Samyutta nikāya XXIII.1

Mara sutta
Govor o smrti

Prevod Čedomil Veljačić
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme
 

---

Ovako sam čuo. Jednom je prilikom Blaženi boravio u gradu Sāvatthi. …

Tada redovnik Radho posjeti Blaženoga, pozdravi ga, sjedne sa strane, pa oslovi Blaženoga ovako:

– Govori se o smrti. [1] Dokle, gospodine, seže vlast Smrti?

– Dokle postoji tjelesni lik, Radho, dotle postoji smrt, ili smrtnost, ili onaj ko umire. Zato, Radho, treba da shvatiš da je tijelo smrt, da je smrtno, da umire, da je bolesno, da je tumor, da je ubojita strijela, da je ponor i izvor patnje. Ko tako shvati, njegovo je shvaćanje ispravno. – Isto tako treba shvatiti osjećaj – predodžbu – izraz volje – svijest.

– A šta je, gospodine, svrha ispravnog uvida?

– Svrha je ispravnog uvida, Radho, odvratnost.

– A svrha odvratnosti?

– Napuštanje strasti (obestrašćenost).

– A svrha napuštanja strasti?

– Oslobođenje.

– A svrha oslobođenja?

– Utrnuće (nibbanam).

– A svrha utrnuća?

– To je, Radho, pitanje koje prelazi granicu smisla. Tome pitanju nije moguće odrediti granicu. Asketski život, Radho, uvire u nibbhanu (iščezava u utrnuću), utrnuće (nibbanam) mu je svrha i kraj.

---

Beleška

[1] Personifikacija smrti, Maro, često se naziva zloduhom, ali i vladarem svijeta svih oblika "sreće i nesreće, dobra i zla" u njemu. Vjerujem da je Nietzsche, koji se na Buddhu često poziva, bilo da se s njim slaže ili ne, preuzeo od Buddhe načelo "s onu stranu dobra i zla" (jenseits von Gut und Böse), iako mu interpretacija nije usklađena s Buddhinom. [Natrag]