Therigatha XXX

(odabrane sutte)

 
Prevod Čedomil Veljačić (*)
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme
 

---

XXX.1* — Subha

U Živkovu voćnjaku pred pred isposnicu Čistu stade
na put zlonamjernik, a Čista ga ovako oslovi:

— Šta sam ti zgriješila da mi sada želi spriječiti prolaz?
Prijatelju, doticaj s muškarcima ne dolikuje isposnici.

Svojim me je uzorom Učitelj u dostojnom redu usmjerio
na neokaljan put pročišćenja. Zašto mi sada sprečavaš prolaz?

Tvoj duh je nemiran, moj smiren.
Ti okaljan meni neokaljanoj, pročišćenoj, razriješenoj,
zašto da sada sprečavaš prolaz?

— Toliko si nježna i bezgrešna. Šta znači tebi odricanje?
Odbaci požutelu halju, hodi, uživaj u rascvaloj šumi!

Duh cvijeća uskovitlan s polenom širi sladak miris posvuda.
Sretno je doba ranog proleća. Dođi da uživaš u cvjetnoj šumi!

A rascvjetani vrhovi stabala šušte zaneseni pokretom vjetra.
Zar te išta može obradovati, ako se u šumi osamiš?

Gdje borave divlje zvijeri, gdje tutnje bučni glasovi slonova,
bez igdje ikoga želiš samotna otići u prašumu punu groze.

K'o blještav lik izdjelan od zlata, il' vila u rajskom vrtu se pričinjaš.
U tanahnom benareskom velu sjaj će ti postati nenadmašiv.

Ja ću voditi brigu o tebi. Hajde da živimo duboko u šumi!
Nema na svijetu bića dražeg od tebe, ptičice blaga pogleda.

Ako poslušaš moje riječi, dođi da sretno živiš u mom domu!
u okrilju mojega dvora dvorkinje će se brinuti za tebe.

Na izbor će ti biti tanke haljine, cvjetni vjenci i mirisi.
Zlatom draguljima i biserom u izobilju ću te darivati.

Bračna će postelja biti veličanstvena, od čiste sandalovine,
a ponaljepši čaršaf bit će prostrt na udobni dušek od meke vune.

Kao cvijet lotosa istrgnut iz vode, ostavljen bez ljudske njege,
tako će u isposništvu i udovi tvoga tijela povenuti.

— Čemu da još hvalospjevima puniš lješ koj ise nadimlje na groblju,
i zadivljen stojiš pred prizorom tijela koje se raspada?

— Pogled ti je k'o vilin pjev, k'o trepet plahe ptičice u šumi,
i dok ti gledam oči, u meni žudnja postaje neodoljiva.

Na licu oblika lotosova pupoljka, a sjaj čistoga zlata,
dok gledam tvoje oči, žudnja u meni postaje neodoljiva.

Duge trepavice nad bistrim pogledom, nezaboravne ma gdje da pođem!
Nema na svijetu oka dražeg od tvoga, ptičice blaga pogleda!

— Po bespuću želiš putovati, igrati se s Mjesecom na nebu,
preskočiti stožer svijeta, primamiti sljedbenicu Bude.

U ljudskom ni božjem svijetu nema ničeg za čim ja još žudim.
Ni za šta ne znam na mojem putu što nije satrto iz korijena.

Ko živa žar je odbačena žudnja, prokazana čaša otrova.
Ništa ne opažam na svojem putu što nije satrto iz korijena.

Onu što još nije prozrela sve na što je Učitelj upozorio,
kušaš li zavesti, još možeš u nedoumici svladati.

No ja sam nepokolebiva, jer znam: prekor i hvala, radost, patnja,
podjednak su stjecaj odvratnosti svuda. Ćud mi uz njih ne prijanja.

Ja sam sljedbenica vodiča na osmostruko čvrstom putu.
rn je istrgnut, gnoj izlučen, ništavilo zaklon gdje počivam.

Vidjela sam kako šarena lutka, izdjelana od drveta,
nitima povezana za poluge, živahno skače na sve strane.

Al' kad joj se ispuste niti, pa kad se razglobi i raskomada,
slomljena lutka ne pruža razonodu, niti mami srce.

Kao pljesnivim muljem zagađen zid da si vidio, tako cijeni
i ovu dvosmislenost viđenja. Ljudsko je shvaćanje besmisleno.

Zar zbilji pretpostavljaš maštu, il' vjeru u zlatno stablo iz snova,
te zaslijepljen srljaš za taštom igrom lutaka sred ljudske gomile?

Pokretno uglavljena kugla nabubrena suznom tekućinom
proizvodi razle izlučine, zgrušane u obliku ovog oka.

I iskopa ga ljepotica, neprivrženo, bez oklijevanja,
pa ga pruži tom čovjeku: "Izvoli, uzmi to oko, zadrži ga!"

A njega napusti strast za svagda i poče moliti oproštenje:
— Zacijeli ga, isposnice! Zar nikad više neće zasjati?

Skršila si mene zlikovca, kao živu vatru da prigrlih,
il' zmiju otrovnicu. Avaj, povrati vid oku i smiluj mi se!

Oslobođena otiđe isposnica pred plemenitog Budu.
kad spaci lik taj ponajdobrostiviji, oko joj ponovo prosja.

Subha (Čista) je, prema kratkom komentarskom podatku, bila kći ugledne bramanske porodice iz grada Rāđagaha, gdje se nalazio i mangov gaj koji je dvorski ljekar Đivako poklonio Budinoj redovničkoj zajednici. Kaže se da je pristupila prosjačkom redu isposnicâ kao učenica Budine Velike Pomajke, Pađapati Gotami.