Hodanje po vodi
Šravasti Dhammika
Prevod Branislav Kovačević
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme
Kada je Buda napustio Pataliputtu (današnja Patna) tokom svog poslednjeg putovanja, trebalo je da pređe Gang, kako bi stigao do Vesalija. Danas je reka na tom delu široka skoro kilometar i verovatno je bila ista tolika i u to doba. Ljudi iz grada koji su se okupili da ga isprate počeše da idu gore-dole obalom gledajući dolazi li neka od skela ili čamac koji bi ga prevezao. Neki su čak počeli da vezuju trsku u snopove, kako bi napravili splavove. Tada, prema Mahaparinibbana sutti, "hitro kao kada bi snažan čovek ispružio svoju ruku i ponovo je savio, Buda i monasi koji su ga pratili nestadoše sa jedne obale i ponovo se pojaviše na drugoj obali Ganga" (DN 16). Oni koji veruju u suštinsko jedinstvo između budizma i hrišćanstva često citiraju ovaj događaj kao paralelu priči o Isusu koji hoda po vodi (Jevanđelje po Marku, 6.45-52). Ovo poređenje je međutim sumnjivo. Ko god da je napisao priču o Isusu koji hoda po vodi verovao je da je ona zaista istinita i predstavio ju je kao dokaz njegove božanske prirode. Mnogi hrišćani je još uvek tako doživljavaju.
Priča o Budi koji prelazi Gang ne kaže da je on hodao po vodi, već pre da je nestao sa jednog mesta i pojavio se na drugom. U hrišćanskoj priči Isus hoda po vodi, dok njegovi učenici to gledaju u čudu, ističući njegovu božanstvenost i svoju ograničenost kao ljudi. U budističkoj priči i Buda i njegovi učenici nestaju, čime se sugeriše njihova jednakost, barem što se tiče natprirodnih moći. Ali što je još važnije, Budističku priču ne treba uzimati bukvalno, iako će neki možda učiniti upravo to. Ona je primer didaktičkog ukrašavanja — priče čija je namena da zadrži pažnju i potom iznese neku važnu stvar — što je književno sredstvo koje se često koristi u Pali Tipitaki i indijskoj književnosti uopšte. Poenta koja je napravljena ovom pričom jeste da bez obzira koliko se teškim može učiniti dostizanje probuđenja, činjenica da su to drugi uspeli treba da nas ohrabri i probudi u nama odlučnost da ga i mi dostignemo. Na ovakav zaključak navodi ono što se dogodilo na kraju ove priče. Buda se osvrnuo i pogledao preko reke, pa kad je video ljude kako i dalje jure tamo-amo obalom, reče: "Kada žele da pređu reku ili jezero, ljudi podignu most ili načine splav, ali mudri su već na drugoj obali."