Onaj koji živi znanje
In memoriam: Čedomil Veljačić (Bhikkhu Nanajivako)
Zagreb, 1915 – Kalifornija 1997.
Rada Iveković
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme
Čedomil Veljačić, plodan filozof i učitelj generacija filozofa orijentalista jugoslavenskog prostora, ugasio se 28. decembra 1997. u 83. godini života. Djetinjstvo je proveo u Bosni, gdje mu je otac bio na službi. Preko 30 posljednjih godina proveo je kao skroman budistički redovnik na Šri Lanki, a nekoliko posljednjih u kineskom budističkom samostanu u Kaliforniji (pod imenom Bhikkhu Nanajivako, “onaj koji živi znanje"). U svom monaškom životu. Veljačić nije nikada napustio svoj vrijedan posao filozofa istraživača i u našoj je kulturi, i široj nego filozofskoj ili orijentalističkoj, bio prisutan jednako kao da je lično ostao na poprištu.
Mnogo nas je bilo koji smo ga, pročitavši neku njegovu knjigu, tražili, posjećivali, ili željeli obići u njegovoj pustinjačkoj nastambi na Šri Lanki. Primao nas je srdačno, no nije želio da u masama nahrupimo. Tamo je uspio sebi osigurati, doduše, tek u situaciji izuzeća – mir i izolaciju kakvi su nam, zapletenima u aktivan život, drugdje uglavnom nedostupni, ako ne i nerazumljivi. Njegovo intimno, kako etički tako i teorijski utemeljeno opredjeljenje bila je filozofija budizma, perspektiva iz koje je procjenjivao ostale indijske ili zapadne filozofske škole, znajući da neutralnosti nema. To njegovo namjerno izvrtanje, a time i izlaganje centriranosti (koja nije po sebi ništa manje legitimna od bilo koje druge) bilo je za mnoge od nas intelektualni pokretač i početak (samokritičkog rada koji je imao i širi doseg od puke nauke o starinama kakva je indologija. U životu, i u mišljenju, time mu mnogo dugujemo.
Doljepotpisane je u svakom slučaju zadužio, i u području ostale filozofije, ne samo indijske ili komparativne.
I mnoge mu druge stvari dugujem, kao na primjer kvalitetu izvjesnog pogleda na prirodu, koju me je on naučio vidjeti i čuti. Na pojavu života. Na pojam istine. Na rad. Bio je to jedan od ljudi u čijoj sam sjeni odrastala, koji je obilježio moje djetinjstvo, a pogotovo moju mladost i naukovanje. U odnosu na njega sam se određivala, katkada u pokušaju emancipacije i u razilaženju, u neslaganju, i još se uvijek određujem. A nadasve sam bila pod šarmom njegovog neodoljivog, britkog humora i ironije.
Poslije svega što se desilo s našim životima, s našim vremenom, poslije svih potresa, koje bi Veljačić podnosio kao “nosorog", ali nosorog koji se postaje iz uvida i razumijevanja, mislim da se može reći i da je taj čovjek bio vanvremen, kao što je bio i vanserijski.
Ne samo po svom životnom izboru protiv struje, po doživljenosti filozofije “koja se ne može ni misliti a da se ne živi", već i po svojim znanstvenim dostignućima. Veljačić je odskakao. Kod nas je bio rodonačelnik i jedini u svojoj generaciji filozofa koji se uopće bavio “filozofijom istočnih naroda" i “razmeđima azijskih filozofija", obavivši pionirski posao otvaranja prema indijskim, staroiranskim, kineskim, tibetskim, japanskim filozofijama, dotad nepoznatim. Bio je neprijatelj i zajedljiv kritičar evropocentrizma i bilo kakvog etnocentrizma. Njegovi prevodi filozofskih tekstova sa starih indijskih jezika predstavljaju posebnu vrijednost. No, on je bio i u svjetskim razmjerama jedan od do danas najboljih, a na žalost nedovoljno poznat izvan granica našeg jezika. Njegova je prednost pred mnogima što u jednoj osobi objedinjuje filozofa, indologa, što ga zanimaju transnacionalna “razmeđa", i što je dao poticaja, kao malo ko, bilo na Istoku, bilo na Zapadu, diskusiji (za ili protiv) komparativnog puta u filozofiji, metodologiji pristupa drukčijoj kulturi ili drugom filozofijskom nasljeđu. Na njegovom radu se utemeljila mala, originalna (u odnosu na druge zemlje) i ne beznačajna transrepublička škola “orijentalnih filozofa" kod nas. U tom smislu, Veljačićev rad i njegovo nasljeđe mogu se vidjeti kao realan doprinos naših prostora svjetskoj filozofskoj baštini.
Čedomil Veljačić alias Bhikkhu Nanajivako autor je brojnih članaka i knjiga na našem jeziku (objavljivan u svim, nekad, federalnim republikama), te na engleskom i njemačkom. Među ostalima: Filozofija istočnih naroda (1-2), Razmeđa azijskih filozofija (1-2), Ethos spoznaje u evropskoj i u indijskoj filozofiji, Comparative Philosophy i Buddhist Philosophy of Religion i dr.
12. januar 1998.