Samyutta nikāya 4:11-20
Dutiya vagga
Drugo poglavlje
Prevod Branislav Kovačević
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme
4:11. Pāsāṇa sutta – Stena [pāli]
Jednom je prilikom Blaženi boravio kraj Rāđagahe, na Lešinarevoj hridi. I tako je jednom sedeo u sred noći, u mrklom mraku, na otvorenom, dok je padala lagana kiša. Onda se Māra, Zli, približi Blaženom i u želji da u njemu izazove strah, drhtanje i jezu, obruši nekoliko velikih komada stene.
Na to mu se Blaženi, shvativši: “To je Māra, Zli”, obrati ovim stihovima:
“Čak i ako celu Lešinarevu hrid zatreseš,
to ne uznemirava Budne, potpuno oslobođene.”
Na to Māra, Zli, shvativši: “Blaženi me prepoznao, Srećni me prepoznao”, tužan i razočaran nesta u trenu.
4:12. Kinnusīha sutta – Lav [pāli]
Jednom je prilikom Blaženi boravio kraj Sāvatthija, u Đetinom gaju, u manastiru koji je podigao Anāthapindika. I tu je Blaženi podučavao Dhammu, okružen velikom grupom monaha.
Onda Māra, Zli, ovako pomisli: “Ovaj asketa Gotama podučava Dhammu, okružen velikom grupom monaha. Kako bi bilo da mu priđem i zbunim ga!” Onda on dođe do Blaženog i obrati mu se ovim stihovima:
“Zašto se oglašavaš lavljim rikom,
pun samopouzdanja u sred zajednice?
Pošto postoji i onaj ko ti je ravan,
zašto misliš da si baš ti pobednik?”
[Blaženi]:
“Veliki heroji ispuštaju lavlji rik,
puni samopouzdanja u sred zajednice.
Tathāgata jeste ispunjen snagom,
nadvladavši vezanosti za ovaj svet.”
Na to Māra, Zli, shvativši: “Blaženi me prepoznao, Srećni me prepoznao”, tužan i razočaran nesta u trenu.
4:13. Sakalila sutta – Komad kamena
Ovako sam čuo. Jednom je prilikom Blaženi boravio kraj Rāđagahe, u Maddakuććhi rezervatu za jelene. U to vreme stopalo mu je bilo povređeno komadom kamena. Mučna su bila telesna osećanja što su se u njemu javila – bolna, oštra, omamljujuća, odbojna i neugodna – ali ih je on podnosio sabran, budan i nepomućen. Savivši svoj gornji ogrtač na četvrt, legao je na desnu stranu, u lavlji položaj, jedno stopalo povrh drugog, sabran i budan.
Tada zli Mara dođe do Blaženog i u njegovom prisustvu izrecitova sledeće stihove:
“Ležiš li tu ošamućen, ili opijen stihovima?
Zar je tvojih ciljeva toliko malo?
Sam samcit u pustom boravištu,
kakav je to snevač, taj pospanko?”
[Blaženi]:
“Ležim ovde, neošamućen, niti opijen stihovima.
Svoj cilj postigoh, za mene patnje više nema.
Sam samcit u pustom boravištu,
ležem s ljubavlju za sva živa bića.Čak i oni grudi prostreljenih oštrom strelom,
što im srca brzo, brzo lupaju:
čak i oni sa tim strelama uspevaju da zaspe.
A što ne bih ja, kad sam sebi izvadih strelu?Ne bdijem zbog brige, ne strahujem da zaspim.
Dani i noći ne pogađaju me.
Ne vidim opasnost propasti ni u jednom svetu.
Zato ja ležem s ljubavlju za sva bića.”
Na to Māra, Zli, shvativši: “Blaženi me prepoznao, Srećni me prepoznao”, tužan i razočaran nesta u trenu.
4:14. Patirūpa sutta – Prikladno [pāli]
Jednom je prilikom Blaženi boravio u zemlji Kosala, kraj brahmanskog sela Ekasāla. I tu je Blaženi podučavao Dhammu, okružen velikom grupom seljana.
Onda Māra, Zli, ovako pomisli: “Ovaj asketa Gotama podučava Dhammu, okružen velikom grupom seljana. Kako bi bilo da mu priđem i zbunim ga!” Onda on dođe do Blaženog i obrati mu se ovim stihovima:
“Zaista to ne priliči tebi
da podučavaš druge ljude.
I dok to radiš, ne zapetljavaj se
u privlačnost i odbojnost.” [1]
[Blaženi:]
“Iz saosećanja za njihovu dobrobit,
druge podučava Budni.
Potpuno oslobođen je Tathāgata
i privlačnosti i odbojnosti.”
Na to Māra, Zli, shvativši: “Blaženi me prepoznao, Srećni me prepoznao”, tužan i razočaran nesta u trenu.
[1] Kad neko drži govor o Dhammi, neki ljudi te reči hvale i prema njima se razvija bliskost. Ali drugi to slušaju bez poštovanja i prema njima se razvija odbojnost. Tako onaj ko govori o Dhammi biva uhvaćen u klopku privlačnosti i odbojnosti (anurodha-virodha). No, pošto je u Tathāgati samo samosećanje za druge, on je oslobođen i vezivanja i odbojnosti.
4:15. Mānasa sutta – Mentalno [pāli]
Jednom je prilikom Blaženi boravio kraj Sāvatthija, u Đetinom gaju, u manastiru koji je podigao Anāthapindika. Onda Māra, Zli, dođe do Blaženog i obrati mu se ovim stihovima:
“Postoji klopka što kreće se po nebu,
nešto mentalno što kruši unaokolo;
uz pomoć nje ću da te ulovim,
nećeš mi umaći, o asketo!”
[Blaženi:]
“Oblici, zvukovi, ukusi i mirisi,
kao i divni osećaju dodira –
žudnja za njima u meni iščeze:
poražen si, o ti Presuditelju!”
Na to Māra, Zli, shvativši: “Blaženi me prepoznao, Srećni me prepoznao”, tužan i razočaran nesta u trenu.
4:16 Patta sutta – Prosjačka zdela
4:17 Ćhaphassāyatana sutta – Šest područja kontakta
4:18 Piṇḍa sutta – Prošnja
4:19 Kassaka sutta – Zemljoradnik
U Sāvatthiju. U to vreme je Blaženi upućivao, podsticao, požurivao i ohrabrivao monahe govorom o dhammi, naročito o nevezivanju. Monasi – pažljivi, zainteresovani, prilježni, usmerivši svu svoju pažnju – slušali su njegove reči.
Tada se u zlom Mari javi misao: “Gotama, utihnuli mudrac, upućuje, podstiče, požuruje i ohrabruje monahe govorom o dhammi, naročito o nevezivanju. Monasi – pažljivi, zainteresovani, prilježni, usmerivši svu svoju pažnju – slušaju njegove reči. Šta ako odem do Gorame, utihnulog mudraca, i pomutim mu njegovu viziju?”
Tada Mara, pretvorivši se u zemljoradnika, sa velikim ralom na ramenu – kosa mu raščupana, odeća sačinjena od grube kudelje, noge ukaljane muljem – dođe do Blaženog i, pošto je stigao, reče: “Hej, mudrače. Jesi li video moje volove?”
“A šta su tvoji volovi, Zli?”
“Samo moje je oko, mudrače. Moji su oblici, moj je deo svesti i njegov kontakt sa okom. Gde možeš da mi pobegneš? Samo moje je uvo… nos… jezik… telo… Samo moj je um, mudrače. Samo moje su ideje, moj je deo svesti i njegov kontakt sa umom. Gde možeš da mi pobegneš?
“Samo tvoje je oko, mudrače. Tvoji su oblici, tvoj je deo svesti i njegov kontakt sa okom. Gde ne postoji oko, ne postoji oblik, ne postoji deo svesti i njegov kontakt sa okom: tu ti, Zli, ne možeš dopreti. Samo tvoj je nos… jezik… telo… Samo tvoj je um, mudrače. Tvoje su ideje, tvoj je deo svesti i njegov kontakt sa okom. Gde ne postoji um, ne postoje ideje, ne postoji deo svesti i njegov kontakt sa umom: tu ti, Zli, ne možeš dopreti.”
[Māra:]
To za šta kažu: ‘To je moje’;
i ti koji kažu: ‘Moje’:
Ako je tu tvoj um, mudrače,
tada od mene ne možeš pobeći.
[Blaženi]:
To za šta kažu, nije moje,
i ja nisam od tih koji kažu.
Zato znaj, Zli: nećeš videti
čak ni moje tragove.
Na to Māra, Zli, shvativši: “Blaženi me prepoznao, Srećni me prepoznao”, tužan i razočaran nesta u trenu.
4:20 Rađđa sutta – Vladar
Ovako sam čuo. Jednom je prilikom Blaženi boravio među narodom Kosala, u kolibi u divljini, u oblasti Himalaja. Tada, boraveći u samoći, ovaj sled misli pojavi mu se u svesti: “Je li moguće biti pravedan vladalac, a da nikoga ne ubiješ ili navodiš druge da ubijaju, da ne pleniš ili navodiš druge da plene, da ne tuguješ ili navodiš druge da tuguju?”
Tada zli Mara, znajući kakve su misli u svesti Blaženog, ode do njega i pošto je stigao reče mu: “Postani pravedan vladalac, Blaženi! Postani pravedan vladalac, Tathāgata! – a da nikoga ne ubiješ ili navodiš druge da ubijaju, da ne pleniš ili navodiš druge da plene, da ne tuguješ ili navodiš druge da tuguju!”
“Ali šta ti to vidiš u meni, Zli, da mi govoriš: ’Postani pravedan vladalac, Blaženi! Postani pravedan vladalac, Tathāgata! – a da nikoga ne ubiješ ili navodiš druge da ubijaju, da ne pleniš ili navodiš druge da plene, da ne tuguješ ili navodiš druge da tuguju!’
“Gospodine, Blaženi je razvio četiri osnove snage, težio im, postavio im temelj, učvrstio ih. Ako bi poželeo, mogao bi da se ovde na Himalajama, kralju među planinama, pretvori u zlato i oni bi postali planina od zlata.”
[Blaženi]:
Čitava zlatna planina,
bogatstvo nebrojeno:
čak i dva puta toliko
ne bi bilo dovoljno vredno
koliko jedna osoba.
Znajući to, živi nepomućeno,
u skladu sa kontemplativnim životom.Kada vidiš patnju i odakle ona izvire,
kako možeš biti sklon
čulnim zadovoljstvima?
Znajući da je sticanje
samo novo vezivanje,
vežbaj da se tome odupreš.
Na to Māra, Zli, shvativši: “Blaženi me prepoznao, Srećni me prepoznao”, tužan i razočaran nesta u trenu.