Samyutta nikāya 8:1-12
Vaṅgisa sayutta
Uputstva Vaṅgisi
Prevod Branislav Kovačević
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme
8:1 Nikkhanta sutta
8:2 Arati sutta
8:3 Pesala sutta
8:4 Ānanda sutta – Ānanda
Ovako sam čuo. Jednom je prilikom poštovani Ānanda boravio blizu Sāvatthija, u Đetinom gaju, u hramu manastira Anāthapindike. Tada, rano ujutro, obuče se on i noseći svoju posudu za prošenje hrane i prebacivši ogrtač, otide do Sāvatthija u pratnji poštovanog Vangise. I desilo se da se tada u poštovanom Vangisi javi nezadovoljstvo (životom ispunjenim vrlinom). Požuda preplavi njegov um. Tako se on sledećim stihovima obrati poštovanom Ānandi:
Čulnom željom obuzet gorim.
Moj um je u plamenu.
Molim te, Gotama, iz milosrđa,
reci mi kako
da taj palmen ugasim.
[Ānanda:]
Zahvaljujući iskrivljenom opažanju
um tvoj je u plamenu.
Kloni se onoga što smatraš lepim
a praćeno je požudom.
Uvidi da su te mentalne tvorevine nešto drugo,
da su patnja,
i da nisu deo tebe.Iskoreni svoju veliku požudu.
Nemoj stalno iznova goreti u njoj.Razvijaj um
— uravnotežen i sabran —
uviđajući ono što je nečisto
i na osnovu onoga što je nečisto.
Neka je tvoja sabranost
uronjena u telo.
Budi onaj ko teži
otrežnjenju.
Razvijaj nepristrasnost.
Odbaci obmanu.
Tada, razagnavši svu tu
obmanu,
naći ćeš se na pravome putu
ka smirenju.
8:5 Subhāsita sutta – Dobro rečeno (prev. Veljačić)
U Sāvatthiju, u Đetinu gaju… Blaženi oslovi isposnike ovako:
– Isposnici!
A oni odgovoriše: – Da, gospodine!
Tad Blaženi reče ovako: – Govor koji se odlikuje sa četiri obilježja je dobro izrečen, a ne loše. Koja su to četiri obilježja? Kad se isposnik izražava dobro, a ne loše, ispravno, a ne neispravno, prijazno, a ne neprijazno, istinito, a ne lažno…
Tako je rekao Blaženi. A zatim je Dobri Vodič nadodao:
Najvažnije je dobro se izraziti.
Drugo je pravilo da izreka bude ispravna,
a da ne bude neispravna,
treće da je prijatna, ne neprijatna,
a četvrto istinita, a ne lažna.
Tada redovnik Vangiso ustane sa svog sjedišta, prebaci ogrtač preko jednog ramena, pozdravi Blaženoga sklopljenim rukama i reče:
– Nadahnut sam, Blaženi! Nadahnut sam, Dobrostivi!
– Izrazi svoje nadahnuće, Vangiso! – odvrati mu Blaženi.
A redovnik Vangiso izreče pred Blaženim ovaj prigodni. hvalospjev:
Govoriti treba tako da se čovjek ne pokaje
i da drugom ne naškodi, jer takav je dobar izraz.
Prijazan neka je govor, riječ koja nas raduje
i ne zlorabi slabost, nego je drugom ugodna!
Riječ istine je besmrtna. – Ta to je vječno pravilo!
U istini i namjeri koja ostaje ispravna,
nužno je biti postojan. – Ta to se uvijek ističe!
Ono što izriče Budni vodi u spokoj nirvane
i svaku dokončava patnju. – Ta to je vrhovni izraz!
8:6 Sāriputta sutta – Sāriputta
Jednom je prilikom Sāriputta boravio blizu Sāvatthija, u Đetinom gaju, u manastiru koji je podigao Anāthapindika. I u to vreme je poštovani Sāriputta upućivao, bodrio, podsticao i radovao monahe u sali za okupljanje, svojim govorom o Dhammi, izloženim rečima uglađenim, jasnim, preciznim, koje dobro izražavaju značenje. A ti monasi su slušali Dhammu pomno, kao nešto što im je od životne važnosti, potpuno usredsređeni na ono što se govori.
I poštovanom Vangisi pade misao na pamet: “Poštovani Sāriputta upućuje govorom o Dhammi, izloženim rečima uglađenim, jasnim, preciznim, koje dobro izražavaju značenje. A ti monasi su slušali Dhammu pomno…Voleo bih da pohvalim poštovanog Sāriputtu prikladnim stihovima”.
Tako poštovani Vangisa ustade sa svog sedišta, prebaci gornji deo ogrtača preko jednog ramena, pa se ruku sklopljenih u visinu grudi okrete ka poštovanom Sāriputti i reče: “Nadahnut sam, prijatelju Sāriputta! Nadahnut sam, prijatelju Sāriputta!”
“Onda izrazi svoje nadahnuće, prijatelju Vangisa”.
Na to poštovani Vangisa pohvali poštovanog Sāriputtu prikladnim stihovima:
“Duboke mudrosti, inteligentan,
znalac puta istinskog i onog lažnog,
Sāriputta velike mudrosti,
podučava monahe Dhammi.On ih podučava ukratko,
on ih podučava do detalja,
glas mu umilan poput slavuja
izliva nadahnjujuće reči.Dok ih podučava tako, oni slušaju
njegove skladne rečenice.
Nadahnutog uma, razgaljeni
njegovim prekrasnim glasom
zvonkim i umilnim,
monasi u tišini slušaju.
8:7 Pavāraṇā sutta
8:8 Parosahassa sutta – Preko hiljadu (prev. Veljačić)
U Sāvatthiju, u Jetinu gaju… kad je Vangiso izrazio svoje pjesničko nadahnuće povodom Budine propovijedi o nirvani, Buda ga spokojno upita:
– Reci nam, Vangiso, jesi li te stihove smislio ranije ili te je nadahnuće spopalo na licu mjesta?
– Nisu to, gospodine, ranije smišljeni stihovi, nego me je nadahnuće spopalo na licu mjesta.
– E, onda nam izreci još nekoliko nadahnutih stihova koje nisi prethodno smislio!
A Vangiso nastavi (u stihovima slobodnog metra):
Ti koji si nadmašio stranputicu Zloduha
prelaziš satrte prepreke.
Gledajte tog razrešitelja spona
kako nepristrasno ravne dijelove dijeli!Na razne si načine pokazao
put da se prodre kroz bujicu.
Nepokolebivi ostaju svjedoci
da si dokazao tu nepogibeljnost.Lučonoša je predvidio
kako treba nadići sve te prepreke,
spoznao i uvidio
i pokazao vrhunac našim dogledima.U tako pokazanoj istini
ko da zanemari što je razaznao?
Zato u pouci Blaženoga
uvijek pažljiv poštuj i slijedi taj uzor!
8:9 Koṇḍañña sutta
8:10 Moggallāna sutta
8:11 Gaggarā sutta
8:12 Vaṅgīsa sutta