Udāna 4:1
Meghiya sutta
Meghiya
Prevod sa pālija Branislav Kovačević
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme
Ovako sam čuo. Jednom je prilikom Blaženi boravio kraj sela Ćālika1, na Ćalika planini. U to vreme lični pratilac Blaženog bio je Meghiya. Onda poštovani Meghiya dođe do Blaženog, pokloni mu se i stade sa strane. Dok je tako stajao sa strane, poštovani Meghiya ovako reče Blaženom: “Poštovani gospodine, želim da idem u selo Đantu u prošenje hrane.”
“Vreme je, Meghiya, da uradiš kako misliš da treba.”
Tako se ujutro poštovani Meghiya obukao, uzeo prosjačku zdelu i gornji ogrtač, pa krenu do sela Đantu da prosi hranu. Kad je prošao selo Đantu i vratio se iz prošenja hrane, posle obroka, otide on do obale reke Kimikāle. Hodajući i lutajući unaokolo da protegne noge, ugleda poštovani Meghiya na obali reke Kimikāle divan, prijatan, zanosan mangov gaj. Gledajući ga, pomisli: “Oh, zaista je divan ovaj mangov gaj, tako prijatan, zanosan. Izgleda mi dovoljan za čoveka koji je u naponu mladenačke snage odlučio da se posveti duhovnom naporu. Ako se Blaženi saglasi, došao bih u ovaj mangov gaj radi duhovnog napora.”
Onda poštovani Meghiya otide do Blaženog, pokloni mu se i sede sa strane. Dok je tako sedeo sa strane, poštovani Meghiya ovako reče Blaženom: „Poštovani gospodine, jutros sam se obukao, uzeo prosjačku zdelu i gornji ogrtač, pa krenuo do sela Đantu da prosim hranu. Kad sam prošao selo Đantu i vratio se iz prošenja hrane, posle obroka, otidoh do obale reke Kimikāle. Hodajući i lutajući unaokolo da protegnem noge, ugledah na obali reke Kimikāle divan, prijatan, zanosan mangov gaj. Gledajući ga, pomislih: “Oh, zaista je divan ovaj mangov gaj, tako prijatan, zanosan. Izgleda mi dovoljan za čoveka koji je u naponu mladenačke snage odlučio da se posveti duhovnom naporu. Ako se Blaženi saglasi, došao bih u ovaj mangov gaj radi duhovnog napora.”
Saslušavši ga, Blaženi ovako reče poštovanom Meghiyi: “Megiya, treba da ostaneš ovde sve dok sam sâm, sve dok ne dođe neki drugi monah.”
Po drugi put poštovani Meghiya ovako reče Blaženom: “Poštovani gospodine, nema ničeg što bi za Blaženog još trebalo učiniti, ničega dodati tome što je već učinjeno. Ali za mene, poštovani gospodine, ima još onoga što treba učiniti, onoga što treba dodati tome što je već učinjeno. Ako bi se Blaženi saglasio, mogao bih otići do mangovog gaja radi duhovnog napora.” Po drugi put Blaženi ovako reče poštovanom Meghiyi: “Megiya, treba da ostaneš ovde sve dok sam sâm, sve dok ne dođe neki drugi monah.”
Po treći put poštovani Meghiya ovako reče Blaženom: “Poštovani gospodine, nema ničeg što bi za Blaženog još trebalo učiniti, ničega dodati tome što je već učinjeno. Ali za mene, poštovani gospodine, ima još onoga što treba učiniti, onoga što treba dodati tome što je već učinjeno. Ako bi se Blaženi saglasio, mogao bih otići do mangovog gaja radi duhovnog napora.”
“Pošto govoriš o duhovnom naporu, Meghiya, šta bismo mogli na to reći? Vreme je, Meghiya, da uradiš kako misliš da treba.”
Na to poštovani Meghiya ustade sa mesta na kojem je sedeo, pa pazeći da mu Blaženi ostane sa desne strane, otide do onog mangovog gaja. Kad je zašao u njega, sede u podnožje nekog drveta da tu provede ostatak dana. I dok je tu boravio, poštovanog Meghiyu su zaokupljale uglavnom tri loše, štetne vrste misli. dakle misao o čulnim zadovoljstvima, misao o mržnji i misao o povređivanju.
Onda poštovani Meghiya ovako pomisli: “Zapanjujuće je to, čudno je to! Napustio sam dom i otišao u beskućnike ispunjen poverenjem u Blaženog. Pa ipak me zaokupljaju uglavnom tri loše, štetne vrste misli. Dakle misao o čulnim zadovoljstvima, misao o mržnji i misao o povređivanju.”
Uveče poštovani Meghiya izađe iz osame i otide do Blaženog. Kad je stigao, pokloni mu se i sede sa strane. Dok je tako sedeo sa strane, poštovani Meghiya ovako reče Blaženom: “Poštovani gospodine, dok sam boravio u tom mangovom gaju, zaokupljale su me uglavnom tri loše, štetne vrste misli. Dakle misao o čulnim zadovoljstvima, misao o mržnji i misao o povređivanju. I tada pomislih: ‘Zapanjujuće je to, čudno je to! Napustio sam dom i otišao u beskućnike ispunjen poverenjem u Blaženog. Pa ipak me zaokupljaju uglavnom tri loše, štetne vrste misli. Dakle misao o čulnim zadovoljstvima, misao o mržnji i misao o povređivanju’.”
“Meghiya, za onoga čije oslobođenje uma nije još dozrelo postoji pet stvari koje vode ka dozrevanju. Kojih pet? Tako monah, Meghiya, ima dobrog prijatelja, dobrog saveznika, dobrog druga. Za onoga čije oslobođenje uma nije još dozrelo, Meghiya, to je prva stvar koja vodi ka dozrevanju.
Dalje, Meghiya, monah je pun vrline, živi obuzdan, omeđen pravilima pātimokkhe, umeren u ponašanju i delovanju, i u najmanjim prekršajima vidi opasnosti, prihvativši pravila, vežba se u njihovom poštovanju. Za onoga čije oslobođenje uma nije još dozrelo, Meghiya, to je druga stvar koja vodi ka dozrevanju.
Dalje, Meghiya, monah vodi razgovor koji je zaista umeren, pogodan za otvaranje uma i odvodi ka potpunom otrežnjenju, hlađenju strasti, prestanku, miru, dubokom znanju, potpunom buđenju i oslobađanju, kao što je razgovor o umerenosti u željama, o zadovoljenosti, o potpunoj osami, o neuplitanju, o buđenju energije, o vrlini, o koncentraciji, o mudrosti, o slobodi, o znanju i viđenju slobode. Takav razgovor on vodi kad god poželi, lako, bez napora. Za onoga čije oslobođenje uma nije još dozrelo, Meghiya, to je treća stvar koja vodi ka dozrevanju.
Dalje, Meghiya, monah je u sebi probudio energiju, radi uklanjanja štetnih osobina, sticanja dobrih osobina, odlučan, energičan, kao neko ko još nije odložio jaram u pogledu dobrih osobina. Za onoga čije oslobođenje uma nije još dozrelo, Meghiya, to je četvrta stvar koja vodi ka dozrevanju.
Dalje, Meghiya, monah je mudar, poseduje mudrost koja vodi ka uviđanju nastanka i nestanka, poseduje plemenitu prodornost viđenja, što vodi do potpunog iskorenjivanja patnje. Za onoga čije oslobođenje uma nije još dozrelo, Meghiya, to je peta stvar koja vodi ka dozrevanju. Meghiya, za onoga čije oslobođenje uma nije još dozrelo postoji tih pet stvari koje vode ka dozrevanju.
Meghiya, za monaha koji ima dobrog prijatelja, dobrog saveznika, dobrog druga može se očekivati da će biti pun vrline, živeti obuzdan, omeđen pravilima pātimokkhe, umeren u ponašanju i delovanju, i u najmanjim prekršajima videti opasnosti, da će prihvativši pravila, vežbati sebe u njihovom poštovanju.
Meghiya, za monaha koji ima dobrog prijatelja, dobrog saveznika, dobrog druga može se očekivati da će voditi razgovor koji je zaista umeren, pogodan za otvaranje uma i odvodi ka potpunom otrežnjenju, hlađenju strasti, prestanku, miru, dubokom znanju, potpunom buđenju i oslobađanju, kao što je razgovor o umerenosti u željama, o zadovoljenosti, o potpunoj osami, o neuplitanju, o buđenju energije, o vrlini, o koncentraciji, o mudrosti, o slobodi, o znanju i viđenju slobode.
Meghiya, za monaha koji ima dobrog prijatelja, dobrog saveznika, dobrog druga može se očekivati da će u sebi probuditi energiju, radi uklanjanja štetnih osobina, sticanja dobrih osobina, odlučan, energičan, kao neko ko još nije odložio jaram u pogledu dobrih osobina.
Meghiya, za monaha koji ima dobrog prijatelja, dobrog saveznika, dobrog druga može se očekivati da će biti mudar, posedovati mudrost koja vodi ka uviđanju nastanka i nestanka, posedovati plemenitu prodornost viđenja, što vodi do potpunog iskorenjivanja patnje.
Zatim, Meghiya, od monaha koji je učvršćen u tih pet stvari, očekuje se da razvije još četiri: treba da razvije meditaciju o odbojnom, kako bi napustio strast; treba da razvije meditaciju o prijateljskoj ljubavi, kako bi napustio zlovolju; treba da razvije meditaciju svesnosti na dah, kako bi zaustavio neobuzdane misli; treba da razvije opažanje prolaznosti, kako bi potpuno iskorenio obmanu ‘ja sam’. Meghiya, u onome ko jasno opaža prolaznost, i opažanje odsustva trajnog sopstva je učvršćeno. Ko jasno opaža odsustvo trajnog sopstva, dostiže potpuno iskorenjivanje obmane ‘ja sam’, još u ovom životu doseže oslobođenje.”
Onda Blaženi, razumevši značenje svega toga, izgovori ove nadahnute stihove:
“Postoje niske misli, uzvišenje misli,
zajedno sa ushićenjem uma.
Ne razumevši takve misli uma,
nepostojan um skače sad tu, sad tamo.Razumevši takve misli uma,
onaj ko je prilježan, sabran, obuzdava ih.
Isto tako ushićenja što se još pojavila nisu –
Budni ih je potpuno napustio.”