Theragatha XVIII

(odabrane sutte)

Prevod i komentari Čedomil Veljačić
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme

---

XVIII — Maha Kasapa

Siđoh u grad iz pustinjačke kolibe da prosim hranu.
Zaustavih se pored gubavca koji je baš jeo svoj obrok.

On sagnjelom rukom zagrabi zalogaj i pruži mi ga.
Sa hranom mi dopade u zdjelu i njegov otrgnuti prst.

Sjedoh uza zid da pojedem milodar.
Ni dok sam jeo, a ni kad sam pojeo ne osjetih gađenja.

Kome su hrana otpaci, a lijek kravlja mokraća,
stan u duplji stabla, a dronjci odjeća,
njegov su dom sve četiri strane svijeta.

. . .

Na povratku s prošenja hrane Kasapa se penje na hrid.
Zadubljen i ničim nesputan tu prebiva dogorio u svijetu koji bukti plamenom.

. . .

– Te stijene do kojih ne dopiru građani,
nego tek stada jelena i jata ptica, moj su užitak.

. . .

Ljudsko mnoštvo nemoj predvoditi. To zbunjuje duh, sprečava sabranost.
Zajedništvo s kim bilo je patnja. Ko tako shvati, taj se ne ističe.

Odvraćen mudrac ne dijeli savjete ni u dobrim porodicama.
To zbunjuje duh, sprečava sabranost.
Ko usrdnošću želi steći dobar zalogaj,
taj napušta smisao dobrobiti.

Shvati da je đubre to zbog čega se uglednima izražava štovanje.
Teško je odstraniti sitan trn iz rane, a tako i laskanje podlaca.