Theravāda budistička zajednica u Srbiji

Samyutta nikāya 6:1-10

Paṭhama vagga
Prvo poglavlje

Prevod Branislav Kovačević
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme


1. Brahmāyāćana sutta — Brahmina molba

Ovako sam čuo. Jednom je prilikom Blaženi, ubrzo posle probuđenja, boravio kraj Uruvele, na obali reke Neranđare, u podnožju banjan drveta. Onda mu se, dok je tako boravio osamljen, u svesti pojaviše ove misli: “Ova Dhamma koju sam dostigao jeste duboka, teško ju je sagledati, teško razumeti, jeste umirujuća, slojevita, izvan nagađanja, suptilna, namenjena mudracima da je razumeju. Ali ljudi se danas ushićuju vezivanjem, uzbuđuju vezivanjem, uživaju u vezivanju. A za ljude koji se ushićuju vezivanjem, uzbuđuju vezivanjem, uživaju u vezivanju uslovljenost “ako ovo / onda ono” i uslovljenost nastanka teški su za uviđanje. Ovo stanje je, takođe, teško za uviđanje: rastvaranje svega što je stvoreno, napuštanje svakog posedovanja, dokončanje želje, spokojstvo, poništavanje, utrnuće. I ako bih podučavao Dhammu, a drugi me ne bi razumeli, to bi samo donelo zamor i neprilike.

Upravo tada se u Blaženom javiše ovi stihovi, do tada neizgovoreni, do tada nesaslušani:

Dosta je sada podučavanja onoga
što samo sa mnogo muke dostigoh.
Ovu Dhammu ne mogu lako razumeti
oni koji su preplavljeni odbojnošću i strašću.

Ono što je skriveno, suptilno,
duboko, teško vidljivo, to ide protiv struje —
oni što se ushićuju strašću,
uronjeni u gustu tamu, neće videti.

Dok je Blaženi tako razmišljao, um mu se priklanjao tome da boravi u miru, da ne podučava Dhammu.

Tada Brama Sahampati, videvši o čemu razmišlja Blaženi, pomisli: “Ovaj svet je izgubljen! Ovaj svet je razoren! Um Tathāgate, arahanta, Samoprobuđenoga priklanja se tome da boravi u miru, da ne podučava Dhammu! Tada, u trenu, kao to snažan čovek ispruži savijenu ruku ili savije ispruženu ruku, Brama Sahampati nestade iz Brama-sveta i pojavi se pred Blaženim. Prebacivši ogrtač preko jednog ramena, on kleknu desnim kolenom na tlo, pozdravi Blaženog ruku sklopljenih ispred srca i reče mu: “Gospodine, neka Blaženi podučava Dhammu! Neka Tathāgata podučava Dhammu! Ima bića u čijim očima je tek malo trunja, koja propadaju zato što nisu čula Dhammu. Biće među njima onih koji će razumeti Dhammu.”

To reče Brama Sahampati. A zatim nastavi:

U prošlosti pojavila se u zemlji Magadhi
nečista Dhamma, podučavahu je nepročišćeni.
Otvori vrata besmrtnosti!
Dopusti im da čuju Dhammu
što je razumeše pročišćeni!

Baš kao što neko stojeći na litici
može videti ljude svuda ispod sebe,
Isto tako, o mudri, pogleda koji sve obuhvata,
podigni palatu u obliku Dhamme.
Oslobođen žalosti, pogledaj ljude
uronjene u žalost, pritisnute rođenjem i starošću.

Ustani, heroju, pobedniče u bici!
O učitelju, što kroči ne dugujući ništa ovome svetu.
Podučavaj Dhammu, o Blaženi:
Biće i onih koji će je razumeti.

Tada Blaženi, razumevši Bramin poziv, iz milosrđa prema bićima, pogleda na svet okom Probuđenoga. Dok je tako posmatrao, vide bića u čijim očima je tek malo trunja i ona u čijim očima je mnogo trunja, onih obdarenih sposobnostima i onih drugih, onih sa dobrim svojstvima i onih sa lošim, onih koje je lako podučavati i onih koje je teško. Baš kao što u jezeru plavih, crvenih ili belih lotosa, neki lotosi – rođeni i rasli pod vodom – mogu procvetati pod vodom, ni ne izdigavši se iz vode; neki mogu zastati na samoj površini vode, dok se drugi mogu uzdići iznad vode i tako ostati njome neuprljani – isto tako, posmatrajući svet okom Probuđenoga, Blaženi vide bića u čijim očima je tek malo trunja i ona u čijim očima je mnogo trunja, onih obdarenih sposobnostima i onih drugih, onih sa dobrim svojstvima i onih sa lošim, onih koje je lako podučavati i onih koje je teško.

Videvši to, on Brami Sahampatiju odgovori stihovima:

Otvorena su vrata besmrtnosti
onima koji imaju uši da čuju.
Neka pokažu čvrstinu uverenja.
Predviđajući nevolju, o Bramo,
nisam ljudima govorio tananu,
uzvišenu Dhammu.

Tada Brama Sahampati, pomislivši, “Blaženi se složio da podučava Dhammu,” pokloni se Blaženom i, obišavši ga sa desne strane, odmah nestade.

2. Gārava sutta — Poštovanje [pāli]

Ovako sam čuo. Jednom je prilikom Blaženi, ubrzo posle probuđenja, boravio kraj Uruvele, na obali reke Neranđare, u podnožju banjan drveta. Onda mu se, dok je tako živeo osamljen, u svesti javiše ove misli: “Mučno je živeti bez poštovanja, bez smernosti prema nekome. A kraj kojeg askete ili bramana bih ja mogao da živim, iskazujući mu počast i poštovanje?”

Onda mu se javi ova misao: “Radi usavršavanja još nesavršenog sastojka vrline (sīla) bilo bi dobro živeti kraj nekog askete ili bramana, iskazujući mu počast i poštovanje. Međutim, u čitavom ovom svetu, sa njegovim bogovima, sa Marom i Bramom, u ovom pokolenju sa njegovim asketama i bramanima, vladarima i običnim ljudima, ne vidim nijednog drugog asketu ili bramana kraj kojeg bih mogao živeti, iskazujući mu počast i poštovanje, a da je više usavršen u vrlini nego što sam to ja.

Radi usavršavanja još nesavršenog sastojka koncentracije (samādhi) bilo bi dobro živeti kraj nekog askete ili bramana, iskazujući mu počast i poštovanje. Međutim, u čitavom ovom svetu, sa njegovim bogovima, sa Marom i Bramom, u ovom pokolenju sa njegovim asketama i bramanima, vladarima i običnim ljudima, ne vidim nijednog drugog asketu ili bramana kraj kojeg bih mogao živeti, iskazujući mu počast i poštovanje, a da je više usavršen u koncentraciji nego što sam to ja.

Radi usavršavanja još nesavršenog sastojka mudrosti (paññā) bilo bi dobro živeti kraj nekog askete ili bramana, iskazujući mu počast i poštovanje. Međutim, u čitavom ovom svetu, sa njegovim bogovima… ne vidim nijednog drugog asketu ili bramana kraj kojeg bih mogao živeti, iskazujući mu počast i poštovanje, a da je više usavršen u mudrosti nego što sam to ja.

Radi usavršavanja još nesavršenog sastojka oslobađanja (vimutti) bilo bi dobro živeti kraj nekog askete ili bramana, iskazujući mu počast i poštovanje. Međutim, u čitavom ovom svetu, sa njegovim bogovima… ne vidim nijednog drugog asketu ili bramana kraj kojeg bih mogao živeti, iskazujući mu počast i poštovanje, a da je više usavršen u oslobađanju nego što sam to ja.

Radi usavršavanja još nesavršenog sastojka znanja i viđenja koji vode oslobađanju (vimuttiñānadassana) bilo bi dobro živeti kraj nekog askete ili bramana, iskazujući mu počast i poštovanje. Međutim, u čitavom ovom svetu, sa njegovim bogovima, sa Marom i Bramom, u ovom pokolenju sa njegovim asketama i bramanima, vladarima i običnim ljudima, ne vidim nijednog drugog asketu ili bramana kraj kojeg bih mogao živeti, iskazujući mu počast i poštovanje, a da je više usavršen u znanju i viđenju koji vode oslobođenju nego što sam to ja. A kako bi bilo ako bih živeo upravo u ovoj Dhammi, za koju sam se do kraja probudio, ukazujući joj počast i poštovanje?”

Tada, videvši o čemu razmišlja Blaženi — kao kada bi snažan čovek ispružio savijenu ruku ili savio ispruženu ruku — Brama Sahampati nestade iz Brama-sveta i pojavi se pred Blaženim. Prebacivši ogrtač preko jednog ramena u znak poštovanja, on sklopi dlanove u visini grudi  i pozdravi Blaženog ovim rečima: “Tako je, Blaženi! Tako je, Tathāgata! Oni koji su bili arahanti, samoprobuđeni u prošlosti – i oni su živeli upravo u ovoj Dhammi, ukazujući mu počast i poštovanje. I neka Blaženi, koji je danas arahant, samoprobuđen, živi upravo u ovoj Dhammi, ukazujući joj počast i poštovanje.”

Tako reče Brama Sahampati. A zatim nastavi:

Prošli Bude, buduće Bude,
i Buda koji je sada,
oni koji uklanjaju patnju mnogih —

svi su živeli, živeće i žive,
poštujući istinsku Dhammu.
Za Bude je ovo prirodni zakon.

Zato, onaj ko želi sam sebi dobro,
ko teži savršenstvu,
treba da poštuje istinsku Dhammu,
podsećajući se Budinog učenja.