Theravāda budistička zajednica u Srbiji

Eseji

Bhikkhu Bodhi

Prevod Branislav Kovačević
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme


DVA LICA DHAMME

Pri prvom susretu sa budizmom suočavamo se sa jednim paradoksom. Intelektualno, on nam se čini kao pravi zalogaj za slobodno mislećeg čoveka: trezven, realističan, antidogmatičan, skoro naučan po svom izgledu i metodu. Ali ako dođemo u kontakt sa živom Dhammom iznutra, uskoro otkrivamo da ona ima i drugu stranu koja nam se učini kao suprotnost svim našim dotadašnjim racionalističkim pretpostavkama. Još uvek se ne susrećemo sa rigidnim verovanjima i proizvoljnim spekulacijama, ali nailazimo na religijske ideale uzdržavanja, kontemplacije i predanosti, zatim na deo učenja koji se bavi stvarima koje prevazilaze područje čulnog opažanja i mišljenja i — što možda najviše obeshrabruje — na program vežbanja u kojem vera figurira kao ključna vrlina, a sumnja kao opasnost, prepreka i okov.

Kada pokušamo da odredimo sopstveni odnos prema Dhammi, na kraju se nađemo pred izazovom da pronađemo nekakav smisao u ta njezina dva naizgled nepomirljiva lica: empirističko lice okrenuto ovome svetu, koje nam govori da stvari istražujemo i proveravamo sami za sebe, i religijsko lice okrenuto onome iza, koje nam savetuje da odbacimo sumnje i poklonimo poverenje Učitelju i Učenju.

Jedan način na koji možemo rešiti ovu dilemu je prihvatanje samo jednog lica Dhamme kao autentičnog i odbacivanje drugog kao lažnog i površnog. Takođe, ispunjeni tradicionalnim budističkim pijetetom, možemo prigrliti religijsku stranu vere i predanosti, ali lišenu čvrstih kritičkih stavova i promišljanja; možemo takođe, zajedno sa modernim budističkim apologeticima, hvaliti empiricizam i naučni izgled Dhamme, ali se pri tom iznenada spotaći na njezinu religijsku stranu. Pa ipak, razmišljanje o tome šta istinska budistička duhovnost zahteva jasno pokazuje da su oba ova lica Dhamme podjednako autentična i da oba treba uzeti u obzir. Ako to ne učinimo, ne samo da rizikujemo da prihvatimo jednostrano gledanje na učenje, već će i naše bavljenje Dhammom verovatno biti ometeno parcijalnošću i sukobljenim stavovima.

Međutim, ostaje problem spajanja ova dva lica a da ne dođemo u kontradikciju. Ključ, po nama, za takvo izmirenje i time obezbeđivanje unutrašnje konzistentnosti našeg gledišta i prakse leži u razmatranju dve ključne tačke: prvi – glavna svrha Dhamme, i drugi – strategija potrebna da se postigne taj cilj. Cilj jeste postizanje izbavljenja od patnje. Dhamma nema nameru da nam pruži faktografske informacije o ovome svetu i otuda su, uprkos kompatibilnosti sa naukom, njezini ciljevi i preokupacije nužno drugačiji. Pre svega, Dhamma je put duhovnog usavršavanja, oslobađanja iz kruga ponovnog rađanja, umiranja i patnje. Ponuđena nam je kao nezamenljivo sredstvo oslobađanja, Dhamma ne zahteva puko intelektualno razumevanje, već podstiče i odgovor koji nužno mora biti potpuno religijski. Ona nas pogađa u srž bića i tu budi veru, predanost i posvećenost razumljivu u slučaju onda kada je krajnji cilj našeg života u pitanju.

Ali za budizam vera i predanost su samo podsticaji koji nas navode da krenemo i ostanemo na stazi; same po sebi, one nam ne mogu doneti izbavljenje. Osnovni uzrok vezanosti i patnje, podučava Buda, jeste nepoznavanje prave prirode egzistencije; otuda, u okviru budističke strategije oslobađanja primarni instrument mora biti mudrost, znanje i sagledavanje stvari onakve kakve jesu. Istraživanje i kritičko promišljanje, hladno i odmereno, čine prve korake ka mudrosti, omogućujući nam da rešimo svoje sumnje i makar pojmovno dokučimo istine od kojih zavisi naše izbavljenje. Ali sumnja i ispitivanje se ne mogu protegnuti u nedogled. Jednom kada smo odlučili da Dhamma bude naše sredstvo duhovnog oslobađanja, moramo se na njega i ukrcati: mora napustiti svoju neodlučnost i preduzeti vežbanje koje će nas odvesti od vere do oslobađajuće vizije.

Za one koji Dhammi prilaze tragajući za intelektualnim ili emocionalnim zadovoljenjem, ona ce neizbežno pokazivati dva lica i jedno će za njih uvek ostati zagonetka. Ali ako smo spremni da Dhammi priđemo kao onome što ona jeste, kao putu izlaska iz patnje, tada nam se uopšte neće pojaviti dva lica. Umesto toga videćemo ono što je tu bilo od samog početka: jedno lice Dhamme koje, kao i svako lice, ima svoje dve komplementarne strane.


Buddhist Publication Society Newsletter #2 (jesen 1985) , uvodni esej
Copyright © 1985 Buddhist Publication Society