjavao najmanje četiri stvari prema kojima možemo osećati uvažavanje: (1) dobro u sebi, (2) dobro u drugima, (3) sreća što smo rođeni kao ljudska bića i (4) mnoge prednosti i prilike koje nam se ukazuju.

Dhamma se može ponekad praktikovati na taj način što je sva naša pažnja usmerena na naše negativnosti i to kako da se sa njima borimo. Da bismo izbegli ovakvu neuravnoteženost, Buda je preporučivao da provedemo više vremena kontemplirajući i potom slaveći svoje jake strane i vrline (sīlanussati), stvari koje nekada previđamo. 'Na ovom svetu i na drugome, raduju se dobrotvori. Raduju se i vesele u čistoći svojih dela' (Dhp. 16). Kad vidimo ili čujemo o vedrini, vrlinama ili blagosti drugih ili o njihovim dobrim delima, to nas može ispuniti uvažavanjem i željom da ih podražavamo. Buda je rekao: "Ako neko teži savršenstvu, onda treba da se ovako zavetuje: 'Neka budem kao Sāriputta i Moggallāna… kao monahinja Khema… kao laički sledbenik Hatthaka ili sledbenica Khuđđuttara' " (AN II.130).

Buda je ukazivao kako je malo ljudskih bića u odnosu na sva ostala i kako je to zapravo vrlo redak slučaj biti preporođen u ljudskom obliku (AN I.323). U tom slučaju, treba da cenimo "retku priliku ljudskog rođenja… to što se Tathāgata pojavio u ovome svetu… što su Učenje i praksa objašnjeni… i potrudimo se da razumemo četiri plemenite istine" (SN LVI.47). Takođe bi trebalo, ukazivao je Buda, povremeno da kontempliramo to da smo sada mladi, dobrog zdravlja, da imamo mnogo snage i da živimo u zemlji u kojoj vlada mir, ali da možda tako neće uvek biti (AN V.78). Bezbroj ljudi je lošeg zdravlja, živi u zemlji gde svakodnevno vode borbu za golo preživljavanje ili gde nema slobode veroispovesti, dok većina nas ne pati od svega toga. Ako postanemo svesniji svoje sadašnje situacije, počećemo više da cenimo i budemo zahvalni za mnoge prednosti u kojima uživamo i izvanrednu priliku koja nam se ukazuje. Sve to može biti dobar stimulans da do kraja iskoristimo situaciju u kojoj smo, kao i prilike da praktikujemo Dhammu.

Videti harmonija.