Samyutta nikāya LIV.9
Vesali sutta
Govor u Vesaliju
Prevod Čedomil Veljačić
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme
Ovako sam čuo. Jednom je prilikom Blaženi boravio u gradu Vesali, u Velikoj šumi, u dvorani zgrade s visokim krovom. Tada je Blaženi govorio isposnicima o raznim vidovima odvratnosti (asubham), preporučujući odvratnost i meditativno produbljivanje doživljaja odvratnosti…
A tada Blaženi reče redovnicima:
— Redovnici, želim da se pola mjeseca povučem u samoću. Nikome ne treba dopustiti da me posjeti, osim jednom jedinom čovjeku koji će mi donositi hranu.
— Dobro, gospodine — odvratiše redovnici Blaženome. I tako ga doista nije posećivao niko osim onoga ko mu je donosio hranu.
A redovnici, ponavljajući pouku o zadubljenju u predmet odvratnosti, provodili su to vrijeme u zadubljenju u doživljaj odvratnosti na razne načine. Osjetili su se zabrinuti i postiđeni zbog vlastitog tijela i počeli da ga se gade toliko da su posezali za oružjem da se ubiju. Jednog je dana deset redovnika počinilo samoubojstvo, a nekad i dvadeset i trideset dnevno.
Kad je prošlo pola mjeseca, Blaženi se vrati iz osame, pa reče redovniku Ānandi:
— Šta je ovo, Ānando? Čini mi se da se redovnička zajednica smanjila.
Ānando mu saopći razlog, a zatim doda:
— Bilo bi dobro, gospodine, kad bi nas Blaženi poučio i nekom drugom načinu zadubljenja, tako da se redovnička zajednica osnaži u usavršenju spoznaje.
— Dobro je, Ānando. Sazovi sve redovnike koji borave u okolici da se sakupe ovde u zbornici!
… Kad su se redovnici skupili, Blaženi im reče ovako:
— Redovnici, usredotočenje pažnje na udisanje i izdisanje, ako se njeguje i razvija, smiruje i istančava duh. Ono je savršeno samo po sebi, a i život čini ugodnim. Takvo zadubljenje odstranjuje zle i štetne sklonosti koje su u čovjeku već nastale, otklanja ih u tren oka. Isto onako, redovnici, kao što u poslednjem mjesecu žarkog godišnjeg doba prašina i nečistoća počinje da se uzdiže u uzduh, ali ako naiđe veliki kišni oblak, kiša sve to staloži isapere začas — isto tako i usredotočenje pažnje na udisanje i izdisanje, ako se njeguje i razvija, smiruje i istančava duh… a i život čini ugodnim…
Otišavši u šumu, u podnožju stabla, ili na praznom prostoru, isposnik sjedi skrštenih nogu, držeći tijelo u okomitom stavu, s ustaljenom pažnjom. Udišući dug dah zna: "Udišem dugi dah"; udišući kratak dah zna: "Udišem kratak dah"; izdišući dugi dah zna: "Izdišem dugi dah"; izdišući kratki dah zna: "Izdišem kratki dah". "Udahnut ću svjestan cijelog tijela", tako se vježba, "Izdahnut ću svjestan cijelog tijela", tako se vježba. "Udahnut ću smirujući tjelesne funkcije", tako se vježba…
(Ista se metoda primjenjuje u nastavku na duh i mentalne formacije [osjećaje, misli] koje treba posmatrati s pažljivom sabranošću pri udisanju i izdisanju.)