Theravāda budistička zajednica u Srbiji

SN XLII.11: Bhadraka sutta

Samyutta nikāya XLII.11

Bhadraka sutta
Govor Bhadraki


Prevod Branislav Kovačević
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme
 


Jednom je prilikom Blaženi boravio među narodom Malla, kraj grada Uruvelakappa. Onda gradski starešina Bhadraka dođe do Blaženog, pokloni mu se, sede se strane i reče: “Bilo bi dobro, poštovani gospodine, ako bi me Blaženi podučio kako nastaje i kako prestaje patnja.”

“Ako bih te, starešino, podučavao o nastanku i prestanku patnje koja se javila u prošlosti, govoreći: 'Tako je bilo u prošlosti', možda bi se oko toga u tebi javila zbunjenost i nesigurnost. I ako bih te podučio o nastanku i prestanku patnje koja će se javiti u budućnosti, govoreći: 'Tako će biti u budućnosti', možda bi se oko toga u tebi javila zbunjenost I nesigurnost. Umesto toga, starešino, dok sada sedim upravo ovde i ti sediš upravo tu, podučiću te o nastanku i prestanku patnje. Slušaj i dobro pazi na moje reči, a ja ću govoriti.”

“Da, poštovani gospodine”, odgovori starešina Bhadraka. A Blaženi ovako reče:

“Šta misliš, starešino? Ima li u Uruvelakappi ljudi zbog kojih bi se, kada bi bili pogubljeni, utamničeni, oglobljeni ili na drugi način kažnjeni, u tebi javili žalost, naricanje, bol, uznemirenost i očaj?”

“Ima takvih ljudi, poštovani gospodine.”

“A ima li u Uruvelakappi ljudi zbog kojih se u takvim slučajevima u tebi ne bi javili žalost, naricanje, bol, uznemirenost i očaj?”

“Ima i takvih ljudi, poštovani gospodine.”

“Šta je, starešino, uzrok i razlog da se zbog nekih ljudi u Uruvelakappi u tebi jave žalost, naricanje, bol, uznemirenost i očaj kada su pogubljeni, utamničeni, oglobljeni ili na drugi način kažnjeni, dok se u pogledu nekih drugih ista takva žalost, naricanje, bol, uznemirenost i očaj ne bi javili?”

“Poštovani gospodine, oni ljudi iz Uruvelakappe zbog kojih bi se u meni javili žalost, naricanje, bol, uznemirenost i očaj kada bi bili pogubljeni, utamničeni, oglobljeni ili na drugi način kažnjeni, to su ljudi za kojima žudim i za koje sam vezan. Ali oni ljudi iz Uruvelakappe zbog kojih se u meni ne bi javili žalost, naricanje, bol, uznemirenost i očaj, to su ljudi za kojima u meni nema žudnje, za koje nisam vezan.”

“Starešino, uz pomoć ovog principa koji vidiš, razumeš, neposredno ti je dostupan, sagledan, primeni isti metod I na prošlost i budućnost ovako: 'Kakva god patnja da je nastala u prošlosti, svaka je svoj koren imala u žudnji, žudnja joj je bila izvor; jer žudnja je koren patnje. Kakva god patnja da nastane u budućnosti, svaka će svoj koren imati u žudnji, žudnja će joj biti izvor; jer žudnja je koren patnje'.”

“To je divno, poštovani gospodine! To je čudesno, poštovani gospodine! Kako je to dobro rekao Blaženi: 'Kakva god patnja da nastane, svaka svoj koren ima u žudnji, žudnja joj je izvor; jer žudnja je koren patnje. Poštovani gospodine, ja imam sina po imenu Ćiravāsi, koji živi izvan grada. Svako jutro rano ustanem I pošaljem čoveka rečima: “Idi, čoveče, i vidi kako je Ćiravāsi”. Sve dok se taj čovek ne vrati, uznemiren sam i razmišljam: “Nadam se da Ćiravāsija nije zadesila neka nevolja!”.'

“A šta misliš, starešino? Ako bi Ćiravāsi bio pogubljen, utamničen, oglobljen ili na drugi način kažnjen, da li bi se u tebi javili žalost, naricanje, bol, uznemirenost i očaj?”

“Poštovani gospodine, ako bi Ćiravāsi bio pogubljen, utamničen, oglobljen ili na drugi način kažnjen, čitav moj život bio bi poremećen, pa kako da se onda žalost, naricanje, bol, uznemirenost i očaj ne jave u meni?”

“Isto tako, starešino, može se razumeti: 'Kakva god patnja da nastake, svaka svoj koren ima u žudnji, žudnja joj je izvor; jer žudnja je koren patnje'.

“Šta misliš, starešino? Pre nego što si video Ćiravāsijevu majku ili uopšte čuo za nju, da li si imao bilo kakvu žudnju, vezanost ili ljubav prema njoj?”

“Nisam, poštovani gospodine.”

“Da li se onda, starešino, zato što si je video ili čuo za nju u tebi javila žudnja, vezanost ili ljubav?”

“Jeste, postovani gospodine.”

“Šta misliš, starešino? Ako bi Ćiravāsijeva majka bila pogubljena, utamničena, oglobljena ili na drugi način kažnjena, da li bi se u tebi javili žalost, naricanje, bol, uznemirenost i očaj?”

“Poštovani gospodine, ako bi Ćiravāsijeva majka bila pogubljena, utamničena, oglobljena ili na drugi način kažnjena, čitav moj život bio bi poremećen, pa kako da se onda žalost, naricanje, bol, uznemirenost i očaj ne jave u meni?”

“Isto tako, starešino, može se razumeti: 'Kakva god patnja da nastake, svaka svoj koren ima u žudnji, žudnja joj je izvor; jer žudnja je koren patnje '.