Sutta nipata V.5
Dhotaka-mānava-puććhā
Pitanja mladog brahmana Dotaka
Prevod Branislav Kovačević
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme
Dhotaka:
Pitam te, o Blaženi.
Molim te reci mi.
Nadam se tvojim rečima, veliki mudrače.
Saslušavši tvoju poduku, vežbaću stremeći sopstvenom oslobođenju.
Buda:
U tom slučaju, budi marljiv – usrdan i sabran upravo ovde.
Tada, saslušavši moju poduku, vežbaj stremeći sopstvenom oslobođenju
Dhotaka:
Vidim u svetu bića božanskih i ljudskih, bramana koji živi ne posedujući bilo šta.
Njemu odajem poštovanje svevidećem.
Od sumnji mojih, o Sakjane, oslobodi me!
Buda:
Nikoga na svetu, Dotaka, ne mogu osloboditi sumnji.
Ali znajući najizvanredniju Dhammu ti će preko bujice preći.
Dhotaka:
Pouči iz milosrđa, o bramanu, Dhammi osamljenja tako da mogu znati –
tako da, neokrznut poput vazduha, mogu živeti upravo ovde, nezavisan, u miru.
Buda:
Podučiću te miru – ovde i sada, a ne praznim rečima –
i znajući to, živeći sabran, umaći ćeš svim zamkama ovoga sveta.
Dhotaka:
Ja priželjkujem, veliki mudrače, taj mir vrhovni jer znajući ga, živeći sabran,
umaći ću svim zamkama ovoga sveta.
Buda:
Za sve za šta si budan, visoko, nisko, popreko, u sredini:
razumevši ga kao okov ovoga sveta, ne stvaraj želju za
nastajanjem i nestajanjem.
Napomena: Želja za nastajanjem i želja za nestajanjem dve su najsuptilnije forme želje koje vode do produžavanja postojanja – i patnje – u krugu rađanja i umiranja.