Theravāda budistička zajednica u Srbiji

Malo poznati budistički lekar

Šravasti Dhammika


Prevod Branislav Kovačević
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme


Vāgbhaṭa je bio ayurvedski lekar, u VI veku, verovatno u oblasti Sindh, u zapadnoj Indiji. Njegov učitelj Avalokita bio je još jedan ugledan budistički lekar, o kojem su nažalost sve informacije izgubljene. Od davnina je Vāgbhaṭino glavno delo, Asagahdaya, smatrano krunom svih medicinskih traktata koji su mu prethodili. Autor je delo započeo pohvalom Velikom lekaru, tj. Budi, "uništiteljem bolesti, pre svega požude, koja uvek zaposedne i zarobi čitavo biće, rađajući sve nove želje, obmanu i nezadovoljstvo". Na osnovu pogrešnog razumevanja ljudske anatomije (vene sprovode vetar i sustiču se u pupku itd.), mnoge od Vāgbhaṭinih preporuka danas nisu relevantne, ali neke druge stvari o kojima je pisao svakako bi mogle biti. Iako je prvenstveno fokusiran na medicinu, na bolesti i zdravlje, Vāgbhaṭa uključuje i savete o etičkom življenju, verujući da te dve oblasti jesu povezane. "Sva bića veruju da sve što učine jeste učinjeno kako bi ona bila srećnija. Ali nema istinske sreće bez vrline. Zato bi vrlinu trebalo staviti na prvo mesto".

Etičke vrednosti koje on preporučuje prožete su izrazito budističkim principima. Primeri za to sadržani su u prvom poglavlju Asagahdaye. "Treba se postarati o onima koji pate zato što nemaju od čega da žive ili zato što su bolesni ili očajni. Treba pokušati videti i tako mala stvorenja kao što je naše sopstvo… Treba pomoći čak i neprijateljima koji nam žele zlo. Treba zadržati balans i u dobrim i lošim vremenima. Ne žudi za uspehom, već se pre posveti onim stvarima koje mogu poroditi uspeh. Govori u pravo vreme, budi dobronameran, umeren i blag. Nikada ne treba prekršiti datu reč… Drži se srednjeg puta u svim stvarima… Dobra osoba poseduje ove kvalitete: ljubav prema porodici, velikodušnost prema drugima, obuzdanost tela, govora i uma, a svakoga tretira kao da je to on sam".

Vāgbhaṭa nije zanimarivao ni savete u pogledu etikecije, kao ni zdravorazumske mere kako bi se izbegla bolest ili nesrećni slučajevi koji bi zahtevali odlazak lekaru. "Kosu, nokte i bradu treba održavati kratkim, a stopala i telesne šumpljine čistim. Redovno se kupaj, koristi miris, prijatnu odeću, koja nije nametljiva… Putuj sa kišobranom i u sandalama, držeći pogled pravo pred sobom. Ako je neophodno da izađeš noću, ponesi štap, stavi nešto na glavu i povedi prijatelja da ti pravi društvo… Ne treba da kijaš, smeješ se i zevaš, a da šakom ne pokriješ usta. Ne čačkaj nos, niti bez razloga grebi stopalom po tlu".

Više o Vāgbhaṭi možete pročitati u knjizi K. R. Srikantha: Vāgbhaa’s Asaga Hdaya: Text, English translation, notes, appendix, and indices, 1991-5 ili možda još više u knjizi Dominika Wujastyka: The Roots of Ayruveda (Penguin Books, 2003), do koje je mnogo lakše doći.