Theravāda budistička zajednica u Srbiji

Mađđhima nikāya 43

Mahā-vedalla sutta
Dugi niz pitanja i odgovora

Prevod Branislav Kovačević
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme


1. Ovako sam čuo. Jednom je Blaženi boravio kraj Sāvat­thī­ja, u Đetinom gaju, u manastiru koji je podigao Anāthapiṇḍika.

Jedno veče poštovani Mahā Koṭṭhita izađe iz osame, otide do poštovanog Sāriputte i pozdravi se s njim.428 Kada taj učtivi i prijateljski razgovor bi završen, sede on sa strane i reče poštovanom Sāriputti:

(MUDROST)

2. „’Onaj koji nije mudar, onaj koji nije mudar’, tako je rečeno. U vezi sa čim je rečeno ‘onaj koji nije mudar?’”

„Onaj ko ne razume mudro, onaj ko ne razume mudro’, prijatelju; u vezi s tim je rečeno ‘onaj koji nije mudar.’ A šta to neko ne razume mudro? Ne razume mudro: ‘Ovo je patnja’; ne razume mudro: ‘Ovo je nastanak patnje’; ne razume mudro: ‘Ovo je prestanak patnje’; ne razume mudro: ‘Ovo je put koji vodi prestanku patnje.’ „Onaj ko ne razume mudro, onaj ko ne razume mudro’, prijatelju; u vezi sa tim je rečeno ‘onaj koji nije mudar.’

„Dobro je, prijatelju”, reče poštovani Mahā Koṭṭhita, nadahnut i obradovam rečima poštovanog Sāriputte. Zatim mu postavi novo pitanje:

3. „‘Onaj ko jeste mudar, onaj ko jeste mudar’, tako je rečeno. U vezi sa čim je rečeno ‘onaj koji jeste mudar?’”

„Onaj ko razume mudro, onaj ko razume mudro’, prijatelju; u vezi sa tim je rečeno ‘onaj koji jeste mudar.’ A šta to neko razume mudro? Razume mudro: ‘Ovo je patnja’; razume mudro: ‘Ovo je nastanak patnje’; razume mudro: ‘Ovo je prestanak patnje’; razume mudro: ‘Ovo je put koji vodi prestanku patnje.’ ‘Onaj ko razume mudro, onaj ko razume mudro’, prijatelju; u vezi s tim je rečeno ‘onaj koji jeste mudar.’”429

(SVEST)

4. „‘Svest, svest’, tako je rečeno, prijatelju. U vezi sa čim je rečeno ‘svest?’”

„‘Ona spoznaje, ona spoznaje’, prijatelju; u vezi sa tim je rečeno ‘svest’. 430 A šta spoznaje? Ona spoznaje: ‘[Ovo je] prijatno’; ona spoznaje: ‘[Ovo je] bolno’; ona spoznaje: ‘[Ovo je] ni bolno ni prijatno.’ ‘Ona spoznaje, ona spoznaje’, prijatelju; u vezi s tim je rečeno ‘svest’.”431

5. „Mudrost i svest, prijatelju – jesu li ta stanja povezana ili nepovezana? I je li moguće svako od tih stanja razdvojiti jedno od drugog, kako bi se opisale razlike među njima?”

„Mudrost i svest, prijatelju – ta stanja jesu povezana, a ne nepovezana, i nemoguće je svako od njih razdvojiti jedno od drugog, kako bi se opisale razlike među njima. Ono što neko mudro razume, to i spoznaje, a što spoznaje, to i mudro razume. Zato su ta stanja povezana, a ne nepovezana, nemoguće je svako od njih razdvojiti jedno od drugog, kako bi se opisale razlike među njima.”432

6. „Koja je razlika, prijatelju, između mudrosti i svesti, tih stanja koja su povezana, a ne nepovezana?”

„Razlika, prijatelju, između mudrosti i svesti, tih stanja koja su povezana, a ne nepovezana, jeste u ovome: mudrost treba razviti, a svest treba do kraja razumeti.”433

(OSEĆAJ)

7. „‘Osećaj, osećaj’, tako je rečeno, prijatelju. U vezi sa čim je rečeno ‘osećaj?’”

„‘On oseća, on oseća’, prijatelju; zato je rečeno ‘osećaj.’ A šta to oseća? Oseća prijatnost, oseća bol, oseća ni bol ni prijatnost. ‘On oseća, on oseća’, prijatelju; zato je rečeno ‘osećaj.’”434

(OPAŽAJ)

8. „‘Opažaj, opažaj’, tako je rečeno, prijatelju. U vezi sa čim je rečeno ‘opažaj?’”

„‘On opaža, on opaža’, prijatelju; zato je rečeno ‘opažaj.’ A šta to opaža? Opaža plavo, opaža žuto, opaža crveno i opaža belo. ‘On opaža, on opaža, prijatelju; zato je rečeno ‘opažaj.’435

9. „Osećaj, opažaj i svest, prijatelju – jesu li ta stanja povezana ili nepovezana? I je li moguće svako od tih stanja odvojiti od ostalih, kako bi se opisala razlika među njima?”

„Osećaj, opažaj i svest, prijatelju – ta su stanja povezana, ne nepovezana, i nemoguće je svako od tih stanja odvojiti od ostalih, kako bi se opisala razlika među njima? Ono što neko oseća, to i opaža; a ono što opaža, to i saznaje. Zbog toga su ta stanja povezana, ne nepovezana, i nemoguće je svako od tih stanja odvojiti od ostalih, kako bi se opisala razlika među njima.”436

(MOŽE BITI SAZNATO JEDINO UMOM)

10. „Prijatelju, šta može biti saznato pročišćenom svešću o spoznatom, oslobođenom pet čula?”

„Prijatelju, pročišćenom svešću o spoznatom može biti saznato područje beskrajnog prostora ovako: ‘Prostor je beskrajan’; područje beskonačne svesti može biti saznato ovako: ‘Svest je beskonačna’; područje ničega može biti saznato ovako: ‘Nema ničega’.”437

11. „Prijatelju, čime to neko razume stanje koje može biti spoznato?”

„Prijatelju, ono stanje koje može biti spoznato razume okom mudrosti.”438

12. „Prijatelju, a šta je svrha mudrosti?”

„Svrha mudrosti, prijatelju, jeste neposredno znanje, njena svrha jeste puno razumevanje, njena svrha jeste napuštanje.”439

(ISPRAVNO RAZUMEVANJE)

13. „Prijatelju, koliko ima uslova za nastanak ispravnog razumevanja?”

„Prijatelju, dva su uslova za nastanak ispravnog razumevanja: glas drugoga i temeljno razmatranje. To su dva uslova za nastanak ispravnog razumevanja.”440

14. „Prijatelju, sa koliko činilaca je ispravno razumevanje podržano kada ima oslobođenost uma kao svoj plod, oslobođenost uma kao svoj plod i korist, kada ima oslobođenost mudrošću kao svoj plod, oslobođenost mudrošću kao svoj plod i korist?”

„Prijatelju, kad ima oslobođenost uma kao svoj plod, oslobođenost uma kao svoj plod i korist, kad ima oslobođenost mudrošću kao svoj plod, oslobođenost mudrošću kao svoj plod i korist, ispravno razumevanje je podržano sa pet činilaca. Ispravno razumevanje, prijatelju, podržano je vrlinom, učenošću, razgovorom, smirenjem i uvidom. Ispravno razumevanje podržano sa ovih pet činilaca ima oslobođenost uma kao svoj plod, ima oslobođenost uma kao svoj plod i korist; ima oslobođenost mudrošću kao svoj plod, oslobođenost mudrošću kao svoj plod i korist.”441

(BIVANJE)

15. „Prijatelju, koliko vrsta bivanja postoji?”

„Postoje tri vrste bivanja, prijatelju: bivanje u području čulnog, bivanje u području suptilne materije i bivanje u području nematerijalnog.”

16. „Prijatelju, kako se pokreće obnavljanje bivanja u budućnosti?”

„Prijatelju, obnavljanje bivanja u budućnosti pokreće se kroz oduševljavanje sad ovim, sad onim, u bićima koja su ometena neznanjem i okovana žudnjom.”442

17. „Prijatelju, a kako se ne pokreće obnavljanje bivanja u budućnosti?”

„Prijatelju, zahvaljujući nestanku neznanja, javljanju istinskog znanja, kao i s prestankom žudnje, obnavljanje bivanja u budućnosti se ne pokreće.”

(PRVO ZADUBLJENJE)

18. „Prijatelju, šta je to prvo zadubljenje?”

„Prijatelju, sasvim obuzdanih čula, bez mentalnih nečistoća, monah ulazi i ostaje na prvom stupnju zadubljenja, praćenim usmerenom mišlju i istraživanjem, uz ushićenje i zadovoljstvo rođeno iz osame. To se naziva prvo zadubljenje.”

19. „Prijatelju, koliko sastojaka ima prvo zadubljenje?”

„Prijatelju, prvo zadubljenje ima pet sastojaka. Kada monah uđe u prvo zadubljenje, događaju se usmerena misao, istraživanje, ushićenje, zadovoljstvo i sabiranje uma. Na taj način prvo zadubljenje ima pet sastojaka.”

20. „Prijatelju, koliko sastojaka biva napušteno u prvom zadubljenju i koliko sastojaka preostaje?”

„Prijatelju, u prvom zadubljenju pet sastojaka biva napušteno i pet sastojaka preostaje. Kada monah uđe u prvo zadubljenje, želja za zadovoljstvima čula biva napuštena, zlovolja biva napuštena, tromost i tupost bivaju napuštene, uznemirenost i kajanje bivaju napušteni, sumnjičavost biva napuštena; a javljaju se usmerena misao, istraživanje, ushićenje, zadovoljstvo i sabiranje uma. Tako u prvom zadubljenju pet sastojaka biva napušteno, a pet sastojaka preostaje.”

(PET ČULA)

21. „Prijatelju, ovih pet čula imaju svako svoje posebno područje, svoju posebnu oblast i ne doživljavaju područje i oblast onog drugog, a to su oko, uho, nos, jezik i telo. Za tih pet čula, od kojih svako ima svoje posebno područje, svoju posebnu oblast i ne doživljavaju područje i oblast onog drugog, šta je njihovo utočište, šta to oseća njihova područja i oblasti?”443

„Prijatelju, ovih pet čula imaju svako svoje posebno područje, svoju posebnu oblast i ne doživljavaju područje i oblast onog drugog, a to su oko, uho, nos, jezik i telo. Za tih pet čula, od kojih svako ima svoje posebno područje, svoju posebnu oblast i ne doživljavaju područje i oblast one druge, um je utočište, um doživljava njihova područja i oblasti.”

22. „Prijatelju, što se tiče tih pet čula – to jest, oko, uho, nos, jezik i telo – od čega ona zavise?”

„Prijatelju, tih pet čula – oko, uho, nos, jezik i telo – zavise od vitaliteta.”444

„A od čega, prijatelju, zavisi vitalitet?”

„Vitalitet, prijatelju, zavisi od toplote.”445

„A od čega, prijatelju, zavisi toplota?”

„Toplota, prijatelju, zavisi od vitaliteta.”

„Prijatelju, malopre smo razumeli poštovanog Sāriputtu da je rekao: ‘Vitalitet zavisi od toplote’; sada ga razumemo da kaže: ‘Toplota zavisi od vitaliteta.’ Kako treba da razumemo značenje tih dveju tvrdnji?”

„U tom slučaju, prijatelju, daću vam jedno poređenje; jer neki od mudrih ljudi ovde razumeju značenje rečenog zahvaljujući poređenju. Baš kao što uljana lampa kad gori, njena svetlost se vidi zahvaljujući tom plamenu, a i njen plamen se vidi zahvaljujući toj svetlosti; isto tako, vitalitet zavisi od toplote, a toplota zavisi od vitaliteta.”

(TVOREVINE VITALITETA)

23. „Prijatelju, jesu li tvorevine vitaliteta nešto što se može osetiti ili su tvorevine vitaliteta jedno, a ono što se može osetiti drugo?”

„Tvorevine vitaliteta, prijatelju, nisu nešto što se može osetiti.446 Ako bi tvorevine vitaliteta bile nešto što se može osetiti, tada monah koji uđe u stanje prestanka opažaja i osećaja, ne bi mogao iz njega da izađe. Upravo zato tvorevine vitaliteta su jedno, a ono što se može osetiti drugo. Monah koji uđe u stanje prestanka opažaja i osećaja, može iz njega i da izađe.”

24. „Prijatelju, kada je ovo telo lišeno koliko stanja, biva ono odbačeno i zaboravljeno, leži bez osećaja poput klade?”447

„Prijatelju, kad je ovo telo lišeno tri stanja – vitalitet, toplote i svesti – ono biva odbačeno i zaboravljeno, leži bez osećaja poput klade.

25. „Prijatelju, kakva je razlika između onog ko je mrtav, ko je proživeo svoj život, i monaha koji je ušao u stanje prestanka opažaja i osećaja?”

„Prijatelju, onaj ko je umro, ko je proživeo svoj život, njegove telesne tvorevine su prestale i uminule, njegove verbalne tvorevine su prestale i uminule, njegove mentalne tvorevine su prestale i uminule, vitalitet iscrpljen, toplota rasuta, a njegova čula potpuno razložena. Kod monaha koji uđe u stanje prestanka opažaja i osećaja, telesne tvorevine su prestale i uminule, njegove verbalne tvorevine su prestale i uminule, njegove mentalne tvorevine su prestale i uminule, ali njegov vitalitet nije iscrpljen, toplota nije rasuta, a čula su izuzetno izoštrena.448 To je razlika između onog ko je mrtav, ko je proživeo svoj život i monaha koji je ušao u stanje prestanka opažaja i osećaja.”

(OSLOBOĐENJE UMA)

26. „Prijatelju, koliko je uslova za dostizanje ni bolnog ni prijatnog oslobođenja uma?”

„Prijatelju, postoje četiri uslova za dostizanje ni bolnog ni prijatnog oslobođenja uma: s napuštanjem zadovoljstva i bola, kao i s ranijim nestankom radosti i žalosti, monah ulazi i ostaje na četvrtom stupnju zadubljenja, koji nije ni bolan ni prijatan, a čini ga čista svesnost, zasnovana na spokojstvu. To su četiri uslova za dostizanje ni bolnog ni prijatnog oslobođenja uma.”

27. „Prijatelju, koliko je uslova za dostizanje oslobođenja uma bez ikakvog znaka?”

„Prijatelju, postoje dva uslova za dostizanje oslobođenja uma bez ikakvog znaka: neobraćanje pažnje na bilo koji znak i usmeravanje pažnje na element bez znaka. To su dva uslova za dostizanje oslobođenje uma bez ikakvog znaka.449

28. „Prijatelju, koliko je uslova za održavanje oslobođenja uma bez ikakvog znaka?”

„Prijatelju, postoje tri uslova za održavanje oslobođenja uma bez ikakvog znaka: neobraćanje pažnje na bilo koji znak, usmeravanje pažnje na element bez znaka i prethodno određivanje [njegovog trajanja]. To su tri uslova za održavanje oslobođenja uma bez ikakvog znaka.”

29. „Prijatelju, koliko je uslova za izlazak iz oslobođenja uma bez ikakvog znaka?”

„Prijatelju, postoje dva uslova za izlazak iz oslobođenja uma bez ikakvog znaka: usmeravanje pažnje na bilo koji od znakova i neobraćanje pažnje na element bez znaka. To su dva uslova za izlazak iz oslobođenja uma bez ikakvog znaka.”

30. „Prijatelju, nemerljivo oslobođenje uma, oslobođenje uma kroz ništavilo, oslobođenje uma kroz prazninu i oslobođenje uma bez ikakvog znaka: jesu li ta stanja različita po značenju i različita po nazivu ili su ona ista po značenju, a različita samo po nazivu?”

„Prijatelju, nemerljivo oslobođenje uma, oslobođenje uma kroz ništavilo, oslobođenje uma kroz prazninu i oslobođenje uma bez ikakvog znaka: postoji način na koji su ta stanja različita po značenju i različita po nazivu, a postoji i način na koji su ona ista po značenju, a različita samo po nazivu.

31. A na koji su način, prijatelju, ta stanja različita po značenju i različita po nazivu? Tako monah živi obasjavajući jednu stranu sveta umom prožetim prijateljskom ljubavlju, isto tako i drugu, isto tako i treću, isto tako i četvrtu; takođe iznad, ispod, unaokolo, svuda i svakoga, kao i sebe; živi on obasjavajući čitav svet umom prožetim prijateljskom ljubavlju, obilnom, uzvišenom, nemerljivom, bez ikakvog neprijateljstva i zlovolje u sebi. On živi obasjavajući jednu stranu sveta umom prožetim saosećanjem… On živi obasjavajući jednu stranu sveta umom prožetim radošću zbog sreće drugih… On živi obasjavajući jednu stranu sveta umom prožetim spokojstvom, isto tako i drugu, isto tako i treću, isto tako i četvrtu; takođe iznad, ispod, unaokolo, svuda i svakoga, kao i sebe; živi on obasjavajući čitav svet umom prožetim spokojstvom, obilnim, uzvišenim, nemerljivim, bez ikakvog neprijateljstva i zlovolje u sebi. To se naziva nemerljivo oslobođenje uma.

32. A šta je, prijatelju, oslobođenje uma kroz ništavilo? Tako, potpunim nadilaženjem područja beskonačne svesti, svestan da ‘nema ničega’, monah dostiže i ostaje u području ničega. To se naziva oslobođenje uma kroz ništavilo.

33. A šta je, prijatelju, oslobođenje uma kroz prazninu? Tako monah, otišavši u šumu, u podnožje drveta ili u praznu kolibu, promišlja ovako: ‘Ovo je lišeno sopstva ili onoga što pripada sopstvu.’ To se naziva oslobođenje uma kroz prazninu.450

34. A šta je, prijatelju, oslobođenje uma bez ikakvog znaka? Tako, ne obraćajući pažnju na bilo koji znak, monah dostiže i ostaje u koncentraciji uma bez ikakvog znaka. To se naziva oslobođenje uma bez ikakvog znaka.451 Na taj način ova su stanja različita po značenju i različita po nazivu.

35. A na koji su način, prijatelju, ta stanja ista po značenju, a različita samo po nazivu? Strast jeste tvorac mere, mržnja jeste tvorac mere, obmana jeste tvorac mere.452 U monahu u kojem su otrovi uklonjeni, i one su napuštene, iskorenjene, posečene, uništene tako da se ubuduće neće pojaviti. Od svih vrsta nemerljivih oslobođenja uma, neopozivo oslobođenje uma označava se kao najbolje. A upravo u tom neopozivom oslobođenju uma nema strasti, nema mržnje, nema obmanutosti.453

36. Strast jeste nešto, mržnja jeste nešto, obmana jeste nešto.454 U monahu u kojem su otrovi uklonjeni, i one su napuštene, iskorenjene, posečene, uništene, tako da se ni ubuduće neće pojaviti. Od svih vrsta oslobođenja uma kroz ništavilo, neopozivo oslobođenje uma označava se kao najbolje.455 A upravo u tom neopozivom oslobođenju uma nema strasti, nema mržnje, nema obmanutosti.

37. Strast jeste tvorac znakova, mržnja jeste tvorac znakova, obmana jeste tvorac znakova.456 U monahu u kojem su otrovi uklonjeni, i oni su napušteni, iskorenjeni, posečeni, uništeni, tako da se ubuduće neće pojaviti. Od svih vrsta oslobođenja uma bez ikakvog znaka, neopozivo oslobođenje uma označava se kao najbolje.457 A upravo u tom neopozivom oslobođenju uma nema strasti, nema mržnje, nema obmanutosti. Na taj način su ova stanja ista po značenju i različita samo po nazivu.”458

Tako reče poštovani Sāriputta. Zadovoljan, poštovani Mahā Koṭṭhita se obradova rečima poštovanog Sāriputte.


Beleške

428 Poštovanog Māha Koṭṭhitu Buda je označio kao svog najboljeg učenika među onima koji su stekli analitičko znanje (paṭisambhidā).

429 Prema komentaru za MN, razumevanje četiri plemenite istine o kojem je ovde reč jeste napredovanje transcendentnim putem. Otuda je najniži tip osobe koja bi bila opisana kao „onaj ko je mudar” (paññavā), osoba koja je na putu ulaska u tok.

430 Pāli tekst koji definiše svest koristi samo glagol, viđānāti viđānāti, što bi se takođe moglo razumeti kao „on spoznaje, on spoznaje”. Iako je Ñm ovu sintagmu preveo bez zamenice, ona je ovde ipak ubačena radi lakšeg razumevanja. Prevod glagolskih definicija osećaja i opažaja u §7 i §8 na sličan način je upotpunjen dodavanjem zamenice.

431 MA: Ovo pitanje tiče se svesti kojom neko ko je opisan kao „onaj ko je mudar” istražuje mentalne tvorevine; to znači svesti uvida, pomoću kojeg je ta osoba stigla (do svog postignuća), uma koji i obavlja posao meditacije. Poštovani Sāriputta odgovara objašnjavajući osećaj kao objekat meditacije, na način kako je to učenje sačuvano u Govoru o temeljima svesnosti (MN 10.32). Pāli konstrukcija sukhan ti pi viđānāti” označava da se osećaj tretira kao direktan objekat svesti, pre nego kao afektivan ton iskustva. Da bi se to pokazalo, u uglastim zagradama dodate su reči „ovo je”, a čitava sintagma stavljena pod znake navoda.

432 MA: Ova tvrdnja odnosi se na mudrost i svest u situaciji i uvida i transcendentnog puta. To dvoje su povezani po tome što nastaju i nestaju istovremeno i imaju zajednička područja čula i svoj objekat. Međutim, ta povezanost nije nerazdvojiva – dok mudrost uvek zahteva svest, svest se može javiti bez mudrosti.

433 Mudrost, pošto je element ispravnog razumevanja, takođe treba razviti i kao element puta. Svest, uključenu u pet sastojaka koji pripadaju plemenitoj istini o patnji, treba do kraja razumeti kakva jeste – nepostojana, nezadovoljavajuća i nije sopstvo.

434 MA kaže da se pitanje i odgovor odnose na profane osećaje koji su objektivan domen uvida. Pāli konstrukcija ovde, „sukham pi vedeti” itd. pokazuje da je osećaj istovremeno kvalitet objekta i aktivan ton iskustva na osnovu kojeg biva shvaćen. MA ukazuje da sam osećaj oseća; ne postoji neki drugi (odvojeni) neko koji bi osećao.

435 MA: Ovo pitanje i odgovor odnose se na profane opažaje, koji su objektivan domen uvida.

436 MA: Mudrost je isključena iz ovog dijaloga zato što je namera da se pokažu samo stanja u svakom trenutku povezana u svesti.

437 MA: Pročišćena svest o spoznatom (parisuddha manoviññāṇa) jeste svest četvrte đhāne. Ona može spoznati nematerijalna zadubljenja u meri u kojoj je onaj ko je ustaljen u četvrtoj đhāni sposoban da ih dosegne. Područje ni opažanja ni neopažanja isključeno je ovde jer zbog svoje suptilnosti, ne ulazi u neposredan domen kontemplacije usmerene na postizanje uvida.

438 MA: Oko mudrosti (paññāćakkhu) jeste sama mudrost, nazvana okom u smislu da je organ duhovnog viđenja.

439 U vezi s razlikom između neposrednog znanja (abhiññā) i potpunog razumevanja (pariññā) videti fusnotu 23.

440 MA: „Glas drugoga” (parato ghosa) jeste učenje o blagorodnoj Dhammi. Ova dva uslova neophodna su da bi učenici stigli do ispravnog razumevanja kroz uvid i do ispravnog razumevanja transcendentnog puta. Ali utihnuli Bude stižu do probuđenja, kao i potpuno probuđeni Buda do svog znanja, isključivo zahvaljujući temeljnom razmatranju, bez „glasa drugoga”, tuđe pomoći.

441 MA: Ispravno razumevanje ovde je ispravno razumevanje koje pripada putu do stanja arahanta. „Oslobođenost uma” i „oslobođenost mudrošću” odnose se na plod probuđenja. Kada neko usavrši tih pet činilaca, pred njim se ukazuje put arahanta i donosi svoj plod.

442 „Obnavljanje bivanja u budućnosti” (āyatiṁ punabbhavābhinibbatti) jeste preporađanje, nastavljanje kruženja. Ovo i sledeće pitanje mogu se smatrati sinoptičkim pristupom čitavoj dvanaestočlanoj šemi uslovljenog nastanka, izloženoj u MN 38.17 i 20.

443 Svako od pet spoljašnjih čula ima svoj jedinstven objekat – oblici za oko, zvuci za uho itd. – ali um kao čulo u stanju je da doživi objekte svih pet čula, kao i mentalne objekte, koji su isključivo njegova teritorija. Otuda drugih pet čula imaju um kao svoje utočište (manopaṭisaraṇaṁ).

444 MA izjednačava vitalitet (āyu) sa životnim svojstvom (đivitaindriya), koje ima funkciju da održava i vitalizuje druge materijalne fenomene živog tela.

445 Toplota (usmā) je kammom stvorena toplota svojstvena živom telu.

446 Sintagma „tvorevine vitaliteta” (āyusankhārā), prema MA označava sam vitalitet. One ne mogu biti stanja osećaja, jer su neophodne da održavaju telo monaha živim, čak i kad on dosegne prestanak opažaja i osećaja. Ovo posebno meditativno postignuće, u kojem se zaustavlja svaka mentalna aktivnost, dostupno je jedino nepovratnicima i arahantima, koji su takođe ovladali sa osam postignuća na strani smirenja. Kratko razmatranje o ovome videti u Uvodu, str. 34, a punu skolastičku analizu ovog pitanja moguće je naći u Vsm XXIII, 16–52. O prestanku opažanja i osećaja govori se ponovo u MN 44.

447 To znači, mrtvo. Kada svest napusti telo, to nije dovoljno da bi se konstatovala smrt. Vitalitet i vitalna toplota takođe moraju nestati.

448 Telesne tvorevine su udah i izdah, verbalne tvorevine su usmerena misao i istraživanje, a mentalne tvorevine su opažaj i osećaj – videti MN 44.14–15. MA kaže da čula u običnom životu bivaju bombardovana čulnim objektima, te postanu oštećena i uprljana poput ogledala ostavljenog na otvorenom. Čula onoga ko je u zadubljenju ostaju izuzetno čista, poput ogledala koje se umota, pa se stavi u kutiju.

449 MA: „Oslobođenje uma bez ikakvog znaka” (animittā ćetovimutti) jeste dostizanje ploda; „znakovi” su objekti poput oblika itd.; „element bez znaka” je nibbāna, u kojoj nema nijednog znaka uslovljenih stvari.

450 MA poistovećuje suññatā ćetovimutti sa uvidom u prazninu sopstva, kako u osobi, tako i u stvarima.

451 Kao što je već rečeno, oslobođenje uma bez ikakvog znaka MA izjednačuje sa dos­ti­za­njem ploda. Među četiri oslobođenja uma pomenuta u §30, samo je ovo transcendentno. Prva tri – brahmavihāre, treće ne­ma­te­ri­jal­no postignuće i uvid u prazninu tvorevina – pripadaju profanom nivou.

452 Strast, mržnja i obmana se mogu razumeti kao „tvorci mere” (pa­mā­ṇa­karaṇa) utoliko što nameću ograničenja u pogledu širine i dubine uma; MA, međutim, objašnjava ovu sintagmu tako da te nečistoće uma omogućuju čoveku da nekoga oceni kao profanu osobu, onoga ko je ušao u tok, jednom-povratnika i nepovratnika.

453 MA: Postoji dvanaest nemerljivih oslobođenja uma: četiri brahmavihāre, četiri puta i četiri ploda. Neopozivo oslobođenje uma jeste plod arahanta. Tvrdnja da je to neopozivo oslobođenje uma lišeno strasti, mržnje i obmanutosti – ponovljeno i na kraju §36 i §37 – takođe ukazuje da je reč o transcendentnom oslobođenju uma kroz prazninu.

454 Reč kiñćana MA objašnjava kao „smetnju” ili „prepreku”. Ja sam se vratio prvobitnom značenju „nešto”, kako bih održao koherentnost sa tvrdnjom da njegovo napuštanje rezultira oslobođenjem uma kroz ništavilo.

455 MA: Postoji devet oslobođenja uma kroz ništavilo: područje ničega i po četiri puta i ploda.

456 MA sintagmu „tvorac znakova” (nimittakaraṇa) tumači tako da strast, mržnja i obmanutost karakterišu neku osobu kao profanu ili plemenitu. Ali ona takođe može značiti da te nečistoće navode um na pridavanje lažnih svojstava stvarima, kao da su trajne, prijatne, pripadaju sopstvu ili da su lepe.

457 MA: Postoji trinaest oslobođenja uma bez ikakvog znaka: uvid, zato što uklanja znakove trajnosti, zadovoljstva i sopstva; četiri nematerijalna postignuća, jer u njima nema znaka materijalnog oblika; po četiri puta i ploda, jer u njima nema znaka nečistoća.

458 Sva četiri oslobođenja uma ista su po značenju, po tome što ukazuju na plod dostizanja stupnja arahanta. MA takođe ukazuje da su ova četiri oslobođenja ista po značenju jer pojmovi – nemerljivo, ništavilo, praznina i bez ikakvog znaka – jesu sve imena za nibbānu, koja i jeste predmet dozrevanja ploda probuđenja.