Theravāda budistička zajednica u Srbiji

Treće pravilo:

Odgovornost prema seksu

Thich Nhat Hanh

Prevod Branislav Kovačević
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme


“Svestan patnje izazvane zloupotrebom seksa, zavetujem se da ću negovati odgovornost i naučiti načine da očuvan sigurnost i integritet pojedinca, parova, porodica i društva. Odlučan sam da ne stupam u seksualnu vezu bez ljubavi i vezanosti na duže. Da bih sačuvao sreću, svoju i drugih, odlučan sam da poštujem svoje obaveze i obaveze drugih. Učiniću sve što je u mojoj moći da zaštitim decu od seksualne zloupotrebe i da sprečim raspad bračnih veza i porodica zbog zloupotrebe seksa.”

Toliko je mnogo pojedinaca, dece, parova bilo uništeno zloupotrebom seksa. Praktikovati treće pravilo znači lečiti sebe i lečiti naše društvo. To je mudro življenje.

Peto pravilo – ne konzumirati alkohol, različite stimulanse ili droge – i treće pravilo su povezani. Oba se tiču destruktivnog i destabilizujućeg ponašanja. Ova pravila su pravi lek koji će nas izlečiti. Potrebno je samo da posmatramo sebe i one oko nas da bismo videli istinu. Naša stabilnost i stabilnost naših porodica i društva ne može biti ostvarena bez praktikovanja ova dva pravila. Ako pogledate pojedince i porodice koje su nestabilne i nesrećne, videćete da se mnogi od njih ne pridržavaju ovih pravila. Dijagnozu možete postaviti i sami i tada znate da je lek tu. Praktikovanje ovih pravila najbolji je način da obnovite stabilnost u porodici i u društvu. Za mnoge ljude je lako da se drže ovog pravila, ali je za neke druge to vrlo teško. Važno je da i jedni i drugo budu u kontaktu i podele svoja iskustva.

U tradiciji budizma govorimo o jedinstvu tela i uma. Šta god da se dogodi telu dogodi se i umu. Zdravlje tela jeste i zdravlje uma; nasilje nad telom jeste i nasilje nad umom. Kada smo ljuti, možemo smatrati da smo ljuti samo svojim osećanjima, a ne i svojim telom, ali to nije tačno. Kada nekoga volimo, želimo da budemo blizu njega i fizički, ali kada smo na nekoga ljuti ne želimo tu osobu ni da dodirnemo ili da ona dodirne nas. Ne možemo reći da su telo i um razdvojeni.

Seksualni odnos je čin zajedništva između tela i duha. To je veoma važan susret, koji ne treba praktikovati kao nešto usputno. U vašem umu postoje određena područja — sećanja, bol, tajne — koja su privatna teritorija, te ćete ih podeliti samo sa osobom koju najviše volite i kojoj najviše verujete. Ne otvarate svoje srce i pokazujete ga bilo kome. U carskom gradu postoji jedan deo  koji se naziva zabranjenim gradom, samo je kralju i njegovoj porodici dopušteno da se tuda kreću. I u vašoj duši postoji slično mesto i ne dopuštate svakom da mu se približi, sem onoga kome najviše verujete i volite.

Isto važi i za naše telo. Na našem telu ima područja koja ne želimo niko da dodirne ili im se približi, sem ako to nije neko koga najviše poštujemo, verujemo, volimo. Kada nam se neko približi nemarno ili nepažljivo, sa stavom koji je manje od nežnog, osećamo se povređenima i u telu i u duši. Neko ko nam se približava s poštovanjem, blagošću i krajnjom pažnjom nudi nam duboku komunikaciju, duboko zajedništvo. Samo se u tom slučaju nećemo osećati povređenim, zloupotrebljenim ili zlostavljanim, čak ni najmanje. To ne može biti postignuto ukoliko nema istinske ljubavi i predanosti. Seks radi seksa ne može se opisati kao ljubav. Ljubav je duboka, lepa i celovita.

Istinska ljubav sadrži poštovanje. U mojoj tradiciji od muža i žene se očekuje da poštuju jedno drugo poput gosta i kada praktikujete tu vrstu poštovanja, vaša ljubav i sreća trajaće jako dugo. U seksualnim odnosima poštovanje je jedan od najvažnijih elemenata. Seksualno sjedinjavanje treba da bude nalik ritualu, ritualu izvedenom s punom sabranošću na poštovanje, pažnju i ljubav. Ukoliko ste motivisani samo željom, to nije ljubav. Želja nije ljubav. Ljubav je nešto daleko odgovornije. U njoj je sadržana i pažnja prema drugome.

Moramo da obnovimo značenje reči “ljubav”. Upotrebljavali smo je nepromišljeno. Kada kažemo: “Ja volim hamburgere”, tada ne govorimo o ljubavi. Govorimo o svom apetitu, našoj želji za hamburgerima. Ne treba da dramatizujemo svoj govor i zloupotrebljavamo reči na takav način. Na taj način kvarimo reči kao što je “ljubav”. Zato treba da uložimo napor da izlečimo naš jezik koristeći reči obazrivo. Reč “ljubav” jeste lepa reč. Zato treba da obnovimo njezino značenje.

“Odlučan sam da ne stupam u seksualnu vezu bez ljubavi i vezanosti na duže.” Ako reč “ljubav” razumemo na najdublji način, zašto je potrebno da kažemo “vezanosti na duže”? Ako je ljubav stvarna, ne treba nam vezanost za kraće ili za duže, ili čak venčanje. Istinska ljubav uključuje u sebe osećaj odgovornosti, prihvatanje druge osobe onakvom kakva jeste, sa svim dobrim i lošim stranama. Ako u nekoj osobi volimo samo najbolje osobine, to nije ljubav. Moramo da prihvatimo njezine slabosti i uložimo strpljenje, razumevanje i energiju kako bismo joj pomogli da se promeni. Ljubav je maitri, sposobnost da se unesu radost i sreća, i karuna, sposobnost da se transformišu bol i patnja. Samo takva vrsta ljubavi može doneti dobro ljudima. Ona ne može biti opisana kao negativna ili destruktivna. Ona je sigurna. Ona garantuje sve.

Pa treba li onda da izbacimo izraz “vezanost na duže” ili je promenimo u “vezanost na kraće”? “Vezanost na kraće” znači da možemo biti zajedno nekoliko dana i posle toga veza će se prekinuti. To se ne može opisati kao ljubav. Ukoliko imamo tu vrstu veze sa drugom osobom, ne možemo reći da ta veza počiva na ljubavi i brizi. Izraz “vezanost na duže” pomaže ljudima da razumeju reč ljubav. U kontekstu prave ljubavi, vezanost može biti jedino na duže. “Želim da te volim. Želim da ti pomognem. Želim da se brinem o tebi. Želim da budeš srećan. Želim da doprinesem tvojoj sreći. Ali samo na nekoliko dana.” Imaju li te reči ikakvog smisla?

Bojite se da se obavežete — pravilima morala, svome partneru, bilo čemu. Želite slobodu. Ali zapamtite, morate se dugoročno obavezati da iskreno volite svoga sina i pomažete mu na njegovom životnom putu, sve dok ste živi. Ne možete jednostavno da kažete: “Ne volim te više”. Kada imate dobru prijateljicu, takođe se obavezujete na duže. Potrebna vam je. A šta tek reći za onoga ko želi da sa vama podeli svoj život, svoj duh i svoje telo. Izraz “vezanost na duže” ne može izraziti dubinu ljubavi, ali moramo ipak nešto reći kako bi ljudi razumeli.

Dugoročna međusobna posvećenost dvoje ljudi je samo početak. Potreba nam je takođe podrška prijatelja i drugih ljudi. Zato u našem društvu postoji ceremonija venčanja. Dve porodice se udružuju sa ostalim prijateljima da bi svedočile činjenicu da ste vas dvoje odlučil ida živite kao par. Sveštenik i uverenje o braku su samo simboli. Važno je da o vašoj posvećenosti svedoče mnogi prijatelji i vaše porodice. Od sad pa nadalje one će vas podržavati. Posvećenost na duge staze je jača i dugotrajnija ako je potvrđena u kontekstu sanghe.

Vaša snažna uzajamna osećanja su veoma važna, ali nisu dovoljna da bi se sreća održala. Bez drugih elemenata, to što opisujete kao ljubav može se vrlo brzo pretvoriti u nešto prilično oporo. Podrška prijatelja i porodice plete neku vrstu mreže oko vas. A snaga vaših osećanja je samo jedna od struna u toj mreži. Kad ga podupiru mnogi elementi, par će biti stabilan, poput drveta. Ako drvo hoće da bude snažno, potrebni su mu mnogi korenovi pruženi u dubinu tla. Međutim, ako drvo ima samo jedan koren, može ga oboriti svaki jači vetar. Život svakog para takođe moraju podupirati mnogi elementi — porodice, prijatelji, ideali, praksa i sangha.

U Šljivinom selu, zajednici u Francuskoj u kojoj živim, kad god imamo venčanje pozivamo čitavu zajednicu da proslavi i podrži par koji se uzima. Posle svečanosti, na dan punog meseca, taj par recituje zajedno Pet svesnosti, podsećajući se da im njihovi prijatelji, ma gde bili, pomažu da im veza bude stabilna, dugotrajna i ispunjena srećom. Bilo da je vaša veza ozakonjena ili ne, biće jača i trajnija ukoliko je potvrđena u prisustvu sanghe — prijatelja koji vas vole i žele da vam pomognu u duhu razumevanja i saosećajne ljubavi.

Ljubav može biti i jedna vrsta bolesti. Na Zapadu i u Aziji imamo izraz: “razboleo se od ljubavi”. Ono što nas čini bolesnim jeste vezanost. Iako je to jedna mentalna tvorevina, takva vrsta ljubavi je poput droge. Omogućuje nam da se osećamo izvanredno, ali kada se stvori zavisnost više nemamo mira. Ne možemo da učimo, da obavljamo svoj posao, niti da spavamo. Mislimo jedino na objekat svoje ljubavi. Razboleli smo se od ljubavi. Ova vrsta ljubavi u vezi je sa našom voljom da posedujemo i da monopolišemo. Želimo da taj objekat ljubavi bude samo naš i samo za nas. Potpuno totalitatrna namera. Ne dopuštamo bilo kome da nam uskrati naš zatvor, u koji zaključavamo svoje voljeno biće i tako samo stvaramo patnju za njega. Onaj ko je voljen lišen je slobode — prava da bude svoj i uživa u životu. Ovakva vrsta ljubavi ne može se opisati kao maitri ili karuna. Reč je o pukoj volji da se iskoristi druga osoba i tako zadovolje naše potrebe.

Kada u sebi imate onu vrstu seksualne energija koja vas čini nesrećnim, zbog koje gubite svoj unutrašnji mir, trebalo bi da znate na koji način da vežbate kako ne biste činili one stvari koje donose patnju i vama i drugima. Moramo da to naučimo. U Aziji, mi kažemo da postoje tri vrste energije — seksualna, energija daha i duh. Tinh, seksualna energija, jeste prva. Kada imate više seksualne energije nego što vam je potrebno, pojaviće se neravnoteža u vašem telu i u vašem umu. Morate znati kako da ponovo uspostavite ravnotežu ili ćete se ponašati neodgovorno. U tradicija taoizma i budizma postoje vežbe kao što su meditacija i borilački sportovi, koje pomažu da se uspostavi taj balans. Možete naučiti kako da kanališete svoju seksualnu energiju u pravcu velikih dostignuća na planu veštine i meditacije.

Drugi izvor energije je khi, energija daha. Život se može opisati kao proces sagorevanja. Kako bi održala to sagorevanja, svakoj ćeliji u telu potrebni su hrana i kiseonik. U svojoj Propovedi o vatri Buda kaže: “Oko gori, nos gori, telo gori.” U svakodnevnom životu moramo da negujemo svoju energuju važbajući pravilno disanje. Imamo koristi od vazduha i kiseonika u njemu, zato je veoma važno da taj vazduh nije zagađen. Neki ljudi neguju svoju khi uzdržavanjme od pušenja i preteranog pričanja. Kad govorite, zastanite malo da biste udahnuli. U Šljivinom selu svaki put kad začujemo zvono sabranosti svako od nas prekine ono što u tom trenutku radi i sa velikom pažnjom tri puta udahne i izdahne. Mi vežbamo na taj način da negujemo i čuvamo svoju khi energiju.

Treći izvor energije je than, energija duha. Kada ne spavate noću, gubite jedan deo ove energije. Vaš nervni sistem postaje iscrpljen i ne možete dobro da učite ili meditirate, niti da donosite dobre odluke. Nemate bistar um zbog pomanjkanja sna ili zato što možda zbog nečega suviše brinete. Briga i napetost crpe ovu vrstu energije.

Zato nemojte da brinete. Ne ležite kasno. Održavajte svoj nervni sistem zdravim. Sprečite napetost. Ovakve vrste vežbanja neguju treći izvor energije. A taj izvor energije neophodan vam je za dobru meditaciju. Duhovni uvid zahteva snagu vaše energije duha, koja dolazi kroz koncentraciju i umešnost da se ova vrsta energije sačuva.. Kada imate snažnu energiju duha, treba samo da je usmerite na neki objekat i stičete uvid. Ako ona nemate than, snop vaše koncentracije neće dovoljno osvetliti taj objekat, jer je svetlost koja se emituje vrlo slaba.

Prema azijskoj medicini, snaga thana povezana je sa snagom tinha. Kada trošimo svoju seksualnu energiju, potrebno je vreme da se ona obnovi. Prema kineskoj medicini, ukoliko želite da imate snažan duh i koncentraciju, savet je da se uzdržite od seksualnih odnosa i prekomernog jela. Dobićete bilje, korenje i lekove da biste obogatili svoj izvor thana i sve dok uzimate te lekove potzrebno je da se uzdržite od seksa. Ako je vaš duhovni izvor slab i nastavite da imate seksualne odnose, kažu da niste u stanju da odnovite svoju energiju duha. Oni koji praktikuju meditaciju trebalo bi da nastoje da sačuvaju svoju seksualnu ekergiju, jer im je potrebna tokom meditacije. Ako ste umetnik, možda ćete poželeti da svoju seksualnu energiju, zajedno sa energijom duha, kanališete u pravcu svog stvaralaštva.

Tokom borbe sa Britancima, Gandi je često štrajkovao glađu i svojim prijateljima koji bi mu se u tome pridružili savetovao je da tokom gladovanja nemaju seksualne odnose. Kada gladujete više dana, a imate seksualne odnose, možete umreti; neophodno je da sačuvate svoje energije. Tič Tri Kvang, moj prijatelj koji je 1966. u jednoj bolnici u Sajgonu gladovao sto dana, naravno da je vrlo dobro znao koliko je opasan seksualni kontakt. I, kao monah, nije imao problema sa time. No, znao je i da je čak i govor rasipanje energije. Zato, ako mu je nešto trebalo, zatražio bi to samo sa rečju-dve ili bi napisao na parčetu papira. Pisanje, govor ili prekomerni pokreti rasipaju ove tri vrste energije. Zato je najbolje leći na leđa i vežbati duboko disanje. To vam donosi vitalnost neophodnu za preživljavanje stodnevnog štrajka glađu. Ako ne jedete ne obnavljate energiju. Ako prestanete da učite, istražujete ili da se brinete, možete da sačuvate te izvore energije. Jer ta tri izvora energije su međusobno povezani. Čuvajući jedan, pomažete i ostalima. Zato je anapanasati, praktikovanje svesnog disanja, tako važna za nas duhovni život. Ona obnavlja sva tri naša izvora energije.

Monasi i monahinje nemaju seksualne odnose jer nastoje da svoju energiju sačuvaju za što plodniju meditaciju. Oni uče kako da seksualnu energiju kanališu ka jačanju svoje energije duha. Oni vežbaju i disanje da bi osnažili tu energiju duha. Pošto žive sami, bez porodice, mogu veći deo svog vremena da posvete meditaciji i podučavanju, pomažući ljudima koji ih snabdevaju hranom, skloništem i ostalim.

Oni i dolaze u kontakt sa ljudima u nekom selu kako bi sa njima podelili Dhammu. Pošto nemaju kuću, niti porodicu da se o njoj brinu, preostaje im vremena i prostora za stvari koje najviše vole — hodanje, sedenje, disanje i pomaganje drugim monasima, monahinjama i nezaređenim sledbenicima — i za postizanje onoga što žele. Monasi i monahinje ne stupaju u brak zato da bi sačuvali svoje vreme i energiju za vežbanje.

“Odgovornost” je ključna reč u trećem pravilu. U zajednici koja vežba, ako nema seksualnih kontakata, ako se zajednica na pravi način vežba u ovom pravilu, vladaće stabilnost i mir. Ovo pravilo treba da praktikuje svako. Poštujete, pomažete i štitite svakoga kao brata ili sestru u Dhammi. Ako ne praktikujete ovo pravilo, možete postati neodgovorni i stvoriti probleme u zajednici. Već smo to videli toliko puta. Ako učitelj ne može da se uzdrži od spavanja sa nekom od svojih učenica, sve će uništiti, i to verovatno za nekoliko generacija. Potrebna nam je sabranost kako bismo stekli taj osećaj odgovornosti. Uzdržavamo se od nedozvoljenog seksualnog kontakta jer smo odgovorni za dobrobit mnogih ljudi. Ako smo neodgovorni, možemo sve uništiti. Praktikujući ovo pravilo održavamo Sanghu lepom.

Kada imaju seksualne kontakte ljudi mogu bviti povređeni. Praktikovanje ovoga pravila sprečavamo da mi ili neko drugi bude povređen. Moramo biti jako pažljivi, naročito sa kratkotrajnim vezama. Praktikovanje trećeg pravila je vrlo snažno sredstvo za ponovno uspostavljanje stabilnosti i mira u sebi, našoj porodici i našem društvu. Treba da odvojimo neko vreme i diskutujemo sa ostalima o problemima u vezi sa praktikovanjem ovoga pravila, kao što su usamljenost, reklamiranje i čak seks industrija.

Osećaj usamljenosti je univerzalan u našem društvu. Ne postoji komunikacija između nas i drugih ljudi, čak ni u porodici, i taj osećaj usamljenost navodi nas na seksualne odnose u nadi da ćemo se osetiti manje usamljenima; ali to ne pomaže. Kada nema dovoljno komunikacije sa drugom osobom na nivou srca i duha, seksualni odnos će samo proširiti taj jaz i uništiti nas oboje. Naša veza biće burna i samo ćemo jedno drugom izazvati patnju. Verovanje da će nas seksualna veza učiniti manje usamljenima je neka vrsta predubeđenja. Ne treba da nas ono zavede. U stvari, kasnije ćemo se osetiti još usamljenijim. Jedinstvo dva tela može bitri pozitivno samo onda kad postoji razumevanje i međusobno jedinstvo na nivou srca i duha. Čak i između muža i žene, ako to jedinstvo ne postoji, fizičko približavanje dva tela samo će ih zapravo još više udaljiti. U tom slučaju, savetujem da se uzdržite od seksulanih odnosa i prvo načinite proboj na planu komunikacije.

Postoje dve vjetnamske reči, tinh i nghia, koje je teško prevesti na engleski. Obe znače nešto kao ljubav. U reči tinh nalazimo elemenat strasti. Ona može biti veoma duboka, apsorbujući čitavo vaše biće. Nghia je neka vrsta nastavka tihna. Uz nghia se osećate mnogo mirnijim, razumnijim, spremnijim za žrtvovanje da biste drugu osobu učinili srećnom, vernijim. Niste tako strasni kao kao sa tinh, ali je vaša ljubav dublja i čvršća. Nghia će vas i vama dragu osobu držati zajedno jako dugo. Ona je rezultat zajedničkog života i zajedničkog prolaženja i kroz nevolje i kroz radosti.

Počinjete sa strašću, ali zajednički život donosi i probleme i kako učite da se sa njima nosite ljubav se produbljuje. Iako strast opada, nghia raste sve vreme. Nghia je dublja ljubav, sa više mudrosti, više uzajamnog prožimanja, više jedinstva. Drugu osobu bolje razumete. Vi i ta osobe postajete nova stvarnost. Nghia je nalik plodu koji je već zreo. Više uopšte nije kiseo, već je sav sladak.

Prožeti nghiom, osećate zahvalnost premo drugoj osobi. “Hvala ti što si baš mene odabrala. Hvala ti što si moj suprug ili supruga. Toliko je drugih ljudi, zašto si odabrala baš mene? Zaista sam zahvalan zbog toga.” To je početak nghia, taj osećaj zahvalnosti zato što si odabrala baš mene kao svog saputnika sa kojim ćeš deliti najbolje u sebi, podjednako svoju patnju i svoju sreću.

Kada živimo zajedno, podržavamo jedno drugo. Počinjemo da razumevamo osećanja i probleme onog drugog. A kad ta druga osoba pokaže svoje razumevanje naših problema, poteškoća i najdubljih težnji, osećamo zahvalnost za to razumevanje. Kad osetite da vas neko razume prestajete da budete nesrećni. Sreća je, pre svega, osećaj da nas neko razume. “Zahvalan sam jer si pokazala da me razumeš. Kad sam imao problema i ostajao budan do duboko u noć, ti si se o meni starala. Pokazala si da je moja dobrobit takođe i tvoja dobrobit. Učinila si nemoguće kako bih se ja osećao bolje. Brinula si se o meni na način na koji niko drugi na svetu to ne bi. I zato sam ti zahvalan.”

Ako neki par živi zajedno vrlo dugo, “dok nam vlasi ne osede, a zubi ne poispadaju”, to je zbog nghia, a ne zbog thin. Thin je strasna ljubav. Nghia je ona vrsta ljubavi koja u sebi sadrži mnogo razumevanja i zahvalnosti.

Svaka ljubav može početi kao strasna, naročito kod mlađih ljudi. Ali zajednički živeći oni uče i vežbaju se u ljubavi, tako da se sebičnost — sklonost da se nešto poseduje — smanjuje, a raste elemenat razumevanja i zahvalnosti, malo pomalo, sve dok njihova ljubav ne postane ona koja neguje, štiti i ohrabruje. Sa nghia sasvim ste sigurni da će druga osoba brinuti o vama i voleti vas sve dok vam zubi ne poispadaju, a kosa ne osedi. Ništa drugo ne može da vas ubedi da će ta osoba ostati uz vas, jedino nghia. Nghia je ono što ste oboje gradili, dan za danom.

Meditirati znači gledati u prirodu naše ljubavi kako bismo videli elemente koji je čine. Ne možemo svoju ljubav nazivati samo tinh ili nghia, posesivna ljubav ili altruistička ljubav, jer možda u njoj ima oba elementa. Ona može biti devedeset odsto posesivna ljubav, tri odsto altruistička ljubav, dva odsto zahvalnost i tako dalje. Dobro zagledajte u prirodu svoje ljubavi i odredite. Sreća druge osobe i vaša sreća zavise od prirode vaše ljubavi. Naravno, u vama je ljubav, ali ali važna je priroda te ljubavi. Ako utvrdite da je dosta maitri i karune u vašoj ljubavi, to će biti vrlo ohrabrujuće. Nghia će u njoj biti vrlo jaka.

Deca će, ako pažljivije posmatraju, uvideti da to što vezuje njihove roditelje jeste nghia, a ne strasna ljubav. Ako se njihovi roditelji staraju jedno o drugom, paze jedno drugo sa smirenošću, nežnošću i ljubavlju, tada je u osnovi toga nghia. To je ona vrsta ljubavi koja nam je toliko potrebna u našoj porodici i našem društvu.

Praktikujući treće pravilo treba uvek da motrimo na prirodu naše ljubavi, kako bismo videli i izbegli da budemo zavedeni svojim osećanjima. Ponekad osećamo ljubav prema drugoj osobi, ali možda je ta ljubav samo pokušaj da da zadovoljimo sopstvene egoističke potrebe. Možda nismo zavirili dovoljno duboko da bismo videli potrebe druge osobe, uključujući potrebu da bude sigurna, zaštićena. Ako steknemo takvu vrstu uvida, shvatićemo da je drugoj osobi potrebna naša zaštita i da zato na nju ne možemo gledati samo kao na objekat svoje želje. Drugu osobu ne možemo posmatrati kao nekakvu potrošnu robu.

U našem društvu seks se koristi da bi podstakao prodaju. Imamo takođe čitavu seks industriju. Ako na druge osobe ne gledamo kao na ljudska bića, sa sposobnošću da postanu Buda, rizikujemo da prekršimo ovo pravilo. Zato praksa pomnog proučavanja prirode naše ljubavi ima mnogo zajedničkog sa praktikovanjem trećeg pravila.“Učiniću sve što je u mojoj moći da zaštitim decu od seksualne zloupotrebe i da sprečim raspad bračnih veza i porodica zbog zloupotrebe seksa.” Odrasle osobe koje su bile zlostavljane kao deca nastavljaju da pate veom mnogo. Sve što one misle, čine i kažu nosi beleg te rane. Oni žele da se izmene i izleče svoju ranu, a najbolji način da to učine je poštovanje trećeg pravila. Zbog sopstvenog iskustva, oni mogu da kažu: “Kao žrtva seksualnog zlostavljanja, nastojaću da svako dete i odraslog zaštitim od seksualnog zlostavljanja.” Naša patnja postaje neka vrsta pozitivne energije koja će nam pomoći da postanemo bodhisattva. Zavetujemo se da zaštitimo svako dete i sve ljude. I takođe se zavetujemo da pomognemo i onima koji seksualno zlostavljaju decu, jer oni su bolesni i treba im naša pomoć. Oni koji su izazivali našu patnju postaju objekat  naše ljubavi i zaštite. Uviđamo da sve dok bolesni nisu pronašli zaštitu i pomoć, deca će i dalje biti seksualno zlostavljana. Zavetujemo se da ćemo pomoći tim ljudima, tako da više neće uznemiravati decu. U isto vreme, zavetujemo se da pomognemo deci. Ne zauzimamo se samo za decu koja su u neprilici, već i za drugu stranu. Oni koji ih uznemiravaju su bolesni, oni su proizvod jednog nestabilnog društva. Oni mogu biti ujaci, tetke, roditelji. O njima treba voditi računa, pomoći im i, ako je moguće, izlečiti ih. Kad smo odlučni da poštujemo ovo pravilo, energija koja se iz toga stvara pomaže nam da se transformišemo u bodhisattvu i ta transfromacija može nas izlečiti i pre nego što počnemo da vežbamo. Najbolji način za svakoga ko je bio zlostavljan kao dete da se izleči je da sledi ovo pravilo i zavetuje se da će štititi decu i odrasle koji su možda bolesni, koji možda ponavljaju destruktivne postupke, ranjavajući dete za čitav njegov život.