Udāna 7:5

Aparalakuṇḍakabhaddiya sutta
Još jedan govor o Patuljku Bhadiji

Prevod sa pālija Branislav Kovačević
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme

---

Ovako sam čuo. Jednom je Blaženi boravio kraj Sāvatthija, u Đetinom gaju, u manastiru koji je podigao Anāthapiṇḍika. Onda jednom poštovani Patuljak Bhaddiya, prateći u stopu jednu grupu monaha, dođe do Blaženog.

I vide Blaženi još izdaleka poštovanog Patuljka Bhaddiyu, kako prateći u stopu jednu grupu monaha dolazi, ružan, neugledan, pogrbljen, prezren od većine monaha. Videvi sve to, ovako reče monasima:

“Monasi, vidite li onoga monaha još izdaleka, kako prateći u stopu tu grupu dolazi, ružan, neugledan, pogrbljen, prezren od većine monaha?” – “Vidimo, poštovani gospodine.”

“Monasi, taj monah je moćan, dostojanstven. Nema postignuća koje taj monah još nije ostvario , uključujući i onaj krajnji cilj svetačkog života, zbog kojeg sinovi dobrih porodica napuštaju dom i odlaze u beskućnike, onaj nenadmašni vrhunac svetačkog života. On sada živi tako, pošto ga je razumeo, neposredno iskusio i dostigao već u ovom životu.”

Onda Blaženi, razumevši značenje svega toga, izgovori ove nadahnute stihove:

“Savršenih točkova i sa nadstrešnicom od belog platna,
kočija s jednim paokom se kotrlja,
vidite ga bez nevolja kako dolazi,
onoga ko preseče tok, nesputanoga.” [1]

[1] Tumačenje ovih stihova u SN 41:5 je sledeće: „savršeno“ je oznaka za vrline; „bela nadstrešnica“ je oznaka za oslobođenje; „kotrlja“ je oznaka za dolaženje i odlaženje; „kočija“ je oznaka za ovo telo sačinjeno od četiri velika elementa; „nevolja“ je oznaka za požudu, mržnju i obmanu; „onaj koji dolazi“ je oznaka za arahanta; „tok“ je oznaka za žudnju.