Therīgāthā XX

(odabrane sutte)

Prevod Čedomil Veljačić (*)
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme

---

XX.1* — Ambapālī

Kudrave i crne kao roj bumbara
ispreplitale su se moje kose.
Sad u starosti liče na kudelju.
Al’ izraz se istine nije preobrazio.

Kao pleter od mirisnih vlakana
okićen cvijećem bijaše glava.
U starosti vonja k’o zečje krzno.
Al’ izraz se istine nije preobrazio.

Kao krošnju u njezi vještog vrtlara
četke su i češljevi rasplitali
pletenice sad tanke od starosti.
Al’ izraz se istine nije preobrazio.

Čvrste, uglačane mirisnim uljima
sjale su ukrasima pletenice.
U starosti kroz njih ćela prosijava.
Al’ izraz se istine nije preobrazio.

Kao potez kičice vrsnog slikara
isticale su se moje obrve,
u starosti presječene borama.
Al’ izraz se istine nije preobrazio.

Žarki, čarobni kao bljesak dragulja
moji su pogledi bili primamni.
U starosti im se utrnuo sjaj.
Al’ izraz se istine nije preobrazio.

Luk nosa se je isticao pravilan
i čvrst na njenom mladenačkom licu.
Od starosti je sada nabrekao.
Al’ izraz se istine nije preobrazio.

Oblina je ušnih školjki savršena
nekoć resila obris moga lica.
Starost ih je borama izrovala.
Al’ izraz se istine nije preobrazio.

Kao pupoljci jasmina sjali su mi
bijeli zubi ranije u nizu.
Starost ih je požutele slomila.
Al’ izraz se istine nije preobrazio.

U gaju sam kao slavuj usred šume
skrivena pjevala sladostrasne pjesme.
U starosti se i hrapav glas lomi.
Al’ izraz se istine nije preobrazio.

Glatka poput sedefa i opojna
prelijevala se put moga grla.
Starost ju je brazdama razrovala.
Al’ izraz se istine nije preobrazio.

Ruke su mi se nekada izvijale
oble i sjajne k’o zreli plodovi,
a sad su k’o smežurani puzavci.
Al’ izraz se istine nije preobrazio.

Filigranski ukrasi na prstenima
svjetlucali su u kretu prstiju.
Starački su prsti golo korijenje.
Al’ izraz se istine nije preobrazio.

Nabrekle su mi grudi odskakivale
nemirne kao dvije lopte u igri.
U starosti mi vise izmužene.
Al’ izraz se istine nije preobrazio.

Kao sjaj od izglačanoga zlata
odsijevalo je moje tijelo,
sada izmreškano sitnim borama.
Al’ izraz se istine nije preobrazio.

Bedra su mi se nekoć uvijala
K’o okreti zakolutane zmije.
U starosti strše kao trstike.
Al’ izraz se istine nije preobrazio.

Noge su mi iznad gležnjeva resili
zlatni obruči s obrubom dragulja.
Od lista nogu ostadoše slamke.
Al’ izraz se istine nije preobrazio.

Stopala su mi bila poput dvaju
jastučića ispunjenih pamukom.
Starost ih je ulupila brazdama.
Al’ izraz se istine nije preobrazio.

Takva je bila ta put u koju se
sa starošću ugnjezdiše patnje.
K’o sa trošne kuće otpada naboj.
Al’ izraz se istine nije preobrazio.

Ambapāli je bila, prema komentarskoj tradiciji, kraljevska kurtizana u Vesaliju. Postala je predana sledbenica Budina i u svom parku (Ambapālivana) izgradila je manastir. Poklonila ga je Sanghi prilikom Budine poslednje posete Vesaliju, neposredno pred smrt. Njezin sin Vimala-Kondañña je bio ugledni thera i kada ga je jednom čula kako govori o Dhammi, odlučila je da i sama pristupi redu. Istrajno proučavajući zakon prolaznost kako se ogledao na njenom ostarelom telu, i sama je uspela da stigne do oslobađajućeg uvida.

---

XX.2* — Rohini

— Isposnike, kćeri, tvoj pogled slijedi,
isposnici ti duh uzbuđuju,
isposnike ti riječi veličaju,
i sama želiš biti isposnica.

Izobilje hrane i pića dijeliš
isposnicima. Rohini, reci mi
zašto toliko cijeniš isposnike.

Ta oni su lakome lijenčine.

Besposleno žive od darovatelja,
teže za što lakšim zadovoljstvima.

— Već dugo, oče, ponavljaš ta pitanja
o isposnicima. Već je vrijeme
da se istakne i njihova mudrost,
njihove kreposti, a i napori.

Nisu ni besposleni ni lijeni,
njihov je posao najuzvišeniji.
Oni se odriču strasti i mržnje.
Zato ih i ja toliko poštujem.

Tri korijena zlodjiela čupaju i krče,
svakog su se zlodjela odrekli.
Zbog toga ja cijenim isposnike.
Djelo im je čisto kao i riječ,
a isto je tako čista i misao.
Zbog toga ja cijenim isposnike.

Neokaljani su kao biser,
prečišćene nutrine i vanjštine.
Istinitost im je potpuno iskrena.
Zbog toga ja cijenim isposnike.

Moć im je znanja podrška istine.
Duh im je pažljivo usredotočen.
Ostaju sabrani duž cijelog puta.
Zbog toga ja cijenim isposnike.

Riječi su im sažete i skromne.
Patnji znaju prodrijeti do kraja.
Zbog toga ja cijenim isposnike.

Prolaze selom a da se ne obazru,
bez zastajkivanja slijede svoj put.
Zbog toga ja cijenim isposnike.

Ne tiču ih se spreme ni zalihe,
niti zdjele hrane, ni puni ćupovi.
Tiče ih se samo da dokrajče biće.
Zbog toga ja cijenim isposnike.

— Blagoslovljen nek je čas kad si se,
Rohini, rodila u našu obitelj,
nepokolebivo odana u vjeri
Budnome, njegovu učenju i redu!

Ti si doista spoznala ponajbolje
polje za zaslužna dijela dobročinstva.
Nek sad i od mene ti isposnici
prime žrtveni dar! Žrtvenik je spreman,
Plod neka nam urodi mnogostruko!

— A ako se i ti, oče, bojiš patnje,
ako je i tebi stradanje nemilo,
uteci se u Budnom, istini i redu,
obaveži se blagotvornom vrlinom.

— Utječem se u Budnom, istini i redu,
obavezujem se blagotvornom vrlinom.
Do sada sam bio brahmanski pomoćnik,
a sad sam tek postao brahmanom.
Sad sam tek trovrsnim znanjem obdaren
i znalac proveren u primjeni znanja.

Rohini je bila kći brahmana iz Vesalija. Čula je Buddhu i uspjela da predobije i svoje roditelje za njegovo učenje i da dobije njihovu dozvolu da se zaredi.

---

XX.3* — Ćapa i Kalo

Kalo:
Prije bijah hodočasnik, a sad sam postao lovac,
zaglibljen u užas strasti kojoj nisam odolio.

Smatraš da sam sretan, Ćapa, sinom kog si mi rodila.
Satrt ću tu sponu, Ćapa, vratit se u beskućnike.

Ćapa:
Ne grdi me, pobjedniče, ne grdi me, mudri, tihi,
jer srditi nisu čisti, nisu pravi isposnici.

Kalo:
Odlazim iz sela Nala. Ko da ostane na mjestu
gdje ženskim varkama svode askete s ispravnog puta!

Ćapa:
Dođi, Kalo, vrati mi se i uživaj kao prije!
Bit ću tvoja robinja ja, a i moje drugarice.

Kalo:
I četvrtina tih riječi previše bi bila. Ćapa,
za onoga ko još želi da se taži tvojom slašću.

Ćapa:
Kalo, kao navrh brda razigrana akcija
u cvijetu, a puzavica rasprostranjena duž obale,
zar nije lijepo i moje tjelo raskriljeno,
posuto sandalovinom, pod velom iz Benaresa?

Kalo:
Kao što lovac nastoji stegnuti pticu u mrežu,
čarima svoga tijela nećeš me sad namamiti.

Ćapa:
Ovaj sin je moj plod. Kalo, koji sam tebi rodila.
Zar sada kad imam sina ti hoćeš da me napustiš?

Kalo:
Ko stekne mudrost napušta djecu, i rod i bogatstvo.
Snažan se junak istrgne kao slon kad satre sponu.

Ćapa:
Onda ću ti sina ovdje umlatiti il’ izbosti,
pa da od tuge za sinom odustaneš od odlaska.

Kalo:
Sve i da to dijete baciš šakalima ili psima,
bijedna ženo, nećeš me tim više preobratiti.

Ćapa:
Pa nek ti je sretno, Kalo, ali reci kuda ideš,
u koje ćeš selo ili grad, ili na kraljevske dvore?

Kalo:
Nekoć sam lutao s brojnom sljedbom uglednih sofista
od sela do grada i do moćnih kraljevskih dvorova.
Ali sad se pojavio na obali Nerenjđare
veličanstveni Budni što nadišavši svaku patnju
svoj nauk tumači svima životom nadarenim
bićima. Njemu ću poći, on da mi postane vodič.

Ćapa:
Izrazi i moje štovanje moćnom zaštitniku svijeta
kad mu se ničice pokloniš, spomeni i moju odanost!

Kalo:
I za mene znače dobrobit tvoje riječi, Ćapa,
kojim odaješ štovanje moćnom zaštitniku svijeta.
Kad se ja pred njim poklonim, i tebe ću spomenuti.

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

Tako se uputi Kalo i stiže do Neranjđare
da čuje pouku Budnog, njegovu besmrtnu riječ
o patnji i o iskonu patnje, o njenom savladavanju
putem osam vrlina što vode stišavanju patnje.
Ničice mu se pokloni i izrazi poštovanje.
Spomenu i Ćapu prije odlaska u beskućnike.

Postiže trovrsno znanje i ispuni Buddhin zavjet.