Theravāda budistička zajednica u Srbiji

Kako krotiti divljeg slona
i druge avanture sa svesnošću

Jan Chozen Bays

Prevod Branislav Kovačević
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme


6. nedelja
ISTINSKI KOMPLIMENTI

Vežba: Jednom dnevno odaberi nekoga ko ti je blizak – člana porodice, prijatelja ili kolegu sa posla – i daj mu istinski kompliment. Što ti je osoba bliža, to bolje; recimo, dete ili roditelj. (Ne računa se ako neznanki na pošti kažeš da ti se dopada njen šal.) Što je kompliment konkretniji, to je bolje. “Zaista mi se dopada radost u tvom glasu dok si se javljala na telefon.”

Postani takođe svesna svih komplimenata koje drugi daju tebi. Istražuj cilj tih komplimenata i efekat koji imaju na tebe.

PODSETI SEBE

Stiker na kojem je reč “Pohvala” ili “Kompliment” postavi na mestima na kojima ćeš moći da ga vidiš tokom dana.

OTKRIĆA

Neki ljudi kažu da im je u početku ovaj zadatak bio težak, jer su se plašili da njihovi komplimenti neće biti iskreni. Ali su uskoro otkrili mnoštvo stvari za koje mogu biti zahvalni i tako su bili u stanju da nastave vežbanje. Dok su vežbali, neki su shvatili koliko je u njima jak taj “kritičar”, koji uočava i komentariše jedino probleme. I to im je zaista pomoglo da osveste i promene to svoje stanje uma.

Drugi su izveštavali kako su, dok bi davali komplimente, uočili da osoba koja prima komplimente često ih blokira. “A ne, mislim da moji kolači i nisu tako dobri.” Dobiti kompliment nas nekako čini ranjivim. Neki su možda postali podozrivi prema komplimentima još u adolescenciji, kada nisu bili baš sigurni da li oni izrečeni ozbiljno ili je treba da budu šala. Možda su i sami počeli da daju komplimente kao vidi ismevanja ili da odbijaju komplimente kao šalu, kako bi sebe zaštiti od osećaja stida. Jedna osoba mi je pričala kako su roditelji morali da je uče na koji način da prima komplimente. Savetovali su joj: “Jednostavno kaži: ‘Hvala vam’. To je sve što drugoj osobi treba.”

Drugi čovek mi je opisivao kako je pomno proučavao veštinu davanja komplimenta, zato što nije dobi nijedan dok je odrastao u porodici razaranoj alkoholizmom. Na kraju je ustanovio da davanje komplimenata “stvari čini lakšim i energiji daje pozitivan kvalitet”. Takođe je otkrio kako njegova deca, supruga i zaposleni kao da ožive kad dobiju iskrenu pohvalu.

Postoje i razlike u načinu na koji se primaju komplimenti, uslovljene različitim kulturama. Prema studijama, u Kini i Japanu 95% odgovora na kompliment su poricanje i preusmeravanje pohvale. U Aziji odbacivanje ili uzmicanje pred komplimentom se čini normalnim, jer bi se u suprotnom smatralo da toj osobi manjka poniznost. Muž ne komplimentira svojoj ženi u prisustvu drugih, jer bi to moglo da se shvati kao njegovo hvalisanje.

Nenasilna komunikacija, jedan od pristupa efikasnom rešavanju konflikta, uči da kompliment kao što je: “Vi ste tako [neki pridev]…” obično ima efekat udaljavanja dve strane. Zato preporučuju usmeravanje komplimenta na nešto što te je dirnulo, jer takav tip komplimenta snaži osećaj povezanosti i bliskosti. “Dirnulo me je to koliko ste vremena uložili da spremite kolače za ovaj susret. Hvala vam.”

Ovakva vežba svesnosti pomaže da osvestimo funkciju i učestalost komplimenata u našim odnosima sa drugim osobama. Neki komplimenti se čine iskrenim, dok je cilj drugih očigledno da se nešto dobije zauzvrat. Kada nekoga prvi put sretnemo ili kad se nekom udvaramo, razmena komplimenata je mnogo češća. Kasnije, kao da one koji su nam bliski uzimamo zdravo za gotovo i prestajemo da izražavamo pohvale, zahvalnost ili to koliko nešto cenimo.

DUBLJE LEKCIJE

Zen učitelj Dogen je napisao: “Treba da znaš da blag govor proizlazi iz blagog uma, a blag um raste iz semena saosećajnog uma. Treba da razumeš činjenicu kako ljubazne reči nisu tek pohvala tuđih zasluga; one imaju moć da promene sudbinu čitavog naroda.”

Budističko učenje objašnjava tri osnovna osećaja koja doživljavamo kao reakciju na ljude, stvari ili događaje: pozitivan (osećaj sreće), negativan (osećaj razdraženosti) i neutralan (ni pozitivni ni negativni osećaji). Kada imamo pozitivan osećaj o nekoj osobi, verovatnije je da ćemo ka njoj usmeriti zrak pozitivnog osnovnog osećaja i takođe joj uputiti komplimente. Na primer, prirodno smo skloni da damo kompliment nekome kome se udvaramo ili slatkoj bebi koja se još nije transformisala u nesnosno derište.

Kada neko postane stalni saputnik u našem životu, prestajemo da uočavamo šta oni rade i ne pada nam na pamet da ih pohvalimo. U stvari, moguće je da ih komentarišemo samo u negativnom svetlu, o stvarima za koje smatramo da treba menjati. I bez naše svesne namere, sve to može postepeno čitavom našem odnosu dati negativan osnovni osećaj. Zato vežba uočavanja šta ta osoba dobro radi i davanje iskrenih pohvala mogu stvoriti novu toplinu, bliskost i saosećanje u našem odnosu.

Komplimenti usmereni na privremene ili uslovljene kvalitete kao što je to recimo lepota stvaraju u nama malo nelagode. Otkuda to? Zato što intuitivno znamo da su neki kvaliteti, kao što je fizička lepota, tek slučajno ukrštanje gena i vladajućih kulturnih normi. Mi nismo sami kreirali svoje lepo lice. Ono je privremeni dar. Znamo da će se vremenom pretvoriti u nešto drugo, sa dvostrukim podvaljkom i mnoštvom bora. Za samo godinu dana drugi mogu početi da ga opisuju kao “ružno”. Prava kosa postane popularna tokom nekoliko godina i devojke sa talasastom kosom provode sate ispravljajući je. A onda u modu uđu talasi. Većina stvari za koje dobijamo komplimente je privremena – vitka figura, atletske sposobnosti, čak inteligencija. To su retko kvaliteti koje smo zaista zaslužili. Otuda su najbolji komplimenti zasnovani na zahvalnosti za to kako se osećamo zbog neke osobe.

Ispod privremenih kvaliteta oko kojih se gomilaju komplimenti leži naša istinska priroda. U budizmu ona se naziva Buda priroda. U drugim religijama zovu je božanska priroda u nama. To je naša suština. Ona nije zasnovana na osećajima, fizičkim karakteristikama ili nekoj vrsti saosećanja. Nju nije moguće uvećati komplimentima ili smanjiti kritikom. Ništa što uradiš se njoj ne dodaje, niti od nje oduzima. Nije bitno šta si učinila pogrešno ili ispravno, nije bitno šta su drugi tebi uradili, jer ona ostaje nedirnuta. Ne uvećava se kada se rodiš, niti smanjuje kada umireš. Jer ona je Večno koje je sebe ispoljilo kao ti.

Zaključak: Ljubazne reči su dar. One stvaraju blago u srcu.