Theravāda budistička zajednica u Srbiji

Mađđhima nikāya 14

Ćūla-dukkhakkhandha sutta
Kratki govor o okeanu patnje

Prevod Branislav Kovačević
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme


1. Ovako sam čuo. Jednom je Blaženi boravio u zemlji Sakyana, kraj Kapilavatthua, u Nigrodhinom gaju.

2. Onda Sakyanin Mahānāma otide do Blaženog i pošto mu se po­kloni, sede sa strane te reče: „Poštovani gospodine, odavno sam razumeo Dhammu kojoj podučava Blaženi ovako: ‘Pohlepa jeste nečistoća koja pr­lja um, mržnja jeste nečistoća koja prlja um, obmanutost jeste nečistoća koja prlja um.’ Pa ipak, iako razumem Dhammu kojoj tako podučava Bla­ženi, s vremena na vreme pohlepa, mržnja i obmanutost opsednu moj um i u njemu ostanu. Pitao sam se, koje stanje u sebi još nisam napustio, te zbog njega, s vremena na vreme pohlepa, mržnja i obmanutost opsednu moj um i u njemu ostanu.”

3. „Mahānāmo, postoji stanje u tebi koje još nisi napustio, te zbog njega, s vremena na vreme pohlepa, mržnja i obmanutost opsednu tvoj um i u njemu ostanu; jer da si to stanje u sebi napustio, ne bi živeo životom kućedomaćina, ne bi uživao u zadovoljstvima čula. Zato što to stanje u sebi nisi napustio, živiš životom kućedomaćina i uživaš u zadovoljstvima čula.

4. Iako je plemeniti učenik jasno video onako kako zaista jeste, sa pravom mudrošću, da zadovoljstva čula pružaju malo zadovoljenja a mno­go patnje i očajanja, kako je velika opasnost od njih, sve dok ne dostigne ushićenje i zadovoljstvo koji ne zavise od zadovoljstava čula, ne zavise od nepovoljnih stanja uma, ili ne dostigne neko stanje još smirenije od toga, njega još uvek mogu privlačiti zadovoljstva čula. Ali kad je plemeniti učenik jasno video onako kako zaista jeste, sa pravom mudrošću, da zado­voljstva čula pružaju malo zadovoljenja, a mnogo patnje i očajanja, kako je velika opasnost od njih, kada uz to još dostigne ushićenje i zadovoljstvo koji ne zavise od zadovoljstava čula, ne zavise od nepovoljnih stanja uma, ili neko stanje još smirenije od toga, tada njega više ne privlače zadovolj­stva čula.

5. Pre probuđenja, dok sam još bio neprobuđeni Bodhisatta, i ja sam jasno video onako kako zaista jeste, sa pravom mudrošću, da zadovoljstva čula pružaju malo zadovoljenja, a mnogo patnje i mnogo očajanja, kako je velika opasnost od njih. Ali sve dok nisam dostigao ushićenje i zadovolj­stvo koji ne zavise od zadovoljstava čula, ne zavise od nepovoljnih stanja uma, dok nisam stigao do nečeg još mirnijeg od toga, shvatao sam da me zadovoljstva čula još uvek mogu privući. Ali kad sam jasno video onako kako zaista jeste, sa pravom mudrošću, da zadovoljstva čula pružaju malo zadovoljenja, a mnogo patnje i mnogo očajanja, kako je velika opasnost od njih; a kada sam uz to još dostigao ushićenje i zadovoljstvo koji ne zavise od zadovoljstava čula, ne zavise od nepovoljnih stanja uma, kada sam sti­gao do nečeg još mirnijeg od toga, tada sam shvatio da me više ne privlače zadovoljstva čula.

6–14. A šta je zadovoljenje u pogledu zadovoljstava čula? Mahānāmo, postoji ovih pet struna zadovoljstva čula… (kao u sutti 13, §7–15)… To je takođe opasnost u pogledu zadovoljstava čula, okean patnje vidljiv u bu­dućem životu, a koji ima zadovoljstva čula kao svoj uzrok, zadovoljstva čula kao svoj izvor, zadovoljstva čula kao svoju osnovu; opasnost koja je jednostavno uzrokovana zadovoljstvima čula.

15. Mahānāmo, jednom sam živeo kraj Rāđagahe, na Lešinarevoj hri­di. U isto vreme je jedan broj nigaṇṭhi živeo kraj Crne stene, na obroncima planine Isigili, gde su praktikovali neprekidno stajanje, odbijali da sednu i doživljavali bolne, nepodnošljive, razdiruće osećaje zbog svojih napora.

16. Jedno veče izašao sam iz osame i otišao do nigaṇṭhi. Upitao sam ih: ‘Prijatelji, zašto praktikujete neprekidno stajanje, odbijate da sednete i doživljavate bolne, nepodnošljive, razdiruće osećaje zbog svojih napora?’

17. Kad ovo bi izrečeno, oni odgovoriše: ‘Prijatelju, Nigaṇṭha Nāta­putta je sveznajući i svevideći, on tvrdi da poseduje ovakvo potpuno znanje i viđenje: „Bilo da hodam ili stojim, spavam ili sam budan, znanje i viđenje su uvek i neprekidno u meni.” On kaže ovako: „Nigaṇṭhe, činili ste loša dela u prošlosti; očistite ih strogim asketskim vežbama. I kada ste ovde i sada obuzdanog tela, govora i uma, tada ne činite loša dela za ubuduće. Tako, poništavajući asketizmom prošla dela i ne čineći nova dela, neće za vas biti posledica u budućnosti. A bez posledica u budućnosti, iskorenjuju se dela. Iskorenjivanjem dela, patnja se iskorenjuje. Iskorenjivanjem pat­nje, osećaj se iskorenjuje. Iskorenjivanjem osećaja, stiže se na kraj patnje.” To je učenje koje odobravamo i prihvatamo, njime smo zadovoljni.’

18. Kad ovo bi izgovoreno, rekoh im: ‘Ali, prijatelji, jeste li vi uopšte sigurni da ste postojali u prošlosti, a ne da niste postojali?’ – ‘Ne, prija­telju.’ – ‘Ali, prijatelji, jeste li vi uopšte sigurni da ste činili loša dela u prošlosti, a da se niste uzdržavali od njih?’ – ‘Ne, prijatelju.’ – ‘Ali, prija­telji, jeste li vi uopšte sigurni da ste učinili takvo i takvo loše delo?’ – ‘Ne, prijatelju.’ – ‘Ali, prijatelji, jeste li vi uopšte sigurni koliko je do sada pat­nje uklonjeno, a koliko patnje još uvek ostaje da bude uklonjeno?’ – ‘Ne, prijatelju.’ – ‘Ali, prijatelji, znate li šta je to napuštanje nepovoljnih stanja uma i šta je negovanje povoljnih stanja uma ovde i sada?’ – ‘Ne, prijatelju.’

19. Onda, prijatelji, čini se da vi ne znate da ste postojali u prošlosti, a ne da niste postojali; da ste činili loša dela, a ne da ste se uzdržavali od njih; da ste činili takva i takva loša dela; koliko je patnje uklonjeno; a koliko pat­nje još uvek ostaje da bude uklonjeno; šta je napuštanje nepovoljnih stanja uma i šta je negovanje povoljnih stanja uma ovde i sada. Pošto je to tako, oni koji su ubice, krvavih ruku, zločinci u ovome svetu, kada se ponovo rode među ljudskim bićima, takvi odlaze u beskućnike kao nigaṇṭhe.’

20. ‘Prijatelju Gotama, zadovoljstvo se ne zadobija kroz užitak, za­dovoljstvo se zadobija kroz bol. Kada bi se zadovoljstvo zadobijalo kroz užitak, tada bi Seniya Bimbisāra, kralj Magadhe, zadobio zadovoljstvo, pošto on obitava u većem užitku nego poštovani Gotama.’

‘Svakako da su poštovane nigaṇṭhe izgovorile ove reči brzopleto i bez razmišljanja. Pre bi mene trebalo pitati: „Ko obitava u većem užitku, Se­niya Bimbisāra, kralj Magadhe, ili poštovani Gotama?”’

’Svakako da smo, prijatelju Gotama, izgovorili te reči brzopleto i bez razmišljanja. Ali neka tako bude. Sada pitamo poštovanog Gotamu: ‘Ko obitava u većem užitku, Seniya Bimbisāra, kralj Magadhe, ili poštovani Gotama?’

21. ‘U tom slučaju, prijatelji, odgovoriću vam jednim pitanjem. Odgo­vorite kako mislite da treba. Šta mislite, prijatelji? Je li Seniya Bimbisāra, kralj Magadhe, u stanju da živi bez pomeranja ijednog dela tela ili izgovaranja ijedne reči, a da doživljava vrhunac užitka tokom sedam dana i noći?’ – ‘Ne, prijatelju.’ – ‘Je li Seniya Bimbisāra, kralj Magadhe, u stanju da živi bez pomeranja ijednog dela tela ili izgovaranja ijedne reči, a da doživljava vrhunac užitka tokom šest, pet, četiri, tri ili dva dana i noći?… tokom jed­nog dana i noći?’ – ‘Ne, prijatelju.’

22. ‘Ali, prijatelji, ja sam u stanju da živim bez pomeranja ijednog dela tela ili izgovaranja ijedne reči, a da doživljavam vrhunac užitka tokom jednog dana i noći… dva, tri, četiri, pet i šest dana i noći… tokom sedam dana i noći. Šta mislite, prijatelji? Pošto je to tako, ko obitava u većem užitku, Seniya Bimbisāra, kralj Magadhe ili ja?’

‘Pošto je to tako, poštovani Gotama obitava u većem užitku nego Se­niya Bimbisāra, kralj Magadhe.’”

Tako reče Blaženi. Zadovoljan, Sakyanin Mahānāma se obradova re­čima Blaženog.

  1. Ovako sam čuo. Jednom je Blaženi boravio u zemlji Sakyana, kraj Kapilavatthua, u Nigrodhinom gaju.
  2. Onda Sakyanin Mahānāma205 otide do Blaženog i pošto mu se pokloni, sede sa strane te reče: „Poštovani gospodine, odavno sam razumeo Dhammu kojoj podučava Blaženi ovako: ‘Pohlepa jeste nečistoća koja prlja um, mržnja jeste nečistoća koja prlja um, obmanutost jeste nečistoća koja prlja um.’ Pa ipak, iako razumem Dhammu kojoj tako podučava Blaženi, s vremena na vreme pohlepa, mržnja i obmanutost opsednu moj um i u njemu ostanu. Pitao sam se, koje stanje u sebi još nisam napustio, te zbog njega, s vremena na vreme pohlepa, mržnja i obmanutost opsednu moj um i u njemu ostanu.”206
  3. „Mahānāmo, postoji stanje u tebi koje još nisi napustio, te zbog njega, s vremena na vreme pohlepa, mržnja i obmanutost opsednu tvoj um i u njemu ostanu; jer da si to stanje u sebi napustio, ne bi živeo životom kućedomaćina, ne bi uživao u zadovoljstvima čula.207 Zato što to stanje u sebi nisi napustio, živiš životom kućedomaćina i uživaš u zadovoljstvima čula.
  4. Iako je plemeniti učenik jasno video onako kako zaista jeste, sa pravom mudrošću, da zadovoljstva čula pružaju malo zadovoljenja a mnogo patnje i očajanja, kako je velika opasnost od njih, sve dok ne dostigne ushićenje i zadovoljstvo koji ne zavise od zadovoljstava čula, ne zavise od nepovoljnih stanja uma, ili ne dostigne neko stanje još smirenije od toga, njega još uvek mogu privlačiti zadovoljstva čula.208 Ali kad je plemeniti učenik jasno video onako kako zaista jeste, sa pravom mudrošću, da zadovoljstva čula pružaju malo zadovoljenja, a mnogo patnje i očajanja, kako je velika opasnost od njih, kada uz to još dostigne ushićenje i zadovoljstvo koji ne zavise od zadovoljstava čula, ne zavise od nepovoljnih stanja uma, ili neko stanje još smirenije od toga, tada njega više ne privlače zadovoljstva čula.
  5. Pre probuđenja, dok sam još bio neprobuđeni Bodhisatta, i ja sam jasno video onako kako zaista jeste, sa pravom mudrošću, da zadovoljstva čula pružaju malo zadovoljenja, a mnogo patnje i mnogo očajanja, kako je velika opasnost od njih. Ali sve dok nisam dostigao ushićenje i zadovoljstvo koji ne zavise od zadovoljstava čula, ne zavise od nepovoljnih stanjauma, dok nisam stigao do nečeg još mirnijeg od toga, shvatao sam da me zadovoljstva čula još uvek mogu privući. Ali kad sam jasno video onako kako zaista jeste, sa pravom mudrošću, da zadovoljstva čula pružaju malo zadovoljenja, a mnogo patnje i mnogo očajanja, kako je velika opasnost od njih; a kada sam uz to još dostigao ushićenje i zadovoljstvo koji ne zavise od zadovoljstava čula, ne zavise od nepovoljnih stanja uma, kada sam stigao do nečeg još mirnijeg od toga, tada sam shvatio da me više ne privlače zadovoljstva čula.

6–14. A šta je zadovoljenje u pogledu zadovoljstava čula? Mahānāmo, postoji ovih pet struna zadovoljstva čula… (kao u sutti 13, §7–15)… To je takođe opasnost u pogledu zadovoljstava čula, okean patnje vidljiv u budućem životu, a koji ima zadovoljstva čula kao svoj uzrok, zadovoljstva čula kao svoj izvor, zadovoljstva čula kao svoju osnovu; opasnost koja je jednostavno uzrokovana zadovoljstvima čula.

  1. Mahānāmo, jednom sam živeo kraj Rāđagahe, na Lešinarevoj hridi. U isto vreme je jedan broj nigaṇṭhi živeo kraj Crne stene, na obroncima planine Isigili, gde su praktikovali neprekidno stajanje, odbijali da sednu i doživljavali bolne, nepodnošljive, razdiruće osećaje zbog svojih napora.209
  2. Jedno veče izašao sam iz osame i otišao do nigaṇṭhi. Upitao sam ih: ‘Prijatelji, zašto praktikujete neprekidno stajanje, odbijate da sednete i doživljavate bolne, nepodnošljive, razdiruće osećaje zbog svojih napora?’
  3. Kad ovo bi izrečeno, oni odgovoriše: ‘Prijatelju, Nigaṇṭha Nātaputta je sveznajući i svevideći, on tvrdi da poseduje ovakvo potpuno znanje i viđenje: „Bilo da hodam ili stojim, spavam ili sam budan, znanje i viđenje su uvek i neprekidno u meni.” On kaže ovako: „Nigaṇṭhe, činili ste loša dela u prošlosti; očistite ih strogim asketskim vežbama. I kada ste ovde i sada obuzdanog tela, govora i uma, tada ne činite loša dela za ubuduće. Tako, poništavajući asketizmom prošla dela i ne čineći nova dela, neće za vas biti posledica u budućnosti. A bez posledica u budućnosti, iskorenjuju se dela. Iskorenjivanjem dela, patnja se iskorenjuje. Iskorenjivanjem patnje, osećaj se iskorenjuje. Iskorenjivanjem osećaja, stiže se na kraj patnje.” To je učenje koje odobravamo i prihvatamo, njime smo zadovoljni.’
  4. Kad ovo bi izgovoreno, rekoh im: ‘Ali, prijatelji, jeste li vi uopšte sigurni da ste postojali u prošlosti, a ne da niste postojali?’ – ‘Ne, prijatelju.’ – ‘Ali, prijatelji, jeste li vi uopšte sigurni da ste činili loša dela u prošlosti, a da se niste uzdržavali od njih?’ – ‘Ne, prijatelju.’ – ‘Ali, prijatelji, jeste li vi uopšte sigurni da ste učinili takvo i takvo loše delo?’ – ‘Ne, prijatelju.’ – ‘Ali, prijatelji, jeste li vi uopšte sigurni koliko je do sada patnje uklonjeno, a koliko patnje još uvek ostaje da bude uklonjeno?’ – ‘Ne, prijatelju.’ – ‘Ali, prijatelji, znate li šta je to napuštanje nepovoljnih stanja uma i šta je negovanje povoljnih stanja uma ovde i sada?’ – ‘Ne, prijatelju.’
  5. Onda, prijatelji, čini se da vi ne znate da ste postojali u prošlosti, a ne da niste postojali; da ste činili loša dela, a ne da ste se uzdržavali od njih; da ste činili takva i takva loša dela; koliko je patnje uklonjeno; a koliko patnje još uvek ostaje da bude uklonjeno; šta je napuštanje nepovoljnih stanja uma i šta je negovanje povoljnih stanja uma ovde i sada. Pošto je to tako, oni koji su ubice, krvavih ruku, zločinci u ovome svetu, kada se ponovo rode među ljudskim bićima, takvi odlaze u beskućnike kao nigaṇṭhe.’210
  6. ‘Prijatelju Gotama, zadovoljstvo se ne zadobija kroz užitak, zadovoljstvo se zadobija kroz bol. Kada bi se zadovoljstvo zadobijalo kroz užitak, tada bi Seniya Bimbisāra, kralj Magadhe, zadobio zadovoljstvo, pošto on obitava u većem užitku nego poštovani Gotama.’‘Svakako da su poštovane nigaṇṭhe izgovorile ove reči brzopleto i bez razmišljanja. Pre bi mene trebalo pitati: „Ko obitava u većem užitku, Seniya Bimbisāra, kralj Magadhe, ili poštovani Gotama?”’ ’Svakako da smo, prijatelju Gotama, izgovorili te reči brzopleto i bez razmišljanja. Ali neka tako bude. Sada pitamo poštovanog Gotamu: ‘Ko obitava u većem užitku, Seniya Bimbisāra, kralj Magadhe, ili poštovani Gotama?’
  1. ‘U tom slučaju, prijatelji, odgovoriću vam jednim pitanjem. Odgovorite kako mislite da treba. Šta mislite, prijatelji? Je li Seniya Bimbisāra, kralj Magadhe, u stanju da živi bez pomeranja ijednog dela tela ili izgovaranja ijedne reči, a da doživljava vrhunac užitka tokom sedam dana i noći?’ – ‘Ne, prijatelju.’ – ‘Je li Seniya Bimbisāra, kralj Magadhe, u stanju da živi bez pomeranja ijednog dela tela ili izgovaranja ijedne reči, a da doživljava vrhunac užitka tokom šest, pet, četiri, tri ili dva dana i noći?… tokom jednog dana i noći?’ – ‘Ne, prijatelju.’
  2. ‘Ali, prijatelji, ja sam u stanju da živim bez pomeranja ijednog dela tela ili izgovaranja ijedne reči, a da doživljavam vrhunac užitka tokom jednog dana i noći… dva, tri, četiri, pet i šest dana i noći… tokom sedam dana i noći.211 Šta mislite, prijatelji? Pošto je to tako, ko obitava u većem užitku, Seniya Bimbisāra, kralj Magadhe ili ja?’

‘Pošto je to tako, poštovani Gotama obitava u većem užitku nego Seniya Bimbisāra, kralj Magadhe.’”

Tako reče Blaženi. Zadovoljan, Sakyanin Mahānāma se obradova rečima Blaženog.


Beleške

205 Sakyanin Mahānāma bio je Budin brat od strica i rođeni brat Anuruddhe i Ānande. On je odlučio da ostane domaćin i prepustio je Anuruddhi da se zamonaši. Čitava ova priča ispričana je u Ñāṇamoli: The Life of the Buddha, str. 80–81.
206 Prema MA, Mahānāma je još davno dostigao plod jednom-povratnika, koji tek slabi pohlepu, mržnju i obmanutost, ali ih ne iskorenjuje. MA kaže da je on pogrešno smatrao da su pohlepa, mržnja i obmanutost iskorenjeni na putu jednom-povratnika. Kad je video da se ta stanja javljaju u njegovom umu, shvatio je da ih još nije napustio i zato je pitao Budu za razlog njihovog nastajanja. Moguće je da plemeniti učenici pogreše u tome na kojem putu koje nečistoće bivaju uklonjene.
207 Na osnovu dalje rasprave o opasnosti zadovoljstava čula, čini se da „stanje” (dhamma) koje Mahānāma još nije napustio jeste žudnja za čulnim zadovoljstvima. Ona ga drži vezanog za život u kući i uživanje u zadovoljstvima čula.
208 „Ushićenje i zadovoljstvo koji ne zavise od zadovoljstava čula” jesu ushićenje i zadovoljstvo prvog i drugog zadubljenja; stanja „još smirenija od toga” viša su zadubljenja. Na osnovu ovog odlomka se čini da učenik može stići čak do drugog puta i ploda, a da ne poseduje niže zadubljenje.
209 Nigaṇṭhe ili đaini, sledbenici učitelja Nigaṇṭhe Nātaputte (poznat i kao Mahāvira), naglašavali su važnost asketskih praksi, kako bi se istrošile naslage loših dela u prošlosti. Svrha ovog odlomka, prema MA, jeste da pokaže izlaz, koji nije ranije pokazan zajedno s opisom zadovoljenja i opasnosti u zadovoljstvima čula. Buda ovde uvodi đainsku praksu asketizma kako bi pokazao da njegovo učenje predstavlja „srednji put”, oslobođen ekstrema prepuštanja čulima i samomučenja.
21 Đaini su smatrali da sve što čovek doživi jeste izazvano prošlom kammom. Kad bi to zaista bilo tako, objašnjava Buda, oštri bolovi kojima sami sebe izlažu kao deo svoje asketske prakse imali bi svoj koren u teškim nedelima koje su učinili u prethodnim životima.
211 MA: Ovo se odnosi na Budino lično iskustvo zadovoljstva dostizanja ploda, tj. dostizanja ploda stanja arahanta (arahattaphalasamāpatti).