Theravāda budistička zajednica u Srbiji

Kako krotiti divljeg slona
i druge avanture sa svesnošću

Jan Chozen Bays

Prevod Branislav Kovačević
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme


9. nedelja

OSLUŠKUJ ZVUKOVE

Vežba: Nekoliko puta tokom dana, zaustavi se i samo slušaj. Neka tvoje polje slušanja bude 360 stepeni, kao da su ti uši ogromni radari. Uoči očigledne zvukove, kao i one skrivene – u svom telu, u prostoriji, u zgradi i napolju. Osluškuj kao da si upravo sletela ovamo sa neke daleke planete i ne znaš šta proizvodi te zvukove. Probaj da svaki od njih slušaš kao muziku koja svira samo za tebe.

PODSETI SEBE
Jednostavan crtež uveta postavi na različitim mestima u svom domu i radnom mestu.

OTKRIĆA
Neprekidno smo okruženi zvukovima, čak i na mestima koja nazivamo tihim, kao što su biblioteke ili šuma. Naše uši registruju svaki od njih, ali većinu ih um blokira, kako bismo se koncentrisali na one važnije zvukove – konverzaciju, predavanje, radio program, zvuk aviona ili na to da li beba plače.

Istraživanja nam govore da su bebe u stanju da čuju stvari koje odrasli ne mogu. Sluh im je dovoljno izoštren da čuju tanani eho koji prati skoro svaki zvuk. Rano u životu naučimo da blokiramo te zbunjujuće zvukove. Zanimljivo je da afrički Bušmani zadržavaju ovu sposobnost, verovatno zato što žive u veoma tihom okruženje afričke pustinje. Bebe takođe raspoznaju muziku i melodijske kvalitete glasova koje su čule i pre rođenja. Kada počnemo pažljivo da slušamo, novi svet se otvara pred nama. Zvukovi koji su nas do tada nervirali, postaju zanimljivi i čak zabavni kada ih slušamo kao neku vrstu muzike. Zvukovi iz pozadine dolaze u prvi plan. Otkrivamo u sopstvenim ustima dosta buke dok jedemo, naročito neku hrskavu hranu. Susedova kosilica dok šiša travu postaje deo neprekidne simfonije zvukova. Njegova sekira pripada grupi udaraljki. Zujanje frižidera je poput zvučne zavese sastavljene od mnoštva tananih visokih i niskih nota.

DUBLJE LEKCIJE
Vežbanje slušanja je moćan način smirivanja uma. Kada nas zainteresuju zvukovi, poželimo da ih malo pažljivije oslušnemo. I kada slušamo sa ciljem, tada moramo da zamolimo sve one zvukove u glavi da budu malo tiši. Tražimo od uma da ne imenuje zvukove („Džonov stari kamion“) ili o njima raspravlja („Kad će već jednom zameniti taj probušeni auspuh?“), već jednostavno da ostane pažljiv i sluša, kao da svaki od tih zvukova čuje po prvi put u životu. U stvari, on ih i čuje po prvi put. Svaki od njih je upravo to, sada stvoren, potpuno nov.

Slušanje je izvanredan način da se udaljimo od beskrajnog naklapanja zabrinutog uma. Čim otkriješ da ti se um vrti na ringišpilu koji je sam stvorio, zaustavi se i osluškuj muziku upravo u ovoj prostoriji. Kada si iscrpljena, pošto si sedela ceo dan pred ekranom kompjutera, izađi napolje, obuhvati pažnjom mrak oko sebe i pažljivo slušaj muziku večeri.

Postoji jedan čuveni koan vezan za muziku. Koan je inače pitanje koje um otvara za direktno iskustvo jedne dublje stvarnosti. Poznati japanski zen učitelj Hakuin dao je svojim učenicima sledeći koan: „Šta je zvuk jedne ruke?“ U naše vreme on je postao trivijalizovan (i pogrešno preveden kao „Šta je zvuk pljeska jedne ruke?“). Ali kada mu se priđe sa potpunom iskrenošću, u stanju je da naš um otvori za produbljeno slušanje.

Redukuj ovaj koan na njegovu suštinu: „Šta je zvuk?“ ili tek „Zvuk?“ Kad god ti um odluta nekim od svojih beskrajnih, krivudavih hodnika, neka ga ovo pitanje vrati u ovde i sada.

Zaključak: Čak i u onome što se naziva tišinom postoji zvuk. Da bi čuo taj tanani zvuk, um mora biti potpuno miran.