Theravāda budistička zajednica u Srbiji

Patimokkha

Vinaya pitaka I.1

Pāṭimokkha
Pravila za monahe


Prevod Branislav Kovačević
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme
 


Pravila čije kršenje zahteva isključenje iz Sanghe (pārāđika [poraz])

1. Ako bi se neki monah – koji vežba i živi kao monah, a da se prethodno nije povukao iz vežbanja, niti javno objavio svoju slabost – upustio u seksualni odnos, čak i sa ženkom životinje, on je poražen i više ne pripada monaškoj zajednici.

2. Ako bi se neki monah krađom uzeo nešto što mu nije dato, u naseljenom mestu ili na otvorenom – isto onako kao kada, zato što je uzeo ono što mu nije dato, kralj uhapsi lopova, te ga išiba, utamniči ili protera, govoreći: „Ti si razbojnik, ti si budala, ti si lutalica, ti si lopov“ – monah koji na isti takav način uzme ono što mu nije dato je takođe poražen i više ne pripada monaškoj zajednici.

3. Ako bi neki monah namerno lišio života drugo ljudsko biće ili potražio ubicu da to učini za njega ili hvalio prednosti smrti ili nekog nagovarao da umre: „Dobri čoveče, kakve koristi od tog tvog bednog, tegobnog života? Smrt bi za tebe bila bolja od života“, ili bi sa takvom idejom na umu, sa takvim ciljem na umu, na različite načine hvalio prednosti smrti ili nekog podsticao da umre, on je takođe poražen i više ne pripada monaškoj zajednici.

4. Ako bi se neki monah, bez direktnog znanja, hvalisao da je dosegao više ljudsko stanje, da poseduje istinsko plemenito znanje i viđenje, ovako: „Tako ja zaista znam; tako ja zaista vidim“, pa onda kasnije, bez obzira da li je bio propitan ili ne — zbog kajanja i iz želje za pročišćenjem – prizna; „Prijatelji, iako nisam znao, rekao sam da znam; iako nisam video, rekao sam da vidim – zbog sujete, laganja, dosade“; ukoliko nije reč o precenjivanju, on je takođe poražen i više ne pripada monaškoj zajednici.

Pravila čije kršenje zahteva jedno ili više okupljanja Sanghe (saṅghādisesa)

1. Namerno ispuštanje sperme, izuzev u snu, zahteva jedno ili više okupljanja Sanghe.

2. Ako bi neki monah, savladan požudom, izmenjenog uma, stupio u telesni kontakt sa ženom, držao je za ruku, držao pramen njene kose, milovao bilo koji od njenih udova, to zahteva jedno ili više okupljanja Sanghe.

3. Ako bi neki monah, savladan požudom, izmenjenog uma, uputio razvratne reči ženi, onako kako mladić govori devojci aludirajući na seksualni odnos, to zahteva jedno ili više okupljanja Sanghe.

4. Ako bi neki monah, savladan požudom, izmenjenog uma, u prisustvu žene govorio u pohvalu zadovoljavanja svojih seksualnih želja ovako: „To je, sestro, najveće zadovoljenje, kada neko ko je sa toliko vrlina, ko živi u celibatu, biva zadovoljen“ – aludirajući na seksualni odnos – to zahteva jedno ili više okupljanja Sanghe.

5. Ako bi neki monah prenosio namere nekog muškarca prema drugoj ženi ili namere neke žene prema muškarcu, predloge za brak ili preljubu – makar to radio samo za kratko – to zahteva jedno ili više okupljanja Sanghe.

6. Kada monah podiže kolibu od onoga što je sakupio sopstvenim prošenjem – bez pokrovitelja i namenjenu samo za njega – mora je napraviti prema standardnoj veličini. A standard je sledeći: dvanaest lakata (koristeći sugata lakat) po dužini) mereno spolja); sedam u širinu (mereno iznutra). Monasi se moraju okupiti kako bi odredili lokaciju. Mesto koje odrede trebalo bi da je mirno i sa dovoljno prostora. Ako bi monah podigao kolibu od onoga što je sakupio sopstvenim prošenjem, ali na mestu koje nije mirno i bez dovoljno prostora ili ako ne bi okupio monahe da odrede mesto ili ako bi koliba bila veća od propisane mere, to zahteva jedno ili više okupljanja Sanghe.

7. Kada monah podiže veliko boravište – uz pomoć pokrovitelja i samo za njega – mora okupiti monahe kako bi odredili lokaciju. Mesto koje odrede trebalo bi da je mirno i sa dovoljno prostora. Ako bi monah podigao boravište na mestu koje nije mirno i bez dovoljno prostora ili ako ne bi okupio monahe da odrede mesto, to zahteva jedno ili više okupljanja Sanghe.

8. Ako bi neki monah – iskvaren, odbojan, nezadovoljan – neosnovano optužio drugog monaha za prekršaj koji zahteva isključenje iz Sanghe, misleći: “Možda bih mogao da izazovem njegovo napuštanje života u celibatu”, tada bez obzira da li je ili ne on kasnije ispitivan, ako se ceo slučaj pokaže kao neosnovan i monah ispovedi svoju odbojnost, to zahteva jedno ili više okupljanja Sanghe.

9. Ako bi neki monah – iskvaren, odbojan, nezadovoljan – iskoristio kao mahinaciju činjenicu koja je inače tačna, te optužio drugog monaha za prekršaj koji zahteva isključenje iz Sanghe, misleći: “Možda bih mogao da izazovem njegovo napuštanje života u celibatu”, tada bez obzira da li je ili ne on kasnije ispitivan, ako se ceo slučaj pokaže kao mahinacija i monah ispovedi svoju odbojnost, to zahteva jedno ili više okupljanja Sanghe.

10. Ako bi neki monah agitovao za raskol unutar jedinstvene Snaghe ili istrajavao u iznošenju stvari koja vodi ka raskolu, monasi treba ovako da ga prekore: “Poštovani gospodine, ne agitujte za raskol unutar jedinstvene Snaghe, niti istrajavajte u iznošenju stvari koja vodi ka raskolu. Neka se poštovani izmiri sa Zajednicom, kako bi ujedinjena Zajednica, bratski, bez svađa, jednim glasom, nastavila da živi u miru.”

No, ako bi monah kojeg tako prekore nastavio po starom, monasi treba da ga upozore tri puta da prestane. Ako je tri puta upozoren da prestane i on zaista prestane, to je dobro. Ako ne prestane, to zahteva jedno ili više okupljanja Sanghe.

11. Ako bi monasi – jedan, dvojica ili trojica – koji su sledbenici i učenici nekog monaha, rekli: “Nemojte, poštovana gospodo, opominjati tog monaha na bilo koji način. On je zastupnik Dhamme. On je zastupnik Vinaye. On deluje s našom saglasnošću i odobrenjem. On zna, on govori umesto nas i to je za nas zadovoljstvo”, ostali monasi bi ovako trebalo da ih opomenu: “Ne govorite tako, poštovana gospodo. Taj monah nije zastupnik Dhamme i on nije zastupnik Vinaye. Ne odobravajte, poštovana gospodo, raskol u Zajednici. Neka se (umovi) poštovanih usklade sa jedinstvenom Zajednicom, kako bi ujedinjena Zajednica, bratski, bez svađa, jednim glasom, nastavila da živi u miru.”

A ako bi ti monasi, pošto su ih monasi opomenuli, nastavili po starom, monasi treba da ih upozore tri puta da prestanu. Ako su tri puta upozoreni da prestanu i oni zaista prestanu, to je dobro. Ako ne prestanu, to zahteva jedno ili više okupljanja Sanghe.

12. U slučaju da je monah po prirodi teško prima savete – kada ga s pravom monasi savetuju u vezi sa pravilima vežbanja sadržanim u recitovanju Pāṭimokkhe, sebe čini teškim za savetovanje (govoreći): “Poštovani, ne govorite mi ništa, ni dobro ni loše; a ja takođe neću ništa govoriti poštovanima, ni dobro ni loše. Uzdržite se, poštovani, od toga da me savetujete” – monasi treba ovako da ga opomenu: “Neka poštovani ne čini sebe teškim za savetovanje. Neka poštovani sasluša naše savete. Neka poštovani savetuje druge monahe u skladu sa onim što jeste ispravno, a monasi će savetovati poštovanoga u skladu sa onim što jeste ispravno. Jer tako se put Blaženog učvršćuje: kroz međusobno savetovanje, kroz uzajamno vraćanje na pravi put.”

A ako bi monah, i pored saveta drugih monaha, nastavio po starom, monasi treba da ga upozore tri puta da prestane. Ako je tri puta upozoren da prestane i on zaista prestane, to je dobro. Ako ne prestane, to zahteva jedno ili više okupljanja Sanghe.

13. U slučaju kada je monah, živeći od hrane isprošene u nekom selu ili gradu, taj koji ugrožava porodice, čovek nedoličnog ponašanja – njegovo nedolično ponašanje se vidi  i o njemu se čuje, porodice koje je ugrozio se vide i o njima se čuje – monasi treba ovako da ga opomenu: „Vi ste, poštovani gospodine, onaj koji ugrožava porodi, čovek nedoličnog ponašanja. Vaše nedolično ponašanje se vidi  i o njemu se čuje, porodice koje ste ugrozili se vide i o njima se čuje. Napustite ovaj manastir, poštovani gospodine. Ne možete više ovde da ostanete.“

I ako bi taj monah, posle opominjanja, odgovorio monasima: „Monasi su pristrasni jer je u njima sviđanje, pristrasni jer je u njima odbojnost, pristrasni jer je u njima obmana, pristrasni jer je u njima strah, pa zato za isti prekršaj nekoga izopšte, a drugoga ne“, monasi treba ovako da ga opomenu: „Ne govorite tako, poštovani gospodine. Monasi nisu pristrasni jer je u njima sviđanje, pristrasni jer je u njima odbojnost, pristrasni jer je u njima obmana, pristrasni jer je u njima strah. Vi ste, poštovani gospodine, onaj koji ugrožava porodi, čovek nedoličnog ponašanja. Vaše nedolično ponašanje se vidi  i o njemu se čuje, porodice koje ste ugrozili se vide i o njima se čuje. Napustite ovaj manastir, poštovani gospodine. Ne možete više ovde da ostanete.“
Ako bi monah, i pored saveta drugih monaha, nastavio po starom, monasi treba da ga upozore tri puta da prestane. Ako je tri puta upozoren da prestane i on zaista prestane, to je dobro. Ako ne prestane, to zahteva jedno ili više okupljanja Sanghe.

Neodređena pravila (aniyata)

1. Ako bi neki monah sedeo sam sa ženom na mestu dovoljno izolovanom da se na njemu može obaviti seksualni snošaj, a ženska sledbenica kojoj se može verovati na reč, pošto ih je videla, opiše to na način koji predstavlja jedan od ova tri slučaja – zahteva isključenje, okupljanje Zajednice ili ispovedanje – tada monah, pošto je priznao da je sedeo na takvom mestu, može biti tretiran u skladu sa bilo kojim od ova tri slučaja – zahteva isključenje, okupljanje Zajednice ili ispovedanje – ili može biti tretiran u skladu sa bilo kojim slučajem koji je opisala ženska sledbenica kojoj se može verovati na reč. Ovaj slučaj je neodređen.

2. U slučaju da mesto nije dovoljno izolovano da se na njemu može obaviti seksualni snošaj, ali jeste dovoljno izolovano da bi se ženi mogle uputiti razvratne reči, ako bi monah sedeo sa ženom na takvom mestu, a ženska sledbenica kojoj se može verovati na reč, pošto ih je videla, opiše to na način koji predstavlja jedan od ova dva slučaja – zahteva okupljanje Zajednice ili ispovedanje – tada monah, pošto je priznao da je sedeo na takvom mestu, može biti tretiran u skladu sa jednim od ova dva slučaja – zahteva okupljanje Zajednice ili ispovedanje – ili može biti tretiran u skladu sa bilo kojim slučajem koji je opisala ženska sledbenica kojoj se može verovati na reč. Ovaj slučaj je neodređen.

Pravila čije kršenje zahteva oduzimanje i ispovedanje (nissaggiya pāćittiya)

Prvi deo: Poglavlje o tkanini za ogrtač

1. Kada je monah završio svoj ogrtač i okvir na kojem ga je krojio je rasklopljen (njegove privilegije tokom kathina ceremonije su okončane), platno koje mu je višak može da zadrži najviše do deset dana. Ako to platno zadrži duže, potrebno je njegovo oduzimanje i ispovedanje.

2. Kada je monah završio svoj ogrtač i okvir na kojem ga je krojio je rasklopljen (njegove privilegije tokom kathina ceremonije su okončane): ako boravi odvojen od bilo kojeg od svoja tri ogrtača – izuzev ako su mu to drugi monasi dopustili – potrebno je oduzimanje tog dela i ispovedanje.

3. Kada je monah završio svoj ogrtač i okvir na kojem ga je krojio je rasklopljen (njegove privilegije tokom kathina ceremonije su okončane): Ako bi mu mimo propisanog vremena bilo ponuđeno platno za ogrtač, može ga uzeti ako želi. Ako ga uzme, mora to platno odmah iskoristiit da napravi ogrtač. Ako ga nema dovoljno, može ga odložiti najviše mesec dana, ako očekuje da će za to vreme dobiti još platna. Ako to platno zadrži duže, čak i ako i dalje očekuje da dobije još platna, potrebno je njegovo oduzimanje i ispovedanje.

4. Ako bi monah koristio ogrtač koji je umesto njega neka monahinja oprala, obojila ili sušila, potrebno je njegovo oduzimanje i ispovedanje.

5. Ako bi monah prihvatio tkaninu za ogrtač iz ruke monahinje – izuzev kao razmenu – potrebno je njeno oduzimanje i ispovedanje.

6. Ako bi monah zatražio tkaninu za ogrtač od domaćice ili domaćina sa kojima nije u krvnom srodstvu, izuzev u propisanoj situaciji, potrebno je njeno oduzimanje i ispovedanje. Propisana situacije je ovde sledeća: Monahov ogrtač je ukraden ili uništen. To je propisana situacija ovde.

7. Ako takav muškarac ili žena koji nisu krvni srodnici monahu donesu mnogo ogrtača (komada tkanine za ogrtač), on može da prihvati najviše onoliko koliko je potrebno za gornji i donji ogrtač. Ako prihvati više, potrebno je oduzimanje toga i ispovedanje.

8. U slučaju da domaćin ili domaćica koji nisu krvni srodnici monahu pripreme novac za monaški ogrtač, misleći: "Kad kupim ogrtač od ovog novca, odenuću tog i tog monaha": Ako monah, kojem to prethodno nije ponuđeno, poseti domaćina i načini predlog u vezi sa ogrtačem: "Zaista bi bilo dobro, gospodine, ako biste me odenuli (ogrtačem), kupivši takvo i takvo platno novcem koji ste pripremili" – i to iz želje za nečim finim – potrebno je oduzimanje toga i ispovedanje.

9. U slučaju da dva domaćina – muškarci ili žene – koji nisu krvni srodnici monahu svaki posebno pripreme novac za monaški ogrtač, misleći: "Kad kupimo svako po ogrtač od ovog novca koj ismo svako za sebe pripremili, odenućemo tog i tog monaha": Ako ih monah, kojem to prethodno nije ponuđeno, oboje poseti i načini predlog u vezi sa ogrtačem: "Zaista bi bilo dobro, gospodo, ako biste me odenuli (ogrtačem), kupivši takvo i takvo platno novcem koji ste svaki posebno pripremili" – i to iz želje za nečim finim – potrebno je oduzimanje toga i ispovedanje.

10. U slučaju da kralj, kraljev savetnik, braman ili domaćin pošalje novac za nekog monaha putem glasnika i sa porukom: "Pošto kupite platno ovim novcem, obucite tog i tog monaha": Ako bi glasnik, došavši do monaha, rekao: "Ovo je novac za ogratač, koji donosim za poštovanog. Neka poštovani primi ovaj novac za ogrtač", tada bi monah trebalo ovako da kaže glasniku: "Mi ne prihvatamo novac za ogrtač, prijatelju. Mi prihvatamo jedino platno za ogrtač i to u sladu sa dobom u godini."

Ako bi glasnik rekao monahu: "Da li poštovani ima pomoćnika?" tada, monasi, ako monah želi ogrtač, može označiti pomoćnika – ili pomoćnika u manastiru ili nezaređenog sledbenika – i reći: "Ovo je, prijatelju, monahov pomoćnik."

Ako glasnik, davši uputstva pomoćniku, dođe kod monaha i kaže: "Dao sam uputstva pomoćniku kojeg je poštovani pokazao. Neka poštovani ode do njega i on će vas obući ogrtače u skladu sa dobom u godini", tada monah, ako želi ogrtač, može otići do pomoćnika i podsetiti ga dva ili tri puta: "Potreban mi je ogrtač". Ako pomoćnik napravi ogrtač pošto je opomenut dva ili tri puta, to je dobro.

Ako ne bi napravio ogrtač, monah bi trebalo da stane pre njim bez reči četiri puta, pet puta, najviše šest puta u takvom slučaju. Ako bi pomoćnik napravio ogrtač pošto je monah stao pred njim nem četiri puta, pet puta, najviše šest puta u takvom slučaju, to je dobro.

Ako pomoćnik ni u takvom slučaju ne bi napravio ogrtač, pa to učini tek pošto ga je monah opomenuo više puta od ovoga, potrebno je oduzimanje toga i ispovedanje.

Ako uopšte ne bi napravio ogrtač, tada bi monah trebalo da ode na mesto sa kojeg je novac za ogrtač donesen ili da pošalje glasnika da kaže: "Novac za ogrtač koji ste vi, poštovana gospodo, poslali za monaha nije uopšte iskorišćen za monaha. Neka ono što je vaše ponovo to i postane. Neka ono što je vaše ne bude izgubljeno." To je propisan način ovde.

Deo drugi: Poglavlje o svili

11. Ako bi monah imao pokrivač načinjen od mešavine koja sadrži svilu, potrebno je oduzimanje toga i ispovedanje.

12. Ako bi monah imao pokrivač načinjen od čiste crne vune, potrebno je oduzimanje toga i ispovedanje.

13. Kada monah ima nov pokrivač, trebalo bi da je načinjen od dve četvrtine čiste crne vune, jedne četvrtine bele, a jedne braon. Ako monah ima nov pokrivač koji nema dve četvrtine čiste crne vune, jednu četvrtinu bele, a jednu braon, potrebno je oduzimanje toga i ispovedanje.

14. Kada monah ima nov pokrivač, trebalo bi da ga koristi najmanje šest godina. Ako bi za manje od šest godina imao novi, bez obzira da li je onaj prvi dao nekom ili nije – sem ako mu to nisu dopustili ostali monasi – potrebno je oduzimanje toga i ispovedanje.

15. Kada monah ima novu prostirku za sedenje, komad stare tkanine veličine jedne sugate (25 cm) mora biti deo nje. Ako bi monah imao novu prostirku za sedenje, a da komad stare tkanine veličine jedne sugate nije deo nje, potrebno je oduzimanje toga i ispovedanje.

16. Ako bi monah putujući dobio od nekoga komad nepredene vune, može je prihvatiti ako to želi. Pošto ju je uzeo, može je nositi u ruci – jer nema nikog drugog da je ponese – najviše tri yođane (oko 48 km). Ako bi je nosio dalje od toga, čak i ako nema nikog drugog da je ponese, potrebno je oduzimanje toga i ispovedanje.

17. Ako bi vunu koja pripada monahu oprala, obojila ili sušila neka monahinja, potrebno je oduzimanje toga i ispovedanje.

18. Ako bi monah primio zlato ili srebro ili to neko drugi učinio za njega ili se on saglasio da novac bude držan (blizu njega), potrebno je oduzimanje toga i ispovedanje.

19. Ako bi se neki monah upustio u bilo koju vrstu razmene robe za novac, potrebno je oduzimanje toga (novca) i ispovedanje.

20. Ako bi se neki monah upustio u bilo koju vrstu razmene novca za robu, potrebno je oduzimanje toga (robe) i ispovedanje.

Treći deo: Poglavlje o monaškoj zdeli

21. Dodatna zdela može se zadržati najviše deset dana. Posle toga, potrebno je oduzimanje toga i ispovedanje.

22. Ako bi neki monah sa zdelom koja nema više od pet zakrpa uzeo novu zdelu, potrebno je oduzimanje toga i ispovedanje. Oduzeta zdela pripada zajednici monaha, a njemu se daje najlošija, rečima: "Ovo je, monaše, tvoja zdela. Treba da je čuvaš sve dok se ne razbije." To je propisan način ovde.

23. Bolesni monasi mogu koristiti ove tečnosti: ghi, topljeni buter, ulje, med i melasu. Kada ih dobiju, mogu ih zadržati najduže sedam dana. Posle toga, potrebno je oduzimanje toga i ispovedanje.

24. Kada je ostalo još samo mesec dana sezone vrućina, monah može da zatraži tkaninu za kupanje tokom sezone kiša. Kada je ostalo još samo pola meseca sezone vrućina, tu tkaninu, ako je napravljena, može da nosi. Kada je ostalo više od mesec dana sezone vrućina i on zatraži tkaninu za kupanje tokom sezone kiša ili kada je ostalo manje od pola meseca sezone vrućina i on nosi tu tkaninu, potrebno je oduzimanje toga i ispovedanje.

25. Ako bi neki monah – pošto je platno za ogrtač dao drugom monahu, a onda se predomislio i naljutio – uzeo natrag ili neko to učinio umesto njega, potrebno je oduzimanje toga i ispovedanje.

26. Ako bi neki monah, zatraživši predivo, dao da mu se istka tkanina za ogrtač, potrebno je oduzimanje toga i ispovedanje.

27. U slučaju kada domaćin ili domaćica koji nisu u srodstvu sa monahom naruče da se za monaha istka tkanina za ogrtač i ako bi monah, bez prethodnog poziva, otišao do tkača i ovako im rekao: "Tu tkaninu, prijatelji, pravite za mene. Načinite je dugom, načinite je širokom, neka vaše tkanje bude gusto, ravnomerno, meko, glatko i možda ću vas za to nagraditi nečim"; i ako bi ih monah posle takvih reči nagradio nečim, makar i hranom koj uje isprosio, potrebno je oduzimanje te tkanine i ispovedanje.

28. Deset dana pre punog Meseca u trećem mesecu koji se zove kattika, ukoliko bi monahu bilo s dobrim razlogom ranije ponuđeno dodatno platno za ogrtač, on treba da ga prihvati ako smatra da je ponuđeno s dobrim razlogom. Pošto ga je prihvatio, može ga zadržati sve dok se ne završi sezona darivanja ogrtača. Ako ga zadrži i posle toga, potrebno je oduzimanje toga i ispovedanje.

29. Postoje mesta u divljini koja se smatraju sumnjivim i rizičnim. Monah koji živi na takvom mestu, pošto je obeležio pun Mesec u trećem mesecu koji se zove kattika, može jedan od tri dela svog ogrtača držati u selu, ako tako želi. Ako ima neki razlog da živi odvojen od svog ogrtača, može to učiniti najviše tokom šest noći. Ako bi živeo duže – sem ako nema saglasnost ostalih monaha – potrebno je oduzimanje toga i ispovedanje.

30. Ako bi neki monah namerno prisvojio nešto što je bilo namenjeno čitavoj zajednici, potrebno je oduzimanje toga i ispovedanje.

Pravila koja zahtevaju ispovedanje (pāćittiya)

Prvi deo: Poglavlje o laži

1. Namerno izgovorenu laž treba ispovediti.

2. Uvredu treba ispovediti.

3. Zlonamerno spletkarenje među monasima treba ispovediti.

4. Ako bi monah podučavao nezaređenu osobu da recituje Dhammu, red po red (zajedno sa njim), to treba ispovediti.

5. Ako bi monah prespavao zajedno (u istoj kući) sa nezaređenom osobom više od dve ili tri noći zaredom, to treba ispovediti.

6.  Ako bi monah prespavao zajedno (u istoj kući) sa ženom, to treba ispovediti.

7. Ako bi monah podučio ženu više od pet ili šest rečenica Dhamme, a da tome nije prisutan i muškarac koji poznaje Dhammu, to treba ispovediti.

8. Ako bi neki monah nezaređenoj osobi objavio (sopstveno) nadljudsko stanje, čak i ako govori istinu, to treba ispovediti.

9. Ako bi neki monah nezaređenoj osobi objavio ozbiljan prekršaj drugog monaha – sem ako za to nema njegovu saglasnost – to treba ispovediti.

10. Ako bi neki monah kopao ili dao drugom da kopa za njega, to treba ispovediti.

Drugi deo: Poglavlje o živim biljkama

11. Oštećenje žive biljke treba ispovediti.

12. Govor kojim se prikriva sopstveni prekršaj ili njegovo prećutkivanje treba ispovediti.

13. Kritikovanje ili pritužbe (na odluke vezane za mesto gde će monah spavati, koji monasi će dobiti koju hranu itd.) treba ispovediti.

14. Ako bi neki monah krevet, klupu,madrac ili stolicu koja pripada Zajednici izneo napolje – ili dao da se ona iznese – i potom odlazeći ne bi je uneo unutra ili ne bi dao da se unese, to treba ispovediti.

15. Ako bi neki monah posteljinu koja pripada Zajednici izneo napolje – ili dao da se ona iznese – i potom odlazeći ne bi je uneo unutra ili ne bi dao da se unese, to treba ispovediti.

16. Ako bi neki monah namerno legao u prostoriju koja pripada Zajednici, kako bi iz nje isterao monaha kojem je prethodno bila dodeljena, misleći: "Ko god da ovde stanuje, otići će"  – ako to učini samo iz tog razloga, a ne i nekog drugog – to treba ispovediti.

17. Ako bi neki monah, besan i nezadovoljan, izbacio monaha iz prostorije koja pripada Zajednici – ili dao da s eon izbaci – to treba ispovediti.

18. Ako bi neki monah seo ili legao na krevet (ili klupu) sa nogama na rasklapanje, postavljen na podignutoj, nezavršenoj platformi u prostoriji koja pripada zajednici (i tako sebe doveo u opasnost), to treba ispovediti.

19. Kada se pravi veće boravište za monaha, on može tražiti da dva ili tri sloja maltera budu stavljena kao ojačanje oko prozora i oko vrata; zidanje, pa i nadgledanje nije dopušteno na mestu gde su usevi. Ako bi monah tražio više od ovoga, pa makar se zidalo na mestu gde nema useva, to treba ispovediti.

20. Ako bi neki monah namerno prosuo vodu u kojoj su živa bića – ili dao da se ona prospe – na travu ili na golu zemlju, to treba ispovediti.

Treći deo: Poglavlje o podučavanju

21. Ako bi neki monah, bez ovlašćenja, podučavao monahinje, to treba ispovediti.

22. Ako bi neki monah, čak i sa ovlašćenjem, podučavao monahinje posle zalaska sunca, to treba ispovediti.

23. Ako bi neki monah, otišavši u deo gde žive monahinje, podučavao monahinje – sem kada je prava prilika – to treba ispovediti. Ovde je prava prilika sledeća: monahinja je bolesna. To je prava prilika ovde.

24. Ako bi neki monah rekao da monasi podučavaju monahinje radi materijalnog dobitka, to treba ispovediti.

25.  Ako bi neki monah dao tkaninu za ogrtač monahinji s kojom nije u krvnoj vezi, izuzev kao razmenu, to treba ispovediti.

26. Ako bi neki monah šio ili dao da se šije ogrtač monahinji s kojom nije u krvnoj vezi, to treba ispovediti.

27. Ako bi neki monah, po dogovoru, putovao zajedno sa monahinjom, makar deo puta od jednog sela do drugog, sem kada je prava prilika, to treba ispovediti. Ovde je prava prilika sledeća: put se prelazi u karavanu i smatra se neizvesnim i rizičnim. To je prava prilika ovde.

28. Ako bi se neki monah, po dogovoru, ukrcao u isti čamac sa monahinjom, bilo da ide uzvodno ili nizvodno – izuzev ako ne prelazi na drugu obalu – to treba ispovediti.

29. Ako bi neki monah svesno jeo hranu koja je poklonjena na nagovor neke monahinje, izuzev one hrane koju su domaćini već namenili za njega (pre njenog nagovora), to treba ispovediti.

30. Ako bi neki monah sedeo na osamljenom mestu, zajedno sa monahinjom, to treba ispovediti.

Četvrti deo: Poglavlje o hrani

31. Monah koji nije bolestan može jesti jednom na dan na mestu gde se javno distribuira hrana. Ako bi jeo više od toga, to treba ispovediti.

32. Grupni obrok, sem kada je prava prilika, treba ispovediti. Ovde su prave prilike sledeće: u vreme bolesti, u vreme darivanja tkanine za ogrtač, u vreme šivenja ogrtača, u vreme putovanja, u vreme plovljenja brodom, u svečanim prilikama, u vreme kada hranu daruju druge askete. To su prave prilike ovde.

33. Obrok mimo redovnog, sem kada je prava prilika, treba ispovediti. Ovde je prava prilika sledeće: u vreme bolesti, u vreme darivanja tkanine za ogrtač, u vreme šivenja ogrtača. To su prave prilike ovde.

34. U slučaju da monaha kad stigne u porodičnu kuću ponude kolačima ili kuvanim varivom, on može uzeti koliko stane u tri zdele ako to želi. Ako prihvati više od toga, to treba ispovediti. Ako prihvati koliko stane u dve ili tri zdele i pošto je otišao sa tog mesta, mora to št oje dobio podeliti sa drugim monasima. To je propisan način ovde.

35. Ako bi neki monah, pošto je jeo i odbio ponudu (za još hrane), jeo ili pio osnovnu ili dodatnu hranu koja je preostala, to treba ispovediti.

36. Ako bi neki monah, namerno i želeći da pronađe prekršaj, monahu koji je jeo i odbio ponudu (za još hrane) ponudio osnovnu ili dodatnu hranu koju je doneo rečima: "Hajde, monahu, pojedi ili popi ovo" – ako je to pojedeno, treba ispovediti.

37. Ako bi neki monah jeo ili pio osnovnu ili dodatnu hranu u pogrešno vreme, to treba ispovediti.

38. Ako bi neki monah jeo ili pio osnovnu ili dodatnu hranu koju je uskladištio za sebe, to treba ispovediti.

39. Postoji ova finija osnovna hrana: ghi, topljeni buter, ulje, med, melasa, riba, meso, mleko i surutka. Ako bi neki monah koji nije bolestan tražio za sebe ovakvu hranu, pa je zatim pojeo, to treba ispovediti.

40. Ako bi neki monah stavio u usta nešto što je za jelo, a nije mu ponuđeno – izuzev vode i čačkalice – to treba ispovediti.

Peti deo: Poglavlje o golom asketi

41. Ako bi neki monah svojim rukama dao osnovnu ili dodatnu hranu golom asketi, muškom lutalici ili ženi lutalici, to treba ispovediti.

42. Ako bi neki monah rekao drugom monahu: "Hajdemo, prijatelju, u ovo selo ili grad da prosimo hranu" i kasnije ga – bilo da je dobio ili nije neku hranu – otera ovim rečima: "Odlazi, prijatelju. Ne volim da sedim ili razgovaram sa tobom. Više volim da sedim ili razgovaram sam" – i učinio to samo zbog ovog razloga, a ne nekog drugog – to treba ispovediti.

43. Ako bi neki monah ostao i dosađivao domaćinima pošto su mu dali hranu, to treba ispovediti.

44. Ako bi neki monah sedeo u privatnim prostorijama na istoj klupi sa ženom, to treba ispovediti.

45. Ako bi neki monah sedeo u privatnim prostorijama sam sa ženom, to treba ispovediti.

46. Ako bi neki monah, pošto su ga pozvali na obrok, ode ne obavestivši drugog monaha koji mu je na raspolaganju, ako pozivajući se na porodicu u koju ide, ode znatno ranije pre obroka i vrati se kasno posle obroka, sem kada je prava prilika, to treba ispovediti.  Ovde su prave prilike sledeće: u vreme darivanja tkanine za ogrtač, u vreme šivenja ogrtača. To su prave prilike ovde.

47. Monah koji nije bolestan može prihvatiti (i iskoristiti) četvoromesečni poziv da zatraži potrepštine. Ako bi prihvatio (i iskoristio) posle toga – sem ako poziv nije obnovljen ili je trajan – to treba ispovediti.

48. Ako bi neki monah išao da poseti vojsku na aktivnoj dužnosti, sem ako postoji valjan razlog, to treba ispovediti.

49. Ako postoji ovaj ili onaj razlog da monah poseti vojsku, on tamo može ostati dve ili tri uzastopne noći. Ako bi ostao duže, to treba ispovediti.

50. Ako bi se monah koji ostane dve ili tri uzastopne noći sa vojskom našao na bojnom polju, tokom uzbune ili postrojavanje za bitku ili na smotri jedinica pred borbu, to treba ispovediti.

Deo šest: Poglavlje o alkoholnom piću

51. Pijenje alkoholnih pića treba ispovediti.

52. Golicanje prstima treba ispovediti.

53. Igranje u vodi treba ispovediti.

54. Aroganciju prema onome ko monaha opominje zbog njegovog ponašanja treba ispovediti.

55. Ako neki monah pokuša da uplaši drugog monaha, to treba ispovediti.

56. Ako bi neki monah koji nije bolestan, pokušavajući da se zagreje, upalio vatru ili dao da se ona zapali – sem kada je prava prilika – to treba ispovediti.

57. Ako se neki monah kupa u intervalima kraćim od pola meseca,  sem kada je prava prilika, to treba ispovediti. Ovde su prave prilike sledeće: poslednjih mesec i po dana sezone vrućina,, prvi mesec sezone kiša, kada su ovih dva i po meseca sezona vrućina, vreme groznice, (takođe) vreme drugih bolesti, vreme rada, vreme putovanja, vreme vetrova i kiša. To su prave prilike ovde.

58. Kada monah primi novi ogrtač, može upotrebiti bilo koju od ovih boja da ga obeleži: zelena, braon ili crna. Ako bi monah nosio novi ogrtač, a da ga nije obeležio ni na jedan od ova tri načina, to treba ispovediti.

59. Ako bi neki monah stavio tkaninu za ogrtač pod zajedničko vlasništvo (vikappana) sa drugim monahom, monahinjom, iskušenikom ili iskušenicom, a potom upotrebio tu tkaninu pre nego što je to zajedničko vlasništvo opozvao, to treba ispovediti.

60. Ako bi neki monah sakrio drugom monahu zdelu, ogrtač, tkaninu za sedenje, kutiju sa iglama ili pojas – ili dao da neko drugi to sakrije – čak i šale radi, to treba ispovediti.

Sedmi deo: Poglavlje o životinjama

61. Ako bi neki monah namerno lišio života neku životinju, to treba ispovediti.

62. Ako bi neki monah namerno upotrebio vodu u kojoj ima živih bića, to treba ispovediti.

63. Ako bi neki monah namerno ponovo pokretao neki problem koje je na pravi način već rešen, to treba ispovediti.

64. Ako bi neki monah namerno prikrio ozbiljan prestup drugog monaha, to treba ispovediti.

65. Ako bi neki monah namerno zaredio nekoga ko još nema dvadeset godina, to zaređenje ne važi, a monasi koji su u tome učestvovali zaslužuju prekor; onaj monah pred kojim je položen zavet, to treba da ispovedi.

66. Ako bi neki monah namerno i po dogovoru putovao u karavanu zajedno sa lopovima, makar i rastojanje koliko od jednog do drugog sela, to treba ispovediti.

67. Ako bi neki monah, po dogovoru, putovao zajedno sa ženom, makar i rastojanje koliko od jednog do drugog sela, to treba ispovediti.

68. Ako bi neki monah rekao sledeće: "Koliko ja razumem Dhammu kojoj je podučavao Blaženi, oni postupci za koje Blaženi tvrdi da jesu smetnja, kada ih činimo zapravo nisu prava smetnja napredovanju", monasi ovako treba da ga opomenu. "Ne govori tako, poštovani gospodine. Ne tumači pogrešno Blaženog, jer nije dobro pogrešno tumačiti Blaženog. Blaženi ne bi rekao nešto takvo. Na mnoge načine je, prijatelju, Blaženi opisao postupke koji su smetnja i kako, kada ih činimo, oni jesu prava smetnja napredovanju".

Ako bi monah kojeg na takav način opomenu drugi monasi ostao pri svome, monasi treba da ga ukore najviše tri puta, kako bi odustao. Ako posle najviše tri ukora on odustane, to je dobro. Ako ne odustane, to treba ispovediti.

69. Ako bi se neki monah namerno zbližio, udružio, noćio u istoj kući sa monahom koji propoveda glediše suprotno pravilima, monahom koji nije napustio takvo glediše, to treba ispovediti.

70. Ako bi iskušenik rekao sledeće: "Koliko ja razumem Dhammu kojoj je podučavao Blaženi, oni postupci za koje Blaženi tvrdi da jesu smetnja, kada ih činimo zapravo nisu prava smetnja napredovanju", monasi ovako treba da ga opomenu. "Ne govori tako, prijatelju. Ne tumači pogrešno Blaženog, jer nije dobro pogrešno tumačiti Blaženog. Blaženi ne bi rekao nešto takvo. Na mnoge načine je, prijatelju, Blaženi opisao postupke koji su smetnja i kako, kada ih činimo, oni jesu prava smetnja napredovanju".

Ako bi iskušenik kojeg na takav način opomenu drugi monasi ostao pri svome, monasi treba da ga ovako ukore: "Od danas pa nadalje, prijatelju, ne možeš da tvrdiš da je Blaženi tvoj učitelj, niti ti imaš priliku koja se pruža drugim iskušenicima – da dele ovaj manastir sa drugim monasima. Ovde nisi dobrodošao. Odlazi!"

Ako bi se monah namerno sprijateljio, primio uslugu, zbližio ili noćio u istoj kući sa iskušenikom koji je tako oteran, to treba ispovediti.

Osmi deo: Poglavlje o usklađivanju sa pravilima

71. Ako bi neki monah, kada ga drugi monasi opominju u skladu sa pravilima, rekao: "Prijatelji, ja neću vežbati sebe prema tom pravilu vežbanja sve dok ne postavim pitanje o njemu drugom monahu, upoznatom i upućenom u pravila discipline", to treba ispovediti. Monasi, monah koji vežba treba da razume, treba da pita, treba da promišlja. To je prava prilika ovde.

72. Ako bi neki monah, dok se recituje Pāṭimokkha, rekao: "Zašto recitujemo ta manja i nevažna pravila, kada ona vode samo do napetosti, uznemirenja i konfuzije?", tu kritiku pravila vežbanja treba ispovediti.

73. Ako bi neki monah, dok se recituje Pāṭimokkha svake dve nedelje, rekao: "Tek sad sam saznao da je i ovaj slučaj obuhvaćen Pāṭimokkhom, uključen je u Pāṭimokkhu, i da bi ga trebalo recitovati svake dve nedelje"; i ako bi monasi znali: "Ovaj monah je već sedeo tokom dva ili tri recitovanja Pāṭimokkhe, ako ne i više", monah se ne može pravdati neznanjem. Kakav god da je prekršaj učinio, sa njime bi trebalo postupati prema pravilima i, uz to, njegovo pretvaranje bi trebalo obelodaniti:  "To nije dobitak za tebe, prijatelji, to je loše delo, da dok se recituje Pāṭimokkha, ti ne obraćaš dovoljno pažnje i ne primaš je k srcu." Što se tiče pretvaranja, to treba ispovediti.

74. Ako bi neki monah, besan i nezadovoljan, udario drugog monaha, to treba ispovediti.

75. Ako bi neki monah, besan i nezadovoljan, podigao ruku prema drugom monahu, to treba ispovediti.

76. Ako bi neki monah nepravedno optužio drugog monaha za saṇghadisesa (prekršaj), to treba ispovediti.

77. Ako bi neki monah namerno izazivao bes u drugom monahu, misleći: "Na ovaj način. makar na trenutak, on neće imati mir" – ako to radi samo iz ovog razloga, a ne iz drugog – to treba ispovediti.

78. Ako bi neki monah stajao i prisluškivao dok se dva monaha prepriru, svađaju i raspravljaju, misleći: "Da čujem šta govore" – ako to radi samo iz ovog razloga, a ne iz drugog – to treba ispovediti.

79. Ako bi neki monah da saglasnost da se neka transakcija obavi prema pravilima, a posle se žalio zbog toga, to treba ispovediti.

80. Ako bi neki monah, dok je u Zajednici u toku razmatranje, ustao sa svog mesta i otišao bez odobrenja, to treba ispovediti.

81. Ako bi neki monah, delujući kao deo jedinstvene Zajednice, dao tkaninu za ogrtač nekom monahu i kasnije se požalio: "Monasi daju imetak Zajednice prema tome sa kime su prijatelji", to treba ispovediti.

82. Ako bi neki monah svesno usmerio kao ličnom dobitku ono što je namenjeno Zajednici, to treba ispovediti.

Deveti deo: Poglavlje o blagu

83. Ako bi neki monah, bez prethodne najave, prešao prag posvećene spavaone plemenitog kralja, iz koje kralj još nije izašao, iz koje blago (kraljica) nije izašlo, to treba ispovediti.

84. Ako bi neki monah uzeo ili naložio da neko drugi uzme neku vrednost ili ono što se smatra vrednošću, izuzev u manastiru ili u prostorijama gde borave monasi, to treba ispovediti. Ali kada neki monah uzme ili naloži da neko drugi uzme neku vrednost ili ono što se smatra vrednošću, a zaboravljeno je u manastiru ili u prostorijama gde borave monasi, misleći: "Kome god ovo da pripada, doći će da ga uzme". To je pravi postupak ovde.

85. Ako bi neki monah, ne javivši se slobodnom monahu, otišao u selo u pogrešno vreme – sem ako nije u pitanju hitan slučaj – to treba ispovediti.

86. Ako bi neki monah imao kutiju za igle načinjenu od kosti, slonovače ili roga, treba je uništiti i to ispovediti.

87. Kada monah pravi novi krevet ili ležaj, on može imati noge dužine najviše osam sugata palaca (oko 18 cm), ne računajući donju ivicu okvira kreveta. Ako su noge duže, treba ih skratiti i to ispovediti.

88. Ako bi neki monah imao krevet ili klupu tapacirane, tapacirung se mora ukloniti i to ispovediti.

89. Kada monah pravi tkaninu za sedenje, ona mora biti standardne veličine. A standard je ovaj: dva sugata pedlja (50 cm) u dužinu i jedan i po pedalj u širinu, ivica jedan pedalj. Ako je veća, treba je skratiti i to ispovediti.

90. Kada monah pravi tkaninu koja pokriva osip na koži, ona mora biti standardne veličine. A standard je ovaj: četiri sugata pedlja (100 cm) u dužinu i dva pedlja u širinu. Ako je veća, treba je skratiti i to ispovediti.

91. Kada monah pravi tkaninu za kupanje u vreme monsuna, ona mora biti standardne veličine. A standard je ovaj: šest sugata pedalja (150 cm) u dužinu i dva i po pedlja u širinu. Ako je veća, treba je skratiti i to ispovediti.

92. Ako bi neki monah ima ogrtač koji je veći od ogrtača Blaženog, mora ga skratiti i to ispovediti. Dimenzije ogrtača Blaženog su ove: devet sugata pedalja (225 cm) u dužinu i i šest pedalja u širinu. Ovo su dimenzije ogrtača Blaženog.

Pravila čije kršenje zahteva priznanje (pāṭidesanīya)

1. Ako bi neki monah žvakao ili pojeo osnovnu ili dodatnu hranu, primivši je u ruke iz ruku monahinje sa kojom nije u krvnom srodstvu, i to na osamljenom mestu, to mora priznati: "Prijatelji, počinio sam delo vredno osude, delo neprilično, koje treba priznati. I ja ga priznajem".

2. Ako su monasi pozvani i jedu u kući domaćina, a tu stoji i monahinja i izdaje uputstva: "Daj karija ovamo, daj pirinča tamo", monasi treba da je udalje rečima: "Idi odavde, sestro, dok monasi ne jedu". Ako nijedan od monaha ne bi rekao kako bi je udaljio: "Idi odavde, sestro, dok monasi ne jedu", tada ti monasi to treba da priznaju. "Prijatelji, počinili smo delo vredno osude, delo neprilično, koje treba priznati. I mi ga priznajemo".

3. Postoje porodice koje su označene da su "u vežbanju". Ako bi neki monah, koji nije bolestan, niti je prethodno pozvan, žvakao ili pojeo osnovnu ili dodatnu hranu, primivši je u ruke od porodice koja je označena da je "u vežbanju", to mora priznati: "Prijatelji, počinio sam delo vredno osude, delo neprilično, koje treba priznati. I ja ga priznajem".

4. Postoje boravišta u divljini koja se smatraju sumnjivim i rizičnim. Ako bi neki monah, koji nije bolestan i živeći na takvom mestu,  žvakao ili pojeo osnovnu ili dodatnu hranu koja mu je darovana bez prethodne najave, tako što ju je primio u ruke u svom boravištu, to mora priznati: "Prijatelji, počinio sam delo vredno osude, delo neprilično, koje treba priznati. I ja ga priznajem".

Pravila vežbanja (sekhiya)

Prvi deo: 26 pravila u vezi sa ispravnim ponašanjem

1. [2.] Nosiću donji ogrtač [gornji ogrtač] obmotan oko mene: vežbanje kojeg se treba pridržavati.

3. [4.] Ići ću [sedeću] dobro pokriven u naseljenim oblastima: vežbanje kojeg se treba pridržavati.

5. [6.] Ići ću [sedeću] dobro obuzdan u naseljenim oblastima: vežbanje kojeg se treba pridržavati.

7. [8.] Ići ću [sedeću] oborenog pogleda u naseljenim oblastima: vežbanje kojeg se treba pridržavati.

9. [10.] Ići ću [sedeću] ogrtača dobro pričvršćenog u naseljenim oblastima: vežbanje kojeg se treba pridržavati.

11. [12.] Neću ići [sedeti] smejući se naglas u naseljenim oblastima: vežbanje kojeg se treba pridržavati.

13. [14.] Ići ću [sedeću] govoreći tiho u naseljenim oblastima: vežbanje kojeg se treba pridržavati.

15. [16.] Neću ići [sedeti] klateći telo u naseljenim oblastima: vežbanje kojeg se treba pridržavati.

17. [18.] Neću ići [sedeti] mašući rukama u naseljenim oblastima: vežbanje kojeg se treba pridržavati.

19. [20.] Neću ići [sedeti] klateći glavom u naseljenim oblastima: vežbanje kojeg se treba pridržavati.

21. [22.] Neću ići [sedeti] sa podbočenim rukama u naseljenim oblastima: vežbanje kojeg se treba pridržavati.

23. [24.] Neću ići [sedeti] pokrivene glave u naseljenim oblastima: vežbanje kojeg se treba pridržavati.

25. Neću ići na prstima ili na petama u naseljenim oblastima: vežbanje kojeg se treba pridržavati.

26. Neću sedeti obgrlivši svoja kolena u naseljenim oblastima: vežbanje kojeg se treba pridržavati.

Drugi deo: 30 pravila u vezi sa hranom

27. Primaću isprošenu hranu sa zahvalnošću: vežbanje kojeg se treba pridržavati.

28. Primaću isprošenu hranu sa pažnjom usmerenom na prosjačku zdelu: vežbanje kojeg se treba pridržavati.

29. Primaću isprošenu hranu u kojoj je prava mera karija: vežbanje kojeg se treba pridržavati.

30. Primaću isprošenu hranu tako da ne prelazi ivicu prosjačke zdele: vežbanje kojeg se treba pridržavati.

31. Ješću isprošenu hranu sa zahvalnošću: vežbanje kojeg se treba pridržavati.

32. Ješću isprošenu hranu sa pažnjom usmerenom na prosjačku zdelu: vežbanje kojeg se treba pridržavati.

33. Ješću isprošenu hranu na metodičan način: vežbanje kojeg se treba pridržavati.

34. Ješću isprošenu hranu u kojoj je prava mera karija: vežbanje kojeg se treba pridržavati.

35. Neću jesti isprošenu hranu uzimajući zalogaje sa vrha gomile: vežbanje kojeg se treba pridržavati.

36. Neću sakriti kari i jela od pirinča, u želji da je dobijem još više: vežbanje kojeg se treba pridržavati.

37. Kad nisam bolestan, neću jesti pirinač ili kari koji sam tražio samo za sebe: vežbanje kojeg se treba pridržavati.

38. Neću gledati tuđe prosjačke zdele kako bih našao neku zamerku: vežbanje kojeg se treba pridržavati.

39. Neću uzimati suviše velike zalogaje: vežbanje kojeg se treba pridržavati.

40. Uzimaću odmerene zalogaje: vežbanje kojeg se treba pridržavati.

41. Neću otvarati usta pre nego što sam zalogaj prineo ustima: vežbanje kojeg se treba pridržavati.

42. Ne ću gurati celu šaku u usta dok jedem: vežbanje kojeg se treba pridržavati.

43. Neću pričati s ustima punim hrane: vežbanje kojeg se treba pridržavati.

44. Neću prineti hranu ustima jednom rukom i onda je drugom stavljati u usta: vežbanje kojeg se treba pridržavati.

45. Kada rukom prinesem zalogaj ustima, celog ću ga staviti u usta, a ne jesti malo po malo: vežbanje kojeg se treba pridržavati.

46. Neću gurati previše hrane u usta tako da mi se obrazi naduju: vežbanje kojeg se treba pridržavati.

47. Neću jesti otresajući hranu sa ruke: vežbanje kojeg se treba pridržavati.

48. Neću jesti razbacujući komade pirinča unakolo: vežbanje kojeg se treba pridržavati.

49. Neću jesti izbacujući jezik iz usta: vežbanje kojeg se treba pridržavati.

50. Neću jesti cmokćući ustima: vežbanje kojeg se treba pridržavati.

51. Neću jesti praveći buku srkanjem: vežbanje kojeg se treba pridržavati.

52. Neću jesti i lizati šake: vežbanje kojeg se treba pridržavati.

53. Neću jesti ližući prosjačku zdelu: vežbanje kojeg se treba pridržavati.

54. Neću jesti oblizujući se oko usta: vežbanje kojeg se treba pridržavati.

55. Neću uzimati posudu za vodu rukama umazanim hranom: vežbanje kojeg se treba pridržavati.

56. U naseljenim područjima, posle pranja prosjačke zdele neću bacati vodu ako u njoj ima zrna pirinča: vežbanje kojeg se treba pridržavati.
Treći deo: 16 pravila u vezi sa podučavanjem Dhammi

57. Neću podučavati Dhammi osobu koja drži suncobran, sem ako nije bolesna: vežbanje kojeg se treba pridržavati.

58. Neću podučavati Dhammi osobu sa štapom u ruci, sem ako nije bolesna: vežbanje kojeg se treba pridržavati.

59. Neću podučavati Dhammi osobu sa nožem u ruci, sem ako nije bolesna: vežbanje kojeg se treba pridržavati.

60. Neću podučavati Dhammi osobu sa oružjem u ruci, sem ako nije bolesna: vežbanje kojeg se treba pridržavati.

61. [62.] Neću podučavati Dhammi osobu koja na nogama ima obuću načinjenu od kože [ili nekog drugog materijala], sem ako nije bolesna: vežbanje kojeg se treba pridržavati.

63. Neću podučavati Dhammi osobu koja je u vozilu [a ja idem peške], sem ako nije bolesna: vežbanje kojeg se treba pridržavati.

64. Neću podučavati Dhammi osobu koja leži, sem ako nije bolesna: vežbanje kojeg se treba pridržavati.

65. Neću podučavati Dhammi osobu koja sedi kolena obujmljenih rukama, sem ako nije bolesna: vežbanje kojeg se treba pridržavati.

66. Neću podučavati Dhammi osobu sa turbanom (kapom) na glavi, sem ako nije bolesna: vežbanje kojeg se treba pridržavati.

67. Neću podučavati Dhammi osobu pokrivene glave, sem ako nije bolesna: vežbanje kojeg se treba pridržavati.

68. Ako sedim na tlu, neću podučavati Dhammi osobu koja sedi na stolici, sem ako nije bolesna: vežbanje kojeg se treba pridržavati.

69. Ako sedim na niskoj stolici, neću podučavati Dhammi osobu koja sedi na visokoj stolici, sem ako nije bolesna: vežbanje kojeg se treba pridržavati.

70. Ako stojim, neću podučavati Dhammi osobu koja sedi, sem ako nije bolesna: vežbanje kojeg se treba pridržavati.

71. Ako hodam, neću podučavati Dhammi osobu koja ide ispred mene, sem ako nije bolesna: vežbanje kojeg se treba pridržavati.

72. Ako hodam pored staze, neću podučavati Dhammi osobu koja ide stazom, sem ako nije bolesna: vežbanje kojeg se treba pridržavati.
Četvrti deo: 3 različita pravila

73. Ako nisam bolestan, neću obavljati veliku nuždu i malu nuždu stojećki: vežbanje kojeg se treba pridržavati.

74. Ako nisam bolestan, neću obavljati veliku nuždu, malu nuždu, niti pljuvati po usevima na njivi: vežbanje kojeg se treba pridržavati.

75. Ako nisam bolestan, neću obavljati veliku nuždu, malu nuždu, niti pljuvati u vodi: vežbanje kojeg se treba pridržavati.

Pravila za rešavanje sporova (adhikaraṇa-samatha)

1. Presudu treba doneti "u prisustvu". To znači da formalni čin rešavanja nekog problema treba obaviti u prisustvu Zajednice, u prisustvu pojedinaca (koji su u sporu) i u prisustvu Dhamme i Vinaye.

2. Presuda na osnovu sabranosti može biti doneta. To je presuda nevinosti kod neke optužbe, zasnovana na činjenici da se optuženi dobro seća da nije počinio prekršaj koji je u pitanju.

3. Presuda o prethodno neuračunjivosti može biti doneta. To je druga presuda nevinosti kod neke optužbe, zasnovana na činjenici da optuženi nije bio pri zdravoj pameti kada je počinio prekršaj koji je u pitanju, te se tako oslobađa svake odgovornosti za njega.

4. Postupanje u skladu sa priznanjem. Ovo se odnosi na obično priznavanje prekršaja, kada prethodno nije bilo formalnog propitivanja. Priznanje je valjano samo ako je u skladu sa činjenicama; na primer, monah je u stvari počinio neki pācittiya prekršaj i potom ga prizna kao takvog, a ne kao neki drugi teži ili lakši prekršaj. AKo bi ga priznao kao dukkata ili saṅghādisesa prekršaj, to priznanje bi bilo nevažeće.

5. Postupanje u skladu sa većinom. Ovo se odnosi na slučajeve u kojima monasi nisu u stanju da reše spor jednoglasno, čak i kada su se pridržavali sve propisane procedure i — prema tkstu Kanona — "ranjavaju jedni druge jezicima poput bodeža". U takvim slučajevima, odluka se može doneti većinom glasova.

6. Postupanje radi daljeg kažnjavanja optuženoga. Ovo se odnosi na slučajeve kada monah prizna da je načinio prekršaj o kojem reč tek posle formalnog propitivanja. Pošto mu je izrečena kazna za prekršaj, Zajednica treba da preduzme korake radi "daljeg kažnjavanja" zbog toga što je bio tako tvdoglav, te je bilo neophodno formalno propitivanje. Njemu se nameće da se odrekne jednog broja svojih uobičajenih prava kao monaha i to sve dotle dok ostali monasi nisu zadovoljni, smatrajući da je ceo slučaj shvatio ozbiljno.

7. Prekrivanje kao busenjem trave. Ovo se odnosi na situacije kada obe strane u sporu shvate da su, tokom međusobnog sukoba, načinile dosta stvari koje nisu dostojne duhovnih ljudi. Ako bi nastavile da tako postupaju jedni protiv drugih, jedini rezultat bi bio samo još veći jaz. Zato, ako se obe strane saglase, svi monasi se okupe na jednom mestu. (Prema komentaru, to znači da svi monasi unutra iste sime moraju biti prisutni. niko ne može poslati svoj glas po drugome, čak i bolesni monasi moraju doći.) Onda se celoj grupi objavljuje da će ovakva procedura biti obavljena. Po jedan član svake strane u sporu stavlja do znanja članovima svoje frakcije da će načiniti priznanje i  njihovo ime. Kada su obe strane spremne, predstavnik svake strane obraća se celoj grupi i izgovara generalno priznanje u formi proglasa (natti-dutiya-kamma).