Samyutta nikāya LVI.31-40
Sīṃsapāvana vagga
Palisandrov gaj
Prevod Branislav Kovačević
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme
Sīṃsapāvana sutta (SN LVI.31) — Palisandrov gaj
Ovako sam čuo. Jednom je prilikom Blaženi boravio kraj Kosambija, u palisandrovom gaju. Tada, uzevši u ruku nekoliko listova, upita monahe: "Šta mislite, monasi, čega ima više, ovih nekoliko listova palisandara u mojoj ruci ili listova u ovoj šumi?"
"Listova u ruci Blaženog je manje, gospodine. Više je listova u ovoj šumi."
"Isto tako, monasi, onih stvari koje saznah neposrednih znanjem, ali kojima nisam podučavao, daleko je više [od onih kojima sam podučavao]. A zašto ih nisam podučavao? Zato što nije korisno, povezano sa temeljima svetačkog života i ne vodi ka otrežnjenju, stišavanju strasti, prestanku, smirenju, direktnom znanju, probuđenju, nibbāni. Zato ih nisam podučavao.
A čemu sam podučavao? Podučavao sam: ’Ovo je patnja'; podučavao sam: 'Ovo je nastanak patnje'; podučavao sam: 'Ovo je prestanak patnje'; podučavao sam: 'Ovo je put koji vodi do prestanka patnje’. A zašto sam vas, monasi, tome podučavao? Zato što jeste korisno, povezano sa temeljima svetačkog života i vodi ka otrežnjenju, stišavanju strasti, prestanku, smirenju, direktnom znanju, probuđenju, nibbāni. Zato sam te stvari podučavao.
Zbog toga, monasi, treba da uložite trud da razumete: 'Ovo je patnja'; treba da uložite trud da razumete: 'Ovo je nastanak patnje'; treba da uložite trud da razumete: 'Ovo je prestanak patnje'; treba da uložite trud da razumete: 'Ovo je put koji vodi do prestanka patnje'."
Danda sutta (SN LVI.33) — Štap [pāli]
Monasi, baš kao što štap bačen u vazduh padne sad na jedan kraj, sad na drugi, isto tako bića opterećena neznanjem, okovana žudnjom, jure i tumaraju; sad iz ovog sveta u drugi odlaze, sad iz drugog sveta u ovaj dolaze. [1] Koji je razlog tome? Zato što nisu videli četiri plemenite istine. A koje četiri? Plemenitu istinu o patnji, plemenitu istinu o nastanku patnje, plemenitu istinu o prestanku patnje, plemenitu istinu o putu koji vodi do prestanka patnje.
Zato, monasi, napor treba uložiti da se razume:"Ovo je patnja"; napor treba uložiti da se razume: "Ovo je nastanak patnje". Napor treba uložiti da se razume: "Ovo je prestanak patnje". Napor treba uložiti da se razume: "Ovo je put koji vodi do prestanka patnje".
Beleška
[1] Videti SN XV:9, gde se kaže da bačen štap takođe može da padne i sa strane. [Natrag]
Ćela sutta (SN LVI.34) — Odeća [pāli]
"Monasi, kad gori odeća ili turban na glavi, šta treba učiniti?"
"Poštovani gospodine, kad gori odeća ili turban na glavi, da bi se ta odeća ili turban ugasili, treba jako mnogo želje, napora, truda i nastojanja, ne sme se odustajati, treba svesnosti i jasnog razumevanja." [1]
"Monasi, moguće je da odeću ili turban koji gori neko posmatra s ravnodušnošću, da ne obraća pažnju, ali ako nije potpuno razumeo četiri plemenite istine onako kakve one jesu, on da bi ih razmeo mora uložiti jako mnogo želje, napora, truda i nastojanja, ne sme odustajati, treba mu mnogo svesnosti i jasnog razumevanja. A koje četiri? Plemenitu istinu o patnji, plemenitu istinu o nastanku patnje, plemenitu istinu o prestanku patnje, plemenitu istinu o putu koji vodi do prestanka patnje.
Zato, monasi, napor treba uložiti da se razume:"Ovo je patnja"; napor treba uložiti da se razume: "Ovo je nastanak patnje". Napor treba uložiti da se razume: "Ovo je prestanak patnje". Napor treba uložiti da se razume: "Ovo je put koji vodi do prestanka patnje".
Beleška
[1] Mnogi od ovih izraza se mogu naći i u SN XII:85-92. [Natrag]
Indakhīla sutta (SN LVI.39) — Indrin stub [pāli]
Monasi, askete i bramani koji ne razumeju onako kako zaista jeste: „Ovo je patnja“… ne razumeju onako kako zaista jeste: „Ovo je put koji vodi do prestanka patnje“, oni zagledaju lice nekog askete ili bramana i ovako razmišljaju: „Ovaj poštovani zaista zna i zaista vidi“.
Zamislite, monasi, pramen pamuka ili svile, lak kao pero, kako nošen vetrom padne na ravno tlo. Kad dune vetar sa istoka, poneće ga na zapad; zapadni vetar poneće ga na istok; severni vetar poneće ga na jug; južni vetar poneće ga na sever. Zašto? Zato što je taj pramen tako lak. Isto je i sa onim asketama i bramanima koji ne razumeju onako kako zaista jeste: „Ovo je patnja“… ne razumeju onako kako zaista jeste: „Ovo je put koji vodi do iskorenjivanja patnje“. Oni zagledaju lice nekog askete ili bramana i ovako razmišljaju: „Ovaj poštovani zaista zna i zaista vidi“. A zašto? Zato što nisu videli četiri plemenite istine.
Ali, monasi, oni askete i bramani koji razumeju onako kako zaista jeste: „Ovo je patnja“… razumeju onako kako zaista jeste: „Ovo je put koji vodi do prestanka patnje“, oni ne zagledaju lice nekog askete ili bramana i ne razmišljaju ovako: „Ovaj poštovani zaista zna i zaista vidi“.
Zamislite, monasi, Indrin stub, koji je duboko ukopan, stabilan, nepomerljiv, neoboriv. Ako snažan vetar dune sa istoka, taj stub se neće zatresti, zaljuljati ili saviti. Ako snažan vetar dune sa zapada… sa severa, sa juga, taj stub se neće zatresti, zaljuljati ili saviti. Zašto? Zato što je, monasi, duboko ukopan, stabilan, nepomerljiv, neoboriv. Isto je i sa onim asketama i bramanima koji razumeju onako kako zaista jeste: „Ovo je patnja“… razumeju onako kako zaista jeste: „Ovo je put koji vodi do prestanka patnje“. Oni ne zagledaju lice nekog askete ili bramana i ne razmišljaju ovako: „Ovaj poštovani zaista zna i zaista vidi“. A zašto? Zato što su jasno videli četiri plemenite istine.
Zato, monasi, treba uložiti trud da se razume: „Ovo je patnja“… treba uložiti trud da se razume: „Ovo je put koji vodi do prestanka patnje“.