Samyutta nikāya XXXV.234
Udayi sutta
Govor Udajinu
Prevod Čedomil Veljačić
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme
Jednom su redovnici Ānanda i Udaji boravili u gradu Kosambi, u Goitinu gaju. Redovnik Udaji iziđe pred večer iz osamljenog boravišta, da posjeti redovnika Ānandu… Sjedeći pored njega, Udaji upita:
— Blaženi je na razne načine rastumačio, razjasnio i pokazao da je ovo tijelo lišeno trajnog svojstva (duša). Može li se isto tako dokazati i pokazati, razumjeti i uvjeriti se, raščlaniti, razjasniti i razotkriti da je i svijest isto tako lišena trajnog svojstva?
— Da, prijatelju, i to je moguće… Zar nije oko pretpostavka pojave oblika i vidne svijesti?
— Da, prijatelju!
— Kad bi taj uzrok i pretpostavka pojave vidne svijesti u svakom pogledu, potpuno i bez ostatka bio uklonjen, zar bi bilo moguće zamisliti vidnu svijest?
— Ne, prijatelju!
— Eto takvim je postupkom Blaženi rastumačio, razjasnio i pokazao da je i ova svijest lišena trajnog svojstva. [Isto važi i za svijest o ostalim osjetilima i za koordinacionu svijest razuma (mano, latinski mens)].
— Kad bi se, prijatelju, neki čovjek, kome je potrebno tvrdo drvo, u potrazi za tvrdim drvetom uputio s oštrom sjekirom u šumu, pa naišao na veliko stablo razlistale banane, uspravno, svježe, visoka uzrasta, pa kad bi ga zasjekao pri korijenu, a zatim mu odsjekao vrh i počeo da ga ljušti, do srži mu ne bi mogao doprijeti, a kamoli do tvrdog drveta. Isto tako ni isposnik neće sagledati ni na jednom od šest osjetnih područja ni trajno svojstvo duše niti bilo šta što bi takvom svojstvu bilo svojstveno. A pošto to ne može da sagleda, isposnik ne prianja više ni za što na svijetu. Ko je neprionjiv, taj je i neustrašiv, a ko je neustrašiv, taj se sam od sebe gasi (postiže "utrnuće", nibbanam), spoznavši da je prekinuta spona rađanja, da je iživljen svetački život, da je izvršeno što je trebalo izvršiti i da mu više nigdje ništa ne preostaje.