Theravāda budistička zajednica u Srbiji

AN IX.3: Meghiya sutta

Anguttara nikāya IX.3

Meghiya sutta
O Meghiji

Prevod Branislav Kovačević
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme
 


Ovako sam čuo. Jednom je prilikom Blaženi lutao među narodom Ćalika, na Ćalika planini. U to vreme poštovani Meghija beše njegov pratilac. Onda ode poštovani Meghija do Blaženoga i, stigavši, pokloni mu se, te stade sa strane. Dok je tako stajao, reče on Blaženome: "Voleo bih da odem do sela Đantu u prošenje hrane."

"Učini, Meghija, ono za šta misliš da je vreme da se učini."

Tako, u rano jutro poštovani Meghija, obukavši svoj ogrtač i uzevši svoju zdelu, otide do sela Đantu da prosi hranu. Pošto je isprosio hranu u selu Đantu, posle obroka, vraćajući se iz prošenja hrane ode on na obalu reke Kimikale. I dok je išao obalom reke da bi malo protegao noge, ugleda on prijatan, očaravajući mangov gaj. Ugledavši ga, u njemu se javi ova misao: "Kako je prijatan i očaravajući ovaj mangov gaj! Idealno mesto za mladića iz dobre porodice, spremnog na napore, da se posveti meditaciji. Ako mi Blaženi dopusti, voleo bih da se posvetim meditaciji u ovom mangovom gaju."

Tako poštovani Meghija otide do Blaženoga i, stigavši, pokloni mu se, te sede sa strane. Dok je tako sedeo, reče on Blaženome: "Danas sam, u rano jutro, obukavši svoj ogrtač i uzevši svoju zdelu, otišao do sela Đantu da prosim hranu. Pošto sam isprosio hranu u selu Đantu, posle obroka, vraćajući se iz prošenja hrane otišao sam na obalu reke Kimikale. I dok sam išao obalom reke da bi malo protegao noge ugledao sam prijatan, očaravajući mangov gaj. Ugledavši ga, u meni se javi ova misao: "Kako je prijatan i očaravajući ovaj mangov gaj! Idealno mesto za mladića iz dobre porodice, spremnog na napore, da se posveti meditaciji. Ako mi Blaženi dopusti, voleo bih da se posvetim meditaciji u ovom mangovom gaju."

Kad ovo bi rečeno, Blaženi odgovori poštovanom Meghiji: "Dok sam sâm, dok ne dođe drugi monah, ostani ovde."

Po drugi put poštovani Meghija reče Blaženome: "Gospodine, Blaženi nema više ništa da uradi, niti bilo šta da doda onome što je već učinio. Ja, međutim, imam šta da uradim i dodam onome što sam već učinio. Ako mi Blaženi dozvoli, voleo bih da se posvetim meditaciji u ovom mangovom gaju."

Po drugi put Blaženi odgovori poštovanom Meghiji: "Dok sam sâm, dok ne dođe drugi monah, ostani ovde."

Po treći put poštovani Meghija reče Blaženome: "Gospodine, Blaženi nema više ništa da uradi, niti bilo šta da doda onome što je već učinio. Ja, međutim, imam šta da uradim i dodam onome što sam već učinio. Ako mi Blaženi dozvoli, voleo bih da se posvetim meditaciji u ovom mangovom gaju."

"Pošto govoriš o posvećivanju, Meghija, šta ja na to mogu reći? Učini ono za šta misliš da je vreme da se učini."

Onda se poštovani Meghija, ustajući sa svoga sedišta, pokloni Blaženome i obilazeći ga sa desne strane otide do mangovog gaja. Stigavši i pošto je duboko u njega zašao, sede on u podnožje jednog drveta da bi tu proveo ostatak dana.

Dok je poštovani Meghija boravio u mangovom gaju često su ga zaokupljale tri vrste štetnih misli: misli ispunjene strašću, misli ispunjene zlovoljom i misli ispunjene nasiljem. Onda mu pade na pamet: "Kako je to čudno! Kako je to užasno! Iako sam nadahnut poverenjem napustio domaćinski život i otišao u beskućnike, još uvek sam ophrvan sa tri vrste štetnih misli: mislima ispunjenim strašću, mislima ispunjenim zlovoljom i mislima ispunjenim nasiljem." Izašavši iz osame u kasno popodne, otide on do Blaženoga i stigavši, pokloni mu se, te sede sa strane. Dok je tako sedeo, reče on Blaženome: "Malopre, dok sam boravio u mangovom gaju, često su me zaokupljale tri vrste štetnih misli: misli ispunjene strašću, misli ispunjene zlovoljom i misli ispunjene nasiljem. Onda mi pade na pamet: 'Kako je to čudno! Kako je to užasno! Iako sam nadahnut poverenjem napustio domaćinski život i otišao u beskućnike, još uvek sam ophrvan sa tri vrste štetnih misli: mislima ispunjenim strašću, mislima ispunjenim zlovoljom i mislima ispunjenim nasiljem'.

"Meghija, u onome u kome svest o oslobođenju još nije sazrela pet kvaliteta doprinose njenom sazrevanju. Kojih pet?"

"Ima slučajeva kada monah ima plemenite ljude kao prijatelje, društvo i saputnike. U onome u kome svest o oslobođenju još nije sazrela, to je prvi kvalitet koji doprinosi njenom sazrevanju.

Dalje, monah je ispunjen vrlinom. živi on obuzdan u skladu sa Patimokkhom (pravilima monaške discipline), besprekornog ponašanja i delovanja. On sebe vežba, pridržavajući se pravila vežbanja, videći opasnost i u najmanjim prekršajima. U onome u kome svest o oslobođenju još nije sazrela, to je drugi kvalitet koji doprinosi njenom sazrevanju.

Dalje, voljan je da sasluša, lako i bez naprezanja, govor koji je zaista trezven i doprinosi buđenju svesti, tj. govor o umerenosti, o zadovoljenosti, o osami, o neuplitanju, o istrajnosti, o vrlini, o koncentraciji, o uvidu, o oslobađanju, o znanju i pronicljivosti koji vode oslobađanju. U onome u kome svest o oslobođenju još nije sazrela, to je treći kvalitet koji doprinosi njenom sazrevanju.

Dalje, on neprekidno nastoji da se oslobodi štetnih [mentalnih] osobina i stekne povoljne osobine. Nepokolebljiv je, čvrst u svom naporu, ne izvrdava svojim obavezama u pogledu povoljnih osobina. U onome u kome svest o oslobođenju još nije sazrela, to je četvrti kvalitet koji doprinosi njenom sazrevanju.

Dalje, on uviđa, poseduje uvid u nastanak i nestanak svega — plemenit, prodoran, što vodi pravo do iskorenjivanja patnje. U onome u kome svest o oslobođenju još nije sazrela, to je peti kvalitet koji doprinosi njenom sazrevanju.

Meghija, kada monah ima dostojne ljude kao prijatelje, društvo i saputnike, treba očekivati da će biti ispunjen vrlinom, da će živeti obuzdan u skladu sa Patimokkhom, besprekornog ponašanja i delovanja i da će sebe vežbati, pridržavajući se pravila vežbanja, videći opasnost i u najmanjim prekršajima.

Kada monah ima dostojne ljude kao prijatelje, društvo i saputnike, treba očekivati da će biti voljan da sasluša, lako i bez naprezanja, govor koji je zaista trezven i doprinosi buđenju svesti, tj. govor o umerenosti, o zadovoljenosti, o osami, o neuplitanju, o istrajnosti, o vrlini, o koncentraciji, o uvidu, o oslobađanju, o znanju i pronicljivosti koji vode oslobađanju.

Kada monah ima dostojne ljude kao prijatelje, društvo i saputnike, treba očekivati da će neprekidno nastojati da se oslobodi štetnih [mentalnih] osobina i stekne povoljne osobine — nepokolebljiv, čvrst u svom naporu, ne izvrdavajući svojim obavezama u pogledu povoljnih osobina.

Kada monah ima dostojne ljude kao prijatelje, društvo i saputnike, treba očekivati da će uviđati, posedovati uvid u nastanak i nestanak svega — plemenit, prodoran, što vodi pravo do iskorenjivanja patnje.

I dalje, kada je monah učvrćen u ovih pet kvaliteta, postoje četiri dodatna kvaliteta koja bi trebalo da razvija: Treba da razvija [kontemplaciju o] neprivlačnom, kako bi napustio požudu. Treba da razvija blagonaklonost, kako bi napustio zlovolju. Treba da razvija sabranost na dah, kako bi sprečio rastresenost, treba da razvija uočavanje nepostojanosti, kako bi iskorenio obmanu o sopstvu, "ja sam". Jer u monahu koji uočava nepostojanost, shvatanje ne-sopstva se učvršćuje. I ko shvata ne-sopstvo stiže do iskorenjivanja obmane o sopstvu, "ja sam" — dostiže stanje Neuslovljenosti, ovde i sada."