Pet mentalnih prepreka i njihovo uklanjanje

Izabrani tekstovi iz pali kanona i komentari

Sakupio i priredio:

Ñāṇaponika Thera

Preveo Rastislav Kobac
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme

Iz Govora o plodovima isposničkog života
Samanna phala sutta (DN 2)

[Ceo text Govora]

I. Sutta

Oplemenjen tom cjelinom vrline, oplemenjen zaštitom osjetila, oplemenjen pažnjom i promišljenošću, oplemenjen zadovoljstvom skromnosti, isposnik odabire osamljeno boravište u podnožju stabla u šumi, na obronku brijega, u planinskoj spilji, na groblju, na proplanku, pod vedrim nebom uz plast sijena. Poslije jela, kad se vrati iz prošnje hrane, tu sjedne skrštenih nogu, tijelo drži uspravno, a pažnju ustaljenu pred sobom.

Pošto se riješio čežnje za svijetom, ćud mu ostaje odvraćena od čežnje, duh mu se pročišćava od čežnje.

Pošto se riješio mrzovolje, duh mu ostaje bez zlih namjera. Milosrdan prema svim živim bićima, pročišćava duh od mrzovolje.

Pošto se riješio krutosti i učmalosti, ostaje istrgnut iz krutosti i učmalosti, razbistren, pažljiv i razborit; duh mu se pročišćava od krutosti i učmalosti.

Pošto se riješio nemira i brige, ostaje neuzbuđen; u unutarnjem spokojstvu duh mu se pročišćava od nemira i briga.

Pošto se riješio kolebljivosti, postaje nepokolebljiv, bez sumnje o onome što je dobro pročišćava duh od kolebljivosti.

Kao kad se, maha-rađa, neki čovjek zaduži da poduzme neki posao, pa mu taj posao uspije, te ne samo da može da otplati raniji dug, nego mu još i pretekne zarada, tako da može izdržavati i ženu,… pa se tom uspjehu raduje i veseli.

Ili, maha-rađa, kao čovek koji se razboli, muči ga teška bolest, ne može da jede, tijelo mu iznemogne; ali nakon nekog vremena se oporavi od te bolesti, hrana počne da mu prija, a tijelo mu ojača,… pa se tom oporavku raduje i veseli.

Ili, maha-rađa, kao kad čovjek zatvoren u tamnici nakon nekog vremena bude pušten na slobodu, živ i zdrav, a ni imanje mu nije pretrpelo štetu,… pa se tome raduje i veseli.

Ili, maha-rađa, kao čovjek u ropstvu, koji nije svoj gospodar, nego je pod tuđim gospodstvom i ne može da ide kudakuda želi; ali se nakon nekog vremena oslobodi ropstva i postane svoj gospodar, i nezavisan od tuđeg gospodstva slobodno pođe kuda želi,… pa se toj slobodi raduje i veseli.

Ili, maha-rađa, kao čovjek koji se uputi s novcem i i metkom na put koji vodi kroz pustinju gdje će teško doći do hrane i naići na razne opasnosti; ali u predviđenom roku prođe kroz tu pustinju i sretno stigne na odredište gdje se osjeća mirno i sigurno,… pa se tom uspjehu raduje i veseli:

Isto tako i isposnik smatra sam sebe dužnikom, bolesnikom, zatočenikom, robom, patnikom na opasnom putu tako dugo dok se ne riješi tih pet prepreka. Ali kad se riješi tih pet prepreka, onda se smatra nedužnim, zdravim, puštenim iz tamnice, slobodnim čovjekom na pouzdanom tlu.

Kad uvidi da se riješio tih pet smetnji, osjeti radost. Iz te se radosti rađa prijatan osjećaj. Kad se duh osjeća prijatno, smiruje se i tijelo. Smireno tijelo oseća zadovoljstvo. Ko je zadovoljan, postiže i postojanu sabranost duha.

Tako razdružen od strasti, razdružen od neispravnih postupaka, postiže i zadržava prvi stepen zadubljenja (jhanam), na kojem (još) postoji zamišljanje i razmišljanje. To zadubljenje izvire iz osame, a obilježja su mu prijatnost i zadovoljstvo.

II. Komentari

A. Poređenja koja se odnose na prepreke

U Govoru se kaže: “Isto tako i isposnik smatra sam sebe dužnikom, bolesnikom, zatočenikom, robom, patnikom na opasnom putu tako dugo dok se ne riješi tih pet prepreka.”

Ovim Blaženi pokazuje da nenapuštena prepreka čulne želje jeste slična dugovanju; a druge prepreke su slične bolovanju, i tako dalje. Ova poređenja bi trebala ovako biti shvaćena:

1. Čulna želja

Postoji čovek koji je dužan, ali je propao. Njegovi zajmodavci kada mu govore da im vrati dug, obraćaju mu se grubo ili ga zlostavljaju i tuku, a on je nemoćan da se suprotstavi i treba sve da podnese. Njegov dug prouzrokuje ovakvo podnošenje.

Na isti način, ukoliko je čovek ispunjen čulnom čežnjom za određenom osobom, on će, pun strasne žudnje za objektom svoje čežnje, biti vezan za njega. Čak i ako mu se ta osoba obraća grubo ili ako bude mučen ili pretučen, on će sve to podneti. Njegova čulna želja prouzrokuje ovakvo podnošenje. Na taj način, čulna želja jednaka je dugovanju.

2. Ljutnja

Ukoliko čovek pati od mnogih bolesti, i ponudi mu se čak i med i šećer, on neće uživati u njihovom ukusu, zbog svoje teške bolesti; on će sve odbacivati žaleći se: “Gorko je, gorko!”

Na isti način, ukoliko je neko srditog temperamenta čak i neznatno opomenut od svoga učitelja ili nastavnika koji mu želi najbolje, on ne prihvata savet. Govori : “Previše me mučiš!”, pa će napustiće monaški red ili će se otići i jadikovati. Kao što bolesna osoba ne uživa u ukusu meda i šećera, tako i onaj koji ima bolest ljutnje neće uživati u ukusu Budinih darova, koji se sastoje od sreće meditativnog zadubljenja itd. Na ovaj način, zlovolja odgovara bolesti.

3. Lenjost i tromost

Osoba je zadržana u zatvoru za vreme prazničnog dana, tako da nije mogla videti niti početak, niti sredinu, niti kraj praznika. Ukoliko ona bude oslobođena sledećeg dana i čuje ljude kako govore: “Oh, kako je prekrasna bila jučerašnja svečanost! O, ti plesovi i pesme!” neće dati bilo kakav odgovor. Zašto neće? Zato što lično nije uživala u slavlju.

Slično, čak i ako sluša vrlo rečit govor o Dhammi, monah obuzet lenjošću i tromošću neće znati ni za početak, ni za sredinu, ni za kraj. Ukoliko nakon govora, čuje njegovu pohvalu: “Kako je prijatno bilo slušati Dhammu! Kako je interesantna bila tema i kako su dobra poređenja!” on neće biti sposoban da kaže ni jednu jedinu reč. A zašto neće? Zato što, zahvaljući svojoj lenjosti i tromosti, nije uživao u govoru. Na taj način, lenjost i tromost su uporedivi sa zatočeništvom.

4. Uznemirenost i kajanje

Robu koji želi da se provede na dan praznika reče gospodar: “Idi brzo na to i to mesto! Ima hitan posao da se obavi. Ukoliko ne odeš, odseći ću ti i ruke i noge, kao i uši i nos!” Čuvši tako, rob će brzo požuriti kao što mu je naređeno, i neće biti u mogućnosti da uživa u bilo kom delu festivala. To je zbog njegove zavisnosti o drugima.

Slično je i sa monahom neupućenim dobro u Vinayu (monaška pravila ponašanja), koji je otišao u šumu imajući u vidu osamljivanje. Ukoliko u bilo čemu, pa makar i u pitanju dozvoljenog mesa (npr. svinjetina) on pomisli da ono nije dozvoljeno (zamenjujući ga medveđim mesom), on mora da prekine svoju osamljenost i, da bi pročistio svoje ponašanje, ode do nekoga dobro upoznatog sa Vinayom. Stoga on neće biti u mogućnosti da uživa u sreći usamljenosti zato što će biti savladan uznemirenošću i kajanjem. Na taj način su uznemirenost i kajanje isti kao i ropstvo.

5. Sumnja

Čovek što putuje kroz pustinju, uplašen da bi putnici mogli biti opljačkani ili ubijeni ili orobljeni, na svaki zvuk grančice ili ptice, postaće nespokojan i pun straha, obuzet razmišljanjem: “Pljačkaši su došli!” On će hodati nekoliko koraka, a zatim u strahu stati, i tako će se celim putem ponašati; ili će se možda čak i vratiti. Stojeći više nego hodajući, sa mnogo umora i teškoća će dostići bezbedno mesto ili ga čak neće ni dostići.

Slično je i sa onim u kome se sumnja razvila u vezi sa jednim od osam objekata sumnje [1]. Sumnjajući da je Učitelj prosvetljen ili ne, on ne može da ga prihvati sa pouzdanjem, sa poverenjem. Nesposoban da to učini, on ne postiže puteve i plodove svetosti. Stoga, kao što je i putnik u pustinji nesiguran da li su pljačkaši u okolini ili ne, on proizvodi u svom umu, ponovo i ponovo, stanje kolebanja i premišljanja, pomanjkanja odlučnosti, stanje napetosti; i stoga stvara u sebi prepreku za postizanje sigurnog tla svetosti (ariya-bhumi). Na ovaj način, skeptična sumnja jeste kao i putovanje kroz pustinju.

B. Prevladavanje prepreka

U Govoru se kaže: “Ali kad se riješi tih pet prepreka, onda se smatra nedužnim, zdravim, puštenim iz tamnice, slobodnim čovjekom na pouzdanom tlu.”

1. Napuštanje čulne želje

Čovek, uzevši pozajmicu, koristi je za svoj posao i dolazi do napretka. On razmišlja: “Ovaj dug je uzrok neprijatnosti.” On vraća pozajmicu zajedno sa kamatom i ispunjava svoje obećanje. Nakon toga on niti šalje glasnika niti pismo svojim zajmodavcima; čak ako ih i sretne, od njegove volje zavisi da li će ustati sa svoga mesta da ih pozdravi ili ne. A zašto? On im više ništa ne duguje, niti zavisi od njih.

Slično tome, monah razmišlja: “Čulna želja je uzrok smetnji.” On tada razvija šest stvari koje vode ka njenom napuštanju i uklanja prepreku čulne želje. Kao što i onaj koji se oslobodio dugovanja više ne oseća strah i nervozu pri susretu sa svojim nekadašnjim zajmodavcima, tako i onaj koji je ostavio čulnu želju više nije vezan i zarobljen objektima svoje čežnje; čak ako i ugleda prelepe oblike, strast ga neće obuzeti.

Stoga je Blaženi uporedio napuštanje čulne želje sa slobodom od dugovanja.

2. Prevazilaženje ljutnje

Kao što će osobi koja pati od teških bolesti, izlečenoj uzimanjem lekova, biti povraćen ukus za med i šećer, slično i monah razmišlja: “Ova zlovolja prouzrokuje mnogo štete” i razvija šest stvari koje vode ka napuštanju i uklanjanju prepreke ljutnje. Isto kao što izlečeni pacijent uzimajući med i šećer razlikuje ukus, tako i monah prima sa poštovanjem pravila obučavanja i posmatra (njihovu vrednost) sa poštovanjem. Stoga je Blaženi uporedio napuštanje ljutnje sa oporavljanjem zdravlja.

3. Napuštanje lenjosti i tromosti

Postoji pojedinac koja je jedanput, na praznični dan, bio u zatvoru. Ali kada oslobođen bude slavio praznik sledećom prilikom, razmišljaće ovako: “Ranije, zbog greške mog bezumlja, bio sam u zatvoru na dan praznika i nisam mogao da uživam u slavlju. Sada ću biti razuman.” I pojedinac ostaje razuman u svom ponašanju tako da ništa štetno ne pronalazi put do njegovog uma. Uživajući u slavlju govori: “O, kako je prekrasan praznik bio!” Slično i monah shvativši da lenjost i tromost čine veliku štetu, razvija šest stvari koje im se suprotstavljaju i tako uklanja prepreku tuposti i tromosti. Isto kao što čovek oslobođen iz zatvora uživa u celom trajanju praznika, čak ako i traje sedam dana, tako je i monah koji je napustio lenjost i tromost sposoban da uživa u početku, u sredini, i na kraju Praznika Dhamme (dhamma-nakkhatta) i konačno postiže stanje arahanta, zajedno sa četvorostrukim znanjem uvida (patisambhida). Stoga je Blaženi govorio o napuštanju lenjosti i tromosti, poredeći ga sa oslobođenjem iz zatvora.

4. Napuštanje uznemirenosti i kajanja

Rob, koji uz pomoć prijatelja, plati otkup svom gospodaru i postane slobodan čovek, ubuduće je u mogućnosti da radi šta želi. Slično i monah, razumevajući veliku smetnju prouzrokovanu uznemirenošću i kajanjem, razvija šest stvari koje im se suprotstavljaju i tako prevazilazi uznemirenost i kajanje. Prevazišavši ih, on je kao istinski slobodan čovek sposoban da radi ono što želi. Kao što niko ne može sprečiti slobodnog čoveka da radi šta želi, tako i uznemirenost i kajanje ne sprečavaju više monaha u hodanju sretnim putem samoodricanja (sukhanekkhamma-patipada).

Stoga je Blaženi objasnio prevazilaženje uznemirenosti i kajanja kao slično oslobođenju iz ropstva.

5. Prevazilaženje sumnje

Snažan čovek, koji sa svojim prtljagom u rukama i dobro naoružan, putuje sa društvom kroz divljinu. Ukoliko ga pljačkaši vide, makar i iz daleka, oni će pobeći. Prošavši bezbedno kroz divljinu i stigavši na bezbedno mesto, on će se obradovati svom sretnom dolasku. Slično i monah, videvši da je sumnja uzrok velike štete, razvija šest stvari koje su njen protivotrov i napušta sumnju. Kao što će snažan čovek, naoružan i u društvu, koji razmišlja o pljačkašima koliko i o travi na zemlji, bezbedno izaći iz divljine ka sigurnom mestu; slično će i monah, prošavši kroz divljinu lošeg ponašanja, konačno dostignuti stanje najviše sigurnosti, besmrtno područje Nibbane. Stoga je Blaženi uporedio prevazilaženje sumnje sa dolaskom na sigurno mesto.

Beleške

[1] To su, prema Vibhangi: sumnja u Buddhu, Dhammu, Sanghu, trostruko uvežbavanje, u prošlost, budućnost, i prošlost i budućnost, i u uslovljavanje zavisno od nastalih fenomena. [Natrag]