Sutta nipata III.1
Pabbađa sutta
Odlazak u beskućnike
Prevod Čedomil Veljačić
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme
Opjevat ću odlazak u beskućnike,
kako se vidoviti odvratio od svijeta,
i kako se razmišljajući priklonio beskućništvu.
– Skučen je kućevan život, dom đubrište,
slobodan je prostor beskućnika – tako uvidi i ode.
Otišavši, odvrati se od zlih postupaka tijela,
odbaci zlu naviku govora, pročisti način života.
Tad Budni stiže u Rāđagahu, u prestonicu Māgadhe,
okruženu brdovitim pašnjacima,
i pođe da prosi hranu, nadaren najvišim znamenjima. [1]
Ugleda ga Bimbisaro, sa svog kraljevskog dvora,
razazna mu obilježja, pa prozbori:
– Pogledajte ga, gospodo! Skladna lika, bijel i stasit,
i pokret mu je savršen, a pogled odmjeren.
Sabrano gleda preda se. Taj doista nije niska roda.
Nek požure kraljevski glasnici da izvide kuda će isposnik!
Upućeni kraljevi glasnici slijedili si ga u stopu.
– Kuda će krenuti isposnik, gdje mu je boravište?
Od vrata je do vrata prosio hranu
bdijući pomno nad ulazom vlastitih osijetila.
Prosjačka je zdjela brzo bila puna, obazrivost nagrađena.
Kad je isprosio hranu, šutljivi se mudrac udalji iz grada.
Pope se na brijeg Pandava; to će mu biti boravište.
Kad vidješe gdje se smjestio, i glasnici zastadoše,
a jedan ode da javi kralju.
– Maharađa, isposnik je na istočnom obronku brijega Pandava.
Tu sjedi kao moćan tigar, kao lav u planinskom klancu.
Hrabri vladar sasluša govor glasnika,
pa se hitro odveze do brijega Pandava.
Vozio se dokle je cesta sezala, a tada sađe s kola
junak i pešice se približi, najavi i sjede.
Sjedeći, kralj ga prijateljski pozdravi,
a kad je pozdrav uzvraćen, ovako prozbori:
– Mlad si i nježan, momak u cvijetu mladosti,
bujne ljepote kao čistokrvan ratnik
što sja na čelu vojnog odreda i predvodi moćnu družinu.
Ja ću ti blago udijeliti da uživaš,
samo mi reci iz kojeg si plemena!
– Na obronku Himalaja, povrh Kosale,
postojbina je moja, vladaru, bogatog i moćnog roda.
Potomci Sunčeva plemena, rod Sakya,
to je porodica koju sam napustio, vladaru,
odvraćen od čežnje, strasti.
Korijen sam nesreće prozreo u strasti,
a izvor smirenja u odricanju.
Polazim u naporan boj, duh mi se tome raduje.
Beleška
[1] Biće koje je dozrelo da dosegne duhovno Probuđenje rađa se po staroindijskoj tradiciji sa 32 osobita tjelesna znaka. Prilikom rođenja brahmanski svećenici, sazvani da predskažu budućnost djeteta, u takvom slučaju izjavljuju ocu: "Raduj se, gospodaru, jer se je jedan od najmoćnijih rodio kao tvoj sin! … Dijete ti je, gospodaru, obilježeno sa 32 znaka Velikog Čovjeka. Pred tako obilježenim postoje u životu samo dva puta, bez trećega. Ako živi svjetovnim životom postaje pokretač Točka svjetskog zbivanja, pravedni vladar koji vlada svim četirima stranama svijeta, osvajač i održatelj blagostanja naroda, vlasnik sedmerostrukog blaga… Imat će više od hiljadu sinova heroja, slavnih pobjednika neprijateljskih vojski. A kad osvoji svu zemlju do okeanskih obala, ne uspostavlja svoju vlast ni silom ni mačem, nego pravednošću. — Ali, ako se takav sin odvrati od svjetovnog života i otiđe u beskućnike, tada postaje veličanstveni i vrhovni buddha koji odastire zavjesu (neznanja) kojom je zastrt svijet."
Evo nekoliko od tih tjelesnih obilježja karakterističnih za buddhističku ikonografiju i za estetski kanon indijske skulpture uopće: ravni tabani i unatrag isturena peta; na svakom mu je tabanu ocrtan točak sa hiljadu prečaka; stojeći, a da se ne sagne, može da rukom dosegne i protrlja koljena; boja puti mu je brončanozlatna; dužina tijela je jednaka rasponu raširenih ruku; trup mu je svuda jednako zaobljen; ima 40 ravnomjernih zubi, samo mu se očnjaci ističu…
(Izvod iz Maha-padana sutta ,14. govora iz zbirke Digha nikāyo). [Natrag]