Nema Ađan Čaa
Antologija citata
Prevod Branislav Kovačević
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme
1. Rođenje i smrt
1. Dobra vežba jeste da najiskrenije sam sebe upitaš: "Zašto sam ja rođen?" Postavi sebi ovo pitanje ujutru, u podne i uveče… svaki dan.
2. Naše rođenje i smrt su jedna te ista stvar. Ne možeš imati jedno bez drugog. Pomalo je smešno videti kako ljudi, kad dođe trenutak nečije smrti, plaču i tuguju, a kako su srećni kad se neko rodi. To je obmana. Po meni, ako zaista hoćeš da plačeš, to bi bolje pristajalo onda kada se neko rodi. Tada plači, jer bez rođenja ne bi bilo ni smrti. Možeš li to da razumeš?
3. Čovek bi pomislio kako ljudi mogu da shvate šta znači živeti u nečijem stomaku. Koliko je to neudobno! Pogledaj samo kako je teško jedan jedini dan provesti zatvoren u sobi . Zatvori sva vrata i prozore i već se gušiš. A kako li je tek živeti u nečijem stomaku devet meseci? Pa ipak, hoćeš da se ponovo rodiš! Znaš da tamo neće biti prijatno, ali ipak bi da se tamo još jednom nađeš, da još jednom staviš omču oko vrata.
4. Zašto smo se rodili? Rodili smo se zato da se više nikada ponovo ne rodimo.
5. Kada neko ne razume smrt, život mu može izgledati savim zbunjujuće.
6. Buda je upućivao svoga učenika Anandu da uoči prolaznost, da vidi smrt u svakom izdahu. Moramo razumeti smrt, moramo umreti da bismo živeli. A šta to znači? Umreti znači doći do kraja svih svojih sumnji, svih svojih pitanja i ostati samo sa stvarnošću. Nikada ne možeš da umreš sutra, možeš da umreš jedino sada. Možeš li? Ako možeš, upoznaćeš spokojstvo u kojem više nema pitanja.
7. Smrt nam je isto toliko blizu kao i naš dah.
8. Ako si valjano vežbao, nećeš se uplašiti kada se razboliš, niti biti uznemiren kada neko umre. Kada odlaziš u bolnicu na lečenje razjasni samome sebi da, ako ti bude bolje, to je vrlo dobro, a da je, ako umreš, i to takođe dobro. Garantujem ti, kada bi mi doktori sada saopštili da imam rak i da ću umreti za nekoliko meseci, ja bih i njih opomenuo: "Pazite se, jer smrt stiže i po vas. Stvar je samo u tome ko odlazi pre a ko kasnije." Lekari nikoga neće izlečiti od smrti. Jedino je Buda bio takav lekar, pa zašto onda ne bismo uzeli njegov lek!
9. Ako se plašiš bolesti, ako se plašiš smrti, onda bi trebalo da razmisliš odakle one dolaze. Pa, odakle dolaze? Nastaju zahvaljujući rođenju. Zato ne tuguj kad neko umire, to je prirodno, a njegova patnja u ovom životu je okončana. Ako baš hoćeš da budeš tužan, tuguj kad se neko rodi: "O ne, evo ga opet. Dolazi da ponovo pati!"
10. "Onaj koji zna" jasno zna da su svi uslovljeni fenomeni bez trajne suštine. Zato "onaj koji zna" ne biva srećan ili tužan, jer se ne povodi za promenljivim pojavama. Postati radostan jeste kao biti rođen; postati potišten jeste kao umreti. Pošto smo umrli, ponovo se rađamo; kad se rodimo, ponovo umiremo. To rađanje i umiranje iz trenutka u trenutak jeste beskrajno okretanje točka samsare.