Theravāda budistička zajednica u Srbiji

Sutta nipāta 1:4

Kasibhāradvāđa sutta
Zemljoposednik Bhāradvāđa

Prevod sa pālija Branislav Kovačević
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme


Ovako sam čuo. Jednom je prilikom Blaženi boravio u zemlji Magadhi, oblasti Dakkhiṇāgiri, blizu brahmanskog sela po imenu Ekanālā. U to vreme, pošto je bila sezona setve, pet stotina plugova brahmana Kasibhāradvāđe oralo je na njivama. [1]

I tako, izjutra, Blaženi se obuče, uze svoju zdelu i ogrtač, te se zaputi do njive gde je brahman Kasibhāradvāđa nadgledao posao. Kad je stigao, beše vreme ručku i radnicima je deljena hrana brahmana Kasibhāradvāđe. Blaženi otide do mesta gde se delila hrana, te stade sa strane. A brahman Kasibhāradvāđa, videvši Blaženog da je krenuo u prošenje hrane, reče ovako: „O isposniče, ja sam orao i sejao, pa pošto sam orao i sejao, ja i jedem. I ti, isposniče, treba da oreš i seješ; pa kad budeš orao i sejao, i ti ćeš jesti.”

„O brahmane, ja takođe orem i sejem; pa pošto sam orao i sejao, ja i jedem.”
„Ne vidimo jaram, plug i raonik, ni bič, ni volove učitelja Gotame, a on ipak kaže: ‘O brahmane, ja takođe orem i sejem; pa pošto sam orao i sejao, ja i jedem.’”

Zatim se brahman Kasibhāradvāđa ovim stihovima obrati Blaženom:

76. „Tvrdiš da jesi ratar,
pa opet oranja tvoga ne vidimo.
Za oranje te tvoje pitamo;
odgovori nam tako da za njega saznamo.”

77. „Poverenje je moje seme; asketska stega kiša;
mudrost je moj jaram i plug.
Skromnost je moja ruda; um je remen;
a svesnost raonik i bič. [2]

78. Telesni postupci moji, kao i reči,
dobro su nadgledani, umeren sam u jelu;
istinu činim uništiteljem korova,
a blagost svojim izbavljenjem.

79. Energičnost je moj upregnut vo,
što nosi me sve bliže slobodi od ropstva;
taj bez osvrtanja ide ka mestu na kojem,
kad stignemo, ni za čim žala nemamo.

80. Na taj način takvo oranje je završeno
što kao plod besmrtnost donosi.
Takvo oranje kad obavimo,
od svake patnje oslobođeni bivamo.”

Na to brahman Kasibhāradvāđa napuni veliku zlatnu činiju pirinčem kuvanim u mleku i ponudi je Blaženom sledećim rečima: „Neka učitelj Gotama pojede ovaj pirinač! I on je orač, jer plugom ore polje koje zaista besmrtnost donosi kao svoj plod.”

[Blaženi:]
81. „Ono što je dobijeno pevanjem stihova ja ne jedem;
to, brahmane, ne čine oni što ispravno vide.
Što je dobijeno pevanjem stihova Bude odbijaju;
to je, brahmane, njihovo pravilo, sve dokle Dhamma traje. [3]

82. Velikom mudracu, oslobođenom
mentalnih nečistoća i mirne savesti,
drugu hranu i piće treba da poslužiš;
jer on je polje zasluga za svakoga ko za njima traga.”

”Tada, poštovani Gotamo, da li da ovaj pirinač ponudim nekom drugom?”

„Brahmane, na ovome svetu, sa njegovim božanstvima, Mārama i Brahmāma, u ovom pokolenju sa njegovim asketama i brahmanima, plemenitim i običnim ljudima, ne vidim bilo koga sem Tathāgate i njegovih učenika ko bi, kad jednom pojede taj pirinač, mogao dobro i da ga svari. Zato, brahmane, zatrpaj taj pirinač u neku jamu ili ga prospi u vodu u kojoj živih bića nema.”

I tako brahman Kasibhāradvāđa prosu onaj pirinač u vodu u kojoj živih bića nema. I dok je sipao pirinač u vodu, ova poče da šišti i pišti, a po površini su se širile vodena para i dim. Baš kao što plug koji je ceo dan na suncu bio, kad se baci u vodu, počne da šišti i pišti, a po površini se šire vodena para i dim, isto tako dok je sipao taj pirinač u vodu, ova poče da šišti i pišti, a po površini su se širile vodena para i dim.

Na to brahman Kasibhāradvāđa, uznemiren i nakostrešene kose od straha, otide do Blaženog, pokloni se do nogu Učitelju, pa reče: „Izvrsno, učitelju Gotama! Izvrsno, učitelju Gotama! Baš kao kad bi neko ispravio ono što je stajalo naglavce, otkrio skriveno, pokazao put zalutalome ili upalio svetiljku u tami, tako da oni koji imaju oči mogu da vide, isto tako je učitelj Gotama, na više različitih načina, razjasnio Dhammu. Uzimam učitelja Gotamu za utočište, njegovo učenje i zajednicu monaha za utočište. Želeo bih da se pridružim beskućnicima pod vođstvom učitelja Gotame i primim puno zaređenje.”

U prisustvu Blaženoga brahman Kasibhāradvāđa postade iskušenik, a potom primi i potpuno zaređenje. I ne zadugo posle potpunog zaređenja, boraveći u osami, povučen, marljiv, predan i odlučan, poštovani Kasibhāradvāđa, stekavši neposredno znanje, ovde i sada dostiže i ostade na krajnjem cilju svetačkog života, radi kojeg sinovi dobrih porodica napuštaju dom i odlaze u beskućnike. Neposredno je znao: „Ovo je poslednje rođenje, proživljen je svetački život, učinjeno ono što je trebalo učiniti, nema više preporađanja u bilo koji oblik bivanja”. I poštovani Kasibhāradvāđa postade jedan od arahanta.


Beleške

[1] Komentar za Sutta nipātu: Ovo je bio prvi dan sezone setve, koji se u Indiji, sve do danas, obeležavao kao poseban praznik. Otuda je brahman na njive doveo pet stotina svečano ukrašenih volova i upregao pet stotina plugova. Broj petsto u skladu sa konvencijom u Pāli kanonu zapravo označava veliki broj. Svi prisutni su u svojim najboljim odelima, stolovi su postavljeni i ukusna hrana, pripremljena tokom prepodneva, samo što nije poslužena. To je pozornica na koju stiže Buda, sa svojom prosjačkom zdelom i staje sa strane, nem, jer njemu ne dolikuje da bilo šta traži, već da bude prilika za sticanje zasluga darovateljima. [Natrag]

[2] Ključni deo govora počinje strofom 76, gde Buda izlaže sredstva i načine na koje podučava druge, nalik seljaku koji uzgaja letinu. I kao što seljak prvo treba da seme poseje po njivi, tako je i Budin prvi zadatak kao duhovnog učitelja da u onima koje podučava posadi seme (bīđa) poverenja u učenje i učitelja. Komentar ovde navodi da posejano seme čini dve stvari: prvo pušta koren nadole, a potom se iz njega probija klica nagore. Na taj način koren uzima hranljive materije iz zemlje i šalje ga do klice. Klica ih prerađuje i koristi da bi izrasla i donela rod koji će seljak požnjeti. Isto tako, kada imamo u sebi seme poverenje, to je početna tačka svakog daljeg napredovanja. Poverenje u nama prvo pušta svoj koren u vidu vrline, poštovanja pravila morala. A kada smo opremljeni poverenjem i vrlinom, moralnim karakterom i čistotom, taj koren nam omogućuje da apsorbujemo sve druge „hranljive materije” sadržane u Dhammi, Budinom učenju. I kada smo apsorbovali te sastojke Učenja, tada ono postaje deo našeg karaktera, našeg života i u stanju smo da kroz praktikovanje meditacije razvijemo koncentraciju, kao i mudrost. To, pak, omogućuje da na kraju u nama procvetaju cvetovi probuđenja i oslobođenja. Tolika je moć onog semena poverenja na početku.

Dalje u stihu imamo asketsku stegu (tapo), trpljenje, obuzdavanje čula, što je važna zaštita vrline. Ovaj napor je upoređen sa kišom, koja kada natopi zemlju omogućuje semenu da proklija. Tako i istrajnost u obuzdanosti hrani i jača korene vrline i omogućuje joj da dosegne više nivoe pročišćenja. Sledeća u nizu je mudrost (pañña), nazvana jarmom, koji povezuje dva vola koji vuku plug. Oni će u strofi 79 biti identifikovani kao energija (vīriya). Dakle, mudrost je, sa jedne strane, u stanju da pod kontrolom drži naše energije i usmeri ih u povoljnom pravcu. Sa druge, mudrost je upoređena sa plugom koji razbija tlo i prevrće korov iz korena. Isto tako, mudrost razbija naše samoobmane, pogrešna uverenja, ona saseca u korenu sve naše mentalne nečistoće. Ovde treba napomenuti da pošto je mudrost pomenuta relativno rano unutar ovog poređenja, reč je očigledno ne o konačnoj, višoj mudrosti probuđenja, već o preliminarnoj mudrosti ispravnog razumevanja koja našu praksu pouzdano vodi osmostrukim putem.

Naredni kvalitet koji navodi Buda jeste skromnost (hiri), osećaj stida od činjenja loših dela, samopoštovanje, savest. Sledi um (mano), koji je prema Komentaru ovde zamena za pojam koncentracija (samadhi). Koncentracija, slično remenu koji drži životinju na jednom mestu, vezuje um za objekat meditacije i sprečava ga da luta kud mu je volja. I na kraju strofe imamo sabranost (sati), koja je slična raoniku i biču. Sabranost znači biti svestan onoga što se događa u sopstvenom umu i održavanje svega toga u stanju ravnoteže, balansa.

U strofi 78 Buda ukazuje kako istinu svog uvida u stvarnost, kako svoje istinite reči koristi da bi iskorenio korov pogrešnih stanovišta i zabluda. Kada su one uništene, dolazi olakšanje, blagost (soraćća), spokojstvo i mir. [Natrag]

[3] Buda ne želi da prihvati hranu koja mu u prvi mah, kada se pojavio, bila uskraćena, pa mu je ponuđena tek pošto je izgovorio stihove. On takvu „trgovinu” smatra, s jedne strane, nedostojnom probuđenog bića, a sa druge ona ne donosi istinske zasluge onome ko je daruje. Hrana naime mora biti data čista srca, bez uslovljavanja i očekivanja direktne protivusluge. Tek to je način na koji budistička „ekonomija darova” može zaista da funkcioniše i donosi plodove. [Natrag]