Sutta nipata III.4
Puralasa[1] sutta
Žrtveni kolač
Prevod Branislav Kovačević
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme
Ovako sam čuo. Jednom je prilikom Blaženi boravio u Kosaliju, na obali reke Sundarika. Nedaleko odatle je braman po imenu Sundarika Bharadvađa obavljao svete obrede i prinosio žrtve bacajući ih u vatru. Kada je braman završio svoje rituale, ustade on i pogleda oko sebe. "Kome da dam ostatke ove hrane koju sam prinosio bogovima?" upita se on. Onda, nedaleko od sebe, spazi Budu kako sedi pod drvetom, potpuno pokriven svojim ogrtačem. I tako s ponudama u jednom ruci i krčagom sa vodom u drugoj, otide braman do Bude. Začuvši bramanove korake, Buda otkri glavu. "Zašto je", pomisli braman, "ovaj čovek obrijao glavu, on nije nikakav monah!" i htede da se vrati natrag. Ali onda pomisli: "Neki bramani su isto tako obrijali glave. Bolje da odem do njega i pitam ga iz kojeg je klana." I tako priđe budi i reče: "Kojoj kasti pripadaš?" I Buda mu dade ovakav odgovor:
"Ja nisam braman. Nisam ni princ, ni zemljoradnik, niti bilo šta drugo. Razumeo sam jasno kako se ljudi u ovom svetu rađaju; sada lutam svetom kao mudrac, bez ikakve imovine, bez ičega svoga.
Nosim dvostruki ogrtač, svoju sam kosu obrijao. I tumaram, kao beskućnik, bez potrebe da se mešam s ljudima u ovome svetu; potpuno smiren. Tvoje pitanje o kasti mi je potpuno nevažno."
"Ali, gospodine", reče braman, "kada se bramani sretnu, oni uvek pitaju jedan drugog jesu li bramani."
Buda: "Ako ti možeš da kažeš da si braman, a da ja nisam, onda te moram podsetiti na Savitrijevu mantru od tri stiha i dvadeset četiri slova". [2]
Braman: "Ali zašto su mudri ljudi svih vrsta, bilo da su religiozni, vojni ili svetovni, uvek prinosili toliko ponuda bogovima u ovome svetu?"
Buda: "Ukoliko je osoba koja prima ponude u trenutku kad ih prima savršena u svom razumevanju, pročišćena i usavršena, onda bih rekao da je ta ponuda uspešna."
"Ova ponuda će onda sigurno biti uspešna", reče braman, "jer je preda mnom takav čovek, savršen u razumevanju. Da nisam sreo tebe ili nekoga ravnog tebi, onda bih ovaj kolač dao nekoj drugoj osobi."
Buda: "Pošto ti tragaš za nečim, bramanu, dođi ovamo i pitaj. Možda ovde možeš pronaći razumevanje koje je jasno, bez ljutnje i bola, ili želje; ono koje dolazi sa smirenjem."
Braman: "O Gotama, ja vrlo rado prinosim ponude i žudim da to i dalje činim. Ali ih ja ne razumem. Možeš li me podučiti i reći mi šta jednu ponudu čini pravom?"
Buda: "Pažljivo slušaj onda, bramanu, i ja ću te podučiti.
Ne pitaj za kastu, već pitaj za ponašanje. Pogledaj plamenove vatre. Odakle oni dolaze? Od običnog komada drveta. Na isti način mudrac može postati i od nekoga ko je niskog porekla; svojom čvrstinom i moralnošću postaje on plemenit.
To osećanje istine ga stišava, on sam sebe uči da obuzdava i, živeći život pravednika, postiže potpuno razumevanje. Tu bi ponude trebalo dati, kad vreme za ponude dođe; tu braman, čovek nameran da ispravno dela, ponude daje.
Ima asketa koji su svoj dom napustili i okrenuli leđa zadovoljstvima čula, koji vežbaju obuzdavanje i čiji put je prav kao strela. Tu bi ponude trebalo dati, kad vreme za ponude dođe; tu braman, čovek nameran da ispravno dela, ponude daje.
Oni su oslobođeni strasti i potpuno sabranih čula, nalik Mesecu što se oslobodio iz Rahuovog zagrljaja. Tu bi ponude trebalo dati, kad vreme za ponude dođe; tu braman, čovek nameran da ispravno dela, ponude daje.
Ne prijanjaju ni uz šta ti putnici. Uvek sabrani, sebičnost su ostavili daleko za sobom. Tu bi ponude trebalo dati, kad vreme za ponude dođe; tu braman, čovek nameran da ispravno dela, ponude daje.
Pobednik lutalica — onaj koji je čulna zadovoljstva odbacio — uvideo je gde prestaju i rađanje i umiranje. Potpuno dogorevši, hladan je poput jezerske vode: on je 'Tako došavši' (Tathāgata), dostojan ponuda.
Jednak sa sebi ravnima, spokojan, ne poredi se sa onima koji mu ravni nisu, 'Tako došavši' poseduje beskrajno razumevanje. Ništa na ovome svetu ili bilo gde drugde ne može ga uprljati: 'Tako došavši' dostojan je ponuda.
Ponos i obmana ne postoje; ni traga neznanju, sebičnosti, žudnji. Ljutnja je nestala i u spokojstvu potpunog utrnuća je ovaj braman uklonio nečistoću očaja. 'Tako došavši' dostojan je ponuda.
Nemira u umu nema. Ni hvatanja za bilo šta. Ne poseže za ičim na svetu ovom, niti bilo kojem drugom. 'Tako došavši' dostojan je ponuda.
On je bujicu prešao, sabranog uma. Kroz savršenstvo znanja uvideo je stvari onakve kakve zaista jesu. U svome je poslednjem telu, u kojem strasti su dogorele. 'Tako došavši' dostojan je ponuda.
Nečistoće bića su uništene i eliminisane, isto tako zloupotreba govora; ništa od toga više nema. Oslobođen i ispunjen u svakom pogledu, 'Tako došavši' dostojan je ponuda.
Raskidao je sve veze, ničim više sputan nije, nikada više u njemu gordosti nema, čak ni kada je među ljudima gordim. Razumeo je gde patnja nastaje i koliko daleko doseže. 'Tako došavši' dostojan je ponuda.
Osamu traži, ne prihvatajući želje i nepokoleban tuđim mišljenjima. Ni za jedan objekat čula ne prijanja, ma kakav bio: 'Tako došavši' dostojan je ponuda.
Sve veze, pošto ih je do kraja promislio, razori i uništi; sada ih nema nijedne. Spokojan u slobodi ugasnuća on je 'Tako došavši' i dostojan je ponuda.
On sagledava kraj preporađanja, kraj navikama. Potpuno je napustio put strasti: čist, savršen, neokaljan, besprekoran, on je 'Tako došavši' i dostojan je ponuda.
On ne sagledava sebe kroz sopstvo; staložen, čestit i čvrst, želja, sujete i sumnje oslobođen, on je 'Tako došavši' i dostojan je ponuda.
Ničeg u njemu nema što bi zbunjivati moglo; uzroci neznanju nestali su, nijednog više nema. Sa uvidom posmatra svaku pojavu. Poslednje svoje telo nosi. Potpuno prosvetljenje je dostignuto, krajnje i blistavo, potpuno pročišćenje obavljeno. To je 'Tako došavši' i dostojan je ponuda."
Braman: "Naišao sam na biće čije je razumevanje potpuno; neka moja ponuda zato bude prava! Neka mi Brama bude svedok, jer molim Budu da me prihvati; neka Buda uživa u ponudama ovim!"
Buda: "Čuj me, bramanu, ja ne prihvatam darove zarađene recitovanjem svetih spisa; to nije način na koji ljudi pročišćuju svoje znanje. Prosvetljena bića odbacuju ono što je zarađeno recitovanjem svetih spisa i dok postoji Istina to će uvek biti praksa Budnih.
Velikom mudracu koji je savršen, oslobođen strasti i koji je smirio strepnju možeš ponuditi neku drugu hranu i piće. To je polje čoveku koji želi zasluge."
Braman: "Vrlo dobro, gospodine moj. Ali bi ljudi kao što sam ja trebalo da znaju kome treba da ponude darove. Kaži mi, prema tvome učenju, kome bi trebalo da se obraćam onda kada prinosim ponude?"
Buda: "U onome u kojem nema svađe,
gde je um neuznemiren,
gde postoji sloboda od požude,
gde je tromost prevladana,
gde su strasti pobeđene,
gde su rođenje i smrt spoznati —
takav čovek znanja, utihnuli mudrac
dostojan je ponuda tvojih.
Njega bi trebalo da pozdraviš i počastiš hranom i pićem, bez i najmanjeg traga neprijateljstva. Tako će dar biti najefikasniji."
Braman: "Budo, ti si vredan dara, nenadmašno polje zasluga i onaj koji prima prinetu žrtvu! Ono što je tvojoj svetosti dato ogroman je plod."
Zatim Sundarika Bharadvađa reče Budi: "Čudesno je to, poštovani Gotamo, zapanjujuće je to, poštovani Gotamo! Kao kada bi neko ispravio nešto što je dotle stajalo naglavce ili otkrio skriveno ili pokazao put zalutalome ili uneo svetiljku u tamu tako da oni koji imaju oči mogu da vide, isto tako je poštovani Gotama objasnio istinu na više načina. Zato uzimam utočište u njemu, Dhammi i monaškoj zajednici. Želim da počnem život beskućnika i primim potpuno zaređenje sledeći poštovanog Gotamu!"
Onda Sundarika-Bharadvađa primi zaređenje kao iskušenik i zatim primi potpuno zaređenje sledeći Budu.
Kasnije, živeći životom usamljenika, marljiv, energičan i čvrste volje, ne prođe mnogo vremena i on shvati, dožive i dostiže najviše savršenstvo plemenitog života. zbog kojeg sinovi dobrih porodica napuštaju svoje domove i odlaze u beskućnički život. Za njega nema više preporađanja, proživljen je svetački život, učinjeno što je trebalo učiniti i ništa više ne preostade u ovome životu. Sundarika Bharadvađa postade jedan od arahanta.
Beleške
[1] Puralasa (skt. purodasa): žrtveni kolač ili bramanska žrtva. Ova sutta se naziva i Sindarika-Bharadvaja sutta. [Natrag]
[2] Najslavnija himna ili molitva je upućena Savitriju ili Suncu. On se takođe zove Gajatri. "Neka i mi dostignemo besprekornu slavu boga Savitrija, neka on vodi naše misli." (Rgveda, III, 62.10). [Natrag]