Theravāda budistička zajednica u Srbiji

Mađđhima nikāya 43

Mahā-vedalla sutta
Dugi niz pitanja i odgovora

Prevod Branislav Kovačević
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme


1. Ovako sam čuo. Jednom je Blaženi boravio kraj Sāvatthīja, u Đeti­nom gaju, u manastiru koji je podigao Anāthapiṇḍika.

Jedno veče poštovani Mahā Koṭṭhita izađe iz osame, otide do poštova­nog Sāriputte i pozdravi se s njim.Kada taj učtivi i prijateljski razgovor bi završen, sede on sa strane i reče poštovanom Sāriputti:

(MUDROST)

2. „’Onaj koji nije mudar, onaj koji nije mudar’, tako je rečeno. U vezi sa čim je rečeno ‘onaj koji nije mudar?’”

„Onaj ko ne razume mudro, onaj ko ne razume mudro’, prijatelju; u vezi s tim je rečeno ‘onaj koji nije mudar.’ A šta to neko ne razume mudro? Ne razume mudro: ‘Ovo je patnja’; ne razume mudro: ‘Ovo je nastanak patnje’; ne razume mudro: ‘Ovo je prestanak patnje’; ne razume mudro: ‘Ovo je put koji vodi prestanku patnje.’ „Onaj ko ne razume mudro, onaj ko ne razume mudro’, prijatelju; u vezi sa tim je rečeno ‘onaj koji nije mudar.’

„Dobro je, prijatelju”, reče poštovani Mahā Koṭṭhita, nadahnut i obradovan rečima poštovanog Sāriputte. Zatim mu postavi novo pitanje:

3. „‘Onaj ko jeste mudar, onaj ko jeste mudar’, tako je rečeno. U vezi sa čim je rečeno ‘onaj koji jeste mudar?’”

„Onaj ko razume mudro, onaj ko razume mudro’, prijatelju; u vezi sa tim je rečeno ‘onaj koji jeste mudar.’ A šta to neko razume mudro? Razume mudro: ‘Ovo je patnja’; razume mudro: ‘Ovo je nastanak patnje’; razume mudro: ‘Ovo je prestanak patnje’; razume mudro: ‘Ovo je put koji vodi prestanku patnje.’ ‘Onaj ko razume mudro, onaj ko razume mudro’, prija­telju; u vezi s tim je rečeno ‘onaj koji jeste mudar.’”

(SVEST)

4. „‘Svest, svest’, tako je rečeno, prijatelju. U vezi sa čim je rečeno ‘svest?’”

„‘Ona spoznaje, ona spoznaje’, prijatelju; u vezi sa tim je rečeno ‘svest’. A šta spoznaje? Ona spoznaje: ‘[Ovo je] prijatno’; ona spozna­je: ‘[Ovo je] bolno’; ona spoznaje: ‘[Ovo je] ni bolno ni prijatno.’ ‘Ona spoznaje, ona spoznaje’, prijatelju; u vezi s tim je rečeno ‘svest’.”

5. „Mudrost i svest, prijatelju – jesu li ta stanja povezana ili nepoveza­na? I je li moguće svako od tih stanja razdvojiti jedno od drugog, kako bi se opisale razlike među njima?”

„Mudrost i svest, prijatelju – ta stanja jesu povezana, a ne nepovezana, i nemoguće je svako od njih razdvojiti jedno od drugog, kako bi se opisa­le razlike među njima. Ono što neko mudro razume, to i spoznaje, a što spoznaje, to i mudro razume. Zato su ta stanja povezana, a ne nepovezana, nemoguće je svako od njih razdvojiti jedno od drugog, kako bi se opisale razlike među njima.”

6. „Koja je razlika, prijatelju, između mudrosti i svesti, tih stanja koja su povezana, a ne nepovezana?”

„Razlika, prijatelju, između mudrosti i svesti, tih stanja koja su pove­zana, a ne nepovezana, jeste u ovome: mudrost treba razviti, a svest treba do kraja razumeti.”

(OSEĆAJ)

7. „‘Osećaj, osećaj’, tako je rečeno, prijatelju. U vezi sa čim je rečeno ‘osećaj?’”

„‘On oseća, on oseća’, prijatelju; zato je rečeno ‘osećaj.’ A šta to ose­ća? Oseća prijatnost, oseća bol, oseća ni bol ni prijatnost. ‘On oseća, on oseća’, prijatelju; zato je rečeno ‘osećaj.’”

(OPAŽAJ)

8. „‘Opažaj, opažaj’, tako je rečeno, prijatelju. U vezi sa čim je rečeno ‘opažaj?’”

„‘On opaža, on opaža’, prijatelju; zato je rečeno ‘opažaj.’ A šta to opa­ža? Opaža plavo, opaža žuto, opaža crveno i opaža belo. ‘On opaža, on opaža, prijatelju; zato je rečeno ‘opažaj.’

9. „Osećaj, opažaj i svest, prijatelju – jesu li ta stanja povezana ili ne­povezana? I je li moguće svako od tih stanja odvojiti od ostalih, kako bi se opisala razlika među njima?”

„Osećaj, opažaj i svest, prijatelju – ta su stanja povezana, ne nepove­zana, i nemoguće je svako od tih stanja odvojiti od ostalih, kako bi se opi­sala razlika među njima? Ono što neko oseća, to i opaža; a ono što opaža, to i saznaje. Zbog toga su ta stanja povezana, ne nepovezana, i nemoguće je svako od tih stanja odvojiti od ostalih, kako bi se opisala razlika među njima.”

(MOŽE BITI SAZNATO JEDINO UMOM)

10. „Prijatelju, šta može biti saznato pročišćenom svešću o spozna­tom, oslobođenom pet čula?”

„Prijatelju, pročišćenom svešću o spoznatom može biti saznato pod­ručje beskrajnog prostora ovako: ‘Prostor je beskrajan’; područje besko­načne svesti može biti saznato ovako: ‘Svest je beskonačna’; područje ni­čega može biti saznato ovako: ‘Nema ničega’.”

11. „Prijatelju, čime to neko razume stanje koje može biti spoznato?”

„Prijatelju, ono stanje koje može biti spoznato razume okom mudro­sti.”

12. „Prijatelju, a šta je svrha mudrosti?”

„Svrha mudrosti, prijatelju, jeste neposredno znanje, njena svrha jeste puno razumevanje, njena svrha jeste napuštanje.”

(ISPRAVNO RAZUMEVANJE)

13. „Prijatelju, koliko ima uslova za nastanak ispravnog razumeva­nja?”

„Prijatelju, dva su uslova za nastanak ispravnog razumevanja: glas drugoga i temeljno razmatranje. To su dva uslova za nastanak ispravnog razumevanja.”

14. „Prijatelju, sa koliko činilaca je ispravno razumevanje podržano kada ima oslobođenost uma kao svoj plod, oslobođenost uma kao svoj plod i korist, kada ima oslobođenost mudrošću kao svoj plod, oslobođenost mudrošću kao svoj plod i korist?”

„Prijatelju, kad ima oslobođenost uma kao svoj plod, oslobođenost uma kao svoj plod i korist, kad ima oslobođenost mudrošću kao svoj plod, oslobođenost mudrošću kao svoj plod i korist, ispravno razumevanje je podržano sa pet činilaca. Ispravno razumevanje, prijatelju, podržano je vr­linom, učenošću, razgovorom, smirenjem i uvidom. Ispravno razumevanje podržano sa ovih pet činilaca ima oslobođenost uma kao svoj plod, ima oslobođenost uma kao svoj plod i korist; ima oslobođenost mudrošću kao svoj plod, oslobođenost mudrošću kao svoj plod i korist.”

(BIVANJE)

15. „Prijatelju, koliko vrsta bivanja postoji?”

„Postoje tri vrste bivanja, prijatelju: bivanje u području čulnog, biva­nje u području suptilne materije i bivanje u području nematerijalnog.”

16. „Prijatelju, kako se pokreće obnavljanje bivanja u budućnosti?”

„Prijatelju, obnavljanje bivanja u budućnosti pokreće se kroz odušev­ljavanje sad ovim, sad onim, u bićima koja su ometena neznanjem i oko­vana žudnjom.”

17. „Prijatelju, a kako se ne pokreće obnavljanje bivanja u budućno­sti?”

„Prijatelju, zahvaljujući nestanku neznanja, javljanju istinskog znanja, kao i s prestankom žudnje, obnavljanje bivanja u budućnosti se ne pokre­će.”

(PRVO ZADUBLJENJE)

18. „Prijatelju, šta je to prvo zadubljenje?”

„Prijatelju, sasvim obuzdanih čula, bez mentalnih nečistoća, monah ulazi i ostaje na prvom stupnju zadubljenja, praćenim usmerenom mišlju i istraživanjem, uz ushićenje i zadovoljstvo rođeno iz osame. To se naziva prvo zadubljenje.”

19. „Prijatelju, koliko sastojaka ima prvo zadubljenje?”

„Prijatelju, prvo zadubljenje ima pet sastojaka. Kada monah uđe u prvo zadubljenje, događaju se usmerena misao, istraživanje, ushićenje, zadovoljstvo i sabiranje uma. Na taj način prvo zadubljenje ima pet sasto­jaka.”

20. „Prijatelju, koliko sastojaka biva napušteno u prvom zadubljenju i koliko sastojaka preostaje?”

„Prijatelju, u prvom zadubljenju pet sastojaka biva napušteno i pet sastojaka preostaje. Kada monah uđe u prvo zadubljenje, želja za zado­voljstvima čula biva napuštena, zlovolja biva napuštena, tromost i tupost bivaju napuštene, uznemirenost i kajanje bivaju napušteni, sumnjičavost biva napuštena; a javljaju se usmerena misao, istraživanje, ushićenje, za­dovoljstvo i sabiranje uma. Tako u prvom zadubljenju pet sastojaka biva napušteno, a pet sastojaka preostaje.”

(PET ČULA)

21. „Prijatelju, ovih pet čula imaju svako svoje posebno područje, svo­ju posebnu oblast i ne doživljavaju područje i oblast onog drugog, a to su oko, uho, nos, jezik i telo. Za tih pet čula, od kojih svako ima svoje poseb­no područje, svoju posebnu oblast i ne doživljavaju područje i oblast onog drugog, šta je njihovo utočište, šta to oseća njihova područja i oblasti?”

„Prijatelju, ovih pet čula imaju svako svoje posebno područje, svoju posebnu oblast i ne doživljavaju područje i oblast onog drugog, a to su oko, uho, nos, jezik i telo. Za tih pet čula, od kojih svako ima svoje posebno po­dručje, svoju posebnu oblast i ne doživljavaju područje i oblast one druge, um je utočište, um doživljava njihova područja i oblasti.”

22. „Prijatelju, što se tiče tih pet čula – to jest, oko, uho, nos, jezik i telo – od čega ona zavise?”

„Prijatelju, tih pet čula – oko, uho, nos, jezik i telo – zavise od vitali­teta.”

„A od čega, prijatelju, zavisi vitalitet?”

„Vitalitet, prijatelju, zavisi od toplote.”

„A od čega, prijatelju, zavisi toplota?”

„Toplota, prijatelju, zavisi od vitaliteta.”

„Prijatelju, malopre smo razumeli poštovanog Sāriputtu da je rekao: ‘Vitalitet zavisi od toplote’; sada ga razumemo da kaže: ‘Toplota zavisi od vitaliteta.’ Kako treba da razumemo značenje tih dveju tvrdnji?”

„U tom slučaju, prijatelju, daću vam jedno poređenje; jer neki od mu­drih ljudi ovde razumeju značenje rečenog zahvaljujući poređenju. Baš kao što uljana lampa kad gori, njena svetlost se vidi zahvaljujući tom plamenu, a i njen plamen se vidi zahvaljujući toj svetlosti; isto tako, vitalitet zavisi od toplote, a toplota zavisi od vitaliteta.”

(TVOREVINE VITALITETA)

23. „Prijatelju, jesu li tvorevine vitaliteta nešto što se može osetiti ili su tvorevine vitaliteta jedno, a ono što se može osetiti drugo?”

„Tvorevine vitaliteta, prijatelju, nisu nešto što se može osetiti. Ako bi tvorevine vitaliteta bile nešto što se može osetiti, tada monah koji uđe u stanje prestanka opažaja i osećaja, ne bi mogao iz njega da izađe. Upravo zato tvorevine vitaliteta su jedno, a ono što se može osetiti drugo. Monah koji uđe u stanje prestanka opažaja i osećaja, može iz njega i da izađe.”

24. „Prijatelju, kada je ovo telo lišeno koliko stanja, biva ono odbače­no i zaboravljeno, leži bez osećaja poput klade?”

„Prijatelju, kad je ovo telo lišeno tri stanja – vitalitet, toplote i svesti – ono biva odbačeno i zaboravljeno, leži bez osećaja poput klade.

25. „Prijatelju, kakva je razlika između onog ko je mrtav, ko je proži­veo svoj život, i monaha koji je ušao u stanje prestanka opažaja i osećaja?”

„Prijatelju, onaj ko je umro, ko je proživeo svoj život, njegove tele­sne tvorevine su prestale i uminule, njegove verbalne tvorevine su presta­le i uminule, njegove mentalne tvorevine su prestale i uminule, vitalitet iscrpljen, toplota rasuta, a njegova čula potpuno razložena. Kod monaha koji uđe u stanje prestanka opažaja i osećaja, telesne tvorevine su presta­le i uminule, njegove verbalne tvorevine su prestale i uminule, njegove mentalne tvorevine su prestale i uminule, ali njegov vitalitet nije iscrpljen, toplota nije rasuta, a čula su izuzetno izoštrena. To je razlika između onog ko je mrtav, ko je proživeo svoj život i monaha koji je ušao u stanje prestanka opažaja i osećaja.”

(OSLOBOĐENJE UMA)

26. „Prijatelju, koliko je uslova za dostizanje ni bolnog ni prijatnog oslobođenja uma?”

„Prijatelju, postoje četiri uslova za dostizanje ni bolnog ni prijatnog oslobođenja uma: s napuštanjem zadovoljstva i bola, kao i s ranijim ne­stankom radosti i žalosti, monah ulazi i ostaje na četvrtom stupnju zadu­bljenja, koji nije ni bolan ni prijatan, a čini ga čista svesnost, zasnovana na spokojstvu. To su četiri uslova za dostizanje ni bolnog ni prijatnog oslobo­đenja uma.”

27. „Prijatelju, koliko je uslova za dostizanje oslobođenja uma bez ikakvog znaka?”

„Prijatelju, postoje dva uslova za dostizanje oslobođenja uma bez ikakvog znaka: neobraćanje pažnje na bilo koji znak i usmeravanje pažnje na element bez znaka. To su dva uslova za dostizanje oslobođenje uma bez ikakvog znaka.

28. „Prijatelju, koliko je uslova za održavanje oslobođenja uma bez ikakvog znaka?”

„Prijatelju, postoje tri uslova za održavanje oslobođenja uma bez ikakvog znaka: neobraćanje pažnje na bilo koji znak, usmeravanje pažnje na element bez znaka i prethodno određivanje [njegovog trajanja]. To su tri uslova za održavanje oslobođenja uma bez ikakvog znaka.”

29. „Prijatelju, koliko je uslova za izlazak iz oslobođenja uma bez ikakvog znaka?”

„Prijatelju, postoje dva uslova za izlazak iz oslobođenja uma bez ikakvog znaka: usmeravanje pažnje na bilo koji od znakova i neobraćanje pažnje na element bez znaka. To su dva uslova za izlazak iz oslobođenja uma bez ikakvog znaka.”

30. „Prijatelju, nemerljivo oslobođenje uma, oslobođenje uma kroz ništavilo, oslobođenje uma kroz prazninu i oslobođenje uma bez ikakvog znaka: jesu li ta stanja različita po značenju i različita po nazivu ili su ona ista po značenju, a različita samo po nazivu?”

„Prijatelju, nemerljivo oslobođenje uma, oslobođenje uma kroz ni­štavilo, oslobođenje uma kroz prazninu i oslobođenje uma bez ikakvog znaka: postoji način na koji su ta stanja različita po značenju i različita po nazivu, a postoji i način na koji su ona ista po značenju, a različita samo po nazivu.

31. A na koji su način, prijatelju, ta stanja različita po značenju i ra­zličita po nazivu? Tako monah živi obasjavajući jednu stranu sveta umom prožetim prijateljskom ljubavlju, isto tako i drugu, isto tako i treću, isto tako i četvrtu; takođe iznad, ispod, unaokolo, svuda i svakoga, kao i sebe; živi on obasjavajući čitav svet umom prožetim prijateljskom ljubavlju, obilnom, uzvišenom, nemerljivom, bez ikakvog neprijateljstva i zlovolje u sebi. On živi obasjavajući jednu stranu sveta umom prožetim saoseća­njem… On živi obasjavajući jednu stranu sveta umom prožetim radošću zbog sreće drugih… On živi obasjavajući jednu stranu sveta umom pro­žetim spokojstvom, isto tako i drugu, isto tako i treću, isto tako i četvr­tu; takođe iznad, ispod, unaokolo, svuda i svakoga, kao i sebe; živi on obasjavajući čitav svet umom prožetim spokojstvom, obilnim, uzvišenim, nemerljivim, bez ikakvog neprijateljstva i zlovolje u sebi. To se naziva nemerljivo oslobođenje uma.

32. A šta je, prijatelju, oslobođenje uma kroz ništavilo? Tako, potpu­nim nadilaženjem područja beskonačne svesti, svestan da ‘nema ničega’, monah dostiže i ostaje u području ničega. To se naziva oslobođenje uma kroz ništavilo.

33. A šta je, prijatelju, oslobođenje uma kroz prazninu? Tako monah, otišavši u šumu, u podnožje drveta ili u praznu kolibu, promišlja ovako: ‘Ovo je lišeno sopstva ili onoga što pripada sopstvu.’ To se naziva oslobo­đenje uma kroz prazninu.

34. A šta je, prijatelju, oslobođenje uma bez ikakvog znaka? Tako, ne obraćajući pažnju na bilo koji znak, monah dostiže i ostaje u koncentraciji uma bez ikakvog znaka. To se naziva oslobođenje uma bez ikakvog zna­ka. Na taj način ova su stanja različita po značenju i različita po nazivu.

35. A na koji su način, prijatelju, ta stanja ista po značenju, a različita samo po nazivu? Strast jeste tvorac mere, mržnja jeste tvorac mere, obma­na jeste tvorac mere. U monahu u kojem su otrovi uklonjeni, i one su na­puštene, iskorenjene, posečene, uništene tako da se ubuduće neće pojaviti. Od svih vrsta nemerljivih oslobođenja uma, neopozivo oslobođenje uma označava se kao najbolje. A upravo u tom neopozivom oslobođenju uma nema strasti, nema mržnje, nema obmanutosti.

36. Strast jeste nešto, mržnja jeste nešto, obmana jeste nešto. U monahu u kojem su otrovi uklonjeni, i one su napuštene, iskorenjene, po­sečene, uništene, tako da se ni ubuduće neće pojaviti. Od svih vrsta oslo­bođenja uma kroz ništavilo, neopozivo oslobođenje uma označava se kao najbolje. A upravo u tom neopozivom oslobođenju uma nema strasti, nema mržnje, nema obmanutosti.

37. Strast jeste tvorac znakova, mržnja jeste tvorac znakova, obmana jeste tvorac znakova. U monahu u kojem su otrovi uklonjeni, i oni su na­pušteni, iskorenjeni, posečeni, uništeni, tako da se ubuduće neće pojaviti. Od svih vrsta oslobođenja uma bez ikakvog znaka, neopozivo oslobođenje uma označava se kao najbolje. A upravo u tom neopozivom oslobođenju uma nema strasti, nema mržnje, nema obmanutosti. Na taj način su ova stanja ista po značenju i različita samo po nazivu.”

Tako reče poštovani Sāriputta. Zadovoljan, poštovani Mahā Koṭṭhita se obradova rečima poštovanog Sāriputte.