Sutta nipāta 1:3
Khaggavisana sutta
Govor o nosoroga rogu
Prevod sa pālija Boris Kren
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme
Odloživši batinu
spram sviju bića postalih,
nepovrijedivši ijedno između njih,
ni sina ni suputnika
ne bih mogao tražiti;
krećem se samotan,
kao jedini nosoroga rog.
Iz poniklih udruživanja
sklonosti postaju,
a idući za sklonošću
bol se javlja,
uviđajući ništavnost
iz sklonosti rođenu
krećem se samotan,
kao jedini nosoroga rog.
Onaj tko biva samilostan
spram prijatelja i druga,
taj – privezane svijesti –
blagostanje ispušta,
upravo ovu bojazan u druženju
uviđajući,
krećem se samotan,
kao jedini nosoroga rog.
Zapleten je upravo
kao razgranat bambus
onaj koji o sinovima i ženama brine;
kao ničim nezalijepljen
vršak trstike
krećem se samotan,
kao jedini nosoroga rog.
Kao što gazela
u šumama nesputana
i na pašnjak ide kamo hoće,
tako razborit čovjek uviđa
da samostalnost je ono pravo;
krećem se samotan,
kao jedini nosoroga rog.
Zaziv postoji među drugovima,
i dok se sjedi, i kada se stoji,
i dok se ide, i kada se bilo kako kreće;
nepohlepan, uviđajući da samostalnost je ono pravo
krećem se samotan,
kao jedini nosoroga rog.
Raskalašenost i uživanje
postoji među drugovima,
i ogromna privrženost sinovima;
gnušajući se razdvojenosti od prijatnog
krećem se samotan,
kao jedini nosoroga rog.
Bez otpora biva spram ičeg
na sve četiri strane,
zadovoljan neponeseno i tu i tamo,
podnosilac stradanja
od straha neukočen,
krećem se samotan,
kao jedini nosoroga rog.
Teško je čak i neke
beskućnike zadovoljiti,
a koliko tek domaćina
što u domu obitava;
nebrižan spram sinova tuđih,
krećem se samotan,
kao jedini nosoroga rog.
Otresavši biljeg okućenog,
kao što stablo kovilara saspe listove,
tako, dubokouman, presjekavši spone okućena,
krećem se samotan,
kao jedini nosoroga rog.
Kada bi se moglo steći
promišljena druga, suputnika
dubokoumna i vrlinom prožeta,
tada bih se,
bivajući iznad svih stradanja,
kretao s njime,
pažljiv i pribrane misli.
Kada se ne bi moglo steći
promišljena druga, suputnika
dubokoumna, koji s vrlinom boravi,
tada, kao što bi kralj napustio
kraljevstvo od njega poraženo,
krećem se samotan,
kao jedini nosoroga rog.
Hvale je doista vrijedno
stremljenje druga,
udružiti se treba s najsjajnijim
ili bar s jednakim;
nestekavši takvog koji
besprijekoran je u prihvaćanju,
krećem se samotan,
kao jedini nosoroga rog.
Vidjevši kako na jednoj ruci
zveče u srazu
čak i dvije zlatne, blistave
narukvice, koje dobro iskova
zlatar što po porodičnom predanju
nauči tu vještinu,
krećem se samotan,
kao jedini nosoroga rog.
Da sam s drugim, dolazilo bi
do neumjesnih razgovora i zajedljivosti;
uviđajući tu bojazan
u još nepriteklom vremenu,
krećem se samotan,
kao jedini nosoroga rog.
Želje su raznolike islatke
i želje su radost misli,
raznolikog lika uznemiruju svijest;
ništavnost u kakvoćama želja ugledavši,
krećem se samotan,
kao jedini nosoroga rog.
Želje su meni i pošast,
i oteklina, i neprilika,
i bolest, i strijela, i bojazan;
ugledavši tu bojazan
u kakvoćama želja,
krećem se samotan,
kao jedini nosoroga rog.
I hladnoću, i jaru, i žeđ,
i glad, i vjetar, i žegu,
i obade, i gmazove,
i sve ono što prolazi podnijevši,
krećem se samotan,
kao jedini nosoroga rog.
Kao jedan od onih veličanstvenih slonova,
što krdu izmakavši,
uznosit, pjegav i krupan,
boravi u šumi sebi ugađajući,
krećem se samotan,
kao jedini nosoroga rog.
Nije moguće takvo stanje
u kojem bi druželjubiv
barem privremeno razrješenje dosegao;
s rječju Sunčevoga plemena
kao uzorom,
krećem se samotan,
kao jedini nosoroga rog.
Nadišavši igrokaze uvida,
postigavši samosvladanost,
probivši sebi put,
u meni se znanje pojavilo,
od drugog ne trebam biti vođen,
krećem se samotan,
kao jedini nosoroga rog.
Bez lakomosti, bez lukavosti,
bez želje da pijem,
bez mrgodnosti,
bez onečišćenosti prljavim primjesama,
i bez zasljepljenosti,
postavši onaj koji nezavisan je
od svih svjetova,
krećem se samotan,
kao jedini nosoroga rog.
Zla bih druga izbjegavao,
onog koji nije ugledao blagostanje,
u raspršenostima učahurenog,
sam ne bih služio gorljivo i opijeno,
krećem se samotan,
kao jedini nosoroga rog.
S onim koji je mnogo čuo
i koji se drži reda u obdržavanju
dijelite,
s prijateljem velikodušnim
i hitrim sinućem obdarenim.
Razumjevši značenje,
otklonivši sumnju,
krećem se samotan,
kao jedini nosoroga rog.
Na raskalašenost, užitak
i ugodu željenja u svijetu
ne polagavši mnogo,
ne brinuvši se,
spram kićenja radost izgubivši,
zboreći istinu,
krećem se samotan,
kao jedini nosoroga rog.
Napustivši sina i ženu,
oca i majku, novac i imanje,
sve rođake,
i kao presudno želje napustivši,
krećem se samotan,
kao jedini nosoroga rog.
“Sputanost je sve to,
sićušna je tu ugodnost,
malena je sladost,
obilnija je bol, udica je to.”,
saznavši to, misaon,
krećem se samotan,
kao jedini nosoroga rog.
Raskinuvši okove
tako kao što to učine
jezerska i riječna stvorenja,
mrežu nepovratno probivši,
i nepaleći se više
kao što se sagorjeli oganj
više ne pali,
krećem se samotan,
kao jedini nosoroga rog.
Spuštena pogleda
i korakom koji ne vrluda,
zaklonjenih osjetila
i nadzirući pomišljeno,
bez izliva
i nezažaren umišljenošću,
krećem se samotan,
kao jedini nosoroga rog.
Odbacivši biljege okućenog,
kao što stablo pericchato
lišće saspe,
sa žutom odjećom
iz doma se otputivši
krećem se samotan,
kao jedini nosoroga rog.
Bez gramzivosti
i bez vrludanja spram okusa,
ne prehranjujući ikog drugog,
nepreprečavano se krećući
od porodice do porodice,
neprivezane svijesti,
krećem se samotan,
kao jedini nosoroga rog.
Propustivši
pet smetnji svjesnosti,
sve zagađenosti odagnavši,
neukotvljen,
presjekavši sklonost i mržnju,
krećem se samotan,
kao jedini nosoroga rog.
Okrenuvši leđa ugodi i bolu,
i prijašnjoj sreći i nesreći,
stekavši ravnodušje
i smirenost iščišćenu,
krećem se samotan,
kao jedini nosoroga rog.
Učvršćene poduhvatnosti
zbog dostignuća najvećeg blagostanja,
nezalijepljene svijesti,
neprestano miran,
jak u bezželjnosti,
tvrd i snažan,
krećem se samotan,
kao jedini nosoroga rog.
Ne zanemarujući
izdvojenost i zadubljenje,
krećući se među obdržavanjima
po toku reda u obdržavanju,
dokučivši ništavnost
bilo kojih oblika bivanja,
krećem se samotan,
kao jedini nosoroga rog.
Usrdan spram usahnuća žeđi,
neopijen, bistrinom obilježen,
mnogo čuvši, pažljiv,
saživjevši se s redom u obdržavanju,
ustremljen, krajnje odlučan,
krećem se samotan,
kao jedini nosoroga rog.
Kao lav zvukovima neuplašen,
ili kao vjetar u mrežu neuhvaćen,
kao lopoč vodom neovlažen,
krećem se samotan,
kao jedini nosoroga rog.
Kao lav što snažnih koljača
koristi silu,
kralj šumskih životinja,
koji se kreće nemajući
ikog iznad sebe,
koji se služi sjedištem
i ležajem nepristupačnim,
krećem se samotan,
kao jedini nosoroga rog.
Blagost koja sve ispunjuje,
ravnodušje, sućut, kao razrješenja,
a neki puta i radost
iskazujući,
svim svjetovima neometan,
krećem se samotan,
kao jedini nosoroga rog.
Strast, mržnju
i zasljepljenost propustivši,
raskinuvši okove,
neuplašen svenućem života,
krećem se samotan,
kao jedini nosoroga rog.
Zbog koristi
dijele i uslužni su,
teško je danas steći
nekoristoljubive prijatelje,
prozrijevanja blagostanju
svojem uperena;
nečisti su ljudi;
krećem se samotan,
kao jedini nosoroga rog.