Theragatha XII
(odabrane sutte)
Prevod i komentari Čedomil Veljačić
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme
XII.2* — Sunita izopštenik
Niskog sam roda, navikao da gladujem.
I posao mi je bio prost, sakupljač uvelog cvijeća.
Preziran među ljudima, odbačen i ponižen,
potcjenjivajući i sam sebe klanjao sam se pred svakim.
Tad ugledah potpuno Budnoga na čelu skupine sljedbenika;
veliki je pobjednik išao u prestolnicu Magadhe.
Prosuh pregršt otpadaka i priđoh da mu se poklonim,
a on, najviši među ljudima, stade iz samilosti preda mnom.
Poklonih se do nogu predvodnika i zaustavih se po strani,
zamolih prijem u beskućnike kod najvećeg od svih bića.
A on, milosrdni vodič, pun samilosti za cijeli svijet, reče:
“Priđi prosjacima!” — To mi je bilo zaređenje.
Boravio sam u šumi osamljen i neumoran.
Ispunjavao sam pouku vođe, kako me uputi pobjednik.
Tad se u prvom dijelu noći sjetih ranijih rođenja,
a u srednjem mi se dijelu razbistri božanski uvid,
u zadnjem dijelu noći prodrijeh kroz opnu tame.
Kad je noć prošla i granulo sunce,
dođoše bogovi Indra i Brahma da mi se poklone.
— Poštovanje ti izražavamo, čovječe oplemenjeni i
uzvišeni, koji si skršio prepreke duha i postao dostojan žrtvenog dara.
A Učitelj je vidio kako me božanstva veličaju.
Smiješak mu se pojavi na licu i ovaka prozbori:
— Govorljivošću i svetim životom, skromnošću i stegom
stiče se brahmansko plemstvo i prvenstvo među brahmanima.